U posljednjih dvadesetak godina, pametni telefoni napreduju enormnom brzinom, donoseći pritom mnoštvo korisnih funkcija i značajki, na koje smo se u međuvremenu navikli i bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevicu.
Međutim, kako svaki napredak sa sobom nosi i one manje potrebne, ali ipak razvikane novotarije, mnogi kupci prilikom odabira novog uređaja bivaju dovedeni pred gotov čin, ili u najboljem slučaju ostaju zbunjeni.
Zato u ovom tekstu donosimo popis nekolicine marketinški vrlo agresivno popraćenih značajki, koje, po našem mišljenju, nisu vrijedne tolike pažnje, a u pravilu ni razlike u cijeni. Da ne bi bilo zabune, sve navedene stavke uistinu donose inovacije i poboljšanja, ali ne bi trebale biti presudne pri donošenju odluke o kupnji novog uređaja.
Stopa osvježavanja zaslona
Većina top modela danas dolazi sa 120 Hz stopom osvježavanja zaslona, što osigurava bolji ugođaj korištenja nego što je to slučaj s onima sa 60 Hz. Još uvijek postoje i oni koji donose određeni kompromis u obliku 90 Hz, ali treba imati na umu da što je frekvencija viša, to će trajanje baterije biti kraće.
S obzirom da najskuplji uređaji u startu dolaze sa 120 Hz, tu i nemate nekog izbora (osim da u postavkama sami spustite stopu), ali ako gledate kako kupiti pristupačniji model, svakako razmislite je li viša stopa osvježavanja vrijedna razlike u cijeni, posebice ako si kao prioritet postavite i autonomiju.
Snimanje 8K videa
Danas mnogi mobiteli srednje klase snimaju 4K video, koji je praktički postao standard, dok oni skuplji u startu donose i 8K. Ukoliko snimljeni video namjeravate gledati na mobitelu ili nekom drugom uređaju koji nema 8K rezoluciju, njezino forsiranje baš i nema smisla, zar ne? Naravno, ni 4K u početku nije imao smisla jer nije bilo zaslona na kojima bismo takav sadržaj konzumirali, no od prvih mobitela s mogućnošću snimanja te rezolucije pa do dolaska na tržište takvih televizora i monitora, prošlo je više godina. Štoviše, prvi mobiteli sa snimanjem 4K videa predstavljeni su još 2013., dakle prije 10 godina, dok su mnogi prijenosnici i monitori još i danas zapeli na manjim rezolucijama.
Sličan scenarij možemo očekivati i s 8K pričom, dakle očekujte sapunicu. Ukoliko niste u mogućnosti kupiti najskuplji uređaj, i morate odrediti prioritete, 8K snimanje videa definitivno ne bi trebao biti jedan od njih. U cijelu priču još trebamo ubaciti i framerate (fps), jer će, primjerice, 4K 60 fps video u praksi često ispasti bolje nego 8K 30 fps, i to čak na novijim televizorima koji podržavaju 8K.
100 MP kamere
Mnogi proizvođači vrlo žestoko reklamiraju 108 MP kamere, jer sve što ima tri znamenke bolje zvuči od onog s dvije. Priču o megapikselima i relativnosti utjecaja njihove količine na kvalitetu fotografije smo u zadnjih desetak godina prožvakali nebrojeno puta, i ako do sada niste shvatili da ova puka brojka ne znači praktički ništa, vjerojatno ni nećete.
S druge strane, relativno nova pixel-binning tehnologija omogućila je da senzori s ovako visokom rezolucijom zaista proizvedu bolje fotografije, ali na način da više piksela kombiniraju u jedan. Tako sa 100 i više MP kamerama možete dobiti recimo 12 MP, 16 MP ili 32 MP fotografije, koje su objektivno bolje od onih pune rezolucije. Međutim, i pixel-binning tehnologija je relativna stvar i kvaliteta može varirati.
Zato je kod odabira kamere važnije gledati fizičku veličinu senzora. Primjerice, 1“ senzor rezolucije 50 MP u stanju je proizvesti bolju fotografiju od 1/1.5“ senzora s 200 MP rezolucijom. Isto tako, spremanje fotografije u rezoluciji od 100 MP i više može iziskivati enormnu količinu slobodnog prostora na uređaju, a da pritom ne donosi očekivane rezultate, dok s druge strane fotografija s dvostruko manje megabajta može biti objektivno bolja.
Bežično punjenje
Isto kao kod prethodnih stavki, i ovdje opet imamo situaciju da se priča ne odnosi nužno na top modele, već na one malo pristupačnije. Kod prvih ni ovu stavku više ne možete birati, jer dolazi u paketu s ionako sumanutom cijenom, ali kod pristupačnijih modela itekako možete.
Istina, lijepo je sjesti za radni stol, mobitel samo odložiti na punjač, bez zamaranja s kablovima. Isto vrijedi i kad idete na spavanje i mobitel samo odložite na vaš bežični punjač. Ali razmislite je li vam ovaj luksuz stvarno potreban. Naime, mnogi uređaji srednjeg i gornje-srednjeg cjenovnog razreda sada nude bežično punjenje. Ta stavka svakako povećava cijenu, no daje li zauzvrat ono što očekujete?
Prvo što morate znati je da je bežično punjenje sporije od žičnog, a kod mnogih modela višestruko sporije. Drugi „problem“ može biti korištenje univerzalnih ili neoriginalnih bežičnih punjača. Kao i kod žičnog brzog punjenja, i ova tehnologija bolje funkcionira ako kupite originalni punjač, odnosno, vaš će se uređaj na nekom drugom puniti još sporije.
Zato je, umjesto bežičnog punjenja, kod odabira novog mobitela možda važnije fokusirati se neku drugu stavku.
12 i 16 GB RAM-a
Ako ne kupujete mobitel za igranje najzahtjevnijih igara, ili u Google Chrome pregledniku istovremeno nemate otvorenih 60 tabova, više od 8 GB RAM-a vam jednostavno ne treba. Mnoga računala i dalje dolaze s 8 GB radne memorije, što je i njima dovoljno ukoliko ne koristite neke od zahtjevnijih alata za npr. obradu videa, razvoj aplikacija, kreirate beskonačne Excel tablice itd.
Ako je čak i skupljim prijenosnicima 8 GB RAM-a dovoljno, onda budite sigurni da će i vašem mobitelu, pa čak i onom najskupljem. Naše je mišljenje da je 12 GB RAM-a eventualno potrebno ako baš pratite gaming scenu i na dnevnoj bazi igrate najzahtjevnije igre, dok 16 GB realno nije potrebno nikome. Barem ne u ovom trenutku, a to znači i kroz sljedećih par godina. Stoga, ako kupujete i najskuplji mobitel, ne vidimo objektivnu potrebu za više od 8 GB RAM-a, dok je kod jeftinijih modela to doslovno bacanje novca.
