U startu moram priznati da sam dugo bio skeptik po pitanju novih preklopnih mobitela sa savitljivim zaslonom. Ponajprije zbog nove tehnologije koja je u prvim generacijama ovakvih uređaja još uvijek bila nedovoljno razvijena, odnosno pokazivala je klasične dječje bolesti.
Kad je Samsung na tržište izbacio prvi Fold, ukoliko ste željeli ovakav zaista revolucionaran proizvod, morali ste pristati na hrpu kompromisa, kako po pitanju samog zaslona, tako i ukupne upotrebljivosti. Primjerice, prva generacija je bila iznimno osjetljiva na prašinu, šarke za preklop nisu bile ni za najmanju pohvalu, dok je vanjski pomoćni zaslon i nije bio od neke koristi. Dakle, prilično ste skupo morali platiti uređaj koji je po svojoj prirodi bio mimoza i općenito nedovoljno dobro razrađen.
Druga i treća generacija donijele su znakovite promjene nabolje, no i dalje sam ih izbjegavao u širokom luku. Ne toliko zbog nesavršene tehnologije, koliko zbog same navike za na klasične smartfone, koji su vremenom došli do zaista visoke razine kvalitete i upotrebljivosti.
Kad je krajem ljeta stigla četvrta generacija Folda, mnoge stvari su se promijenile. Prednji pomoćni zaslon je napokon postao upotrebljiv, iako ne kao npr. na Xiaomiju Mix Fold 2 ili Huaweiju Mate Xs s, no u svakom slučaju zadovoljavajući. Sam preklopni zaslon je doživio dodatna poboljšanja, kako u kvaliteti izrade, tako i u prikazu, što je rezultiralo time da je razlika između njega i onog na Samsungu Galaxy S22 Ultra postala praktički zanemariva. Stigla je i otpornost na vodu i prašinu, što je u odnosu na prvu generaciju neusporediva prednost.
I tako sam se, ponukan novim informacijama o ovom uređaju, počeo zanimati za njega. Prednosti velikog zaslona u rasklopljenom stanju nije potrebno naglašavati ni posebno objašnjavati, osim možda u nekim specifičnim detaljima, o kojima ću malo kasnije, ali ono što me najviše brinulo je ukupna debljina kućišta u sklopljenom stanju.
Ovdje treba napomenuti da je još prije Folda 4, Huawei lansirao spomenuti Mate Xs 2, koji u sklopljenom stanju izgleda kao klasični smartfon. To, naravno, nije slučaj s Foldom, budući da je osjetno deblji, ali i uži. Ovdje dakle imamo dvije mane. U međuvremenu je i Xiaomi lansirao Mix 2 Fold, koji se otvara jednako kao Samsung, dakle ne kao Huawei (na obrnutu stranu), a što je najvažnije, osjetno je tanji, te isto kao Huawei, u sklopljenom stanju izgleda, pogađate – kao klasičan mobitel.
Dakle, Huawei i Xiaomi su uspjeli napraviti osjetno tanje preklopne uređaje od Samsunga, proširiti ih tako da su upotrebljivi i u sklopljenom stanju, ali imaju nekoliko ozbiljnih mana, koje su meni osobno deal-breaker. Huawei donosi lanjski procesor, bez podrške za 5G mrežu, što je rezultat američkih sankcija, a usto nije ni vodootporan, te nema Google servise. Istina, potonje možete instalirati u 30 sekundi, no to i dalje nije dovoljno dobro u odnosu na punu podršku od strane Googlea.
Drugi problem je što Huawei, isto kao i Xiaomi, donosi verziju Androida koja nije prilagođena velikim zaslonima, što je Samsungova glavna prednost. Dakle, Huawei i Xiaomi su hardverski napravili objektivno bolje uređaje, dok Samsung bolje odradio softverski dio. I to je zapravo razlog zašto sam se odlučio kao primarni uređaj odabrati Galaxy Z Fold 4.
Istini za volju, paralelno sam koristio i Huawei Mate Xs 2, o kojem će ubrzo uslijediti poseban tekst, dok Xiaomi ima taj problem što nije dostupan na globalnom tržištu, već samo u Kini. Naravno, uvijek ga možete naručiti s nekog od kineskih webshopova, ali u tom slučaju se pripremite na dodatne troškove kao što su plaćanje carine, PDV-a, novih poštanskih dadžbina i sl. Na kraju krajeva, opet dobivate uređaj na kojeg ćete sami morati instalirati Google servise zbog kineskog ROM-a, a to znači da će uvijek neki vrag štekati.
Kad sam ga počeo koristiti, odmah mi je počela nedostajati kamera s mog Galaxyja S22 Ultra, na koju sam bio navikao od proljeća. Naime, jedan od najvećih kompromisa na koji ćete morati pristati je taj što Fold 4 jednostavno nema tako dobru kameru kao S22 Ultra, S 21 Ultra, pa čak ni S20 Ultra. 10x optički zoom, kojeg sam koristio protekle dvije i pol godine, na ovom uređaju mi i nakon 3 mjeseca nedostaje. I nije samo stvar zooma, već i općenito kvalitete fotografije.
Iz ovoga biste možda mogli zaključiti da je kamera Folda 4 loša, ali to naprosto nije istina. Ona je samo nešto lošija od najboljih na tržištu, dakle i dalje prilično upotrebljiva za svakodnevno korištenje, kako za fotografije, tako i za video. Ono što bi vas moglo donekle razočarati je selfie kamera, skrivena u velikom zaslonu, ali zato možete koristiti onu na vanjskom, koja je neusporedivo bolja.
No, dosta s manama. Idemo malo i na prednosti. Dakle, definitivno najbolji dio ovog uređaja je softver. One UI temeljen na Androidu 12L je nešto što ni Xiaomi ni Huawei nemaju. Naime, mnogi dijelovi operativnog sustava tako su dobro prilagođeni velikom zaslonu, a time i besprijekornom prebacivanju s jednog na drugi. Ono što je posebno dobro koncipirano je multitasking, koji dozvoljava prikazivanje triju aplikacija istovremeno, iako ćete u većini slučajeva koristiti dvije, svaku ne jednoj polovici zaslona.
Ono što mi se posebno svidjelo je to što uređaj nudi mogućnost potpunog „odvajanja“ vanjskog pomoćnog zaslona od unutarnjeg preklopnog. Naime, za svaki zaslon posebno možete definirati ikonice, prečice, widgete, pozadinske slike i sl. Tako npr. na vanjskom možete imati widget s to-do listom, koja se na unutarnjem zaslonu može nalaziti na potpuno drugom mjestu, ili je uopće ne morate vidjeti. Isto vrijedi i za ikonice aplikacija. Zbog ove izvrsne mogućnosti, možete odrediti prioritete, odnosno koje aplikacije ili widgeti su vam potrebni za brzi pregled na pomoćnom zaslonu, a koje kad uređaj otvorite.
S druge strane, ako vam se ovakva koncepcija ne sviđa, u postavkama možete odrediti da je vanjski zapravo preslik unutarnjeg, naravno, s ograničenjem u mogućnosti prikaza količine sadržaja. I sada dolazimo do onih detalja o velikom zaslonu koje sam gore spomenuo. Prva i najočitija prednost je čitanje teksta na webu ili u bilo kojem drugom obliku, npr. u Wordu ili PDF-u. Isto vrijedi i za prezentacije. Ovakav zaslon nudi neusporedivo bolje iskustvo, a ponekad i zanimljivije, odnosno oku ugodnije i često zabavnije.
Web stranice i agregatori vijesti (Npr. Flipboard, Feedly, Google news…) su kud i kamo pregledniji, a zbog formata zaslona lakše ih je čitati. O igrama vam ne mogu reći puno, s obzirom da ih baš i ne igram, ali ovo malo Asphalta 9 što sam isprobao, jednostavno nije usporedivo s onim na S22 Ultra ili bilo kojem drugom klasičnom smartfonu. Vjerujem da je tako i s ostalim igrama, barem onim koje su prilagođene ovakvom zaslonu.
S druge strane, ima aplikacija koje nisu prilagođene pa će vam izgledati pomalo čudno. Tako, npr, Wolt koristi samo središnji dio zaslona, uz dva prazna ruba sa strane. Treba pohvaliti Netflix, HBO i YouTube, čiji je doživljaj neusporedivo bolji u odnosu na klasične smartfone, a isto vrijedi i za e-mail, Word, a posebice Excel ako morate u pokretu pogledati, pa čak i urediti neku tablicu. Nadalje, ukoliko se bavite trgovanjem dionicama, vrijednosnicama ili kriptovalutama, tj. ako pratite grafove, od velike koristi je prošireni zaslon jer prikazuje daleko više prijeko potrebnih podataka.
Ove prednosti bih mogao nabrajati cijeli dan i ne bi mi dosadilo, ali želim spomenuti i neke sitnice koje mi baš i nisu legle. Jedna od njih je tzv. taskbar. Dakle na dnu zaslona možete imati doslovno taskbar kao na Windowsima i uređivati ga po volji, s dodatnim prikazom nedavno korištenih aplikacija. Problem je što su te ikonice realno presitne i nisu na razini upotrebljivosti koju sam očekivao. Ne kažem da vama neće biti od koristi, no meni osobno je draži edge panel kojeg pozivam gestom sa strane.
Jedna od stavki koju moram spomenuti je tipkovnica. U osnovnim postavkama dolazi razdvojena, dakle s prazninom po sredini, što su u Samsungu smatrali ergonomskim. Iako nisu daleko od toga, osobno preferiram potpuno normalnu tipkovnicu pune veličine, na koju sam se priviknuo nakon doslovno dva dana. I na kraju priče o tipkovnici spomenimo i vanjski zaslon, koji je dovoljno uzak da tipkovnicu na njemu mogu koristiti jednom rukom, baš kao na mobitelima od prije desetak godina. Dakle, nije svako zlo za zlo.
4400 mAh baterija nije nešto čime se ovaj uređaj može pohvaliti, kao ni 25W brzo punjenje, koje je za današnje kriterije zapravo sporo. Sada bismo mogli satima diskutirati o ovom problemu, no osobno sam bio spreman na ovakav kompromis, jer sam znao da baterija neće trajati kao na S22 Ultri. No, u odnosu na njega, ovaj nudi toliko više mogućnosti koje su meni osobno potrebne i na koje sam se sada navikao, da mi nije problem uređaj puniti i dva puta dnevno ili nositi powerbank sa sobom.
Na kraju ovog kratkog osvrta mogu reći da me Galaxy Z Fold 4 zaista pozitivno iznenadio, uz kompromise oko debljine (u sklopljenom stanju) na koje sam u startu pristao. Na koncu ta debljina i nije neki deal breaker, koliko vam se na prvi pogled može učiniti ako ga usporedite s nekim klasičnim smartfonom. Sve u svemu, izvrstan uređaj, s puno potencijala. Nadam se samo da će nasljednik biti tanji i širi, po uzoru na Huawei i Xiaomi, no čak i ako se to ne dogodi, vjerujem da će privući moju pažnju. Bilo bi dobro da Samsung istovremeno poradi i na kameri, posebice zbog korisnika koji su navikli na one u S21 i S22 modelima.
