Svaka generacija novijih mobilnih mreža, počevši tamo negdje od 3G prije 25 godina, u svom životnom vijeku prolazi kroz izvjesnu evoluciju, odnosno nadogradnju. Kad GSMA, međunarodna telekom asocijacija, standardizira novu generaciju, uvijek odredi frekvencijske spektre i brzine protoka podataka, koji u početku vrijede samo u teoriji. Tako smo svaki put do sada viđali obećanja o basnoslovnim brzinama, da bi za njihovo ispunjenje trebao proći cijeli niz godina od inicijalnog uvođenja.
Povezano: 6G mreže stižu za nekoliko godina. Koje brzine i frekvencije očekivati?
3G (UMTS) je tako doživio nekoliko iteracija, što smo na svojim mobilnim uređajima mogli primijetiti u oznakama 3G, 3.5G, ili recimo H i H+. Potonja dva simbola označuju HSDPA protokol, koji je služio kao prelazak na 4G, a brzine su se postupno povećavale.
4G (LTE) je nakon nekoliko godina dobio svoju 4.5G verziju, odnosno LTE-Advanced, pa smo nakon inicijalnih 30-ak Mbps uspjeli dogurati na preko 200, naravno, u idealnim uvjetima.
Kod 5G mreža, koje su svoju premijeru doživjele prije otprilike pet godina i ubrzo nakon toga započele s komercijalnim radom, obećavane su brzine od 1 Gbps i više, no u praksi smo vidjeli da je to bilo daleko od realnosti, a što je najgore, u mnogim slučajevima je i dalje. Danas u najboljem slučaju, dakle na područjima najbolje pokrivenosti signalom, i u uvjetima kad je manje korisnika spojeno na istu baznu stanicu, možete uhvatiti između 500 i 800 Mbps.
Treba napomenuti da aktualna 5G tehnologija u teoriji omogućuje još veće brzine, no problem se pojavio u vidu odluke operatera da 5G antene povezuju s 4G infrastrukturom, zbog čega su se pojavili termini „standalone“ i „non-standalone“ 5G. Kako vrijeme prolazi, standalone 5G mreže zauzimaju sve veći udio, a sljedeća instanca je nadogradnja na tzv. 5.5G.
Što točno znači 5.5G?
5.5G termin ili 5G-Advanced označava dodatnu nadogradnju postojećih standalone 5G mreža, koje bi trebale dodatno smanjiti latenciju i povećati brzinu protoka podataka. Tako bi stvarne brzine u doglednoj budućnosti zaista mogle doći do 10 Gbps u downloadu i 1 Gbps u uploadu. Ovdje napomenimo da su čak i 4G mreže u teoriji bile sposobne ponuditi brzine od preko 1 Gbps, no u praksi je to rijetko viđeno, iako svi noviji 4G modemi deklarativno podržavaju te brzine.
Povezano: Nova telekom kriza na pomolu? Ericsson i Nokia nastavljaju s otpuštanjima
I 5G je u startu bila zamišljena da podrži brzine preko 10 Gbps, no to je očito moguće samo u laboratorijskim uvjetima. U stvarnom životu, ovakva obećanja svakako treba uzeti s rezervom.
U čemu je razlika između 5G i 5.5G mreža?
I sad dolazimo do najvažnije stavke. Iako postojeći 5G modemi u teoriji mogu podržavati brzine od npr. 10 Gbps, mobilne mreže operatera taj trend ne prate, što zbog ograničenog ulaganja u infrastrukturu, što zbog same prirode mobilnih mreža, u kojima se brzina unutar frekvencijskog pojasa dijeli. Na primjer, ako je jedan korisnik spojen na baznu stanicu koja u tom trenutku podržava 5 Gbps, u teoriji ju može i ostvariti. Međutim, čim se na nju spoji drugi korisnik, brzina se između njih dijeli. Kad dođe njih 20, brzina će dodatno pasti. Ovdje je također bitan i broj slobodnih kanala u konkretnom pojasu, tako da od obećane brzine često ostanu samo fragmenti.
5.5G pak donosi drukčiju preraspodjelu frekvencijskih pojaseva i kanala, a da bi sve skupa funkcioniralo, tehnologija mora biti podržana na obje strane. Ukoliko operater na nekoj lokaciji ima izgrađenu 5G infrastrukturu, trebat će vam i kompatibilni uređaj.
U ovom trenutku ih na tržištu nema puno. Nedavno je Oppo lansirao model Find X7 koji podržava 5.5G tehnologiju, a istovremeno su i najveći kineski operateri najavili pokretanje takvih mreža, odnosno nadogradnju postojećih.
Kad stižu 5.5G mreže i podržani uređaji?
Iz prethodnog paragrafa vidjeli smo da su proizvođači krenuli s implementacijom ove tehnologije, a preduvjet je da sadrže 5.5G modeme. Srećom, modemi uvijek budu predstavljeni ranije, pa to ne bi trebao biti problem, no upitno je kojim će tempom operateri nadograđivati svoju infrastrukturu. U ovom trenutku to je teško procijeniti.
Kineski operateri obećavaju da će do kraja godine preko 300 tamošnjih gradova biti pokriveno 5.5G signalom, što i nije nemoguće s obzirom da su se do sada iskazali na brzini i prihvaćanju 5G tehnologije daleko brže od ostatka svijeta.
Prve 5.5G mreže u Europi bi bilo iluzorno očekivati prije prve polovice sljedeće godine, a ako se dogodi da ih neki operater lansira i ranije, pokrivenost takvim signalom će opet biti ograničenog karaktera. Vjerojatno će trebati proći nekoliko godina dok se većina aktualnih baznih stanica nadogradnji na 5.5G tehnologiju.
