Meta, krovna kompanija Facebooka, Instagrama i WhatsAppa, prema najnovijim izvještajima, razmatra ulazak na tržište aplikacija za predviđanje ishoda događaja, a inicijativa navodno dolazi izravno od Marka Zuckerberga. Prema dostupnim trenutačno informacijama, riječ je o projektu koji bi funkcionirao slično servisima poput Polymarketa i Kalshija, odnosno kao platforma na kojoj korisnici “trguju” vjerojatnošću političkih, ekonomskih i drugih budućih događaja.
Na prvi pogled, takav potez može se prikazati kao logičan nastavak Metine potrage za novim digitalnim proizvodima. No, kada se takva ideja promatra u širem kontekstu, otvara se niz neugodnih pitanja. Meta je već godinama suočena s kritikama zbog načina na koji njezine platforme kradu i distribuiraju podatke korisnika, oblikuju javni diskurs, nagrađuju senzacionalizam i pretvaraju društvenu dinamiku u sustav optimiziran za angažman. Da, angažman. Ono kad lajkate nečiji post i svađate se u komentarima, što izravno hrani algoritam i kasnije vam na temelju toga plasira novi materijal.
U ovoj najnovijoj epizodi, posebno je problematično to što se Meta navodno inspirira upravo modelima koji su posljednjih tjedana završili pod dodatnim povećalom. Nedavni izvještaji o Polymarketu navode da je njegov direktor marketinga preko osobnog PayPala slao milijune dolara stotinama ljudi, uključujući najmanje 350.000 dolara influencerima koji su platformu promovirali bez jasnog otkrivanja da su za to bili plaćeni. Dio tih objava predstavljao je Polymarket kao proizvod "tržišnog povjerenja", iako je iza te “autentičnosti” stajao novac.
To nije samo problem transparentnosti, nego i pitanje povjerenja u same rezultate i percepciju tržišta. Ako se influencere plaća da promoviraju platformu bez oznake sponzorstva, a pritom se u videima i objavama stvara dojam spontanog entuzijazma i navodne točnosti predviđanja, tada je legitimno pitati koliko je “mudrost tržišta” doista organska, a koliko proizvedena. Europska pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi pritom su vrlo jasna: korisnici imaju pravo znati kada je neka preporuka plaćena, a influenceri to moraju transparentno označiti.
U tom svjetlu, Metin interes za vlastito tržište predviđanja ne izgleda nimalo bezazleno. Riječ je o kompaniji koja već posjeduje ogromni distribucijski aparat, precizne sustave ciljanja publike i duboko iskustvo u monetizaciji pažnje. Dodati na to još i proizvod koji korisnike potiče da se klade na ishode društvenih, političkih ili ekonomskih procesa znači otvoriti prostor za još agresivnije miješanje sadržaja, interesa i manipulacije percepcijom.
Zuckerberg bi takav projekt mogao prikazivati kao alat za kolektivno procjenjivanje vjerojatnosti i “pamet tržišta”, ali praksa dosadašnjih platformi pokazuje da se granica između informiranog signala i marketinški proizvedenog sentimenta vrlo lako briše. Ako su konkurenti već optuživani da umjetno napuhuju vjerodostojnost kroz mreže plaćenih promotora, teško je vidjeti zašto bi Meta, s još većim dosegom i infrastrukturom, automatski zaslužila više povjerenja.
Ostaje, naravno, mogućnost da Meta pokušava uhvatiti novi val internetskih financijskih proizvoda u trenutku kada agresivno traži sljedeći veliki poslovni narativ nakon skupih i upitno uspješnih eksperimenata s metaverzumom. No čak i ako se projekt formalno predstavi kao inovativna platforma za prognoziranje, suštinsko pitanje ostat će isto: treba li kompaniji s Metinom poviješću uopće prepustiti još jedan alat koji spaja doseg, uvjeravanje i monetizaciju ponašanja korisnika.
