Samsung je u Južnoj Koreji uspio izbjeći veliki štrajk u svojoj ključnoj diviziji za proizvodnju poluvodiča nakon što su zaposlenici odobrili novi kolektivni sporazum s upravom. Time je privremeno uklonjena prijetnja poremećajima koji su mogli imati znatne posljedice ne samo za kompaniju, nego i za šire globalno tržište čipova.
Prema dostupnim informacijama, sporazum je podržala većina članova sindikata, a njime je obuhvaćeno oko 78.000 zaposlenika, odnosno više od 60 posto Samsungove radne snage. Dogovor je postignut uz posredovanje južnokorejske vlade, što dodatno pokazuje koliko je pitanje stabilnosti proizvodnje čipova osjetljivo i za samu nacionalnu ekonomiju.
U središtu pregovora bili su bonusi i sustav raspodjele dobiti. Novi model predviđa poseban desetogodišnji sustav nagrađivanja za radnike u sektoru poluvodiča, pri čemu će se bonusi temeljiti na profitabilnosti poslovanja, uz prosječno povećanje plaća od 6,2 posto. Time Samsung pokušava dugoročnije urediti odnos sa zaposlenicima u diviziji koja je postala strateški još važnija u razdoblju snažne potražnje za memorijskim i AI čipovima.
Velik dio pažnje privukle su i same ovogodišnje isplate. Prema izvješćima s terena, zaposlenici obuhvaćeni sporazumom mogli bi ove godine ostvariti vrlo visoke bonuse, a u nekim navodima spominju se prosječni iznosi od oko 300.000 eura po radniku, dijelom u dionicama, a dijelom u gotovini. Drugi izvori pritom navode i znatno niže prosjeke kada se fond rasporedi na širi broj zaposlenih, što upućuje na to da konačni iznos ovisi o poslovnoj jedinici i kriterijima raspodjele.
Važno je naglasiti da sporazum ne znači samo jednokratnu financijsku gestu. Uvođenjem novog modela vezanog uz dobit i rezultate, Samsung zapravo pokušava postaviti stabilniji okvir za nagrađivanje zaposlenika u industriji u kojoj se profit i cikličnost mogu vrlo brzo mijenjati. Za kompaniju je to istodobno način da očuva socijalni mir u jednom od najosjetljivijih dijelova poslovanja.
Dogovor dolazi u trenutku kada je Samsung pod snažnim pritiskom da zadrži konkurentnost u proizvodnji memorijskih i naprednih čipova, osobito u odnosu na rivale poput SK Hynixa. U takvom okruženju, svaki veći radni spor unutar divizije mogao bi imati šire posljedice za investitore, kupce i tehnološki lanac opskrbe.
Za sada je najvažnije to da je štrajk izbjegnut, a proizvodnja nastavlja rad bez većih prekida. No sporazum ujedno pokazuje koliko su radnici u industriji čipova, osobito u razdoblju strelovitog rasta AI sustava, postali važan faktor u raspodjeli rekordnih prihoda koje takve divizije mogu generirati.
