Kina je nedavno zabranila uvoz čipova američkog proizvođača Micron, navodeći „sigurnosne prijetnje“ kao razlog, no svakome tko kronološki prati američko-kineski trgovinski rat započet 2018. godine, trebalo bi biti jasno da se radi svojevrsnoj osveti, odnosno mjeri reciprociteta.
Zabrana uvoza Micronovih čipova predstavlja prvi ozbiljan kineski protuudarac američkoj strani, nakon niza sankcija koje su SAD u proteklih pet godina uvele protiv kineskih proizvođača. Najzvučnije ime u ovoj priči svakako je Huawei, no tu su još ZTE i mnoge druge manje kineske kompanije. Podsjetimo da je Trumpova administracija htjela sankcionirati i Xiaomi, no tu su predsjedničku odredbu poništili američki sudovi, budući da nije bila donijeta kroz instituciju „nacionalne sigurnosti“ kao u slučaju Huaweija.
Izvoz Micronovih proizvoda u Kinu predstavlja 11% prihoda ove kompanije, što će svakako utjecati na njezino poslovanje, a američke vlasti već su diplomatskim putem izrazile negodovanje zbog ove odluke kineskih vlasti. Očekivano, ali s obzirom na sve što se događalo proteklih pet godina, ovakva reakcija je zapravo smiješna.
Naravno, ova odluka Pekinga neće pogoditi samo Micron, već će i kineske kompanije koje koriste njegove proizvode, slično kao što se događalo i na suprotnoj strani Pacifika kad su nakon sankcija Huaweiju mnoge američke kompanije počele bilježiti gubitke. Međutim, The Diplomat prenosi kako Kinezi već imaju plan za mitigaciju posljedica, odnosno svojevrsni plan B nabave poluvodiča koje proizvode kompanije locirane u samoj Kini. Radi se o kompaniji YMTC, ali velik dio kineske elektroničke i automobilske industrije ovisi o uvozu memorijskih čipova od južnokorejskog Samsunga.
S druge strane, Financial Times prenosi da je američka strana već upozorila Južnu Koreju, (Samsung Electronics, op.a.) da ne iskorištava situaciju, odnosno da ne isporučuje memoprijske čipove kineskim proizvođačima kako bi nadomjestio nedostatak uzrokovan kineskom zabranom uvoza Micronovih.
Tako se sada Južna Koreja sada našla u unakrsnoj vatri američko-kineske rafalne paljbe. Naime, proizvodnja poluvodiča čini oko 6% korejskog nacionalnog BDP-a, a čak 70% memorijskih čipova izvozi upravo u Kinu. Koreja se, isto tako, već suočava s američkim pritiscima da smanji ili potpuno prestane izvoziti napredne tehnološke komponente u Kinu, s obzirom da njezin daljnji razvoj predstavlja prijetnju Americi. Najeklatantniji primjer je nedavno upozorenje Samsungu da u svojim tvornicama lociranim u Kini ne proizvodi procesore koji koriste najnoviju tehnologiju zasnovanu na nodovima nižim od 14 nanometara.
Tako se Južna Koreja trenutno našla pred velikom dilemom. Pokoriti se zahtjevima SAD-a kao saveznika ili žrtvovati vlastite kompanije, odnosno njihove prihode, profite, zaposlenike i na koncu velik dio ekonomije, pupčanom vrpcom vezane uz ogromno kinesko tržište. S druge strane, Koreja se već neko vrijeme nalazi i pod kineskim pritiscima budući da je od SAD-a nabavila napredne THAAD sustave protuzračne obrane za slučaj sukoba sa Sjevernom Korejom. S obzirom da potonja zemlja zaista predstavlja vojnu prijetnju južnom susjedu (i ne samo njemu), logično je da će ovaj učiniti sve kako bi se obranio. No, čini se da kineska strana to ne doživljava na takav način pa se služi političkim pritiscima kako bi eventualno zauzela bolje pregovaračke pozicije, dakle upravo kao SAD.
Kako će cijela priča na kraju završiti, u ovom trenutku je teško predvidjeti. U svakom slučaju, malo je izgledno da će i SAD i Kina odustati od svojih strateških ciljeva, stoga nas ne bi začudilo daljnje zaoštravanje situacija.
