Europa se počinje odupirati američkim zabranama prodaje napredne elektroničke opreme kineskim kompanijama

O američko-kineskom trgovinskom ratu napisani mnogi članci, od kojih mnogi i na našem portalu, posebice oni koji se tiču tehnološkog dijela cijele priče. Amerikanci su za vrijeme administracije Donalda Trumpa uveli sankcije mnogim kineskim tvrtkama, od kojih je najpoznatije ime Huawei. Optužili su ovu kompaniju za špijunažu, ne nudeći pritom nikakve dokaze, a bilo je i slučajeva puštanja lažnih vijesti putem utjecajnih medija (primjer Bloomberga i tobožnjeg pronalaženja backdora u Huaweijevoj infrastrukturi u talijanskom Vodafoneu).

Tijekom zadnjih nekoliko godina svjedočili smo mnogim pokušajima SAD-a da obuzda kineski tehnološki napredak, a najnovija epizoda tiče se zabrane izvoza napredne američke tehnologije za proizvodnju poluvodiča kineskim kompanijama. Ovo inače ne bi bilo sporno da se američka administracija ne služi pritiscima (često i ucjenama) na druge države koje sudjeluju u ovom povezanom i isprepletenom eko-sustavu, odnosno odavno tehnološki globaliziranom svijetu.

Sada, kad se na tapetu našla sama osnova industrije o kojoj ovisi, ne samo proizvodnja mobitela, već i kompletnog sofisticiranog tehnološkog sektora, u centru pažnje našla se

Nizozemska. Naime, ova zemlja, odnosno njezina kompanija ASML, najveći svjetski proizvođač EUV (Extreme Ultraviolet) litografskih strojeva, nužnih za proizvodnju poluvodiča, o kojima izravno ovisi kreiranje mikročipova, tj. procesora.

Prije nego što uđemo u samu srž problema, podsjetimo da je SMIC, najveća kineska kompanija za proizvodnju čipova trenutno na tehnološkoj razini dostatnoj za 7-nanometarski proces, što znači da je još godinama iza tajvanskog TSMC-a i korejskog Samsunga, koji su već sada došli do razine od 3 nanometra. Pored toga, SMIC-ovi 7-nanometarski čipovi i nisu bili namijenjeni pametnim telefonima, čija je popularnost glavni razlog ovako velike potražnje za preciznim čipovima, već više za rudarenje kriptovaluta, dok je njihova 14-nanometarska tehnologija još dalje od ozbiljne konkurencije Tajvancima i Korejcima. S obzirom na trenutni rezultat, analitičari predviđaju da će SMIC-u trebati još nekoliko godina da se uopće približe TSMC-u i Samsungu po ovom pitanju.

Također treba napomenuti kako SAD već neko vrijeme pokušava prebaciti, ili bolje rečeno vratiti proizvodnju naprednih čipova pod svoju kontrolu, pa tako već neko vrijeme subvencionira izgradnju Samsungovih i TSMC-ovih tvornica na svome tlu. Koliko će cijeli posao na kraju biti isplativ, s obzirom da se prateća industrija i lanci dobave nalaze u Aziji, i nije ih moguće tek tako preorijentirati na zapad, ostaje za vidjeti. Ono što je važno je namjera SAD-a da se distancira od Kine, koju očito smatra neprijateljem, kako bi što manje ovisio o njezinom utjecaju. Sasvim legitimna odluka, no mi se sada pitamo gdje je u cijeloj priči Europa.

Američka strana često voli naricati kako Europa (u ovom slučaju) ne smije ovisiti o kineskoj tehnologiji, a istovremeno ju želi učiniti ovisnu o svojoj. Sličnoj priči upravo sada svjedočimo po pitanju energenata, za koju još ni izdaleka ne znamo kako će završiti.

No, vratimo se Nizozemskoj, odnosno njezinoj kompaniji ASML, ključnom svjetskom proizvođaču spomenutih EUV litografskih strojeva, potrebnih za proizvodnju najnaprednijih čipova. Radi se o strojevima veličine autobusa, mase od 200 tona i cijene od preko 150 milijuna dolara po komadu, a od narudžbe do isporuke potrebno je dosta vremena. S obzirom na svoju snagu i utjecaj, SAD već dugo pritišću Nizozemsku vladu da pod svaku cijenu spriječi isporuku takvih strojeva kineskim kompanijama, posebice SMIC-u, jer bi ovaj na taj način došao u posjed visoko sofisticirane tehnologije, potrebne upravo za proizvodnju najmodernijih čipova, s proizvodnim procesima i do 3 nanometra, kojima bi izravno konkurirali Samsungu i TSMC-u. Naravno, ovdje podrazumijevamo da se Tajvan i Koreja, barem politički, nalaze u američkoj sferi interesa, što se ne bi moglo reći i za ekonomsku stranu, s obzirom da toliko resursa, posebice financijskih, dijele u pravo s Kinom.

Nizozemci su neko vrijeme trpjeli ove pritiske i suzdržavali se dogovaranja posla s Kinezima, no ako je vjerovati najnovijim izvještajima koje prenosi hongkonški list na engleskom jeziku South China Morning Post, Nizozemcima polako počinje kipjeti, budući da im udovoljavanje američkoj strani prilično guši ekonomiju i općenito razvoj. Štoviše, američki diktat djeluje i kao svojevrsno poniženje. Prema istom izvoru, nizozemski ministar trgovine Liesje Schreinemacher najavio je da će predložiti Vladi da sama donese odluku o tome kome će isporučivati svoje proizvode, a kome ne, odnosno da za odabir poslovnih partnera neće nužno pitati Amerikance.

Ukoliko Nizozemci uspiju u svom naumu, SAD će na koncu vjerojatno morati popustiti, slično kao što se brzo zaboravilo da velik dio europske telekomunikacijske infrastrukture potpisuje Huawei, bez obzira na višegodišnje pritiske na europske operatere da promijeni dobavljače. Naime, mnoge europske 5G mreže i dalje koriste Huaweijevu tehnologiju, budući da „zamjenu“ za neku drugu (Ericsson, Nokia Networks…) nije moguće odraditi tek tako.

Ovo je sada veliki korak, odnosno znak da je ovoj europskoj zemlji preko glave diktata kako i s kime smije poslovati, iako ne treba zanemariti, a kamoli podcijeniti snagu američkih pritisaka i moć uvjeravanja, da ne upotrijebimo težu riječ, kao što su ucjene. Upravo zato je ishod ove priče još uvijek neizvjestan, no svakako je dobro vidjeti da su se stvari počele kretati u smjeru da EU, odnosno zemlje članice više povedu brige o vlastitim interesima.