Kvragu i mobitel. 'Bemti notifikacije. Internet je retardirao. Kad mi pukne film, odoh na Velebit čuvat ovce. Koliko su vam puta ovakve misli proletjele kroz glavu? Ako se prepoznajete u njima, vjerojatno ste pripadnik ili pripadnica nešto zrelije generacije, odnosno one koja je odrastala prije društvenih mreža pa čak i prije interneta.
S druge strane, generacija koja je rođena na internetu i s ekranom sraslim za dlan, ne može pojmiti u kakvoj se žabokrečini nalazi. Koliko je njihovo skrolanje po TikToku i Instagramu štetno i koliko im to suptilno uzrokuje frustracije i glavobolje, a u ekstremnim slučajevima priča završi tragično zbog još jednog „TikTok izazova“.
E sad, kako je onaj mali broj preostalih odgovornih u društvu detektirao problem, intenziviralo se uvođenje raznih zabrana unošenja mobitela u škole. Isto tako sve više država zabranjuje društvene mreže za djecu, a neke, poput Norveške, stvaraju pravni okvir za zabranu upotrebe umjetne inteligencije školskoj djeci.
Kako vlasti sve ovo namjeravaju provesti u djelo, pitanje je na koje ni sami nemaju odgovor, no ono je u startu postavljeno pogrešno. Naime, mobitel, Internet, društvene mreže i AI ne uništavaju vaše živote, kao ni živote vaše djece. To radite sami.
Problem je daleko dublji od samog uređaja, odnosno tehnologije. Često zaboravljamo da alat sam po sebi nije problematičan, a štetu može napraviti isključivo ako ga krivo koristimo.
Baš kao što čekićem možete zabiti čavao, ali uslijed nepažnje i ozlijediti ruku, tako i vaš telefon, ali i internet općenito, nudi bezbroj mogućnosti. Ako mu pristupite odgovorno, on ne mora biti izvor tjeskobe, depresije i truljenja mozga. Naprotiv, može postati moćno sredstvo za učenje, osobni razvoj i smanjenje stresa.
U proteklih desetak godina (možda i više jer je teško na određenom mjestu povući liniju) svjedočimo postupnom, ali sigurnom tonjenju kolektivnog zdravog razuma zbog pogrešnog korištenja, ne samo mobitela, već i svih drugih uređaja s ekranima. Situacija je kulminirala tijekom pandemije, kad smo bili prisiljeni ostajati unutar četiri zida i buljiti u njih. Naravno, mnogi su tako uspjeli sačuvati poslove, a održavala se i nastava, no navike su ostale, što danas rezultira ogromnim tehnološkim zamorom.
Doomscrooling će vas dokusuriti
Da bismo pronašli izlaz iz trenutne tehnološke krize, moramo se prisjetiti samih početaka pametnih telefona i razumjeti kako smo putem izgubili busolu.
Kad se prisjetimo ranih dana pametnih telefona, poput BlackBerryja iz 1999. godine, njihov je fokus bio na rješavanju problema i olakšavanju komunikacije. Čak i izlaskom prvog iPhonea 2007. i Androida 2008. godine, vladalo je doba nevinog entuzijazma. Džepno računalo oslobodilo nas je okova radnih stolova. Mogli smo gledati navigacijske karte, poslati e-mail u hodu, pročitati novine i smanjiti tjeskobu oko snalaženja u prostoru. Pametni telefoni tada su doista štedjeli naše vrijeme i novac.
Međutim, prekretnica se dogodila pojavom društvenih mreža, pogotovo u mobilnom formatu. Kada je Facebook lansirao svoju aplikaciju, omogućio je stalan, nefiltriran pristup tuđim životima iz udobnosti naših kreveta i fotelja. Nezaštićena populacija brzo je razvila loše navike. Raspon pažnje počeo je opadati, a ljudski diskurs prilagodio se algoritmima osmišljenima za generiranje i zadržavanje pažnje. Danas smo, kao rezultat toga, pupčanom vrpcom vezani za svoje uređaje, stalno u potrazi za novom dozom dopamina.
Liječnici s pravom upozoravaju na opasnosti prekomjernog vremena pred ekranom, posebice kod djece. Kod adolescenata može otežati razvoj govora i potaknuti anksioznost, dok je kod odraslih osoba situacija nijansirana.
Nije svako vrijeme provedeno pred ekranom jednako štetno. Čitanje informativnog članka ne ostavlja iste psihološke posljedice kao besciljno skrolanje (doomscrolling) na TikToku. Dakle, problem nije u samom ekranu, već u interakciji s određenim aplikacijama.
Neki znanstvenici predlažu podjelu korištenja pametnih telefona na svrsishodno (produktivno i namjerno), besciljno (kompulzivno) i problematično (ono koje rezultira depresijom i nesanicom). Ključno je prepoznati okidače koji izazivaju osjećaj inferiornosti, zavisti ili tjeskobe te svjesno birati sadržaj koji konzumiramo.
Dakle, ako besciljno skrolate sadržaj na TikToku, YouTube Shortsima ili blejite u Instagram Storije, vrlo je izgledno da će vam se u nekom trenutku nakupiti zamor za kojeg niste ni svjesni da će vam kasnije uzrokovati tjeskobu.
Možemo sada diskutirati o podjeli krivnje između raznih platformi i društvenih mreža, no izbor je na vama. Umjesto doomscrollinga, pokušajte nešto drugo. Zaigrajte igru. Pročitajte neki članak na temu koja vas zanima. Pogledajte film, seriju itd. Na koncu, pročitajte članak na Wikipediji, jednoj od rijetkih preostalih oaza "starog" interneta. U tome vam možda pomogne i Xikipedia.
Previše vijesti i zaglupljujuće vijesti
Da, ali ni situacija s čitanjem vijesti nije idilična. Google News i slični servisi za algoritamsko pumpanje sadržaja vrlo lako mogu dovesti do preopterećenosti informacijama. Ovdje možda treba ponoviti osnovnu ulogu algoritma. On je tu da vam na temelju onoga što ste prethodno gledali ili čitali, ponudi novi sadržaj na tu temu. Ovo samo po sebi ne bi bilo problematično da algoritmi nemaju zadatak da vas što dulje zadrže na platformi, nudeći „povezani“ sadržaj. Na koncu se ispostavi da je većina toga zapravo smeće.
Također, algoritmi se konstantno prilagođavaju. Ako na Google Newsu, primjerice, čitate članak o cijenama goriva i potom kliknete na još jedan takav, algoritam će primijetiti da vas to zanima pa će vam ubuduće plasirati sličan sadržaj. Međutim, nemojte se čuditi kad vam za koji dan izbaci članak o tome koji auto vozi neki influencer i koji miris za unutrašnjost koristi.
Slično, ako čitate članak o laku za nokte ili najnovijoj kremi za sunčanje, vrlo je izvjesno da će vam se uskoro ukazati trash vijesti o nekoj pjevačici ili influencerici kako je „zablistala“ na špici.
Istini za volju, ako vas neke vijesti zamaraju, uvijek možete aplikaciji reći da vam više ne prikazuje taj izvor, ali će se algoritam potruditi da nađe bezbroj drugih, koji samo čekaju da vam iskoče na ekranu.
Zbog svega ovoga, možda još nije kasno da razmislite o čitačima gdje sami određujete iz kojih će izvora vući sadržaj, dakle bez algoritama i pumpanja „preporučenog“ sadržaja. Odaberite medije koji izbjegavaju senzacionalizam i clickbait naslove.
Kod potonjih treba reći da su i stvoreni zato da zaintrigiraju vašu znatiželju, kako biste klikanjem ostvarili svoj „angažman“. Međutim, pokušajte malo pratiti i primijetit ćete da ste u velikoj većini slučajeva ostali frustrirani, iz jednostavnog razloga što ste shvatili da ste bili targetirani, a s obzirom na nekonzistenciju članka i naslova, zapravo namagarčeni.
Umjetna inteligencija: Novi alat, ista zamka?
Baš kao što smo se morali prilagoditi pametnim telefonima, pred nama je novi monumentalni izazov – umjetna inteligencija. Alati poput Geminija ili ChatGPT-a već se suptilno integriraju u naše dnevne rutine, i to često bez našeg izričitog pristanka. Sažeci razgovora i umjetno generirane slike prijete uništavanjem onog posljednjeg ljudskog elementa na društvenim mrežama.
AI je nevjerojatno moćan alat koji može automatizirati dosadne zadatke i biti od velike pomoći u poslu. No, krije i ozbiljne etičke, ali i ekološke probleme (poput ogromne potrošnje energije u podatkovnim centrima). Nadalje, korištenje umjetne inteligencije za pisanje domaćeg rada, sažimanje lektire ili generiranje osobnih poruka oduzima nam priliku za razmišljanje i formuliranje vlastitih argumenata.
Ovdje sada dolazimo do famoznih „AI sažetaka“, koji često mogu biti korisni ako nemate vremena. Međutim, konstantno skraćivanje i potreba za „serviranim“ gotovim rješenjima, rezultira gubljenjem sposobnosti učenja. Danas AI bez problema može sažeti cijelu knjigu i servirati vam je u skraćenom obliku. Znate o čemu se radi, možete se pohvaliti da ste ju pročitali, ali koji je smisao? Naravno, ne mora se nužno raditi o knjizi. Možete sažeti znanstveni rad, esej, dulji članak itd., što će vam u nekoj mjeri sigurno pomoći, ali zbog toga sami sebi nesvjesno oduzimate moć dubljeg razmišljanja, analize i propitkivanja. Ovakva praksa je, naime, ujedno i jedan od najvećih neprijatelja kritičkog mišljenja. Prepustili smo se medijima da nam plasiraju informacije i uzimamo ih zdravo za gotovo.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da AI sažeci još uvijek nisu potpuno pouzdani. Gemini na Google tražilici vuče informacije objavljene na internetu, a ako naiđe na prepreku, rado će izmisliti nešto svoje, što ne mora nužno biti ispravno.
Na koncu, ako želite stari dobri mobitel bez AI intervencije, svakako pokušajte u potpunosti isključiti Gemini.
Nemojte postati stroj
Zavodljivost tehnologije leži u osjećaju da ona kontrolira nas, no istina je da smo i dalje mi ti koji držimo alat u rukama. Prilikom korištenja pametnih telefona ili umjetne inteligencije, čitanja vijesti i ostalih radnji na internetu, najvažnija vrijednost koju moramo očuvati je ono što nas čini ljudima.
Ne moramo baciti svoje telefone niti se isključiti iz modernog društva. Ono što moramo učiniti jest preispitati svoje navike, isključiti nepotrebne obavijesti, maksimalno smanjiti doomscrolling, pažljivo birati izvore vijesti i smanjiti ovisnost o AI alatima.
Još jednom razmislimo kako zamahujemo čekićem da ne ozlijedimo ruku. Nije kriv telefon, nije kriva umjetna inteligencija, nije kriv Internet. Na nama je da odlučimo kako ćemo ih koristiti.
