Sad kad je konačno službeno predstavljen OnePlus 6, i nakon što je od moje nabavke OnePlusa 5 prošlo skoro godinu dana, došlo je vrijeme za još jedan osvrt. Ako nas redovito pratite, znate da sam koristio sve OnePlus uređaje osim prvog, a najbolja iskustva sam imao s trećim, tj. modelom OnePlus 3. To je bio jedan od rijetkih smartfona koji su u mom posjedu ostali čitavih godinu dana, a isto se sada dogodilo s njegovim nasljednikom, OnePlusom 5, kojeg ne mogu nazvati niti malo lošijim od trojke, no mana mu je bila viša početna cijena.
Verzija koju koristim ima 8 GB RAM-a i 128 GB interne memorije, što se pokazalo punim pogotkom. Ne toliko zbog 8 GB RAM-a, što je čisti overkill, koliko zbog pozamašne količine memorije, zbog čega mi ni u jednom trenutku nije zatrebala memorijska kartica. Tijekom ovih 11 i kusur mjeseci, uspio sam napuniti čitavih 80 GB, među čime je najviše snimljenih videa visoke rezolucije, fotografija, glazbe, zvučnih zapisa, snimki telefonskih razgovora itd. Naravno, nađe se tu i mnogo toga nepotrebnog, no ono što me osobno veseli je osjećaj slobode, tj. da ne moram voditi brigu o tome kad će se memorija napuniti.
Tijekom ovih godinu dana, uređaj nije niti malo usporio u radu, kao što to inače zna biti slučaj kod mnogih Androida. To je jedan od razloga zašto sam svih ovih godina kao primarni uređaj koristio OnePlus, čiji je "OxygenOS" jedan od najboljih Android skinova na tržištu, ako ne i najbolji. Kao što vam je vjerojatno već poznato, OxygenOS možda i nije najtočnije nazvati skinom ili nadogradnjom sučelja, s obzirom da se zanemarivo razlikuje od Googleovog stock Androida, s minimalnim intervencijama, koje za razliku od eksperimetata drugih proizvođača, imaju svoju konkretnu svrhu i besprijekorno su izvedene.
Što se rukovanja uređajem tiče, navikavanje nije bio problem, osim klizavosti poleđine, koju sam riješio nabavkom tankih silikonskih maski. Osim toga što su te maskice suludo jeftine (1 do 2 dolara na eBayu), izvrsne su protiv klizanja, a ne podebljavaju uređaj kao originalne, koje su inače i višestruko skuplje (oko 20 eura). Za tu svotu na eBayu kupim 10 silikonskih i mijenjam ih jednom mjesečno zbog žute boje koju vremenom dobiju.
Ono na što sam se doslovno navukao je fizički prekidač za uključivanje bešumnog ili "ne smetaj" načina rada. Malo je Androida koji imaju ovaj koristan alat i zato kad se jednom naviknete, teško se prebaciti na nešto drugo. U usporedbi s onim na iPhoneu, ovaj je zbog svoje prirode na višoj razini upotrebljivosti. Ukupnu upotrebljivost podiže i Android softver, koji na zaslonu uvijek pokazuje oznaku u kojem se načinu rada uređaj nalazi, dok iPhone trebate okretati i tražiti narančastu traku unutar prekidača.
Tijekom ovih godinu dana, uređaj je primio nekoliko softverskih nadogradnji koje se u svojim prvim verzijama nisu pokazale savršenima, no kasnije bi sve bilo ispravljeno dodatnim nadogradnjama. Prigovor ide na račun bugova koji nisu ispravljeni, a jedan od njih je povremena nemogućnost odgovora na poziv. Naime u nekih 1% slučajeva zna se dogoditi da mobitel zvoni, ali zelena tipka ne reagira na dodir. Zvonjava se nastavlja dok se uređaj eventualno ne "odblokira" ili dok pozivatelju ne pukne film i prekine vezu. Dakle, ovo se događa rijetko, što je u tom trenutku prilično iritantno, ali opet ne toliko često da bih ga mijenjao za neki drugi.
Što se baterije tiče, u ovih godinu dana nisam primijetio pad kapaciteta ni bilo kakva odstupanja od inicijalnog testa. Ono što nekad ne mogu dovoljno nahvaliti je OnePlusovo Dash brzo punjenje, koje je brže od svih drugih na tržištu. Uređaj je od 0 do 100% napunjen praktički u sat vremena, što je nedostižan cilj za mnogo razvikanije proizvođače, poput npr. Samsunga. Note 8, kojeg koristim paralelno. Njemu je za punjenje do vrha potrebno oko sat i pol, dakle čitavih 50% više vremena.
Pitanje o trajanju baterije ne bi bilo na mjestu, jer moj način korištenja nije mjerodavan. Naime, na ovom uređaju koristim flat mobilni internet, što znači da on često posluži kao modem. U takvim uvjetima baterija se troši više, zbog čega često nosim power bank ili uređaj punim (ili dopunjavam) u autu ili na najbližoj utičnici i nekoliko puta dnevno. Ovdje bih želio napomenuti da originalni auto punjač uređaj puni jednakom brzinom kao i kućni.
I hoću li sada nabaviti OnePlus 6? - Da, hoću. Moram reći da mi njegov zub jednako ide na živce kao onaj na iPhoneu X, ali se nadam da ću se ipak priviknuti. iPhone X sam u svrhu testiranja koristio svega 3 dana, tako da ostavljam mogućnost da će navika nakon nekog vremena učiniti svoje. Ukoliko se to ne dogodi, primijenit ću neko od softverskih rješenja za skrivanje, odnosno maskiranje zuba.
Da odmah odgovorim na još dva pitanja koja će se vjerojatno pojaviti u komentarima. Ovaj OnePlus 5 neću prodavati. Ostat će u obitelji. Što se Notea 8 tiče, kojeg inače koristim kao sekundarni uređaj, zadržat ću ga dok ne stigne Huawei Mate 20 i tada procijeniti što dalje. S obzirom da je velika vjerojatnost da će i Note 9 stići s Edge zaslonom, na kojeg se ni nakon osam mjeseci nisam priviknuo, mala je vjerojatnost da ću ga kupiti.
Na kraju moram napomenuti da ni OnePlus nije savršena kompanija kao što bi njegov mobitel eventualno mogao ostaviti dojam. Naime, tijekom proteklih godinu dana svjedočili smo čestim aferama zbog neovlaštenog prikupljanja korisničkih podataka i njihovo slanje u sjedište kompanije u Shenzhenu. Ovo bi mogla biti dobar razlog za pokretanje istraga o povredi privatnosti, no s obzirom da Amerikanci još uvijek nisu službeno reagirali kao u slučaju Huaweija i ZTE-a, pretpostavljam da je OnePlus u međuvremu učinio sve da ostane prisutan na izuzetno važnom američkom tržištu.
Drugi problem je bio hakerski upad na oneplus.net web shop, kad su pokradeni podaci 40.000 kreditnih kartica. Ovo predstavlja ozbiljan problem i mnoge kupce će odvratiti od kupnje. Iako je Oneplus u međuvremenu poradio na sigurnosti, povjerenje je nepovratno narušeno. Ukoliko želite kupovati u oneplus.net trgovini, naš je savjet da koristite PayPal, koji se pokazao kao izvrstan posrednik, s neusporedivo višom razinom sigurnosti.
