Kupnja novog mobitela uz ugovornu obvezu uskoro bi se mogla pretvoriti u financijsku inkviziciju. Dok se telekomunikacijski operateri pripremaju za nova pravila igre, građani bi trebali biti ozbiljno zabrinuti zbog zadiranja u njihovu privatnost koje im se sprema.
Naime, prema najavljenim izmjenama Zakona o elektroničkim komunikacijama, telekomi će prilikom zahtjeva za sklapanje ugovora, putem OIB-a, automatski dobivati uvid u financijsku situaciju građana. Imat će pristup podacima o neriješenim dugovanjima prema drugim davateljima usluga, urednosti plaćanja, pa čak i o tome je li račun opterećen ovrhom ili su pokrenuti postupci prisilne naplate. Sve to, navodno, "isključivo u svrhu procjene njihove platežne sposobnosti prije sklapanja ugovora".
Telemach i A1 već spremno uvjeravaju javnost kako ovo nije nikakav javni registar dužnika, već "kontrolirana razmjena" podataka preko Financijske agencije (Fine), osmišljena za "smanjenje broja dužnika i blokiranih građana" te pridonosi "stabilnosti sustava".
Hrvatski Telekom je po tom pitanju oprezniji, ističući da će poslovanje uskladiti tek ako Sabor usvoji izmjene.No, ono što se krije iza fraza o "stabilnosti sustava" zapravo je eklatantan primjer dvostrukih standarda i državnog pogodovanja.
Zbog čega država omogućuje telekomima, koji ionako dominiraju tržištem, ekskluzivan uvid u osjetljive financijske podatke građana? Zašto to pravo nemaju, primjerice, mali poduzetnici, obrtnici ili najmodavci koji se jednako tako suočavaju s rizikom neplaćanja?
Ovim se izmjenama stvara opasan presedan. Telekom operateri već sada funkcioniraju u visoko koncentriranom tržištu gdje građani imaju ograničen izbor, a sada im država daruje i moć nadzora nad našim financijama.
Političari iz oporbenih redova upozoravaju da se operaterima propisuje prikupljanje i razmjena "iznimno osjetljivih podataka" o financijskoj situaciji građana. Ako su vaše financije do sada bile vaša privatna stvar, budite svjesni da to više neće biti slučaj kada poželite novi pametni telefon.
Zakonodavac nam očito poručuje da je stabilnost naplate telekoma važnija od privatnosti građana. Umjesto da sami snose rizik poslovanja, telekomi dobivaju državno sponzorirani sustav provjere. Pitamo se, gdje je granica i tko je sljedeći na redu za uvid u naše novčanike?
Da ne bude zabune, urednost plaćanja računa bi svakako trebala biti dio opće kulture, no u državama poput naše, razumljivo je da poslovni subjekti teže određenom vidu dodatne sigurnoti. Međutim, problem je u tome što tri operatera, koja po mnogim kriterijima opisuju oblik kartelskog udruživanja, dobivaju privilegirani status u odnosu na druge poduzetnike, i to na štetu građana, kojima se ovime nedvojbeno zadire u privatnost.
