Ne treba biti posebno nadaren za zaključiti da će se aktualna geopolitička situacija odraziti na sve sfere naših života, uključujući tehnološku. To se u velikoj mjeri već događa, samo je upitno koliko smo toga zapravo svjesni.
Najnovije promjene u svijetu se odvijaju tolikom brzinom, da prosječan čovjek muku muči da uopće poprati situaciju, a kamoli da iz svega izvuče neku suvislu sliku.
Vjerojatno najčešće retoričko pitanje koje mnogi od nas danas postavljamo glasi: „što se kvragu događa?“ Možda će zvučati pretenciozno, ali magnituda promjena koje se u svijetu upravo sada odvijaju, daleko je veća od one prije 35 godina, kad je završen hladni rat.
Kad je američki predsjednik Trump, još za prvog mandata, dakle prije otprilike šest godina, uveo prve sankcije kineskim tehnološkim tvrtkama, rijetko tko je tada mogao predvidjeti kakve će posljedice taj potez imati.
U međuvremenu smo svjedočili velikim političkim i ratnim sukobima kao posljedici završetka dominacije jedne supersile i koliko god se namnama na Zapadu to činilo nepravednim, polako postaje evidentno da se nalazimo na pragu nastanka multipolarnog svijeta.
Trgovinski ratovi, započeti još u prošlom desetljeću, sada se rasplamsavaju. Vidjeli smo da su SAD tijekom zadnjih šest godina samo pojačavale sankcije kineskim tehnološkim kompanijama pa čak i vršile pritisak na europske, u svrhu uskraćivanja isporuke ključnih proizvoda kineskoj strani. Najbolji takav primjer je nizozemski ASML, koji zbog pritisaka Washingtona kineskim tvrtkama ne smije prodavati napredne litografske strojeve za proizvodnju čipova.
I sada, povratkom Trumpa na prijestolje u Washingtonu, ljubav između Amerike i Europe je, na čuđenje mnogih, naprasno pukla. Svi se odjednom čudom čude kako to da je interes nadvladao ljubav koja nas je dosad spajala.
Opseg carinskih mjera Trumpove administracije od EU sada zahtijeva da razmotri korištenje snažnijih trgovinskih alata kao protumjeru.
Tako bi se pojačana provedba postojećih uredbi Bruxellesa mogla koristiti za suprotstavljanje izvozu usluga iz SAD-a, odnosno za ciljanje izvoza američkih usluga.
S obzirom da nemamo vlastiti računalni ili mobilni operativni sustav, društvenu mrežu niti bilo koju digitalnu platformu koja bi mogla stati uz bok američkima, EU razmatra udar na uvoz takvih usluga iz SAD-a. Naravno, Big Tech tvrtke su prve na tapetu, jer kad nemaš čime udariti protivnika barem mu nanesi kakvu-takvu štetu tamo gdje možeš.
Kako bi se osvetila Trumpu koji je uveo carine od 25 posto na automobilsku industriju i najavio daljnji niz mjera sljedeći tjedan, EU se upravo okomila na američke tehnološke tvrtke.
Iako su već predstavljene dodatne carine na 26 milijardi eura vrijednosti američke robe, europski dužnosnici i diplomati rekli su da opseg djelovanja Trumpove administracije zahtijeva da razmotri korištenje moćnijih trgovinskih alata, piše Financial Times.
Unija ima široke ovlasti za suspendiranje prava intelektualnog vlasništva i isključivanje tvrtki iz ugovora o javnoj nabavi prema Uredbi o provedbi, koja je dopunjena 2021. godine, nakon trgovinskog sukoba s prvom Trumpovom administracijom.
U nedostatku mogućnosti da se kvalitetno suprotstavi dominaciji američke big tech dominacije i nesposobnosti da proizvede barem jednu digitalnu platformu koja bi konkurirala američkoj, EU se upravo namjerava okomiti na one američke tvrtke koje su nas u proteklih dvadesetak godina u velikoj mjeri učinile ovisnima.
Jedan visoki EU dužnosnik je izjavio da „Amerikanci misle da su oni ti koji imaju dominaciju u eskalaciji trgovinskog rata, ali mi također imamo sposobnost to učiniti”, dodajući da je cilj konačno bio deeskalirati napetosti „sveobuhvatnim trgovinskim sporazumom“.
Uzvratan udarac bi mogao uključivati ograničenja intelektualnog vlasništva velikih tehnoloških tvrtki kao što su Google, Apple, Meta, Microsoft, Oracle, Cisco i mnoge druge, bez čijih bismo proizvoda i usluga danas bili potpuno izgubljeni. Dakle, EU namjerava udariti na američke tehnološke divove samo kako bi se osvetila Trumpu, ne misleći pritom previše na vlastite građane, ali i tvrtke koje su pupčanom vrpcom vezane uz te iste američke kompanije.
Već sada svjedočimo kako razne EU regulative negativno utječu na korisnička iskustva. Najbolji primer je usporavanje lansiranja novih proizvoda i usluga za EU korisnike od strane Googlea i Applea, iz straha od mogućih kazni, a zbog eventualnog kršenja ne baš suvisle regulative o konkurentnosti.
"Usluge su ono gdje su SAD ranjive", rekao je drugi EU diplomat. „Washington je 2023. ostvario trgovinski višak s EU-om u trgovini uslugama od 109 milijardi eura, u usporedbi s manjkom u robi od 157 milijardi eura“, dodao je na kraju.
EU dužnosnici vjeruju da će Trumpova administracija popustiti tak kad se istom mjerom uzvrati s europske strane. Istovremeno se nadaju brzom napretku u konačnom sporazumu, ali priznaju da čak ni to ne bi uklonilo sve dodatne carine koje je nametnuo Trump.
Budući da joj je izvoz daleko veći od uvoza, EU bi se svakako željela izbjeći američke carine na robu. S druge strane, ista ta Unija ne želi zaustaviti isporuke plina iz SAD-a, koje su sada postale dominantne, nakon što je gotovo u potpunosti prekinut uvoz jeftinog plina iz Rusije.
Neki stručnjaci kažu da bi Europska komisija trebala upotrijebiti svoj instrument protiv prisile (ACI), nazvan "trgovinska bazuka", kako bi nanijela još veću ekonomsku štetu SAD-u.
Ovaj bi alat mogao ograničiti aktivnosti američkih banaka, opozvati patente ili spriječiti tvrtke da primaju prihode od ažuriranja softvera ili streaminga.
Kad ovo raščlanimo na proste faktore, možemo vrlo lako doći do zaključka da su na tapetu Visa i Mastercard, tj. američke kartičarske kuće na koje se cijeli EU sustav plaćanja građana oslanja.
Nadalje, ako se ostvari najava o „sprečavanju tvrtki da primaju prihode od ažuriranja softvera ili streaminga“, nije teško zaključiti da će Google, Microsoft, Apple, Netflix i mnogi drugi izgubiti interes za pružanjem usluga u Europskoj uniji. Naravno, ukupne posljedice ovakvih poteza je trenutno nemoguće predvidjeti, ali ako se EU zaista bude busala u prsa, najgore posljedice će osjetiti građani, korisnici digitalnih usluga, te male i srednje tvrtke.
Zemlje članice još uvijek pregovaraju o popisu mjera za odgovor na Trumpove carine na čelik i aluminij. Između ostalog, vidjeli smo i bizarne zahtjeve poput onog iz Francuske o sankcioniranju američkog burbon viskija.
Sasvim je legitimna želja Europske unije da odgovori na bačenu rukavicu, no upitno je koliko je smislen napad na one američke tvrtke bez čijih usluga bi i sama EU bila izgubljena. Da kojim slučajem ima vlastiti funkcionalni kartičarski platni sustav, računalni operativni sustav, mobilnu platformu i barem jednu dominantnu društvenu mrežu, ovakav pristup bi možda i imao smisla. S obzirom da ništa od navedenog u Europskoj uniji nemamo, političke frustracije vođa će se očito prebijati preko grbače običnih građana.
