Top teme

Net neutrality je mrtav. Što slijedi?



Kao što ste već vjerojatno čuli, američki FCC je jučer i službeno dokrajčio Net neutrality. Za one koji ne znaju, Net neutrality je pojam koji se koristi u svrhu zaštite interneta kakvog danas poznajemo, tj. neutralnog. Neutralni internet znači da su sve strane u pristupu mreži jednako tretirane.

Primjerice, ISP-ovi, odnosno operateri, svim kompanijama moraju osigurati jednake uvjete za pružanje njihovih servisa korisnicima. Ovo osigurava konkurentnost i poštenu tržišnu utakmicu, a korisnici mogu birati usluge na temelju njihove kvalitete. Sve do sada.

Sada se situacija mijenja iz temelja. Od postajanja interneta kakvog danas poznajemo, dakle tamo negdje od 1994. godine kad je uspostavljen World Wide Web, za sve su vrijedila ista pravila. U međuvremenu je internet narastao. Primijenio je svakodnevne navike većine stanovnika planete i kreirao jednu potpuno novu granu gospodarstva. Štoviše, trenutno najvrjednije kompanije na svijetu dolaze upravo iz tehnološkog sektora, koji se u najvećem dijelu oslanja na internet.

Dokidanjem internetske neutralnosti, sva pravila na koja smo do sada navikli, prestaju vrijediti. Zašto? Zato jer će operateri, dakle ponuditelji usluga, imati mogućnost različito tretirati sudionike. Oni koji više plate ili na drugi način pridonesu interesu operatera, imat će brži servis, dok će ostali biti usporavani. I do sada je bilo slučajeva kad je američki operater Comcast prakticirao throttling (namjerno usporavanje brzine) za određene servise, nakon čega mu je FCC to zabranio, sukladno tada važećim pravilima. Sada se situacija drastično mijenja, pa će taj isti Comcast, koji je vlasnički povezan s HULU-om, moći nesmetano usporavati npr. Netflix.



Također, operater ne mora nužno usporavati neki servis. Može jednostavno ponuditi bržu vezu onome tko plati više, a to sada otvara vrata mnogim manipulacijama. Ako Comcast ima interes za prikazivanje npr. samo HULU-a, Netflix može ostaviti na staroj sporoj traci, pa kad stignu nove tehnologije s većim rezolucijama, korisnici ga više neće željeti koristiti. Naravno, ovdje se radi o banalnom primjeru koji se niti ne mora dogoditi, ali je bitno reći da takva mogućnost postoji.

Tako će američki operateri od sada sami moći odlučivati koje će servise i na koji način korisnici moći konzumirati, ali i koje će web stranice općenito moći posjećivati. Iako predsjednik FCC-a kaže da će ovo potaknuti rast tržišta, onome tko barem malo prati tematiku ne treba puno za zaključiti da to i nije baš tako.

Izravna posljedica različitog tretiranja sudionika u web biznisu bit će zapravo ubijanje konkurentnosti. Tvrtka s većim kapitalom će imati bolji tretman kod ISP-a od tvrtke s manje novca, iako ne nudi nužno veću kvalitetu. Onaj tko ima novca, moći će se na vrlo jednostavan način riješiti konkurencije koja je svoj imidž kvalitetom gradila godinama, a to znači da u vrlo kratkom vremenu može nametnuti potpuno nove standarde, gazeći pritom preko mrtvih i ranjenih. Ukoliko operateri odu u krajnost, neke će servise ili web stranice moći ubaciti u tamni zapećak interneta gdje im nitko neće moći pristupiti, a korisnike ostaviti u sljepilu.

Ukratko, internet je do jučer bio slobodan i otvoren. Kroz njega je bio omogućen slobodan protok informacija, a korisnici su imali slobodu izbora. Od danas to više nije slučaj, a kako će cijela priča završiti, u ovom se trenutku je teško reći, no većina ljudi iz struke se slaže da ulazimo u novo mračno doba. Kad kažem mračno, ne mislim na mrak isključivo na internetu, već na novu eru čovječanstva. Budući da je internet sada glavni i najvažniji medij, njegovu će sudbinu dijeliti svi stanovnici Zemlje, pa čak i oni koji nisu spojeni, jer i televizija sada emitira preko interneta, a i informacije koje se plasiraju u tisak stižu internetom.



Ova odluka američkih vlasti od strane većine medija dočekana je s gađenjem, što je bilo i za očekivati. Sada se i slobodna Amerika pridružila Kini koja u blokiranju internetskih sadržaja ima puno više iskustva. Iako situacija možda i nije izravno usporediva, čini se da će se na kraju svesti na isto, tj. na kontrolu, a o pobudama jednih i drugih možemo diskutirati. Dobro došli u Orwelovu 1984.

Naime, još do nedavno smo se smijali kako je američka Demokratska stranka optužila Ruse da su – hakirali izbore. Nakon što je ova konstatacija ismijana, priča je malo preokrenuta, pa je umjesto «hakiranja» u pravom smisli riječi, korišten termin «utjecaj». A kako se na mišljenje birača može utjecati, ako ne preko svemoguće mreže zvane internet?

Dokidanje internet neutralnosti na dugi će period omogućiti u pravo to – smanjenje utjecaja nepoćudne propagande na domaće birače, no krajnji cilj je vjerojatno još mračniji. Američkim vlastima je najmanji problem to što što su Rusi eventualno utjecali na izbor Trumpa, a ne Hillary. Ono što njih zanima je – kontrola, o kojoj smo već u nekoliko navrata pisali (ovdje i ovdje), a ukidanje neutralnosti interneta tu će odigrati ključnu ulogu.

Sad se sigurno pitate kakve crne veze sve ovo ima s nama. Itekako ima.
Iako je FCC američko tijelo i nema izravan utjecaj na donošenje odluka europskih regulatora, većina najpopularnijih internetskih servisa ima sjedište - u Americi. Njihovo poslovanje preko bare će se izravno odraziti i na politiku u Europi i ostatku svijeta. Budući da na matičnom tržištu više neće imati neutralnosti, sasvim je opravdano očekivati da će poslovanje morati prilagoditi i na drugim tržištima.

Drugi razlog zbog kojeg je izvjesno da će se ova destrukcija preliti na Europu je činjenica da je EU od samih početaka živi i radi u sjeni SAD-a. Iako će u početku možda postojati izvjestan otpor, na kraju će morati popustiti jer EU nije toliko snažna ni homogena da se može oduprijeti najvećoj imperijalnoj sili na svijetu i njezinom geopolitičkom interesu.