Da je Netflix već neko vrijeme izrazito loš, više nije neka novost. Ono što pak jest, je činjenica da su u samoj kompaniji počeli shvaćati da je voda došla do grla. Iako čelnici Ted Sarandos i Greg Peters, uvjeravaju investitore da razloga za paniku nema, njihovi potezi govore suprotno.
Uz otpuštanje 1000 zaposlenika u tehnološkim, pravnim i proizvodnim odjelima, ova streaming kompanija naglo je pomela sam vrh svog kreativnog tima, uručivši otkaze direktorici sadržaja, predsjedniku filmskog odjela i potpredsjedniku za film. Kao rješenje za ovu krizu predstavljen je novi operativni direktor Peter Rice, kojeg je Sarandos najavio kao "jednog od najučinkovitijih operativaca u industriji zabave".
Iako smjene u upravi nisu rijetkost, ovakav niz drastičnih rezova poslao bi zabrinjavajuću poruku i u mnogo stabilnijim vremenima. Za Netflix, situacija je poprilično ozbiljna: tvrtka se bori s promašenim ciljevima prihoda od oglašavanja, usporenim rastom i propalim pokušajem preuzimanja studija Warner Bros. Gubitak Warner Brosa, kojeg je preuzeo Paramount Davida Ellisona, težak je udarac. To bi spajanje Netflixu osiguralo jednostavno proširenje sadržaja, ogroman rast baze korisnika i čvrstu poziciju u kinodvoranama. Sada se tvrtka mora sama nositi s tim izazovima, pokušavajući shvatiti zašto trenutna ponuda sadržaja ne donosi profite kao nekad.
Problematičan sadržaj
Iako je Netflix nedavno izbacio hvaljene naslove poput East of Eden, Adolescence i The Diplomat, platforma je postala zloglasna po otkazivanju serija prije nego što uopće dobiju priliku izgraditi publiku. Korisnici se često žale na nedostatak vizije za nove, kvalitetne projekte, dok se agresivno promoviraju neobični promašaji poput The New Stanford Prison Experiment i Wonka’s The Golden Ticket.
Kroz nedavna otpuštanja, Netflix očajnički pokušava signalizirati investitorima da razumije što je pošlo po zlu. No, iako je nedavni sadržaj doista bio blijed, problemi se čine duboko ukorijenjenima u sam model poslovanja, a ne isključivo krivnjom troje otpuštenih direktora.
Povezano: Zašto sam otkazao Netflix?
Bela Bajaria, dosadašnja direktorica sadržaja, predvodila je Netflixovu globalnu ekspanziju i pretvorila platformu u središte za međunarodne hitove, reality formate i sport. Ona je razlog zašto pretplatnici danas gledaju WWE, Lupin i Bridgerton. Bajaria je obavila točno onaj posao za koji je angažirana: donijela je fenomene poput Squid Gamea i Money Heista koji su rušili rekorde i osvajali Emmyje. Unatoč tome što je Sarandos izjavio da ne planiraju mijenjati njenu uspješnu međunarodnu strategiju, Bajaria je brzopotezno smijenjena i, prema mnogim izvještajima, poslužila kao žrtveno janje.
Sličnu je sudbinu doživio i predsjednik filmskog odjela Dan Lin, koji je u tvrtku stigao 2024. godine. Nakon godina razbacivanja novcem na ekskluzivne ugovore s filmašima, Lin je doveden kako bi srezao troškove. S bogatim iskustvom stvaranja hitova kao što su The Lego Movie i Aladdin, Lin je uspješno provodio politiku štednje, uz pomoć potpredsjednika Douga Belgrada. Međutim, njegov oštar pristup doveo je do sukoba s ključnim talentima platforme, poput redateljice Grete Gerwig (Narnia: The Magician’s Nephew) i Bena Afflecka. Lin je radio točno ono što se od njega tražilo, no svejedno je morao otići.
Konkurencija, poskupljenja i kino kao novi spas?
Smjene na vrhu ne mogu prikriti činjenicu da se Netflix suočava s nemilosrdnom konkurencijom. Očajnički pokušaji širenja na videoigre i podcaste nisu uspjeli preoteti pažnju korisnika YouTubea, TikToka i besplatnih streaming servisa podržanih oglasima. U isto vrijeme, Netflix kontinuirano diže cijene. Podizanje cijena pretplate postalo je primarna metoda za rast prihoda, što je duboko razočaralo korisnike u trenucima kada kvaliteta ponude ne opravdava trošak. Čak i kada slučajno nabasaju na neočekivani hit, tvrtka rijetko ima razrađen plan kako kapitalizirati taj uspjeh.
Dolazak Petera Ricea sugerira da Netflix napokon shvaća kako mora mijenjati ploču. Bivši čelnik 21st Century Foxa i Walt Disney Televisiona donosi duboko iskustvo iz tradicionalnog studijskog sustava. Njegov pedigre ukazuje na to da će Netflix shvatiti kino-distribuciju puno ozbiljnije. Tako već sada planira velike kino-premijere za The Magician’s Nephew i nastavak KPop Demon Huntersa, dok paralelno gura film La bola negra u oskarovsku kampanju.
Iako prisutnost u kinima neće riješiti sve probleme, mogla bi promijeniti percepciju brenda. Netflix se nada da će Rice svojim autoritetom uvjeriti najveće redatelje da je upravo ova platforma idealan dom za njihove projekte. Ipak, oslanjanje isključivo na zvučna imena već se pokazalo problematičnim. Partnerstva s Davidom Fincherom, Shawnom Levyjem i Noahom Baumbachom rezultirala su i nekim prilično lošim ostvarenjima.
Skupi novi filmovi i serije neće značiti mnogo ako korisnici osjećaju da im je usluga postala preskupa. Umjesto nejasnih najava o "poboljšanju monetizacije", što je tek eufemizam za nova poskupljenja, Netflix mora dokazati da ima jasnu i održivu viziju za budućnost. A taj proces počinje priznavanjem sistemskih grešaka u vlastitom poslovnom modelu, a ne pukim lizbacivanjem izvršnih direktora.
