Svjedoci smo da i nakon pune dvije godine Nokijina "nova strategija" suradnje s Microsoftom i forsiranja samo jedne (Windows Phone) platforme nije urodila plodom, odnosno nije polučila željene rezultate.
Permanentno forsiranje jedne te iste strategije (prelazak na Windows Phone, odbacivanje Symbiana, odustajanje od dugogodišnjeg razvoja MeeGo-a...) i nakon niza kvartala u kojima su ostvareni gubici, otpuštani deseci tisuća radnika, zatvarane tvornice i rasprodane nekretnine, zaista je teško objasniti zdravom logikom. Još više začuđuje činjenica što se Nokijin dželat - Stephen Elop još uvijek nalazi na čelu kompanije, unatoč tome što je čak i od strane skupine dioničara tužen za neuspjeh što je pomalo neobično, ali cijeloj priči daje dodatnu težinu.
Sve se ovo može tumačiti na različite načine, no jedino logično objašnjenje bi bila neka vrsta sabotaže, odnosno namjernog uništavanja kompanije kako bi joj se smanjila vrijednost i kako bi izgubila dominantni tržišni udio kojeg je imala prije nekoliko godina. Razlog tome može biti stvaranje uvjeta za preuzimanje od strane neke druge kompanije ili je jednostavno rezultat preslagivanja kockica na globalnom planu.
Protagonisti ove priče su u svom naumu očito uspjeli, jer Nokia sada drži zanemariv dio tržišta smartfona i ne predstavlja prijetnju ni jednoj ozbiljnijoj kompaniji. To što što dominira u proizvodnji "dummyja" tj. običnih telefona ne tješi niti malo jer je i njihovo vrijeme praktički odbrojano.
U međuvremenu su razni analitičari konstatirali i sugeriali kako bi Nokiji daleko pametniji izbor bio Android i kako bi se njime ipak uspjela održati među vodećim kompanijama na tržištu, no ako primijenimo teoriju o sabotaži, priča o Androidu je ništa drugo nego prazan skup. Jer, Bože moj, ako Samsung, Huawei pa čak i posrnuli HTC mogu paralelno proizvoditi Android i Windows phone uređaje, zašto ne bi mogla i Nokia? Pogađate - Nokiji je Android u izvjesnom smislu bio zabranjeno voće jer je nekome očito bilo u interesu da ili popularizira Windows Phone, kojeg preferira mali broj korisnika, ili da se Nokia jednostavno utopi u ovoj sumanutoj strategiji gospodina Elopa. Na kraju krajeva, ispada da su jednim metkom ubijena dva zeca.
Ipak, u zadnje vrijeme priča o Nokiji i Androidu ponovo se aktualizira pa tako sada i Pierre Ferragu iz Bernstein Research kompanije kaže da je krajnji trenutak da Nokia s Androidom pokuša spasiti ono što se spasiti dade jer ulaganje u izumiruće "dummyje" kompaniji oduzima dodatna sredstva. Nokia ovime forsira još jednu "platformu" osuđenu na propast, tj. onu za kojom svaki dan pada interes i neovisno o tome što njome trenutno ostvaruje izvjesnu dobit na tržištima u razvoju poput afričkog i azijskog, kroz nekoliko godina bi si mogla stvoriti dodatni problem u pomanjkanju sredstava.
Novim proizvodima poput modela EOS koji će biti predstavljen ovog mjeseca, Nokia će zasigurno ostvariti određeni rast, no upitno je koliko jednim modelom na platformi sa zanemarivim tržišnim udjelom može postići. Istina, možda Nokia EOS (Lumia 1020) svojim 41 MP senzorom i PureView tehnologijom dodatno popularizira Windows Phone platformu, no put do značajnijeg uspjeha može trajati godinama, a pitanje je koliko Nokia ima vremena.
Ako Stephen Elop nekim čudom odstupi i ako Nokia ipak pokuša s Androidom, vjerujem da će velik dio Nokia-nostalgičara (uključujući i autora ovog teksta) pohrliti za novim uređajima i da će dio kompanije biti spašen. No, o povratku među vodeće i dominantne kompanije zaista je iluzorno govoriti.
