Tranzicija sa zakrivljenih "Edge" zaslona na ravne plohe predstavlja jedan od najznačajnijih dizajnerskih zaokreta u novijoj povijesti pametnih telefona. Ono što je nekada bio nepogrešiv znak luksuza i tehnološkog prestiža, postupno je ustupilo mjesto praktičnosti. Zbog problema s izdržljivošću, ograničene upotrebljivosti i rastućih troškova proizvodnje, zakrivljeni paneli izgubili su bitku. Danas, dok veliki brendovi redefiniraju svoju filozofiju, ravne strukture i takozvani "mikro-zakrivljeni" dizajni postaju novi industrijski standard.
Sredinom 2010-ih, zakrivljeni OLED zasloni eksplodirali su na sceni. Proizvođači su se natjecali u demonstraciji napretka fleksibilnih panela, obećavajući futurističku estetiku, vizualno tanje rubove i „bolje“ iskustvo gledanja sadržaja. Ideja je bila stvoriti iluziju "lebdećeg ekrana" koji eliminira granice.
Međutim, kako je tržište sazrijevalo, a "wow efekt" blijedio, industrija i korisnici suočili su se s realnošću: zakrivljenost donosi dugoročne ergonomske i financijske kompromise. Fokus se s čistog estetskog eksperimentiranja pomaknuo na upotrebljivost, performanse u igrama, i ono najvažnije, mogućnost popravka.
Povratne informacije korisnika tijekom godina bile su nemilosrdne. Iako su zakrivljeni rubovi izgledali elegantno na policama trgovina, u svakodnevnoj uporabi otkrivali su niz problema.
Prvi i najočitiji problem bili su slučajni dodiri. Zbog smanjene površine okvira za pasivni hvat, dlanovi su često nehotice aktivirali naredbe na rubovima ekrana. Iako su softverski algoritmi za odbijanje dlana (palm-rejection) napredovali, njihova osjetljivost često je ometala namjerne unose, frustrirajući korisnike.
Drugi problem bio je optičke prirode. Zakrivljeno staklo lomi svjetlost na specifičan način, što rezultira pojačanim odsjajem i smanjenom uniformnošću boja na rubovima. Te fizičke distorzije nemoguće je u potpunosti softverski ispraviti, što znači da zaslon, unatoč vrhunskim OLED specifikacijama, nije mogao isporučiti konzistentnu reprodukciju slike cijelom svojom površinom.
Za gamere i korisnike olovki (stylusa), ravni ekrani su se pokazali superiornima, nudeći konzistentan odziv i preciznost od ruba do ruba, bez "mrtvih zona" na zakrivljenjima. Ovo je vjerojatno jedan od ključnih razloga zašto je Samsung na modelu S24 Ultra napokon vratio potpuno ravni zaslon.
Inženjerski gledano, zakrivljeni zasloni su noćna mora za strukturalni integritet. Izložena staklena površina na bokovima drastično povećava rizik od pucanja pri padu. U eri kada potrošači sve dulje zadržavaju svoje uređaje, a troškovi popravaka rastu, ravni zaslon zaštićen čvršćim metalnim okvirom nudi bolju dugovječnost i jednostavniji servis. Uostalom, nije uopće čudno što Apple nikad nije popustio ovom trendu.
Tu je i faktor troška proizvodnje. Proizvodnja fleksibilnih OLED panela zahtijeva veću preciznost i rezultira manjim prinosom ispravnih jedinica u usporedbi s ravnim panelima. U trenutku kada cijene ključnih komponenti divljaju, poput novih Snapdragon 8 Elite čipova i masivnih modula kamera, proizvođači su morali pronaći način za balansiranje troškova materijala (BOM). Povratak na ravne ekrane omogućio im je uštedu bez žrtvovanja performansi.
Ipak, kineski proizvođači poput Xiaomija i Honora nisu u potpunosti odustali od taktilnog osjećaja koji pruža zakrivljeno staklo. Umjesto povratka na zakrivljene ekrane, oni su popularizirali hibridni dizajn: četverostruko mikro-zakrivljeno staklo (Quad-Micro Curve).
U ovom dizajnu, sam OLED panel ostaje gotovo ravan, čime se izbjegava distorzija slike, dok je samo zaštitno staklo suptilno polirano i zakrivljeno na sva četiri ruba. Rezultat je uređaj koji pod prstima djeluje mekano i premium, a vizualno i funkcionalno zadržava stabilnost ravnog ekrana.
Ovaj pristup posebno je popularan na azijskim tržištima gdje se blaga zakrivljenost i dalje veže uz luksuz, dok zapadna tržišta sve više preferiraju potpuno ravne panele radi lakšeg postavljanja zaštitnih stakala i robusnosti.
