Kada je Meta 2021. godine pompozno predstavila "Horizon Worlds", platforma je javnosti agresivno gurana kao neizbježna budućnost interneta. Obećavali su nam beskrajno virtualno igralište u kojem će se rad, zabava i društveni život neprimjetno stopiti unutar virtualne stvarnosti. Međutim, onima koji kritički promišljaju od prvog je dana bilo jasno da je riječ o nečem sasvim drugom: o visokotehnološkom alatu za potpunu društvenu dominaciju, čija je vrijednost bila napuhana agresivnim marketingom, a ne stvarnom privlačnošću.
Povezano: Kako su internetske platforme postale hrpa govana
Danas, pet godina kasnije, maske su pale. Meta se skoro pa tiho povlači. Nakon desetaka milijardi spiskanih dolara, beskrajnih marketinških kampanja i grandioznih najava, Horizon Worlds ostaje tek skupi podsjetnik na jednu surovu poslovnu lekciju: nijedna kompanija, ma koliko bogata ili utjecajna bila, ne može na silu natjerati ljude da prihvate platformu koja ne rješava niti jednu njihovu stvarnu potrebu. Novac može kupiti vrhunsku tehnologiju, ali očito ne može kupiti stvarni angažman korisnika.
Meta je, de facto, potpuno napustila daljnji razvoj Horizon Worldsa za virtualnu stvarnost. Iako će platforma tehnički ostati dostupna na njihovim VR uređajima, novih igara i sadržaja više neće biti. Umjesto toga, kompanija panično preusmjerava svoju energiju na razvoj za mobilne uređaje. U prijevodu: VR vizija Horizon Worldsa je mrtva.
Iskreno govoreći, ta je vizija bila klinički mrtva od samog početka. Čak i onima koliko-toliko zainteresiranima, svaki ulazak u Horizon Worlds bio je poput šetnje kroz digitalni grad duhova. Čak i u takozvanim "najpopularnijim" svjetovima, lutali biste praznim prostorima u nadi da ćete sresti barem troje ljudi prije nego što biste, iz čiste dosade, skinuli naočale.
Ovaj debakl razotkriva i jednu širu istinu o samoj tehnologiji. VR se jednostavno nije primio kao definirajuća tehnologija koja će ujediniti zajednice. I to je sasvim u redu.
VR uređaji su i dalje nezgrapni, teški i neudobni. Iskustvo zahtijeva fizički prostor, izolaciju i fokus koji nijedna druga tehnologija ne traži. Koliko god virtualna stvarnost povremeno bila fascinantna, na kraju dana većina nas s olakšanjem skida taj komad plastike s glave i vraća se radu ili igri na klasičnim, ravnim ekranima. Cijeli taj proces je naprosto prevelika gnjavaža u usporedbi s jednostavnim otvaranjem prijenosnog računala ili pametnog telefona. Meta je to naučila na najskuplji mogući način.
