Bliži se deseta obljetnica (ne)slavnog Microsoftovog preuzimanja Nokije, nekad vodećeg proizvođača mobitela, koji je tu titulu držao skoro dva desetljeća. Ime Nokia dugo je bilo simbol za najbolje i najkvalitetnije mobilne telefone u cijelom svijetu. Nokia je na vrhu bila toliko dugo, da su mnogi mislili da će na njemu ostati vječno, a što je najgore, to su očito mislili i u samoj kompaniji.
Nokia je nekad držala 40% svjetskog tržišta
Nokia je svoju reputaciju stekla još u doba analognih mreža (NMT) iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, da bi vrhunac doživjela pojavom GSM-a (2G) te naknadno UMTS-a (3G). Istina, Nokia je dočekala i 4G, koji se počeo širiti 2012. godine, no to je već bila faza metastaza.
Nakon što je Apple 2007. godine predstavio iPhone, a Google ubrzo nakon toga Android, mnogi proizvođači su se našli pred prekretnicom. Jedni su počeli razvijati nove operativne sustave, a drugi postojeće prilagođavati novom trendu i novim navikama korisnika. Među potonjima je bila i Nokia, s tada već vremešnim Symbianom. Ovaj operativni sustav je bio zastario te se nije mogao izravno natjecati s iPhoneom i Androidom, zbog čega ga je Nokia izradila ispočetka.
Svaki redak koda operativnog sustava je bio ponovno napisan, iz temelja, kako bi pokušao konkurirati dvojcu s druge strane Atlantika. Možda niste išli za tim, Symbian je bio jedini europski operativni sustav koji je ikad išta značio u tehnološkom svijetu. No, uz sav trud Nokijinih inženjera, nije uspio držati korak s tada već popularnim iPhoneom i Androidom, te je u jednom trenutku zamijenjen Microsoftovim Windows Phoneom.
Microsoftova avantura
Istini za volju, pojava iPhonea je presudila i mnogim drugim proizvođačima, no malo tko je u to doba očekivao da će nova paradigma presuditi i najvećem. Kako je tržišni udio Nokije padao, tako je padala i vrijednost kompanije na burzi. U međuvremenu joj je na čelo došao Amerikanac Stephen Elop, štoviše, bivši zaposlenik Microsofta. Vodstvo Nokije je tada pokušalo prodati PR priču da su Elopa izabrali kako bi kompaniji vratio staru slavu, jer eto, u Finskoj, EU ni bilo gdje u svijetu nije bilo nikoga tko bi to mogao izvesti, nego baš Amerikanac, i to baš iz Microsofta. Naime, mnogi se danas ne sjećaju, ali Nokia i Microsoft u to doba nisu bili baš u najboljim odnosima, stoga je postavljanje izvršnog direktora iz praktički neprijateljske kompanije mnogima postavilo upitnike iznad glava. Kako je Elop uspio doći na čelnu poziciju Nokije, vjerojatno će zauvijek ostati tajna.
Uskoro je postalo jasno da je on u Nokiju instaliran iz samo jednog razloga. Da bi kompaniju uništio, odnosno da bi joj vrijednost toliko pala da ju se može kupiti za sitne novce, što se na kraju i dogodilo. Nokia je sa Symbianom i Windows Phoneom bilježila gubitke, da bi u jednom trenutku Elop potpuno odbacio Symbian i uveo Windows Phone kao jedinu platformu. Cijeli jedan nanovo izrađen OS, na kojeg je Nokia u nekoliko godina potrošila ogromne novce i zaposlila cijelu vojsku inženjera, bio je odbačen kao ružno pače. Uvođenje Windows Phonea, dakle Microsoftovog proizvoda kao jedine platforme, zapravo je bio odgovor na sva pitanja. U to doba su Androidi već vladali tržištem, no Elop je uporno odbijao mogućnost da Nokia počne proizvoditi uređaje temeljene na Googleovom OS-u. Čak usprkos vidljivim gubicima koji su iz kvartala u kvartal postajali sve veći.
Tako je početkom rujna 2013. Nokia, odnosno njezin mobilni odjel, prodan Microsoftu za 5,44 milijarde eura. Dakle, manje nego što je ovaj svojedobno bio potrošio na Skype. Možda je još bolja usporedba Googleova epizoda s Motorolom, čija je vrijednost akvizicije bila dvostruko viša od svote koju je za Nokiju platio Microsoft. Kompanija koja je nekad vrijedila preko 50 milijardi dolara, prodana je za 10 puta manju svotu. Na kraju, jednostavnom matematikom dolazimo do zaključka da je forsiranjem samo jednog operativnog sustava, i to onog koji nije uspio osvojiti ni 2% tržišta, Nokia u startu bila osuđena na propast.
Nokijo moja, prijeđi na drugoga
Microsoftova avantura s Nokijom traje sljedeće tri godine, tj. do 2016., kad je otpisao 8 milijardi dolara gubitka. Dakle početnu svotu kojom je kompaniju platio plus dodatni troškovi i ulaganja kroz tri godine. Iako su u ovoj kompaniji već davno prije toga bili svjesni da im je avantura osuđena na propast, striktno su se držali ugovora, koji je Microsoftu osiguravao pravo na korištenje Nokia branda za pametne telefone. Kad je ugovor 2016. istekao, Nokia je to pravo prodala novoformiranoj kompaniji HMD, tj. konzorciju uglavnom kineskih kompanija.
HMD se sljedećih nekoliko godina zaista trudio. Kao primarna platforma odmah je uveden Android, koji je u međuvremenu etablirao mnoge druge proizvođače i u krupni plan izbacio neka nova imena. Microsoft je ubrzo nakon toga sam zakucao i posljednji čavao u lijes Windows Phonea, koji je vrlo brzo utonuo u zaborav.
U jednom trenutku je izgledalo da će HMD zaista uspjeti u svom naumu, odnosno da će zauzeti nekakav dio tržišnog kolača upravo zahvaljujući imenu Nokia. No, vrijeme je ubrzo pokazalo da se od stare slave ne živi. Nizom pogrešnih poslovnih odluka, HMD je pozatvarao regionalne urede u Europi, ostavivši samo jedan, i to onaj u Londonu, a slično se dogodilo i u drugim regijama. Tvrtka se koncentrirala na azijsko tržište, jer je bilo očito, da s obzirom na ponudu, na bogatijim nema što tražiti.
Život na aparatima
I tako sada teče sedma godina HMD-ove golgote s Nokia mobitelima. Od nekada jednog od najvrjednijih brandova na svijetu, HMD je od Nokije uspio stvoriti upravo suprotno od onoga čime se dičila dva desetljeća. Smartfoni koje Nokia Mobile danas nudi su zanimljivi malo kome izvan Indije i Pakistana, a jedino čime kompanija još uvijek pokušava održati glavu iznad vode su „obični“ mobiteli. Da, oni kakve smo koristili prije više od 20 godina.
Naravno, postoji tržište i za ovakve uređaje, ali oni nisu temelj na kojem se može graditi poslovni model, barem ne onakav kakav je bio zamišljen 2016. kad je priča krenula. Ime Nokia u to doba još je nešto značilo, jer je mnogima još uvijek odzvanjalo u ušima, a sada polako blijedi i postaje sinonim za jeftine mobitele koji se malo čime mogu isticati. Postoji i volja za izradom replika starih legendarnih modela, u nekakvom retro stilu, no ni to očito ne daje željene rezultate, a može zainteresirati jedino još pokojeg preostalog nostalgičara.
Koliko će HMD još izdržati, teško je reći. Ukoliko se koncentrira na gore spomenutu vrstu proizvoda, svakako može opstati u Indiji ili recimo u Africi. Povratak na EU, američko, pa čak i kinesko tržište više jednostavno nije izvediv. Iako je ovo bilo jasno već zadnjih nekoliko godina, najintrigantniji dokaz da su u ovoj kompaniji zapravo „odustali“, bio je štand na ovogodišnjem MWC sajmu u Barceloni.
I dok su između 2016. i 2019. redovito zakupljivali glamurozne štandove na atraktivnim lokacijama sajma, kojima se moglo pristupiti samo uz pozivnicu, ove godine su bili smješteni u paviljonu 6, odnosno u zapećku sajamskih odaja, gdje ih je malo tko očekivao, odnosno gdje je mala vjerojatnost da će netko zainteresiran za njihove uređaje uopće zalutati. Svoje mjeto su našli među proizvođačima maskica i ostale dodatne opreme. Najgori dio priče bio je sam štand veličine osrednje trafike. Čak i prodavači sendviča imali su veći prostor na raspolaganju.
Nažalost, Nokia se neće vratiti
Ovo je, naravno, bila samo potvrda teze koju smo davno postavili, a to je da će se Nokia teško vratiti, pogotovo ne među najjače igrače. Sad je u stvari jasno da se neće nikad vratiti, barem ne u obliku u kojem je nekad postojala. HMD se trudio, no očito ne dovoljno da bi iskoristio porencijal branda, odnosno imena Nokia. Koliko će još dugo živjeti „na aparatima“, ostaje za vidjeti. Čak da netko i uloži dodatni kapital i pokrene proizvodnju uređaja koji bi zainteresirali kupce, ime Nokia više nije ono na što se može osloniti. Svake godine sve više blijedi, a nove generacije, koje bi trebale biti temelj za buduća osvajanje tržišta, uskoro se Nokije neće ni sjećati.
Napomena: U ovoj priči nikako ne treba poistovjetiti Nokia Mobile i Nokia Networks. Potonja kompanija, i dalje smještena u Finskoj, zapravo je ono što je od nekadašnjeg giganta ostalo. Fokusirala se na proizvodnju telekom infrastrukture i na tom polju dobro kotira, jer se nalazi među četiri najveća proizvođača, uz Huawei, Ericsson i ZTE.
