[Analiza] Kako će Trumpov gubitak vlasti utjecati na odnose s Kinom i hoće li Biden ukinuti sankcije Huaweiju?

Donald Trump će ostati zapamćen kao najnekovencionalniji i najkontroverzniji američki predsjednik u 250 godina povijesti ove zemlje. No, mišljenja oko njegove četverogodišnje vladavine su podijeljena. Neki ga smatraju spasiteljem Amerike, dok drugi u njemu vide populističkog klauna i vrlo opasnog potpaljivača požara.

Bilo kako bilo, u tehnološkom svijetu ostat će zapamćen kao čovjek koji je, osim započetih trgovinskih ratova i prijetnji sankcijama gotovo svim kompanijama u svijetu koje se ne pokoravaju američkim interesima, uveo sankcije kineskim tehnološkim kompanijama kao dio strategije unutar planiranog trgovinskog rata.

Malo tko vjeruje da je pravi razlog zabrane pristupa Huaweija američkom tržištu špijuniranje, kao što se želi prikazati. U ovakve bajke bez ijednog predočenog dokaza mogu povjerovati eventualno njegova stranačka mladež željna uspona, kao i svi partijski poslušnici koji žele mirno završiti karijeru.

Nemojmo zaboraviti da je OnePlus, također kineska kompanija, nekoliko puta uhvaćen u špijuniranju korisnika i slanju podataka u Kinu. Naravno, radilo se o podacima za njihovo interno istraživanje, i to nije smetalo američkim vlastima, zato jer je OnePlus samo jedan mali brand koji ne predstavlja nikakav ulog u trgovinskim pregovorima s kineskom vladom.

Kako bi što više naštetio Huaweiju koji je bio na pragu izbijanja na prvo mjesto najvećih proizvođača smartfona na svijetu, Trump ga je stavio na tzv. Entity list, gdje sve američke kompanije koje žele surađivati s njim trebaju tražiti posebnu dozvolu od ministarstva trgovine. Zanimljivo je kako su dozvolu praktički po automatizmu dobile mnoge kompanije, kao npr. Microsoft, ali ne i Google.

Iz ovoga je jasno da se Huawei želi udariti tamo gdje je ga najviše boli, a to su pametni telefoni. Udio u svjetskom tržištu prodaje prijenosnika, koji koriste Microsoftov Windows operativni sustav, nije velik, stoga niti nije zanimljiv za sankcioniranje, a američkoj kompaniji Microsoft ipak osigurava određeni dio zarade.

Dakle, jasno je da Trumpova administracija ima prilično velik „merak“ na kineski tehnološki sektor, budući da je u zadnjih 20 godina toliko napredovao da je postao izravna prijetnja američkim interesima. Neki bi rekli da je sasvim legitimno oduprijeti se ovom procesu no rijetko tko vidi da se Trump ovdje ponaša kao slon u staklarnici, tj. da nanosi štetu mnogim trećim zemljama, ali i samim američkim kompanijama.

Najgori scenarij koji bi se mogao ostvariti zbog ovakvih poteza je tehnološka podjela svijeta, što je u izravnoj suprotnosti s globalizacijom koju su upravo Amerikanci pokrenuli. Naravno, globalizacija kao takva im je odgovarala dok je voda išla na njihov mlin, ali kad se situacija okrenula u korist „pokorenih“, uvode se sankcije, prijeti se carinama i uništavaju se cijele kompanije i radna mjesta u trećim zemljama, koje neće primiti pomoć američkog ministarstva trgovine jer su morali prekini posao s Huaweijem, kao što je slučaj u nekim dijelovima SAD-a.

Možda malo zlobno od mene, ali rekao bih da se Amerikancima globalizacija polako vraća kući. Započela je tako što su početkom 80-ih, nakon otvaranja Kine Zapadu, mnoge američke kompanije i banke pohrlile u Kinu u potrazi za jeftinom radnom snagom i iskorištavanjem siromašnih slojeva stanovništva za svoj profit. Sasvim legitimno pod paradigmom kakvu je nametnula doktrina Miltona Friedmana. Diktatura im nije smetala kad su u Kinu ulagali da bi izvukli profit, ali im smeta sada kad su se stvari malo okrenule.

Naime, u zadnjih 30-ak godina kineske kompanije su radile upravo ono što i japanske šezdesetih – kopirali su one koji su im tehnologiju donijeli i polako ih pretekli. Sasvim logičan razvoj događaja, no razlika između Kine i Japana je u tome što je Japan ograničen teritorijem i resursima, pa ne predstavlja veću prijetnju SAD-u, iako je osamdesetih i devedesetih preuzeo mnoge američke kompanije. Kina, k tome, ima i praktički neograničenu radnu snagu, tako da je njezin potencijal daleko veći od japanskog.

Nedavno smo vidjeli kako Xiaomi po isporukama pretekao Apple, a bio je poznat po tome što je besramno kopirao njihov dizajn, kako hardvera, tako i softvera. No, treba znati da je ovo nezaustavljiv proces. Kineski proizvođači smartfona trenutno zajedno drže više od dvije trećine svjetskog tržišta, i taj broj konstantno raste, a prije samo pet godina na kineske mobitele smo gledali posprdno, a pojam “kinez” koristili kao pejorativ. Istina je da su Kinezi kopirali Amerikance, no treba znati i to da je u Kini to sasvim normalan način poslovanja.

Kineske kompanije međusobno kopiraju jedna drugu, a mnoge su stvorile konkurenciju unutar njih samih, o čemu svakodnevno svjedočimo prateći zbivanja u industriji smartfona. Ovakav način rada potiče konkurenciju unutar kompanije i ljude i menadžment tjera da rade više i bolje, no čini se da je za sada moguć jedino u Kini i susjednim zemljama, i to zahvaljujući mentalitetu ljudi.

Kad je u pitanju krađa intelektualnog vlasništva, koju Zapad konstantno zamjera Kini, treba znati da su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće upravo SAD bile najveći kradljivac intelektualnog vlasništva na svijetu. Dakle, Kinezi su učili od najboljih.

I što sad kad Trumpa deložiraju iz Bijele kuće? Što će se promijeniti? Hoće li Huawei ponovno dobiti Google aplikacije i hoće li moći proizvoditi vlastite procesore naštancane na Tajvanu gdje se u proizvodnom procesu koristi nekolicina američkih strojeva i patenata?

Na ovo pitanje nije lako dati odgovor, no pokušat ćemo procijeniti. Prvo treba dati do znanja da američko dvostranačje koje je na snazi već 200 godina samo po sebi ne garantira preveliku različitost u pogledima na ekonomiju. Neke razlike se mogu primijetiti na polju ljudskih prava, budući da je prilično jasno da su se na izborima sukobile konzervativna i liberalna Amerika. S jedne strane, protestantska bijela Amerika nestaje. Bijeli protestanti su već neko vrijeme u manjini i osjećaju se ugroženima pa je Trump iskoristio njihov strah i pokrenuo lavinu ekstremističkih skupina tzv. bijelih supremacista, čime je izazvao neviđene podjele u američkom društvu. Svi ostali zajedno, uglavnom daju podršku Demokratima samo zato što smatraju da više poštuju njihova prava nego Republikanci, ne shvaćajući pritom da se od njih u suštini ne razlikuju puno.

Naime, kad su ekonomija i vanjska politika u pitanju, stavovi im uglavnom slični. Uostalom, tako je više-manje u svim zemljama koje se diče parlamentarnom demokracijom.

Što to konkretno znači? Radi se o tome da iza svakog predsjednika, odnosno nove administracije koja dolazi na vlast, stoje određene interesne skupine, u čije ime izvršna vlast radi. Nije tajna da danas na snazi imamo sustav vladavine kojeg možemo nazvati korporatokracijom, stoga je jasno da posvuda vlada – kapital, a izabrani vođe su samo izvršitelji.

Za vrijeme Trumpove vladavine vidjeli smo da iza njega stoje interesne skupine koje ne interesira previše Rusija, koja je Obaminoj administraciji bila glavni neprijatelj. Trumpovi potezi su uglavnom usmjereni na Izrael i Kinu, što je više nego očito.

Koliko će Bidenovoj administraciji smetati kineska dominacija tehnološkim svijetom, odnosno interesnim skupinama koje stoje iza njega, za sada ne znamo, no ako u obzir uzmemo mišljenja nekih analitičara, vrlo je izvjesno da će nastojati ublažiti situaciju. Treba napomenuti da Bidenova obitelj također ima određene poslovne interese u Kini, što će biti razlog više da s ovom zemljom pokuša izgladiti odnose i popraviti štetu koju je nanio Trump.

Kad 20. siječnja sljedeće godine zasjedne na tron u Bijeloj kući, vjerojatno će se početi baviti prioritetima za koje još ne znamo što su, ali za pretpostaviti je da će na red doći i odnosi s Kinom. Kako će igra sada teći, teško je predvidjeti, a pretpostavka je da neće sve ići tako glatko.

Neki analitičari smatraju da će Biden ukinuti Entity list, dakle svim kineskim tehnološkim kompanijama omogućiti normalno poslovanje s američkim, no ne treba zaboraviti da mora dovršiti i pregovore o trgovini koje je započeo Trump. Ukoliko Biden naglo popusti Kinezima, kući bi se mogao vratiti kao gubitnik, budući da je Trump u dobroj mjeri posijao mržnju i pola svijeta uvjerio da će „Kinezi imati slike vaše djece“. Ovo su riječi koje je državni tajnik Mike Popmeo nedavno izustio u Dubrovniku, i sva njihova filozofija se svodi na ovu banalizaciju.

Koliko god ovakve tvrdnje bile ridikulozne, kod dijela populacije ostaju urezane u pamćenje, a dobar dio, ne samo američke, već i europske, smatra da je bolje da nas špijuniraju Amerikanci nego Kinezi. Upravo zato je iluzorno vjerovati da će Biden odjednom ukinuti sve mjere koje je donio Trump, ali bi ih mogao postupno ukidati.

Naime, svakom tko imalo prati zbivanja u tehnološkom sektoru, jasno je da je Trumpova politika svijet dovela do nove podjele, što je možda u interesu određenim skupinama, no dugoročno može izazvati veću štetu nego korist, kako za američke, tako i za kompanije trećih zemalja koje nemaju izravne veze s odnosima SAD i Kine.

O kineskom načinu poslovanja također možemo diskutirati. Jasno je da je Kina komunistička samo na papiru. Usudio bih se reći da je onoliko komunistička koliko je i Amerika demokratska. Dakle, samo deklarativno, dok glavne konce vuče krupni kapital. Razlika je samo u tome što Kinezi imaju drukčiji mentalitet i nešto drukčiji pristup problemu. A od presudnog značaja je to što unutar same Kine vladaju, ne samo nemilosrdni zakoni tržišta, već ekonomski darvinizam nepojmljiv zapadnom čovjeku.

S druge strane, znamo da je u Kini blokirano praktički pola interneta i da je mnogim američkim kompanijama zabranjen rad na tamošnjem tržištu. Najzvučnija imena među njima svakako su Google i Facebook, čiji je temelj poslovanja prikupljanje podataka korisnika i njihovo iskorištavanje u svrhu kreiranja marketinških kampanja, a već smo nekoliko puta vidjeli da može doći i do zloupotrebe (slučaj Cambridge Analytica).

Nadalje, kompanije poput Applea i Microsofta imaju potpuno drugu poslovnu filozofiju jer prodaju konkretne proizvode (softver i hardver), stoga nisu u sukobu s pravilima poslovanja u Kini. OK, ovo je samo jedan od primjera. Moglo bi se navesti i mnogo drugih, no Kina je u poziciji da može postavljati uvjete za rad na svom teritoriju, i kompanije koje dolaze trebaju ih poštivati.

Možda je upravo to potaknulo američke Think tankove da uzvrate istom mjerom, no s obzirom na potencijal, ali i činjenicu da se praktički kompletna tehnološka industrija za proizvodnju hardvera i komponenti već sada nalazi u Kini i okolnim zemljama, Amerikanci u ovakvoj utakmici imaju jako male šanse, i ako ovako nastave, dugoročno će najviše naštetiti sebi.

I što reći na kraju? Hoće li Huawei ponovo dobiti Google aplikacije i proizvoditi Kirin čipove? U ovom trenutku je o tome nezahvalno nagađati, ali svakako možemo očekivati popuštanje mjera. Vjerojatno će Huaweiju omogućiti nesmetanu suradnju s američkim kompanijama, ali je iluzorno očekivati da će se ova kompanija u dogledno vrijeme vratiti na američko tržište. S druge strane, a s obzirom na to koliko je Huawei uložio u razvoj vlastitog eko-sustava, što uključuje i HarmonyOS, upitno je želi li se više uopće zamarati Googleom i Amerikancima.

Huawei već neko vrijeme razvija alternative i usko surađuje s drugim kompanijama koje proizvode softver sličan Googleovom. Naravno, ne treba odbaciti mogućnost instalacije Googleovih servisa na takve nove uređaje, ali čini se da Huaweiju to više nije prioritet.

Također, kad je u pitanju proizvodnja procesora problem s proizvodnjom Kirin čipseta u tajvanskom TSMC-u, Huawei bi taj problem mogao premostiti izravnom kupovinom Snapdragona od američkog Qualcomma. S duge strane, nedavno je objavljeno kako je Huawei u Kini počeo graditi vlastitu tvornicu za proizvodnju poluvodiča, i kroz nekoliko godina bi mogao doseći razinu na kojoj su sada Samsung i TSMC. Naime, u svijetu postoji nekoliko „foundryja“ koji štancaju čipsete, no jedino Samsung i TSMC su uspjeli razviti 5nm tehnologiju, dok su ostali još uvijek zapeli na 14nm i višim, a s obzirom na potencijal Huaweija i kapital kojim raspolaže, nije nemoguće da kroz dvije ili tri godine uspije dostići Samsung i TSMC, kako po nanometrima, tako i po kapacitetima.

U svakom slučaju, bit će dobro ako Biden napusti Trumpovu doktrinu, jer će to smiriti tenzije i spriječiti novu podjelu svijeta, ali ne treba imati iluzije da će to doći preko noći.

 
 

Najnovije recenzije

Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT