Tek što su se ikone za 5G signal ustabilile na našim zaslonima, telekomunikacijska industrija okreće novi list. Neizbježno kao izmjena godišnjih doba, globalni tehnološki divovi i vlade započeli su utrku za razvoj šeste generacije mobilnih mreža, dakle 6G. No, s obzirom na to da 5G tehnologija još uvijek nije ispunila mnoga svoja grandiozna obećanja, postavlja se ključno pitanje: Hoće li 6G donijeti stvarnu revoluciju korisničkog iskustva ili samo veće brzine u laboratorijskim uvjetima.
Povezano: 5G mreže: Gdje su obećane gigabitne brzine i pametni gradovi?
Iako je standardizacija 6G tehnologije još uvijek u fazi aktivnog razvoja, preliminarni ciljevi su jasni. Ironično, mnoge "nove" značajke zapravo su reciklirana obećanja iz 5G ere koja nisu u potpunosti zaživjela: ultra-niska latencija, masovna podrška za IoT, tj. Internet of Things (sjeća li se tko uopće ove poštapalice?) i napredno pozicioniranje. Cilj 6G-a je učiniti te značajke "nativnima" i interoperabilnima od prvog dana, umjesto da se naknadno dodaju kroz softverske nadogradnje.
Najavljuju se brzine od stotina gigabita u sekundi i latencija manja od jedne milisekunde. Povijest nas uči oprezu s ovakvim brojkama; baš kao što smo kod 5G-a vidjeli skok od 3 do 5 puta u odnosu na 4G (umjesto obećanih 10 i više puta), izvjesno je da će stvarne 6G performanse za krajnjeg korisnika biti znatno skromnije od laboratorijskih testova.
Fokus na učinkovitost i bateriju
Ono gdje 6G ima najviše potencijala nije puka brzina, već učinkovitost. Jedan od podcijenjenih ciljeva novog standarda je isporuka više podataka uz manju potrošnju energije po bitu. U praksi, to bi moglo značiti dulje trajanje baterije za pametne telefone i nosive uređaje, dakle benefit koji je prosječnom korisniku daleko važniji od teoretske brzine preuzimanja.
Nadalje, 6G planira integrirati različite vrste povezivanja. To uključuje satelite u niskoj orbiti (LEO) za pokrivanje ruralnih područja i fiksni bežični pristup koji bi mogao zamijeniti optiku u domovima. Ideja je stvoriti jedinstveni standard koji pokriva sve, od pametnih satova do industrijskih robota, bez potrebe za složenim "zakrpama" kakve smo viđali u prethodnim generacijama. Zvuči fantastično, ali znamo da u praksi to neće biti tako jednostavno.
Najveći inženjerski izazov leži u fizici: ponestaje nam iskoristivih radio valova. Frekvencije koje dobro prodiru kroz zidove i putuju daleko već su zagušene.
- 5G strategija: Oslanjala se na nove sub-6GHz frekvencije i milimetarske valove (mmWave). Dok je prvi pristup uspio, mmWave je ostao ograničen na vrlo specifične urbane točke zbog slabog dometa.
- 6G strategija: Industrija sada cilja na spektar od 7 do 15 GHz (tzv. cmWave) te potencijalno sub-terahercne (sub-THz) frekvencije za ekstremne brzine na malim udaljenostima.
Ključ uspjeha ležat će u dijeljenju spektra (MRSS - Multi-RAT Spectrum Sharing). Ova tehnologija omogućila bi 5G i 6G mrežama da istovremeno koriste iste frekvencije, čime bi se izbjegli problemi s pokrivenošću koji su mučili rane faze 5G implementacije.
Možda najveća prepreka 6G-u nije tehnološka, već financijska. Američki i europski operateri uložili su desetke milijardi eura u 5G spektar i infrastrukturu, a povrat investicije je bio mlak. 5G nije drastično povećao profitabilnost operatera.
Uvjeriti te iste kompanije da uđu u novi, skupi investicijski ciklus bit će teško bez jasnog poslovnog modela. "Pametni gradovi" i "holografski pozivi" zvuče lijepo u marketinškim brošurama, ali ako korisnici nisu spremni platiti više za te usluge, operateri neće žuriti s izgradnjom mreže. Mnogi analitičari stoga predviđaju da će ulaganja u 6G biti oprezna, inkrementalna i usmjerena prvenstveno na smanjenje operativnih troškova mreže, a ne na egzotične futurističke primjene.
Kada možemo očekivati 6G?
Prve tehničke specifikacije (3GPP Release 21) očekuju se 2028. godine. Prvi komercijalni uređaji i mreže vjerojatno neće biti dostupni prije 2030. godine.
