U vrijeme kad cijene svega divljaju, uključujući i pametne telefone među kojima su najskuplji modeli praktički dvostruko skuplji nego samo prije nekoliko godina, malo će vas se složiti sa mnom kad kažem da su smartfoni zapravo jeftini.
Xiaomi je nedavno predstavio svoju novi model 15 Ultra čija cijena iznosi 1500 eura, što je Xiaomi dosad bilo nezamislivo. Istina, u startu dobivate 512 GB interne memorije i romobil na poklon, pa ovaj model, uzevši to u obzir nije niti blizu najskuplji. Za najskuplji Samsung ćete u ovom trenutku s istom količinom memorije dati još više novca, a za najbolji iPhone, opet s istom količinom interne memorije, u vrijeme izlaska još više i od Samsunga. Da ne pričamo o preklopnim telefonima s 1 TB interne memorije ili ekskluzivnim izvedbama u suradnji s Porscheom i sl.
Problem telefona je što oni relativno brzo gube na vrijednosti, a za razliku od nekih drugih ekskluzivnih stvarčica koje kupujemo, koje nešto dulje čuvaju vrijednost, pet godina stari telefon neće vrijediti više od par stotina eura. Ne govorimo o kolekcionarskim primjercima, iznimno rijetkim i zapakiranim prvim izdanjima npr. iPhonea, već o uobičajenim korištenim uređajima.
I sad, da okrenem pilu naopako, smartfoni po sebi su zapravo prejeftini, a najbolji dokaz tome je lista 10 najprodavanijih telefona na svijetu. Među su apsolutno svi, osim Galaxyja A15, zapravo oni iz najvišeg cjenovnog ranga. Mahom Appleovi iPhone Plus i Pro modeli, Galaxy S24 Ultra, dakle svi koji su za prosječnog kupca percipirani kao “skupi”. Da se razumijemo, osobno smatram da je 1500 eura za jedan današnji top model telefona uistinu previše.
Da kupujem bilo kojeg od njih, pričekao bih da mu padne cijena ili ga pokušao piknuti na nekoj akciji, par mjeseci nakon izlaska i sl. S druge strane imam sreću isprobati najbolje uređaje na tržištu i koristiti praktički koji god uređaj želim, ali da dajem svoje novce za telefon, kupio bih npr. godinu dana star top model, koji vjerojatno ima 85% mogućnosti novog modela, ali za 50% manje novca. Ako se vratimo još jednu generaciju u prošlost, omjer uloženog i dobivenog nerijetko se penje, pod uvjetom da ga nađete u dobrom stanju i važećim jamstvom.
Naravno, telefoni imaju i potrošnih komponenti. Jedna od takvih je baterija, koja je realno zamjenjiva, ali i mehanički dijelovi kamera znaju vremenom dotrajati. Postoje indicije da i noviji softver donekle loše utječe na fizičke dijelove kamere, no to je sasvim druga tema.
Ali zašto onda kažem da su telefoni zapravo prejeftini kad su mi oni najskuplji ujedno i preskupi?
U kojem god drugom segmentu života pogledate ono što kupujete, gotovo nigdje drugdje ne kupujete ono najbolje što se nudi na tržištu. Možda pokoji entuzijast ima perverzno skup i dobar televizor. Možda nekome od vas nije problem dati novce za najbolji kuhinjski nož, tavu ili možda najudobnije tenisice. Možda imate najbolju klasu naočala, ali imate li zaista najskuplju?
Koliko vas ima apsolutno najjači hardver u stolnom računalu? Ili najjaču i najskuplju Mečku G klase, profesionalnu veš mašinu ili restoransku perilicu posuđa? Ilik možda najskuplji i najbolji madrac na kojem provedete trećinu života?
Hoću reći da u masi stvari koje posjedujemo, rijetko gdje imamo priliku priuštiti si nešto što je apsolutno najbolje na tržištu ili u apsolutno najvišoj klasi koja se nudi. Jer čak i da kupite taj najjači hardver u stolnom računalu, gotovo uvijek možete dodati još jednu RTX 5090, ili još RAM-a, ili bolje vodeno hlađenje. Možda imate najjaču G klasu, ali postoje i puno ekskluzivniji automobili od nje. Gotovo uvijek i u svakom slučaju za više novca postoji nešto malo bolje ili barem malo ekskluzivnije.
Eventualno možete kupiti najjači laptop u nekoj kategoriji ili najbolji televizor s određenom dijagonalom. Ali kad za telefon dođete do nekih 1500€, otprilike ste dobili nešto najbolje u toj domeni. Nije bitno koji brend odaberete. I koliko god se to mnogima činilo puno, tržište pokazuje da se najbolje prodaju upravo oni koji su najskuplji. A to je pak statistika koju nema niti jedan drugi segment tržišta ili je pak ekstremno rijetko. Može netko reći da je određen komad softvera najbolji ili najskuplji na tržištu pa da on drži visok postotak, ali to je sada sasvim druga priča. Primjerice, Linux distribucije su besplatne pa velika većina i dalje koristi Windows.
Profesionalci u bilo kojem segmentu nerijetko ciljaju na ono najbolje i nerijetko novac nije problem ako postoji bolja solucija koja će im podebljati svotu ili će s tim novim komadom alata lakše odraditi posao. Želite li primjere krenuvši od obične Aku bušilice ili moment ključa pa do motorne pile ili lemilice, svejedno je.
Ali što kad želite novi i bolji pametni telefon? Što ako imate toliko novca da vam je izdvajanje za najbolji mobitel zapravo kikiriki?
Hodajući ulicama New Yorka, rijetko sam vidio nekoga tko ne koristi iPhone. Doslovno nije bitno je li u pitanju beskućnik koji fekta za par centi ili cigaretu, tinejdžerice u podzemnoj ili Kim Kardashian, svi imaju dovoljno novca za novi iPhone. U kojem drugom slučaju možete reći da neka super zvijezda ili netko tako besramno bogat svakodnevno koristi istu stvar kao i beskućnik? Čak niti isti zrak ne udišu jer ne borave na istim mjestima, a bome niti istu vodu ne piju jer se u kući bogataša ona posebno filtrira.
Hoću reći da bih volio vidjeti neke ekskluzivne telefone koji koštaju odvratno skupo, poput Huaweijevog triple folda. Nečeg za entuzijaste koji imaju movca i žele ih potrošiti na nešto totalno drukčije. Volio bih vidjeti telefon koji u tom triple fold kućištu ima bolesno dobre kamere s ogromnim senzorima i toliko skupim izvedbama leća da se ne isplate za masovnu proizvodnju. Ne bih se bunio da proizvođači ponude modele s velikim baterijama koje za smrtnike neće stići još godinama. Možda ksenon bljeskalicu ili projektor? Nije zapravo ni bitno, samo da je ekskluzivno. Kao švicarski nož koji košta kao sv. Petra kajgana. Konceptni uređaj na prodaju koji možda nije savršen, ali je iznimno poseban u bilo čemu. Poput super automobila s kojim nećete svaki dan ići na posao ili u trgovinu po namirnice, ali ga imate tu i možete ga ponijeti tamo gdje želite.
O ovome drvim jer sam se upravo vratio s MWC-a iz Barcelone, gdje sam vidio takve konceptne tehnologije. Od zaslona koji se izvlače iz kućišta i srolaju doslovno natrag u kućište pa do naočala s AR tehnologijom. Telefone s takvim zaslonima koji se izvlače iz kućišta i prijenosne konzole koje imaju snage više nego mnoga kućna računala. Kameru koja se magnetno zalijepi na poleđinu telefona i daje fotografije praktički kao s povoljnijeg profesionalnog fotoaparata. Ultra tanke izvedbe telefona pored kojih svi ostali izgledaju debeljuškasto. Vidio sam i telefone s aktivnim hlađenjem kao u laptopima. Danas postoje takve izvedbe aktivnih hladnjaka koje malim vibracijama izbacuju zrak izvan kućišta da to zvuči kao znanstvena fantastika. I ne zanima me koliko to skupo može biti, siguran sam da postoji krug ljudi koji bi kupio novi iPhone 16 Pro Max s još moćnijim hardverom i kamerama ili pak novu S25 Ultru s Ultra specifikacijama taman da košta tri puta više. Samo zato jer mogu i jer im to ne predstavlja nikakav problem. Dok recimo oni koji to žele, danas ne mogu naći niti telefon s više od 1 TB interne. Nevjerojatno je da smo to mogli prije 5-6 godina imati u Noteu 9 ako smo poželjeli, a danas ne možemo u S25 Ultri recimo.
Koliko je tehnologija u određenim granama napredovala, bilo bi vrijeme da dobijemo i telefone koji su toliko ekskluzivni da ih može priuštiti samo mala nekolicina sretnika. Nikad ne znaš što budućnost donosi, a bude li sreće, možda jedan od njih zaluta i do naše redakcije pa da i mi testiramo nešto tako ekskluzivno.
