Ovo bi trebalo shvatiti kao zakašnjelo, ali ozbiljno upozorenje korisnicima Googleovih usluga: kompanija je potiho izmijenila svoje postavke privatnosti i time si otvorila prostor za šire korištenje osobnih podataka u razvoju umjetne inteligencije. U praksi to znači da sadržaj koji korisnici prenose u pojedine Googleove usluge pretraživanja, uključujući slike, datoteke te zvukove i video, može završiti u sustavima za treniranje AI modela, osim ako korisnik to izričito ne isključi.
Promjena nije predstavljena objavom niti jasnim javnim upozorenjem, nego je uvedena tiho, kroz ažuriranje postavki privatnosti vezanih uz Googleove usluge pretraživanja. Korisnici su o tome obaviješteni e-mailom još u lipnju, no način na koji je promjena predstavljena ostavlja dojam da se nije radilo o kozmetičkim promjenama, odnosno o “većoj kontroli” i “personaliziranijem iskustvu” nego o otvorenom priznanju da Google sada želi zadržavati još više korisničkog sadržaja radi razvoja umjetne inteligencije.
AI više ne uči samo iz vaših pretraga, nego i iz vaših slika i videa
S novim ažuriranjem uvedene su dvije dodatne postavke: jedna se odnosi na povijest aktivnosti unutar Googleovih usluga pretraživanja, a druga na personalizirane preporuke. Formalno, riječ je o alatima koji korisnicima omogućuju upravljanje time kako se njihova aktivnost koristi za personalizaciju sadržaja te koliko dugo Google pohranjuje podatke o korištenju.
No iza kompliciranih fraza krije se znatno važnija promjena: Google sada može koristiti i medijski sadržaj koji korisnici stvaraju ili prenose unutar tih usluga kako bi unaprijedio vlastite sustave, uključujući AI modele.
Važno je pritom naglasiti da se ovo ne odnosi samo na klasično Google pretraživanje. Opseg je mnogo širi i uključuje niz drugih proizvoda unutar Googleova ekosustava, poput Karata, Shoppinga, Letova, Hotela, Prevoditelja i Vijesti. Drugim riječima, korisnici možda uopće nemaju dojam da “treniraju AI”, a zapravo to rade kroz sasvim svakodnevne digitalne radnje.
Primjerice, ako koristite Google Lens i fotografirate neki predmet, lokaciju ili proizvod kako bi o njemu dobili informacije, ta slika sada može biti spremljena i iskorištena za daljnji razvoj Googleovih AI sustava.
Slično vrijedi i za glasovne funkcije. Ako netko koristi noviju opciju glasovnog pretraživanja unutar Googleove aplikacije, audiozapis tog upita također može biti spremljen. Isto vrijedi i za druge oblike Googleove glasovne pretrage, kao i za glasovne vježbe u Google Prevoditelju. Sve to više nije samo prolazna funkcionalnost namijenjena izvršavanju korisničkog zahtjeva, nego potencijalni izvor podataka za dodatno treniranje modela.
Time se jasno pokazuje smjer u kojem se tehnološka industrija kreće: više nije dovoljno prikupljati podatke sa slobodno dostupnog interneta. Sve više kompanija želi koristiti i ono što korisnici sami stvaraju, govore, snimaju i prenose unutar njihovih servisa.
Naravno, Google nije jedini. Sve je očitije da vodeće tehnološke platforme pokušavaju osigurati što veće količine “svježih”, autentičnih i korisnički proizvedenih podataka za razvoj umjetne inteligencije. Umjesto da se oslanjaju isključivo na javno dostupne internetske izvore, sada sve otvorenije posežu za sadržajem koji nastaje unutar njihovih vlastitih proizvoda.
To znači da fotografije, glasovne snimke, ponašanje korisnika unutar aplikacija pa čak i sadržaj koji tek pokušavate prevesti, pretražiti ili analizirati, postaju nova sirovina za AI ekonomiju. Drugim riječima, granica između “korištenja usluge” i “davanja materijala za razvoj AI-ja” polako nestaje.
Google je to čak i izravno priznao. U obavijesti korisnicima navodi da se, poput povijesti aktivnosti unutar usluga pretraživanja, i spremljeni medijski sadržaj koristi za razvoj i poboljšanje Googleovih usluga i tehnologija, uključujući AI modele i sigurnosne mehanizme.
Ni službena dokumentacija ne ostavlja mnogo prostora za drukčije tumačenje. Google navodi da koristi povijest korisnika kako bi pružao, razvijao i poboljšavao svoje usluge, među ostalim i za treniranje generativnih AI modela, kao i za zaštitu same platforme, korisnika i šire javnosti, pri čemu u tom procesu mogu sudjelovati i ljudski pregledavatelji.
Dio podataka pohranjuje se privremeno, ali dio ostaje i zbog treniranja modela
Važno je razumjeti da nije svaka pohrana podataka trajna niti nužno vezana uz razvoj umjetne inteligencije. Dio sadržaja pohranjuje se privremeno kako bi sama usluga uopće mogla funkcionirati. Međutim, iz Googleovih vlastitih formulacija proizlazi da se određeni spremljeni medijski zapisi mogu zadržavati i baš zato da bi služili treniranju AI sustava.
Upravo je to ključna točka zbog koje ova promjena izaziva zabrinutost. Problem nije samo u samoj pohrani, nego u činjenici da je korisnik praktički unaprijed uključen u prošireni model prikupljanja podataka, osim ako sam ne uđe u postavke i ne ograniči što se sprema.
Takav model “uključen si dok se sam ne isključiš” sve je češći u digitalnoj ekonomiji. Formalno ostavlja dojam izbora, ali se u praksi oslanja na to da velik broj korisnika nikada neće detaljno pregledati postavke privatnosti niti će primijetiti da je došlo do važne promjene.
Što možete učiniti da ograničite pohranu podataka
Dobra vijest je da ipak imate određenu razinu kontrole, iako je ona zakopana u nizu postavki koje prosječan korisnik rijetko pregledava. Unutar postavki povijesti Googleovih usluga pretraživanja moguće je zasebno isključiti opciju spremanja medijskih datoteka, neovisno o samoj povijesti aktivnosti pretraživanja. Također je moguće isključiti obje opcije odjednom.
Osim toga, korisnici mogu odrediti i automatsko brisanje spremljenih podataka, primjerice nakon tri, 18 ili 36 mjeseci. To ne znači da Google neće ništa prikupiti, ali znači da korisnik može barem djelomično ograničiti trajanje pohrane.
Tko želi ići korak dalje, može pregledati i dodatne postavke privatnosti koje se odnose na aktivnost na webu i u aplikacijama, povijest lokacije, YouTube povijest i druge povezane izvore podataka koji također sudjeluju u personalizaciji Googleova ekosustava.
Nova podjela postavki dodatno komplicira isključivanje praćenja
Posebno je važno razumjeti još jednu tehničku, ali vrlo bitnu promjenu. Prije ovog ažuriranja korisnici su putem postavki aktivnosti na webu i u aplikacijama mogli upravljati time što se od njihove povijesti pretraživanja sprema. Sada je taj sustav razdvojen.
Drugim riječima, podaci vezani uz opću aktivnost na webu i u aplikacijama više nisu jedino mjesto kroz koje korisnik upravlja privatnošću. Uvedena je i nova, zasebna postavka za podatke vezane uz pretraživanje, a ona je prema zadanim postavkama uključena.
To znači da promjena koju napravite u starijim postavkama više nije dovoljna ako želite u potpunosti ograničiti koliko Google zadržava podataka iz svojih usluga pretraživanja. Tko misli da se već “isključio” iz sustava pohrane podataka, sada vrlo lako može biti u zabludi.
Personalizacija više nije samo pitanje oglasa, nego i sirovina za AI
Google već dugo koristi povijest pretraživanja, lokaciju i druge podatke za personalizaciju korisničkog iskustva, uključujući preporuke i oglase. No s najnovijim promjenama postaje sve jasnije da personalizacija više nije samo pitanje boljeg korisničkog iskustva ili preciznijeg oglašavanja. Ona je istodobno i alat za prikupljanje podataka potrebnih za razvoj umjetne inteligencije.
Dakle, ovdje se sada radi o tektonskim promjenama. Korisnici više ne sudjeluju samo u "angažmanu", nego i u ekonomiji podataka za treniranje modela. Fotografija koju pošaljete, zvuk koji snimite ili medijski sadržaj koji koristite unutar Googleovih servisa sada mogu imati dvostruku funkciju: poslužiti vama odmah, ali i Googleu dugoročno.
Zaključak: tko šuti, pristaje
Cijela priča svodi se na neugodno jednostavnu činjenicu: ako koristite Googleove usluge pretraživanja i pritom prenosite fotografije, audio ili video, postoji dobra šansa da taj sadržaj može biti zadržan i iskorišten za unapređenje AI modela, osim ako to sami ne isključite.
U teoriji, korisnik ima izbor. U praksi, taj je izbor skriven iza složenih postavki, kompliciranog jezika i navike većine ljudi da bez previše razmišljanja kliknu “nastavi”. Upravo zato ova promjena nije tek tehničko ažuriranje, nego ozbiljno pitanje digitalne privatnosti.
U vremenu kada tehnološke kompanije sve agresivnije pretvaraju korisničko ponašanje u gorivo za umjetnu inteligenciju, pasivnost više nije neutralna pozicija. Tko ne provjeri postavke, vrlo vjerojatno već sudjeluje.
Ako želite podesiti što ćete dopustiti da vam Google koristi kao hranu za AI, a što ne, posjetite Personalizaciju pretraživanja, Kontrolu aktivnosti i Web & App aktivnosti.
