Uvod

Nakon podužeg druženja s drugim platformama te izvjesne pauze u korištenju Symbina, ponovno igranje s njim dođe kao svojevrstan povratak kući nakon dužeg izleta. Dobri stari Symbian u relativno malom i prilično tankom kućištu ostavlja dobar dojam. Nova Nokijina nomenklatura svrstava ovaj uređaj u donji cjenovni razred, što ne znači da se radi o nekom jeftinom uređaju. Dapače, kada uzmemo u obzir tehničke karakteristike i delicije poput besplatne navigacije ovaj model se zasluženo može svrstati u best-buy kategoriju. Krenimo redom.

Vanjština i dizajn

Standardni i već poslovični Nokijin Monoblock oblik kućišta odlikuje se u prvom redu funkcionalnošću. Jednostavno oblikovano kućište neće plijeniti znatiželjne poglede i oni kojima je pokazivanje mobitela bitna stavka zasigurno će zaobići ovaj uređaj. Nasuprot tome, nudi odličnu ergonomiju svima koji funkcionalnost stavljaju na prvo mjesto. Sama konstrukcija kućišta je solidna i čvrsta te ne pati od nekadašnjih boljki Nokijinih modela poput škripanja plastike i/ili propuštanja svjetlosti kroz tipkovnicu. Što se tipkovnice tiče, sami alfanumerički dio kao i tipke za pozivanje dobro su raspoređene i s obzirom na veličinu osiguravaju minimalan broj grešaka pri tipkanju. Potencijalni problem mogu biti „home“ i „c“ tipke koje su nerazmjerno male i nepraktične za čevap-prste. Na prvi pogled nisam vidio da uređaj ima sekundarnu (prednju) kameru za video pozive jer je izuzetno mala i uklopljena u cjelinu da se jedva primijeti. Cijelo je kućište izliveno iz plastike s imitacijom kroma na prednjem dijelu, a jedino je poklopac baterije od aluminija što donekle daje dojam čvrstoće.

Na žalost TFT LCD zaslon u rezoluciji 320×240 točaka djeluje zastarjelo i u kombinaciji s relativno malim dimenzijama (2,2“) i nije za pohvalu. Istina,  nelogično je očekivati veći zaslon na uređaju ovih dimenzija, jer se i za ovoga može reći da skoro „gleda“ preko ruba. Jedina prednost TFT zaslona u odnosu na nove OLED i AMOLED tehnologije je bolja uočljivost na vanjskom svjetlu, odnosno pri izloženosti suncu, tako da ova Nokijica na tom području pobjeđuje i moj HTC Legend.

Hardver

Ovaj mališan pored spomenutog upakiranog Symbian OS-a sadrži 3.2 mpx kameru s autofokusom, podršku za 3G, odnosno HSDPA s brzinom prijenosa podataka do impresivnih 10,2 mbps u downloadu i 2 mbps u uploadu. Jednako je impresivan i podatak da u uređaju ove klase kuca srce u obliku ARM11 procesora takta 600 MHz, što je recimo standard za kud i kamo skuplje uređaje. 128 MB RAM-a je količina memorije više nego dovoljna za ono što ovaj mališan namjerava izvoditi.

Ono što zasigurno ostavlja gorak okus u ustima je nedostatak podrške za WLAN. Znamo da je Nokia C5 low-end uređaj i da je namijenjena ne previše zahtjevnom segmentu tržišta, ali je neshvatljiva činjenica da uređaj ima ugrađen noviji HSDPA čip za podršku brzinama od 10 mbps, a s druge strane nema WLAN. Možda bi bolja kombinacija bila podrška za WLAN i sporiji HSDPA čip, recimo brzine do 3,6 mbps što je većini korisnika sasvim dovoljno.

Softver

Nokia C5 je prvi Symbian S60 uređaj s 3.2 verzijom korisničkog sučelja. U odnosu na prethodnu, S60 3.2 sadrži određene izmjene na glavnom zaslonu, koji je sada prilično fleksibilan. Traka s prečicama aplikacija se sada može premještati po ekranu i u zadanim postavkama nalazi se na dnu zaslona, dok je njeno mjesto pri vrhu zauzela traka s odabranim kontaktima koja se po potrebi može ukoliniti te se traka s prečicama može postaviti na gornji dio. Isto tako, moguća je i varijanta okomito postavljene trake s prečicama. Ostali dodaci (prikaz mailboxa, kalendar i sl.) na glavnom zaslonu i dalje su prisutni, odnosno mogu se mijenjati po potrebi. Izgled glavnog izbornika se nije promijenio i tu se nema što pametno reći, osim što svaki skočni izbornik sada sadrži task manager, odnosno stavku za izmjenu aplikacija koje se vrte u pozadini.

Stranice: 1 2 3 4 5

3 komentara na “Nokia C5 Recenzija”