Nekima vikend znači odmor od napornog tjedna i detoksikaciju od nakupljenih frustracija, dok drugima može proraditi i onih pet minuta inspiracije, što im je inače slaba točka u životu. Zato dozvolite vašem omraženom autoru da u ovom tekstu ispuca neke frustracije, otprilike kao i u nedavnom članku o debilnim savjetima za korištenje mobitela.
Već iz naslova možete zaključiti čime sam trenutno frustriran, odnosno što me već neko vrijeme živcira, da bih danas to napokon uspio artikulirati.
Što je algoritam?
Prema definiciji Webster rječnika, algoritam znači „postupak za rješavanje matematičkog problema, s pronalaženjem najvećeg zajedničkog djelitelja u konačnom broju koraka koji često uključuje ponavljanje operacije“. Ako vam ovo zvuči komplicirano, Google je to lijepo pojednostavio u „proces ili skup pravila kojih se treba pridržavati u izračunima ili drugim operacijama rješavanja problema, posebice u radu računala.“
Pojam algoritam se koristi i u druge svrhe, dakle ne samo matematičke i/ili računalne, no da ne zalutam sada u algoritme za rješavanje problema Rubikove kocke i njezinih permutacija, pokušat ću se istresti na onome što danas, u svijetu računala, aplikacija, vijesti i društvenih mreža, podrazumijevamo pod pojmom algoritam, te posljedicama koje zbog toga neki od nas trpe.
Kako funkcioniraju algoritmi na društvenim mrežama?
U osvit društvenih mreža, kad je Facebook postao globalno popularan, objave vaših prijatelja, neprijatelja, rodbine, kolega, šefova, profesora itd. prikazivale su se kronološki. Kad bi netko nešto objavio, vama bi te objave izlazile na zidu, svrstane onim redom kojim su objavljene. Ako ste htjeli vidjeti što se događalo dok ste bili offline, morali ste skrolati dalje.
U Facebooku su brzo shvatili da je ovakav koncept financijski slabo isplativ pa su vrlo brzo razvili algoritam za lansiranje najpopularnijih objava na vrh, tako da ih odmah ugledate. Kako je vrijeme prolazilo, algoritam se usavršavao, tako da danas praktički ne možete vidjeti objavu neke osobe ako je dulje vrijeme izbivala. Shvaćate? Facebook ovime želi ljude što dulje zadržati na svojoj platformi, a to je ono što stvara temelje za učinkovitiju financijsku eksploataciju.
Slična priča vrijedi za Instagram, ali od prije par godina i za Twitter, kojemu je trebalo nešto dulje da shvati kako kvalitetno monetizirati veliku bazu korisnika. Za one koji ne znaju, Twitter je godinama poslovao s gubitkom, ali nije ugašen zbog velike baze korisnika. Njegovi vlasnici su godinama tragali za načinom monetizacije, te su ga na koncu ipak uspjeli koliko-toliko financijski stabilizirati. Nakon što je Elon Musk prepoznao potencijal i za njega iskeširao 40 milijardi dolara, uposlio je vojsku inženjera da skroje algoritam koji će mu barem dijelom opravdati investiciju.
Ako ste mislili da sam zaboravio famozni TikTok, varate se. Ovo je tek remek djelo algoritamske industrije. Kinezi su odradili vraški dobar posao, zbog kojeg je TikTok u nevjerojatno kratkom vremenu postao najpopularnija društvena mreža na svijetu. Ovo donekle objašnjava bijes američkih vlasti, jer je očito da se neka interesna skupina želi dokopati savršenog algoritma.
Usput, nije li zanimljivo da sve najpopularnije globalne društvene mreže imaju sjedište baš u SAD-u? I sad kad je došao TikTok, Amerikanci se ponašaju kao prvi hrvatski predsjednik kad je jednom rekao da „u Zagrebu imamo oporbenu situaciju“, ne želeći priznati rezultate izbora za gradonačelnika u kojima su pobijedili kandidati koji nisu bili članovi njegove stranke. Paralelu sam ovdje povukao baš zato jer je TikTokov algoritam upravo ta zlatna koka kao što je prvom hrvatskom predsjedniku bio Zagreb, kojeg je morao imati pod svaku cijenu.
Otkako je umjetna inteligencija uzela maha, algoritmi su postali još sposobniji. Dakle lakše i brže obrađuju podatke i predlažu sadržaj za kojeg pretpostave da bi vas mogao zanimati.
Zašto algoritmi počinju frustrirati?
Nisam ja jedini hejter. Ima nas više nego što mislite. Komercijalizacija društvenih mreža sama po sebi nije sporna. Ona je tu da platforma može funkcionirati, ali i da gazda zaradi koju kintu. No, tu se sad javlja problem što je ova moda nabrijavanja algoritama opasno skrenula u ćorsokak.
Naravno, nisu svi frustrirani činjenicom što algoritmi na društvenim mrežama izbacuju „najpopularnije“, odnosno one s najviše lajkova, pregleda, baze pratitelja i sl. Oni su zapravo u većini. Jasno je da će takve objave biti više čitane/gledane i da će korisnike dulje zadržavati na platformi, no barem prosječno inteligentnoj osobi bi trebalo biti jasno da to ne znači nužno kvalitetu. Možemo sada raspravljati o definiciji kvalitete. Nekom ona može značiti dobar erotski sadržaj jer istini za volju, on to i jest, dapače. Nekom drugom kvaliteta može značiti dobar vic, a trećima neka vijest ili recenzija knjige, filma, restorana, hotela itd.
Algoritmi agregatora vijesti plasiraju uglavnom trash sadržaj
Važno je napomenuti da pored društvenih mreža imamo i tzv. news feedove, odnosno agregatore vijesti, koji prikupljaju naslove i sažetke s raznih izvora i grupiraju ih, kako bi korisnici mogli lakše pratiti ono što ih zanima. Međutim, ovdje je u proteklom desetljeću došlo do slične situacije kao u društvenim mrežama, jer su kreatori takvih agregatora uveli, pogađate – algoritme.
Većina ovakvih aplikacija vam u startu ponudi da izaberete teme koje vas zanimaju., kao npr. tehnologija, vijesti iz svijeta, medicina, znanost, lifestyle itd. Nakon toga algoritam platforme sam odabire što će vam servirati, a s obzirom na distribuciju i klasifikaciju vijesti u medijima, ne treba biti genijalac za zaključiti kako će vaš feed izgledati.
Novinarstvo temeljeno na senzacionalizmu rezultiralo je time da korisnička baza najviše konzumira upravo takav sadržaj, a agregatori su skrojili algoritam da vam upravo takve vijesti plasiraju kao primarne.
Trenutno je ostalo vrlo malo platformi koje dozvoljavaju „ručni“ odabir medija kojeg želite pratiti u njihovim feedovima, iz jednostavnog razloga što im senzacionalistički sadržaj donosi više korisnika, a time i više novca, ovisno o modelu monetizacije.
Malo tko se sjeća Google Readera, koji je bio jedan od najboljih proizvoda ove kompanije, ali je prije desetak godina ukinut i zamijenjen novim servisima. Naravno, opet se radi o uvođenju algoritama, jer ih Reader nije koristio. Danas imamo Google News, koji uglavnom plasira trash sadržaj. Istini zavolju, svaki takav izvor možete ručno isključiti, ali algoritam će se pobrinuti da vam u nekom razumnom roku pronađe slično smeće.
Dodatni problem je što ovakvi i slični servisi još uvijek nemaju dovoljno kvalitetan algoritam koji bi bio u stanju barem donekle poštivati kronologiju. Naime, iako vijesti i druge objave stare i po nekoliko tjedana još uvijek mogu biti aktualne, često se javlja problem kašnjenja. Primjerice, Google News će izbaciti vijest objavljenu prekjučer, iako je bila aktualna do jučer. Jedan takav primjer imate u slici ispod.
Ovo donekle podsjeća na Google oglase, koji će vam plasirati reklamu o hladnjaku danima nakon što ste ga kupili online.
Još jedan problem je što u ovakvim news feedovima na vrh često ispliva sadržaj koji je skrojen samo iz jednog razloga – da clickbait naslovom privuče čitatelja. No tek tada slijedi šou. Kad kliknete na takvu vijest, suočit ćete se s nepreglednim sadržajem izmiješanim s reklamama, a što je najgore i linkovima koje često vode na sumnjive stranice i nude aplikacije od kojih u kratkom roku možete očekivati malware, a da toga niste ni svjesni. Upravo taj malware će o vama skupljati podatke i slati ga njegovom kreatoru, koji će u međuvremenu osmisliti još debilnije teme, jer zašto ne?
Vidljivo je da ni algoritmi nisu savršeni, ali oni ionako tu nisu zbog vas, već zbog kompanija koje na vama zarađuju. Jasno, radi se o legalnom i legitimnom poslu, ali je isto tako vidljivo da ovakav način pridobivanja korisnika i posljedično tome prodaje usluga i dobara, nepovratno stremi idiokraciji. Jedna stara poslovica kaže: „kad se voda zamuti, govna isplivaju na površinu“. Upravo tako sada izgledaju društvene mreže i feedovi news agregatora, naravno, zahvaljujući algoritmima.
