Custom ROM-ovi: CyanogenMod

cyanogenmod crop

U vrijeme kad proizvođači štancaju nove top modele svakih 6 mjeseci (npr. Sony), a podrška za nadogradnju softvera izostaje gotovo u trenutku izlaska uređaja, mnogi se okreću alternativnim ROM-ovima kako bi ostali ili nadogradili svoj uređaj na zadnju inačicu Androida.

Tako i nekoliko godina stari uređaji zaboravljeni na Gingerbreadu poput prvog Galaxy S-a, žive danas punim plućima na KitKatu.

Najpopularniji od svih alternativnih (custom) ROM-ova je svakako CyanogenMod temeljen na AOSP kodu.

Još u rujnu 2008. godine, netom nakon predstavljanja HTC Dream-a (a.k.a. T-Mobile G1) otkrivena je metoda kojom se mogao dobiti root pristup nad uređajem. Ono što je u svijetu Windowsa poznato pod Administratorskim ovlastima, to je u svijetu Linuxa root pristup (eng. root access). U kombinaciji s rootom i otvorenim softverom Androida, ovo je omogućilo mijenjaje firmvera uređaja, pa čak i potpunu zamjenu istog. Pravi primjer kako proizvođači najviše šrktare na softveru je HTC HD2, koji (iz svojevrsnog revolta developera) danas vrti mnoge druge operativne sustave, od najnovijeg Androida, raznih distribucija Linuxa pa sve do WP8.

Među raznim developerima za HTC Dream, istaknuo se jedan pod nickom JesusFreke. 2009. godine, JF prestaje s razvojem svog ROM-a te razvoj prepušta Cyanogenu (Steve Kondik) te ROM dobiva naziv CyanogenMod (CM u daljem tekstu).

Ubrzo se Cyanogenu pridružuje još nekolicina developera te se osniva CM Team. Kako vrijeme prolazi, CM se probio i postao najpopularniji alternativni firmver Androida. Danas CM broji službenu podršku za više od 250 uređaja i vjerojatno još toliko neslužbenih. Za neke od ovih uređaja službena podrška je s vremenom izostala, no vjerni developeri nastavljaju s razvojem i dan danas. Upravo ovako široka podrška najzaslužnija je za titulu najpopularnijeg.

Gotovo svaki dan izlazi nova nightly inačica u kojoj se na dnevnoj bazi ispravljaju razne greške i problemi. Nakon nekog vremena dolazimo do prve “Milestone” inačice s oznakom M, koja slovi kao gotovo stabilna inačica s pregrštom raznih dodataka koje u AOSP ROM-ovima (čisti Android kao s Nexusa) ne možemo naći. Iako su nerijetko i nightly inačice dovoljno stabilne za dnevnu uporabu, ne preporučuju se svim korisnicima.

Korak do stabilne inačice je RC (release candidate), a kao vrh perjanice, kada se uklone sve greške u ROM-u i potvrdi da je uređaj stvarno stabilan na određenoj inačici, tek onda izlazi Stable verzija.

 

Inačice CyanogenModa

Nama poznati razvoj kreće od 3. inačice, CM 3, baziranog na Androidu Cupcake (1.5), no pravi mah CM je tek uhvatio sa sedmom inačicom CM 7.

Temeljen na još uvijek besmrtnom Gingerbreadu (Android 2.3), CM 7 postaje mala svjetska senzacija u svijetu Androida.

Većinu koda napisao je Cyanogen (Kondik), no uvelike uz pomoć mnogobrojnih developera iz zajednice xda-developersa.

Kako je Android napredovao, tako se i CM širio. Za svaki novi naziv Androida, broj CM-a se povećao za 1. Tako Honeycomb (3.x) inačica CM-a ima oznaku CM 8, CM 9 je na ICS-u, CM 10 na Jelly Beanu, a aktualna inačica CM11 je bazirana na KitKatu.

Ukoliko iduća inačica Androida, recimo 4.5, zadrži ime KitKat, CM na Androidu 4.5 će se zvati CM 11.1.

 

Reakcije proizvođača, operatera i samog Googlea

Kako to obično biva u kapitalizmu, ukoliko se nešto može naplatiti, zaradi na tome što više možeš.

CM je oduvijek bio besplatan i sav prilog i financiranje idu od dobrovoljnih donacija. To je najviše smetalo operatere koji su često za neke sitnice naplaćivali dosta novca. U vrijeme dok se čak i “tethering” internet veze s smartfona na računalo dodatno plaćao, CM je to nativno podržavao i davao svima besplatno.

S obzirom da distribuciju CM-a nije bilo moguće zaustaviti, vodile su se velike sudske bitke oko prihvaćanja jamstva. U većini država u svijetu i dan danas vam se jamstvo odbija ukoliko je smartfon samo rootan. Što je u svijetu računala nezamislivo, u svijetu smartfona je još uvijek “prihvaćeno” i to je najveća prepreka većeg širenja alternativnih firmvera.

U zadnje vrijeme neki proizvođači (Oppo) izdaju smratfone temeljene direktno na CM-u. Korak po korak, sve smo bliže danu kada će se u svijetu prihvatiti stavljanje nekog alternativnog firmvera kao potpuno normalnu radnju, baš kao što je to slučaj s Windowsima i Linuxom na vašem računalu gdje vas niti jedan zakon ne sprječava koji operativni sustav želite koristiti. U Europskoj uniji je donesena direktiva koja nalaže da se samim rootanjem ne gubi jamstvo, no o tome koliko smo ravnopravna članica govori i činjenica da se ta direktiva u praksi kod nas još primijenila, no više o tome ćemo jednom drugom prilikom.

Što se samog Googlea tiče, on apsolutno odobrava modificirane firmvere poput CM-a, uz uvjet da se Google aplikacije isključe iz paketa samog ROM-a. Tako prilikom instalacije CM-a, morate naknadno staviti google aplikacije (mape, play trgovinu…).

 

Kako do CyanogenModa?

Između svih ostalih načina, kojih ima hrpa, ukoliko je vaš uređaj podržan, najlakši je onaj koristeći CyanogenMod Installer. U praksi sve što trebate je instalirati aplikaciju na vaš uređaj, instalirati aplikaciju na Windows i pratiti ostatak uputa.
Ukoliko vam uređaj nije podržan, pomoć ćete najlakše pronaći na forumu xda-developersa, odakle velika većina ROM-ova i potječe.
Napominjemo kako stavljanjem bilo kojeg neslužbenog ROM-a riskirate gubitak jamstva, a ukoliko ne slijedite striktno upute, postoji opasnost od kvara vašeg uređaja.

 

Prednosti:
– iznimno prilagodljiv ROM
– pregršt opcija, “tweakanja” i “modificiranja”
– najnoviji Android
– vrlo brz i stabilan (stable verzije)

Nedostatci:
– mogućnost gubitka jamstva
– minimalni rizik kod instalacije ROM-a
– nešto lošije perfomanse kamere u odnosu na stock ROM

 
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT