Godine 2000., dvojica švedskih autora: Jan Söderqvist i Alexander Bard, čiji je opus nemoguće opisati u uvodu, izdali su knjigu „Netokracija: nova elita moći i život poslije kapitalizma“ (eng. Netocracy: The new power elite and life after capitalism).
Informacija kao novi instrument moći
Bilo je to doba kad je Internet biznis bio u povojima. Samo su rijetki u to vrijeme znali da u nekoj kalifornijskoj garaži postoji tvrtka po imenu Google. Jeff Bezos je prodavao knjige, a Elon Musk pokretao PayPal. Steve Jobs je muku mučio da Appleu vrati staru slavu, nakon što su ga Microsoft i Bill Gates spasili od sigurne propasti.
Dvojica Šveđana u to vrijeme nisu mogli predvidjeti u što će se Internet, zajedno s našim životima, pretvoriti u sljedećih četvrt stoljeća, ali su zadali solidne polazišne točke. Ipak, teza o „životu poslije kapitalizma“ implicirala je da smo na pragu promjene paradigme.
Nakon što je robovlasničko društvo vremenom evoluiralo u feudalizam, tako se feudalizam nakon industrijske revolucije transformirao u kapitalizam. Vlasništvo nad zemljom, koje je u feudalizmu predstavljalo moć, mjesto je prepustilo kapitalu, odnosno novcu i profitu. Svijet se promijenio. Aristokrati su u nevjerici promatrali kako kapitalisti kupuju zemlju, do tada preko nasljedstva rezerviranu isključivo za njihovu plavu krv.
Informatička revolucija
Dolaskom informatičke revolucije 90-ih godina prošlog stoljeća, prema Söderqvistu i Bardu, otvorio se put još jednoj promjeni paradigme u ljudskoj povijesti. Postavili su tezu da u novom društvenom uređenju, novac u užem kapitalističkom smislu, više neće predstavljati moć. Preuzima ju — informacija. Iako na prvu možda zvuči pretenciozno, pa čak i neozbiljno, ustvari je vrlo jednostavno. Onaj tko posjeduje informaciju, odnosno sustav upravljanja informacijama i umrežavanje, imat će prednost pred onim tko ima samo novac.
Knjiga je u sljedećih nekoliko godina doživjela i dopunjeno izdanje, u kojem se spominje slom dot-comova 2001. godine. Neki su tada likovali jer su Söderqvist i Bard u prvom izdanju, logično, omašili fudbal. Kakva je to „nova elita moći“ koja je izgubila milijarde dolara u Internet biznisu? Međutim, rijetko tko je tada shvaćao da je upravo taj događaj zapravo bio proročanski nagovještaj novog doba. Tradicionalni kapitalisti, na vrhuncu moći, i slave koja im je udarila u glavu, ulagali su u Internet — u nešto što nisu razumjeli. Mislili su da novcem kojeg su relativno lako zarađivali u industriji, trgovini, bankarstvu i burzovnim špekulacijama, mogu kupiti budućnost. Prevarili su se na sličan način kao kad su feudalci pokušavali kupiti novoizgrađene tvornice, iako nisu imali pojma što bi s njima.
Nastajanje kapitala „u oblaku“
Slično su prošli i europski telekom operateri koji su početkom 2000-ih bili upali u ogromnu krizu izdvajanjem sumanutih iznosa za koncesije 3G mreža. Na aukcijama su se natjecali za frekvencijske spektre jer su mislili da razumiju u kojem se smjeru kreće Internet. To ih je koštalo stotina milijardi dolara i odgađanja pokretanja rada 3G mreža za nekoliko godina.
Nakon 2004., kad je fiksni širokopojasni Internet uzeo maha, a 3G mreže napokon počele s radom, nastaju nove tvrtke koje kapital uspješno ulažu u Internet, čime su zauzele startne pozicije za prelazak u novi društveni poredak. Ovoga puta se radilo o kompanijama i vizionarima koji su itekako razumjeli u što ulažu. Internet trgovina je eksplodirala. eBay i Amazon potpuno mijenjaju način na koji smo do tada kupovali, a PayPal samu filozofiju plaćanja, dok je Facebook postao sinonim za život u cyber prostoru. Nastaju i druge društvene mreže, kreće video streaming i tada dolazimo do prijelomne točke.
Platforme „u oblaku“ počinju preuzimati Internet. Iako im je profit i dalje spiritus movens, kompanije poput Googlea, Microsofta, Applea, Amazona i Facebooka se fokusiraju na pridobivanje korisnika i njihovo vječno zadržavanje na platformi. Neke od njih čak i nakon smrti. Svojim sposobnostima umrežavanja i korištenja tehnologije izranjaju kao novi gospodari svijeta. Za sada samo digitalnog, ali tek je počelo. Zamislite kako bi vam život i posao danas izgledali bez računala, mobitela i interneta. Za boomere ovu tezu možemo prilagoditi tako da dodamo televiziju.
Robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam i opet feudalizam
Malo tko je u doba izlaska knjige dvojice Šveđana vjerovao da Internet može tek tako promijeniti paradigmu, a još manje da će ju promijeniti nagore, i to u relativno kratkom roku. Fenomen Interneta mnogi su tada doživljavali kao mogućnost decentralizacije tijeka informacija, a time i novo, pravednije društveno uređenje. Neki drugi su, vođeni sličnom premisom, vjerovali kako će Internet presuditi kapitalizmu, jer ako informacija od novca preuzme ulogu moći, logično je očekivati transformaciju društva nabolje.
25 godina kasnije, imamo cijelu generaciju odraslu u internetu i na ekranu mobitela, s kojim sada tvori simbiozu. Ono čega prethodna generacija, kojoj je mobitel bio zalijepljen za uho, još uvijek nije svjesna, je promjena paradigme koja je upravo nastupila. Ili je ta promjena eventualno u završnoj fazi. Njome, ne samo da ne dobivamo bolji i pravedniji svijet, već se vraćamo u feudalizam, doduše u modernijem obliku.
Grčki profesor ekonomije Yanis Varufakis novu paradigmu naziva „tehnofeudalizam“. Treba reći da Varufakisa mnogi baš i ne vole, jer je kao grčki ministar financija 2015. godine odbio potpisati paket mjera kojima se Grčkoj htjelo nametnuti novo dužničko ropstvo od strane međunarodnih financijaša. Je li Varufakis u pravu ili ne, ovisi o vašoj percepciji monetarnog sustava i općenito financijskog sektora, ali isto tako treba reći da i danas radi kao vrlo cijenjeni profesor ekonomije na sveučilištu u Ateni.
On u svojoj knjizi „Tehnofeudalizam – Što je ubilo kapitalizam?“, izdanoj prošle godine, donosi tezu da su kapitalisti „u oblaku“ zapravo novi feudalci, a njihovi korisnici — digitalni proleteri i kmetovi.
Tko su novi feudalci?
Mogli bismo reći da ova knjiga dolazi kao svojevrstan nastavak „Netokracije“ s početka stoljeća.
Dvojica Šveđana su u njoj 2000. godine predviđala buduću društvenu podjelu, u kojoj su za konzumente koristili termin „konzumtarijat“, tj. složenicu od „konzumentski proletarijat“.
Prema Varufakisu, svi mi koji imamo račune na društvenim mrežama, svakodnevno ih koristimo, beskonačno i besciljno skrolamo, zapravo smo digitalni proleteri i kmetovi koji rade besplatno. Svojim angažmanom na društvenim mrežama novom feudalcu, dakle „feudu u oblaku“ (Facebook, Twitter, TikTok…) hranimo algoritme, koje će on ponovno upotrijebiti za naše zadržavanje na platformama i za pridobivanje novih korisnika.
Ništa drukčije nije ni u slučaju Amazona, pa ni Alibabe s druge strane Pacifika. Konzumentski proletarijat kupuje preko njihovih platformi, i to ne direktno od feudalca, već od — vazala. Ovi su pak tvrtke čiji se poslovni model temelji na prodaji na online platformama i o njima su potpuno ovisne. Te kompanije mogu biti ogromne, s velikim kapitalom, ali su u novoj raspodjeli moći, hijerarhijski u poziciji vazala, dakle između kupaca proletera i feudalca u oblaku.
Google je isto tako dobar primjer feuda u oblaku. Maestralno je odradio proces pretvaranja besplatnih servisa u naplatne mehanizme, i što je najvažnije, ogroman broj ih je učinio međusobno ovisnima.
Najbolji primjer kako nova paradigma funkcionira bila je priča o Huaweiju, koji je iz temelja morao mijenjati poslovnu strategiju samo zato jer je, neovisno o razlogu, ostao bez Google servisa. Činjenica je da su milijarde i milijarde dolara potrošene ili preusmjerene zbog ovisnosti korisničke baze o samo jednom feudalcu u oblaku. Ovo nas navodi na zaključak da su Söderqvist i Bard bili u pravu. Informacija (u širem smislu riječi) danas definitivno ima veću moć nego sam novac.
U međuvremenu su i oldschool kapitalisti uvidjeli da se nešto događa pa sad i oni žele biti novi feudalci. Muska i Teslu možete voljeti ili mrziti, ali njegovi su automobili iz temelja promijenili autoindustriju. Razlika između Tesle i npr. Volkswagena je u tome što je Musk u startu krenuo s potpuno drukčijim pristupom. Ne zbog električnog pogona, već zbog — umreženosti. Kasnije su i drugi uvidjeli prednosti ovakve poslovne strategije i prilagodili se novom trendu. A realno… i morali su, jer bi u suprotnom, izvisili.
Decentralizacija nije uspjela
Ništa loše u tome, dapače, izuzev činjenice što je softver (automobila) zbog svoje prirode podložan hakiranju pa čak i daljinskom isključivanju. Doduše za sada samo u teoriji, ali činjenica da ste ovisni o dobroj volji vašeg feudalca, govori sama za sebe. Treba li uopće spominjati nadogradnje softvera? Da bi ova priča poprimila i ironični ton, proizvođači automobila su kao jednu od ključnih karakteristika svojih modela počeli isticati — dijagonalu ekrana. Kubici i konjske snage više nisu toliko bitne. OK, možda i jesu jer Tesle imaju i po 1000 konja, dok usisavač u EU ne smije imati više od 1400W.
Sjećate se halabuke o korištenju mobitela tijekom vožnje? Kad smo se napokon disciplinirali, dobili smo ekrane u autima pa sad ventilacijske otvore štimamo na lošem touchscreenu, a za isključivanje start-stop sustava moramo prolaziti nekoliko podizbornika. Svi znamo da tu mnogo toga ne štima i da je nešto trulo, ali cijelu stvar, sliježući ramenima, ponizno prihvaćamo.
Inače, upute za korištenje automobila 70-ih su godina prošlog stoljeća sadržavale vodič za podešavanje ventila motora. Danas vas upozoravaju da ne pijete antifriz.
To što BMW u prvom pokušaju nije uspio s nametanjem pretplate na grijanje sjedala, ne znači da u nekom trenutku u budućnosti neće. Što je sljedeće? Pretplata na korištenje klime?
Za pretpostaviti je da će vas u nekoj doglednoj budućnosti takva situacija iznervirati i svoju ćete frustraciju podijeliti na nekoj od društvenih mreža, čime ćete nahraniti uvijek gladnu algoritamsku zvijer, a vaši prijatelji, također digitalni proleteri, pobrinut će se da joj lajkovima i komentarima osiguraju desert.
O tome koliko su predviđanja junaka ove priče točna, može se diskutirati. Međutim, prilično je teško osporiti da su bili na dobrom tragu. Internet i prateća tehnologija su imali potencijal za promjenu društva nabolje, ali to sad očigledno nije slučaj.
Skrolanje društvenim mrežama svelo se na besplatan rad digitalnih kmetova, koji svojim lajkovima i komentarima feudalcu donose profit i održavaju ga na životu. U tom procesu, doduše, nagradite i kreatore sadržaja, koji ne bi mogli postojati bez platforme na kojoj — kreiraju. Mediji su postali senzacionalistički raj, s clickbaitom kao jednim od najboljih izdanaka današnjeg dekadentnog sustava vrijednosti, temeljenog na „angažmanu“.
Novo raslojavanje društva
Za promjenu paradigme, naravno, nije zaslužan samo Internet. Velika financijska kriza 2008. debelo je kumovala. Financijski sektor je dobio nova krila i za njega je, kao posljedica politike središnjih banaka, nastupio — socijalizam. Da. Dobro ste pročitali. Ali samo za njih. Tako je tiskanje novca koje je uslijedilo, i njegovo šakom i kapom dijeljenje financijašima, urodilo novim raslojavanjem društva.
Kriptovalute, zamišljene kao alternativa aktualnom monetarnom sustavu, pretvorile su se u samo još jedan špekulativni financijski derivat. Blockchain tehnologija je obećavala puno. Bitcoin je trebao biti decentralizirano sredstvo plaćanja, dakle da se kontrola protoka novca izbije iz ruku državnika i drugih moćnika, ali dogodilo se potpuno suprotno. Financijaši, koji su u međuvremenu naučili razumjeti tehnologiju, svoj su kapital uložili u špekulativno trgovanje i dodatno se obogatili. Isto tako, veliki dio privatnih kripto izdavača ne želi propustiti šou. I oni žele svoje mjesto u novom feudalnom poretku pa vam tako prodaju svoje tokene te meme i druge shitcoine, preko kojih će vas u nekom trenutku zarobiti. Baš kao Google sa svojim Gmailom, Mapama i pohranom danas. U najgorem slučaju po njih, oprat će vas za početni ulog.
Jeste li znali da je Uber zapravo krenuo kao platforma za dijeljenje vožnje? Protagonisti priče o novoj generaciji taksija pričali su o „ekonomiji dijeljenja“, mantri proizašloj iz frustracija uzrokovanih krizom 2008. godine, s ciljem oslobađanja ovisnosti o kapitalu i okretanja nekakvoj vrsti zajedništva. Ideja je bila prihvaćena, ali umjesto sretnog završetka, uslijedio je hladan tuš. Doduše, u dobroj smo mjeri počistili taksiste šahiste, ali cijene baš i nisu nešto pale. Dobili smo još jedan feud u oblaku, koji zahvaljujući izvrsno kreiranoj mobilnoj aplikaciji i cijelom arsenalu servera i kablova vješto spojenih u jednu cjelinu, upravo sada zarađuje ogromne svote, bez da je i jedan cent uložio u automobile. Za taj dio su se pobrinuli vozači-proleteri, koji su u jednakoj mjeri ovisni o Uberu kao trgovci o Amazonu. Ili Android developeri o Googleu. Ili iOS developeri o Appleu.
Paralela se može povući i s influencerima i njihovoj ovisnosti o TikToku ili YouTubeu. Mediji su u velikoj mjeri ovisni o Googleu i njegovim oglasima, kao i o algoritmu na tražilici.
AI nije ono čega se treba bojati, za razliku od njegovih tvoraca
Ono čega se u ovom tekstu nismo dotakli je AI, no već je sada opipljiv smjer u kojem ovaj najnoviji fenomen ide. Kompanija OpenAI je postala jedan od najvećih feuda u oblaku, s kojim su pupčanom vrpcom vezane tisuće kompanija i milijuni radnih mjesta. Slično je i s Googleovim Geminijem i ostalim popularnim LLM-ovima.
Ne treba zaboraviti ni suparničku stranu. Kineski feudi u oblaku su već sada otprilike jednako moćni kao zapadni. Istina, ne toliko „zapadni“ u političkom smislu, koliko američki. Europa se svog jedinog potencijala u oblaku, Nokijinog Symbiana, davno odrekla u korist američkog Microsofta, koji je ovog prožvakao i ispljunuo, da bi za posljedicu imao samo lakšu žgaravicu.
Kineski Alibaba, pandan američkom Amazonu, jedan je od najvećih feuda o oblaku Azije, a ByteDance, vlasnik sada već legendarnog TikToka s najboljim algoritmom ikad kreiranim. Posebna priča je Tencent, vlasnik WeChata, platforme koja u cijeloj Kini pod kontrolom drži dopisivanje, plaćanje i velikim dijelom društvene mreže. Upravo potonji je Elonu Musku poslužio kao inspiracija za pretvaranje Twittera u „platformu za sve“. S obzirom na njegove ambicije i ekscentričnost, prilično je izvjesno da ima želju biti feud nad feudima. Koliko će nakon neslavne političke avanture u tome uspjeti, vidjet ćemo.
Kako će se situacija dalje razvijati, nemoguće je predvidjeti, kao što nikad ni sami ne znamo gdje je granica. Sve dok se u jednom trenutku ne nađemo s druge strane. Upravo to se dogodilo sada, pred našim očima. Dok smo lajkali slike, skrolali storije i svađali se u komentarima, čime smo hranili algoritme tehnoloških divova, oni su uspjeli promijeniti paradigmu, u kojoj nova društvena podjela više nalikuje na feudalni i kastinski sustav, nego na demokratski, ili možda koliko-toliko pošteniji sustav vrijednosti kojeg smo uživali u vrijeme kapitalizma.
