13,6-inčni MacBook Air (2024) predstavljen je u ožujku. Njegova glavna prednost u odnosu na prethodnika je novi M3 procesor, ali i mnoge druge stavke koje su, usudim se reći, nepravedno zapostavljene u medijskom prostoru.
O čemu se točno radi, objasnit ću niže u tekstu, a u uvodu još dodajmo da je dizajn ostao praktički isti kao kod prethodnika, s dodatkom nove „ponoćno plave“ boje kućišta koja se pokazala iznimno popularnom. S MacBook Air prijenosnikom se družim već neko vrijeme, stoga idemo vidjeti što nudi, po čemu je bolji od drugih, kojem profilu korisnika je namijenjen, te kakvi su općenito dojmovi.
Prednosti | Nedostatci |
---|---|
Dizajn i kvaliteta izrade | Zvučnici ispod očekivanja |
Jedan od najboljih procesora na tržištu | Nemogućnost korištenja tipkovnice u dock načinu |
Performanse | Visoka cijena |
Superiorni operativni sustav | |
Izvrstan zaslon | |
Povratak MagSafe priključka za punjenje | |
Izvrsna autonomija | |
Nova, brža generacija SSD-a |
Dizajn, kućište i izrada
Apple kao pionir industrijskog dizajna ni ovoga puta nije razočarao. 13-inčni MacBook Air iz 2024. godine dolazi u aluminijskom kućištu, što je zapravo i jedini izbor, jer za razliku od proizvođača PC-a, ova kompanija ne nudi plastiku. Osim što je aluminijska legura sama po sebi premium materijal, mnogi ne idu za tim da je metal osjetno bolji provodnik topline od bilo koje vrste plastike. To znači da će MacBookov procesor neusporedivo lakše „disati“ u odnosu na one ugrađene u plastično kućište.
Sam dizajn je, kao što je već rečeno, praktički isti kao na M2 MacBook Air modelima, s tom razlikom što je u ponudi nova boja, koja zapravo i nije samo boja, već potpuno novi coating, tj. vanjski sloj. Midnight Blue, odnosno ponoćno plava boja, vidljivo manje poprima tragove prstiju od ostalih boja istog modela. Iz ovog razloga se nemojte začuditi ako u ponudi nekih trgovina naiđete na popust kod kupnje npr. sivog. Nevjerojatno, ali neki trgovci druge boje već sad znaju sniziti i do 200 eura u odnosu na ponoćno plavu. Ukoliko vam boja ne igra ulogu, a drruge su raspoložive na stanju, svakako savjetujemo da tih 200 uštedite.
Ono što me posebno veseli je simetričan dizajn novijih Air modela. Ako se sjećate, stariji Airi su bili dizajnirani tako da su se u sklopljenom stanju sužavali prema donjem rubu. Nekome je to možda bilo atraktivno, no po pitanju ergonomije su se često lomila koplja. Iz istog razloga je novi Air sada teže na prvi pogled razlikovati od Pro modela.
Debljina kućišta od svega 1,13 cm još je jedan dokaz koliko je Apple napredovao u domeni konstrukcije ovakve vrste uređaja. Zapravo je nevjerojatno da je sva tehnologija stala u ovako tanko kućište. Naravno, MacBook Pro model je mrvicu deblji, i to prvenstveno zbog ugrađenih ventilatora koje Air nema, no o tome ćemo detaljnije malo niže u tekstu.
Blago razočarenje nastupa kad podignete poklopac i ugledate – zub iliti notch. Da, isti onaj notch koji je napokon nestao s iPhonea. Osobno mi je to samo po sebi šaka u oko, što je definitivno subjektivan dojam, ali objektivno živciranje počinje kad shvatite da na vrhu zaslona doslovno fali komad trake koju ste inače koristili za izbornike, ikonice i razne indikatore.
Ipak, nakon nekog vremena ćete se naviknuti, ali gorak okus u ustima ostaje.
Utori i povezivanje
MacBook Air 13.6“ dolazi s dva USB-C utora putem kojih možete povezivati eksterne uređaje. Treba napomenuti da je punjač još od modela s M2 procesorom promijenjen, odnosno da je Apple vratio stari dobri MagSafe sustav. Za one koji se ne sjećaju, prije USB-C ere, MacBook računala su koristila isti ovakav priključak gdje glavnu ulogu igra magnet. Umjesto da punjač ugurate u USB-C utor, samo ga lagano približite i magnet će učiniti svoje. MagSafe je realno objektivno najbolji koncept punjenja laptopa ikada. Ako slučajno zapnete za kabel dok se uređaj puni, on će se samo odspojiti. Za razliku od USB-C priključka koji će u tom slučaju povući laptop sa sobom, što u mnogim slučajevima znači pad na pod.
Tu je i 3,5-milimetarski audio utor koji je davno nestao s mobitela, ali na prijenosnicima se još drži, što je svakako pohvalno.
Dva USB-C porta podržavaju USB 4 protokol, ali i punjenje u slučaju da vam zatreba, primjerice ako zaboravite ponijeti punjač koji dolazi u pakiranju. Od ostalih protokola tu je Thunderbolt 3 s brzinama prijenosa podataka do 40 Gbps te standardni DisplayPort. Ponovimo da se svi ovi protokoli nalaze u univerzalnim USB-C utorima tako da će svaki od njih raditi ovisno o opremi koju spajate.
Putem Thunderbolt protokola kroz USB-C utor vjerojatno ćete poželjeti povezati eksterni monitor, što je najčešći slučaj kod većine korisnika. Podržani su 5K monitori sa stopom osvježavanja od 60 Hz, kao i 6K ako je poklopac spušten. Ovdje sada dolazimo do jedne velike mane, a to je da u slučaju povezivanja ovog uređaja na vanjski monitor, ne možete koristiti njegovu tipkovnicu i trackpad dok je poklopac otvoren. Dakle, morat ćete kupiti dodatnu tipkovnicu i miša, ili vanjski trackpad, što i nije baš mali trošak. S druge strane, ako svoj MacBook često „dockate“ na vanjski monitor, onda Air možda i nije najbolji izbor. Tada bi možda bilo pametno razmisliti o nekom od Pro modela, jer je pretpostavka da ste nešto zahtjevniji korisnik. Istina, Pro modeli su u startu skuplji, ali kad zbrojite prethodno navedene dodatke i u formulu ubacite ostale prednosti Pro modela, nedoumice će brzo nestati.
Tipkovnica i trackpad
Prijašnjih godina, tipkovnica je bila čest kamen spoticanja u MacBook računalima, no u novijim modelima situacija se promijenila nabolje. Novi 13“ MacBook Air dolazi s tipkovnicom koja je dovoljno mekana za ugodno tipkanje, a istovremeno i odiše kvalitetom.
Međutim, ono što me brine su iskustva nekih korisnika s prethodnikom, odnosno Airom s M2 procesorom. Naime, mnogi od njih su prijavljivali da su tipke izrađene od (za Appleove standarde) jeftine plastike, te da su već nakon par mjeseci na njima vidljivi tragovi korištenja. Da se razumijemo, sve ovisi o temo tko i koliko tipka, no upravo Apple je bio poznat po kvaliteti izrade i odabiru materijala. Također možemo pretpostaviti da se radi o ograničenom broju korisnika sa subjektivnim dojmovima, no u svakom slučaju ne želim vidjeti da se takva situacija ponovi na ovom uređaju. Uostalom, vrijeme će pokazati, a prve dojmove po ovom pitanju ću rado prenijeti kroz nekoliko mjeseci.
Appleov trackpad je već dugi niz godina jedan od najboljih u industriji. Kad je prvi put predstavio Force touch tehnologiju koja vibracijom simulira fizički pritisak, mnogi su izražavali skepsu. Danas, pak, imamo cijeli niz proizvođača PC-a koji su upravo ovu tehnologiju ugradili u svoje prijenosnike.
Ono što je kod Appleovih trackpada također specifično su dimenzije u odnosu na ostatak kućišta. Ovo u startu omogućuje veći manevarski prostor za rad. Korisnici PC-a kad jednom prijeđu na Mac, rijetko im nedostaje rad s mišem, osim u iznimnim situacijama. Poanta ovog izlaganja je da je trackpad na MacBook računalima jedno od najboljih rješenja koje je Apple ikad proizveo.
Zaslon
Dijagonala od 13,6 inča je nešto više nego što smo navikli vidjeti u prošlosti, a dodatni benefit je i smanjeni rub oko zaslona. To je, doduše, bilo primjetno još kod prethodnog modela s M2 procesorom, s vidljivom razlikom u odnosu na M1 model. Krajnji rezultat je objektivno veća radna površina uz iste ili čak smanjene dimenzije.
Onima koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, kao autor ovog teksta, u oko će odmah upasti zub, odnosno notch, koji će vjerojatno neko vrijeme predstavljati solidnu frustraciju. Istina, postoje mnoge aplikacije koje će izbornik na vrhu pretvoriti u crnu boju, no osobno ne volim takva rješenja jer često nepotrebno troše hardverske resurse. Drugo i možda ne baš popularno rješenje za skrivanje zuba je odabir potpuno crne pozadine desktopa. Tada se zacrni i izbornik na vrhu zaslona, što ovaj nepopularni objekt čini praktički nevidljivim.
Što se samih karakteristika zaslona tiče, nisu se promijenile u odnosu na prethodnika, odnosno MacBook Air s M2 procesorom. I dalje imamo maksimalnu rezoluciju od 2560 x 1664 piksela, što na 13,6-inčnoj dijagonali rezultira s gustoćom točaka od 224 ppi. Više nego dovoljno za 13-inčni zaslon, kako bi prikaz bio vrhunski. Tu je i 500 nita (cd/cm2) pozadinskog osvjetljenja, što je u samom vrhu u kategoriji prijenosnih računala. Da ne bi bilo zabune, ovu vrijednost nije mudro izravno uspoređivati s onima na telefonima, jer je malo vjerojatno da ćete dulje vrijeme provesti radeći pod izravnim udarom sunca ili na plaži gledati film. Isto tako ne treba zanemariti ni činjenicu da skala percepcije pozadinskog osvjetljenja od strane ljudskog oka ne raste linearno, već logaritamski, o čemu smo već pisali. To znači da zaslon laptopa koji ima deklariranih 600 nita, ne mora nužno biti čitljiviji na vanjskom svjetlu od onog s 500 nita.
Hardver i performanse
Ovdje dolazimo do objektivno najvažnijeg dijela priče o novom MacBook Airu. M3 procesor je sam po sebi vrhunski proizvod bez izravne konkurencije u PC svijetu. Radi se o trećoj generaciji procesora koje je dizajnirao Apple. Radi na ARM arhitekturi, a proizveden je u 3-nanometarskom procesu tajvanske kompanije TSMC, globalnog lidera u proizvodnji poluvodiča.
Dakle, radi se o prvom 3nm procesoru za računala, a razlika u odnosu na M2 je što je potonji izrađen u 5nm tehnologiji. Iako benchmark testovi neće pokazati preveliku razliku u performansama, a još manje ćete ju osjetiti u svakodnevnom radu, bitno je reći da niži proces rezultira istim ili boljim performansama uz manju potrošnju energije. Konačni rezultat je povećana autonomija, odnosno potrošnja baterije, što je većini vjerojatno jedna od ključnih stavki pri odabiru prijenosnog računala.
Međutim, u praksi se te razlike neće toliko osjetiti s obzirom da svaki pojedini korisnik svaki dan može računalo koristiti u različitim scenarijima, a posljedično tome, s drukčijim konačnim rezultatima i dojmovima. U svakom slučaju, noviji procesor je uvijek bolji odabir jer je „otporniji na budućnost“, dakle kasnije će zastarjeti, što je u ovom slučaju posebno izraženo s obzirom na razliku u procesu izrade.
Druga prednost M3 procesora koju nikako ne treba zanemariti je novi grafički koprocesor (GPU), a donosi tzv. Dynamic Caching. Ona tehnologija, osim što poboljšava grafičke performanse, dodatno utječe na sveukupnu energentsku učinkovitost cijelog čipseta. Dynamic Caching općenito poboljšava grafički zahtjevne procese poput 3D renderiranja i zahtjevnije obrade videa. Ova značajka također do izražaja dolazi u memory managmentu, koji je sada efektivniji u situacijama kad koristite više aplikacija odjednom, odnosno često ih izmjenjujete.
Međutim, u potonjem slučaju to vrijedi uglavnom u teoriji, budući da MacBook Air posjeduje samo pasivno hlađenje procesora, dakle nema ventilatore. Iako ARM arhitektura, na kojoj su M čipovi temeljeni, osigurava manji intenzitet zagrijavanja od stare x86 arhitekture, i ona ima svoje fizičke granice. Ako uređaj upregnete zahtjevnim video editingom ili teškim gamingom, procesor će se ipak zagrijati. Kad dosegne kritičnu točku, započet će s throttlingom, tj. usporavanjem, što na koncu rezultira smanjenjem performansi. Kod uređaja s aktivnim hlađenjem, tj. onih koji posjeduju ventilatore, situacija je dosta drukčija. U trenucima najvećeg napora, ventilatori ga hlade i do throttlinga neće tek tako doći, odnosno intenzivan rad se može znatno produljiti.
Iz ovoga slijedi da oni koji se na računalu namjeravaju baviti težim grafičkim operacijama, svakako je preporučljivo da kupe MacBook Pro, jer dolazi s ventilatorima. S druge strane, ako ovaj procesor izravno usporedimo s nekoliko godina starim Intelom i7, vidjet ćemo da se pri istom opterećenju osjetno manje zagrijava. Pri prilično velikom opterećenju, kad temperatura M3 procesora dostigne npr. 60-70 stupnjeva, Intelov i7 će se zagrijati na preko 90 stupnjeva i uključiti ventilatore. Ovo samo po sebi dovoljno govori o superiornosti ARM arhitekture nad x86.
SSD
Prednost M3 MacBook Aira u odnosu na M2 je i u tome što donosi brži SSD. Naime, M3 MacBook Air postiže skoro 50% bolje performanse zapisivanja na disk u odnosu na M2 MacBook Air, a kad je pitanju čitanje s diska, razlika je još veća. Novi SSD je skoro dvostruko brži.
Razlog ovome leži u činjenici što je M2 MacBook Air raspolagao SSD-om otprilike istih performansi kao M1 model iz 2020. godine, no kako je vrijeme prolazilo, SSD diskovi su postali brži, i upravo sada s prelaska s M2 modela na M3 imamo drastičnu razliku. Valja napomenuti da se ova razlika u svakodnevnom poslu osjeti više nego ona u performansama samog procesora.
RAM i pohrana
Ovaj dio je ono čega bi se Apple u neku ruku trebao sramiti. 8 GB RAM-a u 2024. godini, kad i mobiteli imaju više, zvuči kao loša šala. Nije da na tržištu ne možemo naći PC prijenosnike s ovako malom količnikom radne memorije, ali za 1500 eura, koliko za najjeftiniju varijantu ovog uređaja morate istresti, opravdano je očekivati više. Kad govorimo o najjeftinijoj varijanti, mislimo na konfiguraciju s SSD-om od 256 GB, dok za onu od 512 morate dodati još 250 eura. Ovakva politika u kojoj Apple spremišnu memoriju cijeni kao suho zlato već je postala tradicija. Uostalom, sličnu situaciju imamo i na iPhoneu, a nije trebalo dugo da i ostali proizvođači telefona ne primijene sličnu taktiku, jer zašto ne?
E sad, ako vam iz bilo kojeg razloga treba više RAM-a, možete odabrati varijantu sa 16 GB, no cijena takvog Aira doseže 2000 eura, za što već možete kupiti i MacBook Pro, doduše s 8 GB RAM-a.
Da se ne biste upleli u ovaj začarani krug, u startu morate odrediti za što ćete uređaj koristiti, no na koncu će sasvim sigurno presuditi budžet kojeg ste namijenili za ovu investiciju.
Performanse
Dobra vijest u cijeloj ovoj RAM tragikomediji je što macOS, inače izvrsno koncipiran operativni sustav temeljen na Unixu, manje gladan hardverskih resursa od Windows ekvivalenata. Naime, 8 GB na Macu nije isto što i 8 GB na PC-u. Zlatno pravilo koje vrijedi već više od 20 godina.
Dakle, ova mala količina RAM-a na koncu i nije tolika tragedija, barem dok ne počnete intenzivno koristiti npr. Google Chrome s velikim brojem otvorenih tabova. Ovaj web preglednik je doslovno najveći žderač memorije, ali i procesorskog vremena. Na Macovima s Intel procesorima često zna biti glavni razlog za uključivanje ventilatora (Google Chrome helper proces).
Na isti Macovima Microsoft Word i Excel također znaju zaklati procesor i memoriju, no s novim M čipovima situacija se vidljivo promijenila nabolje.
Čak i u radu sa zahtjevnim web aplikacijama, M3 procesor se pokazao izvrsnim, i to na svim poljima. Tijekom višesatnog intenzivnog rada s Chromeom kojeg inače koristim zbog sinkronizacije s ostalim uređajima, nije bilo većih ispada pa čak ni zagrijavanja. Usporedbe radi, moj sada već vremešni 16“ MacBook Pro (Intel i7/16 GB RAM-a) iz 2019. godine u istom scenariju se zagrije neusporedivo brže više od novog Aira. U trenucima kad se prvome uključe ventilatori, novi Air niti ne pokazuje neki osjetan stupanj zagrijanosti, a kamoli da pomišlja na throttling.
Istini za volju, vidjeli smo da je Apple nedavno lansirao novi iPad Pro s M4 čipom, no prema prvim benchmark testovima, napredak nije toliko znakovit. Naglasak kod četvrte generacije Appleovog procesora su AI mogućnosti, tako da je on svojevrstan temelj za budućnost.
Zvučnici
13" MacBook Air dolazi s četiri zvučnika koji podržavaju Dolby Atmos i Spatal Audio. Iako je opći dojam na ra
Baterija i autonomija
MacBook Air 13,6“ M3 (2024) dolazi s baterijom kapaciteta 56 Wh. Apple je deklarirao da će ona izdržati 15 sati surfanja putem WiFi-a, no znamo da je to prilično rastezljiv pojam. Čijeg surfanja? Mojeg? Vašeg? Craigovog? Naravno, uvijek je prisutan faktor individualnog načina korištenja, što znači da će baterija različitim profilima korisnika različito trajati. Želim vjerovati da je Apple s ovih 15 sati mislio na nekakav prosjek, iako nigdje točno ne navodi detalje.
Sve u svemu, spomenutih 15 sati ćete možda moći ostvariti ako čitate vijesti ili pregledavate tekstualne članke, ali ako uključite bilo koji streaming servis, zbog veće potrošnje podatkovnog prometa iluzorno je očekivati idealan rezultat.
Također, u scenariju kada intenzivno koristite Office alate, vrlo je vjerojatno da će se ukupna autonomija smanjiti. Ukoliko se bavite obradom fotografija, ovisno o intenzitetu rada i vrsti softvera kojeg koristite, nemojte se previše pouzdati u Appleovo deklarirano vrijeme. Ukratko, svaki softver koji koristi internetsku vezu, skraćuje trajanje baterije, tako da na nekih desetak sati kombiniranog rada svakako možete računati.
Zaključak
13,6-inčni MacBook Air M3 (2024) svakako je vrhunski proizvod. M3 čip izrađen u 3nm procesu je trenutno ultimativno postignuće ako izuzmemo njegove snažnije varijante M3 Pro i M3 Max. U uređaju poput ovog pružit će zaista izvrsno iskustvo, dapače, puno bolje nego konkurencija koja radi na Intelovim procesorima.
Jasno, na ovo ne možemo gledati paušalno, jer je u igri i puno drugih faktora.
Ovaj uređaj je namijenjen prvenstveno onima koji posjeduju neki stariji MacBook kojeg još uvijek pogoni stariji Intel procesor. Vlasnicima MacBoka s M1 ili M2 procesorima nadogradnja možda i neće biti toliko isplativa, ali ako se dvoumite između ovog i M2 MacBook Aira, svakako savjetujemo da dodate tih 150 eura i imate objektivno napredniju mašinu.
Kome nije namijenjen? – Onima koji se bave zahtjevnijim grafičkim zadaćama, prvenstveno uređivanjem videa. Ako spadate u tu kategoriju korisnika, svakako savjetujemo da investirate u MacBook Pro.
Ako dolazite iz Windows tabora, u startu ćete se vjerojatno nasekirati zbog potpuno drukčijeg koncepta funkcioniranja računala. Ali ako izdržite dovoljno dugo, malo je vjerojatno da ćete se vratiti natrag.
Na kraju, cijena definitivno nije mala. 1500 eura za 13-inčni laptop je poprilična svota, no kad kupite ovakav stroj, znate da ste mirni sljedećih nekoliko godina, jer se radi o zaista vrhunski izrađenom uređaju s posebnim naglaskom na kvalitetu izrade.