Recenzije

iPhone 16 Pro Max – Isplati li ga se kupiti? [Recenzija]

Iako se naizgled ne razlikuje od prethodnika, kao ni od modela prije njega, iPhone 16 Pro Max donosi pozamašnu količinu novosti i zanimljivih značajki. Naravno, nova godina automatski znači novi procesor. Na tu promjenu smo navikli i ništa manje nismo ni očekivali. Međutim, tu je i cijeli niz drugih noviteta, kao što su npr. novi senzor širokokutne kamere i zasebna fizička tipka. Zaslon je porastao, a baterija je dobila veći kapacitet. S druge strane, ono što se najviše očekivalo, Apple Intelligence, mnogima je ostalo sanak pusti, što zbog samog kašnjenja od strane Applea, što zbog regulative Europske unije.

iOS 18 sam po sebi donosi cijeli niz novih funkcija i veće mogućnosti personalizacije, no većinu njih nakon softverske nadogradnje možete koristiti i na starijim modelima.

Bilo kako bilo, mi ćemo pokušati odgovoriti na pitanje isplati li se kupiti novi iPhone 16 Pro Max, odnosno s kojeg od starijih modela prijeći na njega. Isto tako ćemo se kroz tekst osvrnuti i na razlike u odnosu na Android, da oni koji imaju namjeru promijeniti tabor, znaju što mogu očekivati.

Specifikacije uređaja

Dimenzije 163 x 77,6 x 8,3 mm
Masa 227 grama
Zaslon 6,9" LPTO, 120 Hz, 2000 nita
Procesor Apple A18 Pro
RAM 8 GB
Spremišna memorija 256 GB/512 GB/ 1TB
Primarna kamera 48 MP f/1.8 24 mm
Telefoto kamera 12 MP f/2.8 120 mm (5x zoom
Širokokutna kamera 48 MP f/2.2 13 mm
Video kamera 4K 24/25/30/60/100/120fps
Selfie kamera 12 MP f/1.9 23 mm
Baterija 4685 mAh
Žično punjenje 30W
Bežično punjenje 25W
Vrijeme punjenja: 2h
Cijena 1600 eura
Prednosti Nedostatci
Titansko kućište Upitna smislenost tipke za kameru
Omjer zaslona i cjeline kućišta Nedostupne AI značajke
Vanjski zvučnici bez premca Nedostupan mirroring na Macu
Vrhunske performanse Sporo punjenje
Izvrsna kamera Visoka cijena
Odlična autonomija

Dizajn, kućište i rukovanje 

Svi iPhone Pro Max modeli već nekoliko generacija izgledaju isto, s promjenama koje se mogu opisati kao detalji. To, na kraju krajeva, ni ne čudi, jer je u Appleovoj tradiciji da izmjene uvodi postupno, dok istovremeno imamo situaciju da praktički svi mobiteli na tržištu danas izgledaju unificirano.

iPhone 16 Pro Max u svakom slučaju izgleda impresivno. Vrhunska kvaliteta izrade sama sebe naglašava u svakom trenutku.

Titanska legura još je jednom poslužila kao osnova kućišta (ovoga puta Titanium Grade 5), što također doprinosi izvrsnom dojmu, a pogotovo čvrstoći. Crna boja kućišta, u kakvoj nam je stigao testni primjerak, dodatno naglašava sada već opjevani premium ugođaj. Vidjeli smo da je ove godine u ponudi i nova  „pustinjsko-titanska“ boja (Deset titanium), no osobno me nije impresionirala.

Nakon otpakiranja, razlika u odnosu na iPhone 15 Pro Max možda neće odmah upasti u oko, ali kad se s uređajem malo poigrate, svakako ćete ju primijetiti. Moram priznati da to nisam očekivao. Ovo je vjerojatno mobitel s najtanjim rubovima kućišta (bezelima) dostupan na našem tržištu, i kao takav doista djeluje impresivno. Zapravo, u mnogim trenucima se morate zapitati kako im je takav spoj dizajna i mehaničke konstrukcije uopće uspio.

Paradoksalno, ono što jesam očekivao, je da će telefon biti veći, glomazniji, s obzirom na rast dijagonale zaslona, no tu sam se prevario. Štoviše, ako ga izravno usporedite sa Samsungom Galaxy S24 Ultra, iPhone 16 Pro Max se čak doima manjim, iako ima realno veći zaslon. Tajna je u spomenutom stanjivanju rubova kućišta, ali i zaobljenim kutovima, koji u odnosu na Samsung stvaraju svojevrsnu optičku varku. Ukratko, uređaj uistinu izgleda fantastično, bez obzira što je aktualni dizajn već pomalo dosadan.

Ali da ne bi sve bilo tako bajno, Apple se pobrinuo da u iPhone nakrca nevjerojatnih pet hardverskih tipki. Dobro ste pročitali. Pored tri uobičajene fizičke, sada imamo još dvije: akcijsku i novu posebno namijenjenu upravljanju kamerom.

Akcijska tipka poznata nam je još iz lanjskih modela, a zamijenila je stari prekidač za upravljanje tihim načinom. Ako ste do sada, tj. na starijim modelima, koristili spomenuti prekidač, privikavanje na akcijsku tipku će vjerojatno potrajati. Osim tihog načina, ovoj tipki možete pridružiti i druge radnje, kao npr. uključivanje svjetiljke, Shazam prepoznavanja glazbe, povećalo, stavke iz kontrolnog centra itd.

Najveća novost u novoj generaciji iPhonea je „fizička“ tipka za kameru (Camera button). Namjerno sam ju stavio u navodnike, jer je diskutabilno kako ju uopće nazvati. Radi se svojevrsnom polju na rubu kućišta, osjetljivom na dodir, ali bez vidljive ii opipljive fizičke granice. Neki će reći da je „kapacitivna“, ali to baš i nije najbolji opis. Kako god da ju nazovemo, ona će u cijeloj priči zapravo biti glavni kamen spoticanja, jer ju nije lako pronaći prstom. Da je izbočena kao ona za uključivanje, prst bi ju odmah sam prepoznao. Ovako ostaje, ili da ju pronađete pogledom, ili da se strpite dok se prst ne privikne na njezinu točnu udaljenost od donjeg ruba. Istina, rub tipke zapravo postoji, ali je u ravnini okolne površine, što ostavlja mali manevarski prostor za njezino pronalaženje opipom. Ovu situaciju donekle možete promijeniti ako na uređaj stavite maskicu, no u tom slučaju se reducira preciznost i mogućnost korištenja gesti, što opet smanjuje funkcionalnost, tj. izvornu ideju.

Ipak, originalna Appleova silikonska maskica donosi solidno rješenje u vidu „nastavka“ tipke. U ovom slučaju prst će ju lakše pronaći nego na samom telefonu. Omogućuje skrolanje, tj. geste, koje uistinu funkcioniraju odlično, dok „lagani“ pritisak, koji aktivira promjenu opcija, radi s donekle slabijom preciznošću. No, smatram da je u pitanju samo stvar navike. U svakom slučaju originalna maskica je odlično rješenje, ali imajte na umu da će vas to zadovoljstvo koštati dodatnih 70 eura.

U prvih nekoliko dana tipka za kameru me prilično naživcirala, a moram spomenuti i pozamašan broj slučajeva nehotičnog aktiviranja kamere.

O samoj funkcionalnosti tipke detaljnije možete pročitati u dijelu o kamerama.

Što se same tehnologije tiče, ali i općenito smislenosti ovakve tipke, već smo ju bili upoznali u sada već zaboravljenom 3D Touch sustavu.

Cjelovita fizička pojava iPhonea 16 Pro Max je zaista impresivna. Tanki rubovi titanskog kućišta u kombinaciji sa zaslonom od ruba do ruba djeluju moćno, a kvaliteta i finiš izrade su na najvišem mogućem nivou. Digresija je sada već poslovična klizavost stražnje površine, uostalom kao i na mnogim drugim telefonima.

Nekima bi živac mogla dignuti i grba kamere, koja se ovoga puta dodatno udebljala i tipkanje na stolu čini praktički nemogućim. 

Zaslon

Već sam naveo da je ovo najveći iPhone ikada pa zbog toga dolazi i s najvećim zaslonom. Samo 0,1 inča fali do ravno sedam, što je zaista impresivno s obzirom da uređaj ne djeluje toliko glomazno.

Osim veličine, novost je i nova generacija „Ceramic Shield“ stakla koje služi kao zaštita zaslona. Apple joj tepa da je 2 puta čvršća od „zaštita na ostalim pametnim telefonima“. Vidljivo je da se radi o paušalnoj konstataciji, no na takvu retoriku smo kod Applea davno navikli. Koliko je zaštita uistinu bolja ili lošija od neke druge, nemoguće je reći, osim ako sami ne razbijete nekoliko primjeraka i pronađete aritmetičku sredinu dobivenih rezultata.

Da je zaštita „dobra“ vjerovat ćemo Appleu na riječ, baš kao Samsungu ili nekom trećem proizvođaču. Dopuštamo mogućnost da je čak i odlična, no ne bismo stavili ruku u vatru da je baš dvostruko čvršća od „ostalih“.

Pozadinsko osvjetljenje nudi 2000 nita (cd/cm2), što je sasvim dovoljno za ugodno korištenje na dnevnom svjetlu. Vidjeli smo da neki proizvođači nude i dvostruko veću vrijednost, ali i ovoga puta ćemo vas podsjetiti na činjenicu da se radi o marketinškim trikovima.

Prikaz je vrhunski kao i kod lanjskog modela. Međutim, s obzirom da već neko vrijeme koristim Samsung Galaxy S24 Ultra, nije trebalo dugo da primijetim nemalu razliku. Naime, zaslon spomenutog Samsunga ima dodatnu zaštitu od refleksije, što je iznimno korisno na vanjskom svjetlu. Upravo zbog toga zaslon iPhonea ne mogu nazvati jednako dobrim, jer u usporedbi sa Samsungovim ima ovaj objektivan nedostatak. Oni koji nisu navikli na S24 Ultra, nemaju razloga za brigu. Zaslon ovog iPhonea će im vjerojatno biti najbolji kojeg su ikad koristili.

Hardver i performanse 

S obzirom da svaka nova generacija nekog telefona dođe s novim procesorom, ne možemo biti pretjerano oduševljeni. Zapravo, bili bi prilično razočarani da je napredak manji od očekivanog. Novi čipset nosi naziv A18 Pro i predstavlja drugu generaciju TSMC 3nm proizvodnog procesa. To mu omogućuje da performansama nadjača prethodnika, ali da se istovremeno pripremi za nadolazeće značajke povezane s umjetnom inteligencijom. U Appleu kažu da je ovaj procesor 15% brži od onog u iPhoneu 15 Pro Max, a pritom troši 20% manje energije.

Naravno, golim okom nećete uočiti ovu razliku, a vjerojatno niti u odnosu na iPhone 14 Pro Max. To se odnosi na jamačno 90% vremena koje provedete s uređajem, dok onih 10% ostavljam okorjelim gejmerima, i to u GPU performansama.

Apple je u ovom modelu riješio još jedan problem primijećen u prethodnoj generaciji. Iako to tada nije htio priznati, korisnici su često prijavljivali povećano zagrijavanje. Ispostavilo se je podizanje temperature bilo u „granicama normale“, no mnogima je ostao gorak okus u ustima.

Ove godine, Apple indirektno priznaje lanjsku grešku. U novom modelu nalazi se poboljšani sustav hlađenja, s novim, većim raspršivačem topline, bolje prilagođenim titanskom kućištu. Naime, titan, materijal lakši i čvršći od čelika, ima jednu manu, a to je slabije provođenje topline. Ovo je, prema neovisnim analitičarima, bio razlog povećanog zagrijavanja iPhone 15 Pro modela.

Vanjski zvučnici su odlični kao i na svakom iPhoneu u proteklih nekoliko godina. U ovom modelu kvaliteta je dodatno podignuta, a ako ga izravno usporedite s npr. iPhoneom 13 Pro Max, odmah ćete ju primijetiti.

Softver i sučelje 

iOS 18 donosi pozamašnu količinu novotarija. Neke od njih su prvi puta prezentirane na ovom operativnom sustavu, dok su druge vidno poboljšane.

Jedan od možda najvažnijih detalja je mogućnost proizvoljnog sortiranja ikonica. Da, baš kao na Androidu, koji tu radnju dozvoljava od samog početka, tj. više od 15 godina. Bravo za Apple, ali da ovo nije tragično, bilo bi smiješno.

Dakle od sada i na iPhoneu možete postavljati ikonice kako želite, a povrh toga je omogućena i dodatna personalizacija u vidu promjene njihovih boja. U postavkama početnog zaslona možete birati stil, veličinu i boju ikonica te ih zatamniti (tinted), što će rezultirati njihovom uniformiranošću.

Osobno ne volim jednoobrazne ikonice, posebice ako su sve iste boje, jer preferiram kontrast, a time i preglednost. Ako spadate u skupinu koja voli uniformirane ikonice, bit će vam zadovoljstvo poigrati se ovom opcijom. Napomenimo i to kako je u postavkama moguće odrediti bilo koju nijansu bilo koje boje vidljive ljudskom oku.

Značajka proizvoljnog postavljanja ikonica svakako je dobrodošla, no treba reći da se Apple baš i nije potrudio da posao odradi temeljito. Ili možda jest? (It's not a bug. It's a feature?). Naime, prilikom povlačenja i postavljanja ikonica, događa se da rezultat ne prati gestu koju činite prstom. Drugim riječima, sustav ne zalijepi ikonicu na željeno mjesto i dodatno razbuca ostale. Često je potrebno nekoliko pokušaja da dobijete raspored kakav želite. Ako ste navikli na Android, ista radnja na iPhoneu će, u najboljem slučaju, iziskivati solidno vrijeme prilagodbe. U mom konkretnom slučaju, rezultirala je vidnim stupnjem frustriranosti.

Nešto bolje odrađena značajka su widgeti, koje je 2020. godine donio iOS 14. Iako su u mnogim segmentima bili ograničeni, tada smo vjerovali da će vremenom evoluirati. Ipak, četiri godine kasnije, stvari su ostale na otprilike istoj razini.

U odnosu na Android, sam izbor widgeda u aplikacijama je ograničen, kao i njihova dodatna personalizacija. Istina, lijepi su za vidjeti, ali im fali funkcionalnosti. Nije im moguće jednostavno mijenjati veličinu i često imaju vrlo ograničene mogućnosti podešavanja.

Dodatni problem kod iOS widgeta su cijene. Nevjerojatno će zvučati podatak da ni nakon nekoliko dana nisam pronašao widget za vremensku prognozu koji bi mi barem donekle bio funkcionalan kao na Androidu. Onaj najbliži mojim željama je pak tražio mjesečnu pretplatu.

iOS 18 također donosi zaključavanje i skrivanje aplikacija. Tako možete bilo koju aplikaciju zaštiti od znatiželjnih pogleda, a po potrebi njezinu ikonicu i sakriti. Ona će se potom preseliti u zasebnu mapi u Library odjeljku početnog zaslona, ali bez biometrijske identifikacije nemoguće je vidjeti što se u njoj nalazi. Stvar funkcionira slično kao Samsung Knox, odnosno njegova „sigurna mapa“.

Velika promjena stigla u aplikaciju Fotografije (Photos) i odmah moram reći da mi se ne sviđa. Barem ovako na prvu, konfuznija je nego prije. Čak i onima koji su navikli na iPhone, bit će potrebno neko vrijeme prilagodbe.

Umjesto razdvojenih tabova, nova aplikacija objedinjuje sve fotografije. Skrolanjem polako nailazite na skupine koje je kreirao sustav. Ako su vam fotografije inače sinkronizirane u iCloudu, očekujte koktel starih i upravo snimljenih fotografija, ovisno o kriteriju po kojem su složene.

Tako, primjerice, imamo automatski kreirane albume kao što su „uspomene“, „putovanja“ ili „istaknute“. U mom konkretnom slučaju problem je što su mnoge fotke snimljene u kući i u susjedstvu završile pod „putovanja“, dok se recimo one iz 2021. godine nalaze u mapi „nedavno“. Čini se da Apple ovdje ima još posla.

Sam dizajn aplikacije je dobro odrađen, ali funkcionalnost je daleko od one koju sam očekivao.

I kontrolni centar je dobio nove mogućnosti. Vizualno uglavnom izgleda slično kao u iOS-u 17, ali sada je neusporedivo više prilagodljiv, s mnogo većim rasponom dostupnih kontrola. Uključuje opciju čak i za dodavanje trećih aplikacija, kao i prečice. Ukratko, kontrolni centar je sad osjetno bolji i funkcionalniji, odnosno onakav kakav je oduvijek trebao biti.

Jedna od novosti specifičnih za iOS 18 je i iPhone mirroring, tj. integracija iPhonea u sučelje Mac računala koje pogoni novi macOS 15 – Sequoia operativni sustav. Radi se o nikad jednostavnijoj razmjeni sadržaja između iPhonea i Maca. Ovoj značajki sam se najviše veselio, ali me dočekao hladan tuš kad mi je Mac javio da značajka nije dostupna u mojoj zemlji. Problem navodno leži u Europskoj uniji, odnosno njezinoj DMA regulativi i Appleovom usklađivanju s istom.

Kamere

Kao što je već u dijelu o kućištu rečeno, jedna od najvećih novosti je Camera button, odnosno posebna tipka za aktivaciju kamere i upravljanje njome.

Usudio bih se reći da se radi o još jednom Appleovom eksperimentu s neizvjesnom sudbinom. Hoće li zaživjeti i kako će ju korisnici prihvatiti, u ovom trenutku je rano za reći.

Sama izvedba tipke kao takve mi nije najbolje legla, ali dopuštam da će netko drugi steći bolje dojmove. Naime, upotrebljivost tipke koja i nije fizička, već ima ugrađen haptički motor sa simulacijom pritiska, u startu je diskutabilna.

Kako funkcionira tipka za kameru? 

Obični klik uključuje aplikaciju kamere, a potom imate na izbor lagani, jači i dvostruki pritisak. Jačim će uređaj jednostavno okinuti fotografiju u načinu na kojeg je bio prethodno podešen. Laganim pritiskom otvara se mogućnost npr. zumiranja, s prikazom vrijednosti odmah ispod tipke. Jednostavnom gestom, odnosno prelaskom prstom preko tipke, povećavate ili smanjujete zoom faktor. Kad pronađete željeni rezultat, jači pritisak okida fotku. Dvostruki lagani klik otvara mogućnost promjene alata, a uz zumiranje na raspolaganju su još odabir otvora blende, vrijednosti ekspozicije, promjene kamera i odabir tonova. Dakle, na raspolaganju su najčešće korišteni alati, a skrolanje gestom preko tipke mijenjat će vrijednosti koje ste odabrali.

Samo iskustvo fotografiranja i snimanja videa pomoću ove tipke je pomalo nekonzistentno, barem za početak. U ovih desetak dana baš i nisam uspio postići isti stupanj učinkovitosti kao na klasičan način putem dodirnog zaslona. Možda će za ovu radnju jednostavno biti potrebno više vježbe. Međutim, ostaje neodgovoreno pitanje zašto se Apple uopće upuštao u ovu avanturu. Možda je htio biti inovativan, ali osobno me cijela stvar podsjeća na situaciju s touchbarom na MacBook Pro računalima. Ubrzo nakon što je uveden, izbačen je jer se pokazao nezgodnim za korištenje, a što je najvažnije, i potpuno nepotrebnim. Hoće li ista sudbina zadesiti tipku za kameru na iPhoneu, vidjet ćemo.

Evolucija kamera sukladna dosadašnjem tempu

iPhone 16 Pro Max dolazi s 3 kamere i dodatnim ToF senzorom. Primarna i telefoto kamera preuzete su od prethodnika, a novost je nova 48 MP širokokutna, koja zamjenjuje 12-megapixelnu. Neovisno o tome, ona i dalje proizvodi 12 MP fotografije, ali u ovom slučaju koristeći pixel-binning tehnologiju, dakle sjedinjavanjem četiri piksela u jedan. Rezultat je fotografija s više detalja, posebice u slabim svjetlosnim uvjetima.

Tu je i 4K 120 fps video, kojim možete kreirat odlične slow-motion snimke. Ova značajka je nova za iPhone, dok ju vlasnici novijih Androida već neko vrijeme imaju na raspolaganju.

Danje svjetlo: 0.6x, 1x, 2x, 5x zoom

Zatvoreni prostor: 0.6x, 1x, 2x, 5x zoom

Noć: 0.6x, 1x, 2x, 5x zoom

Ono što još uvijek nedostaje je 8K video. Iako je 4K za većinu danas standard, 8K je sljedeća instanca. Na Samsungu smo 8K video upoznali prije tri godine, stoga je pomalo frustrirajuće da Apple baš toliko kaska. 

Sve u svemu, kamere ne donose puno toga novog. Najveća novost u domeni fotografije je zapravo spomenuta tipka za kameru.

Generalno, mogli bismo reći da se evolucija kamere odvija sukladno dosadašnjem tempu. Kad je kvaliteta fotografija i videa u pitanju, ukupni dojam je u skladu s očekivanjima. Nema razočarenja, ali nema ni spektakularnih novosti u odnosu na prethodnu generaciju.

Baterija, autonomija i punjenje 

Službeni Appleovi podaci o bateriji bilo kojeg iPhonea izraženi su u satima trajanja reprodukcije videozapisa, surfanja ili streaminga. Ove paušalne vrijednosti nam zapravo ne govore ništa, jer je izostavljen cijeli niz drugih, jednako važnih detalja, kao npr. rezolucija videa koji se reproducira, brzina internetske veze, bitrate videa i sl. Još manje logike ima vrijeme surfanja, budući da svatko od nas ima vlastiti obrazac boravka na webu, s nebrojeno različitih web stranica koje posjećujemo ili web alata koje koristimo.

U dobroj mjeri nam je pomoglo razotkrivanje točnih kapaciteta baterija, i to zahvaljujući brazilskom regulatoru. Istom onom koji je svojedobno prisilio Apple da u toj zemlji telefone isporučuje s punjačem.

Tako iPhone 16 Pro Max dolazi s 4685 mAh, što je malo više od 4441 mAh u iPhoneu 15 Pro Max. Ova razlika nominalno nije velika, ali oni koji su koristili lanjski model svakako će ju osjetiti, dok će oni koji prelaze s još starijih Pro Max modela vjerojatno biti još zadovoljniji.

To nam govori da iPhone 16 Pro Max ima veću autonomiju od bilo kojeg iPhonea do sada, što je uistinu odlična vijest. Međutim, u usporedbi s Androidima iz istog cjenovnog ranga, razlika nije tako spektakularna. U izravnoj usporedbi sa Samsungom Galaxy S24 Ultra (5000 mAh), u mom osobnom režimu korištenja, primijetio da iPhone izdrži mrvicu dulje. Ako se pitate kako manje mAh može trajati dulje, tajna je u iOS-u koji radi na drukčijem principu od Androida, tj. manje je gladan hardverskih resursa. Drugi razlog je iPhoneov procesor temeljen na 3nm tehnologiji, dok je Samsungov Snapdragon izrađen u 4-nanometarskoj. Bilo kako bilo, treba reći da baterija na iPhoneu traje nešto dulje, ali ne toliko da bi to bio presudni razlog za kupnju.

Ono što me dotuklo je pak brzina punjenja. Iako smo očekivali da će se novi iPhone puniti brže, to nije slučaj. Neovisna mjerenja pokazuju najveću snagu žičnog punjenja od 30W. S kabelom iz prodajnog pakiranja, kojeg sam uključio u Appleov 96W punjač s Power delivery protokolom za MacBook Pro, iPhone 16 Pro Max se od 0-100% punio čitava dva sata. Usporedbe radi, S24 Ultra se napuni za manje od sat i pol (sa Samsungovim punjačem).

Ovdje treba dodati da se uređaj od 0-80% napuni za jedan sat, dok mu je isto toliko potrebno za preostalih 20%. Razlog tome je namjerno usporavanje punjenja jednom kad kapacitet dosegne 80%, kako bi se maksimalno produljio životni vijek baterije. Ovo je zapravo odlična stvar ako iPhone namjeravate zadržati dulje od dvije godine, no bit će slaba utjeha onima koji žive u režimu od punjenja do punjenja i zbog intenziteta korištenja često žicaju punjače.

Kad je bežično (MagSafe) punjenje posrijedi, Apple ga je ovoga puta ubrzao. Umjesto dosadašnjih 15W, na raspolaganju imamo 25W snage. Međutim, za postizanje optimalnih rezultata, bit će vam potreban 30W (ili jači) adapter. Koliko bežično punjenje, inače sporije od žičnog, ima smisla, ovisi o vama. Ako većinu dana provedete u uredu, zgodno je imati punjač na stolu i tako vam je telefon praktički stalno pun. Ako živite dinamičnijim ritmom, ulaganje u bežični punjač baš i nema smisla.

Zaključak

Najveći iPhone ikad ima se čime podičiti. Ovako velik zaslon u kućištu razumnih dimenzija trenutno ne nudi nitko. Snažan procesor i konzistencija rada također su vrline koje ne smijemo izostaviti. Pohvaliti treba i povećanje autonomije, uz digresiju da je brzina punjenja ispod svake kritike.

Napredak na području kamere je vidljiv, barem u dijelu u kojem govorimo o širokokutnoj, dok je upitna smislenost ugradnje zasebne tipke za kameru.

Novi operativni sustav nije ekskluzivan za ovaj model, budući da ga i stariji mogu koristiti, tako da to ne bi trebao biti presudan razlog za kupnju. Ono što nedostaje je toliko najavljivani Apple Intelligence AI sustav, i pitanje je kad ćemo ga u EU uopće moći koristiti. Čak i ako se u sljedećih godinu dana Apple prilagodi DMA regulativi, nama će biti od male koristi s obzirom na upitnu podršku za hrvatski jezik. Isto vrijedi i za iPhone mirroring na Macu, koji također nije dostupan u EU.

Ako koristite iPhone 15 Pro Max, pa čak i iPhone 14 Pro Max, prelazak na novu generaciju nema puno smisla. U potonjem slučaju nešto više, uglavnom zbog USB-C priključka (da zamijeni pretpotopni Lightning), bolje telefoto kamere i jače baterije. Na koncu, ni ovo nisu presudni razlozi za prelazak na šesnaesticu. Kupnja više dobiva na smislu ako trenutno koristite iPhone 13 Pro Max.

U slučaju da imate neki od Android top modela novije generacije, sada možda nije najbolji trenutak za promjenu tabora. Vjerojatno je pametnije pričekati iPhone 17 s obzirom da bi mogao donijeti novu generaciju procesora izrađenih u 2 nm tehnologiji. Kažem, mogao bi, jer nema načina da to u ovom trenutku možemo sa sigurnošću tvrditi.

Ako pak posjedujete neki jeftiniji ili stariji uređaj, a željni ste nečeg boljeg, iPhone 16 Pro Max je svakako dobar izbor. Naravno, cijena će mnogima biti ograničavajući faktor, stoga bi prije kupnje bilo mudro razmisliti je li vam uređaj ovakvog kalibra uopće potreban. 1600 eura za mobitel zvuči pomalo nestvarno, ali onima koji znaju što hoće i budžet im dozvoljava, ovakva investicija neće biti problem.

Advertisement Advertisement