Postoje dvije vrste ljudi na svijetu. Oni koji mobitel drže na vibraciji i oni koji još uvijek imaju uključene zvukove. Iako je potonja skupina često etiketirana boomerskom ili izvrgnuta ruganju, osobno još uvijek spadam u nju, a malo niže u tekstu ću objasniti i zašto. Za početak se fokusirajmo na pošast notifikacija (za jezične puritance: obavijesti).
Notifikacije su postale teror
Bilo da ste na poslu, sastanku, predavanju, u ugodnom društvu ili u teretani u kojoj pokušavate nabildati bicepse ili se općenito dovesti u red za skori ponosni izlazak na plažu, u vašoj trenirci vam zuji mobitel. Naravno, stigla je notifikacija. Ne jedna, već cijeli rafal njih. Možda poruku šalje šef. Možda razrednik vašeg školarca. Možda neki prijatelj ili poznanik treba pomoć. A možda su u šumi. Naravno, uvijek postoji šansa da vam stigne neka poruka koja zahtijeva vašu pozornost i eventualno promptnu reakciju, no u većini slučajeva radi se o obavijesti s društvenih mreža, promjeni u uvjetima korištenja nekog od online servisa na kojeg ste pretplaćeni, dosadne i ne toliko atraktivne ponude operatera, podsjetnik aplikacije za učenje stranih jezika da ste propustili ponudu za napredni tečaj kineskog ili restorana koji vam nudi 10% popusta na sljedeću večeru.
U slučaju da koristite usluge servisa za dostavu svega i svačega, nastupa posebno veselje. Vaša narudžba je viđena od strane živog bića. Vaša narudžba je potvrđena. Vaša narudžba će uskoro biti dostavljena. Vaša narudžba čeka dostavljača. Dostavljač je prikupio narudžbu. Dostavljač se približava vašoj lokaciji. I na kraju, vaša narudžba je isporučena. Međutim, rafalnoj paljbi tu nije kraj. Stiže još jedna obavijest da ocijenite uslugu.
Mogao bih sad ovakve slučajeve nabrajati cijeli dan i ne bi mi nestalo inspiracije, a sasvim je sigurno da biste mogli i sami.
Zato notifikacije vjerojatno držite u tihom načinu, kako bi vas što manje živcirale. Kasnije kad ih pokušavate pogledati, otkrijete da neke od njih nedostaju. Idete ih potražiti u povijest obavijesti, ali dok ih iskopate, izgubite dragocjeno vrijeme. Situacija je kritična, da ne kažem alarmantna. Možda bi nekoga trebalo tužiti za duševne boli? Ali koga?
Frustracije od notifikacija ipak možete ublažiti
Vraćam se na početak priče o dvije vrste ljudi. Ma koliko danas bilo „cringe“ imati upaljene zvukove na mobitelu, vjerujte da je zgodnije. Osobno ne marim puno kad mi se mnogi u redu na blagajni počnu smijati kad čuju zvonjavu mobitela, ali i prijatelji i poznanici kad sjednemo na kavu. Česta su pitanja zašto još uvijek koristim zvukove, kad je to boomerski. S druge strane, ista ta ekipa, kad joj mobitel zavibrira, poseže za njim u džep, torbu ili ga diže sa stola i pogleda na zaslon koja da vidi koja je notifikacija stigla. Jednom rukom nazdravljaju kriglom piva, a drugom podižu mobitel. Tijekom takvog žongliranja često se dogodi da se potonji i malo okupa u pivskom kvascu. Ako nije vodootporan, moja iskrena sućut.
Uključite zvukove, ma koliko bili cringe
Sada već možda shvaćate zašto su meni osobno zvukovi uključeni. Upravo zato da razlikujem važne notifikacije od nevažnih. Na WhatsAppu nemam isti zvuk za poruku od mog školaraca kao za npr. nekog smora koji mi šalje (njemu ili njoj) smiješne slike. Po zvukovima razlikujem poruke od dosadnih operatera i online servisa od onih koje šalju živa bića ili od ljudi koji su mi važni. Istina, za ovakav sport potrebno je definirati i na desetke različnih zvukova, ali nakon nekog vremena ćete ih naučiti razlikovati. Kad počnem koristiti novi mobitel, rezerviram si barem pola dana da ga dovedem u red, tj. da prilagodim sve različite zvukove notifikacija, poziva i aplikacije koje svemogući automatski alati nisu uspjeli prebaciti sa starog.
Naravno, nitko od nas ne može uvijek imati uključene zvukove na mobitelu, tako da gore navedeni scenariji vrijede isključivo tamo gdje tišina nije obavezna. Međutim, i tu postoji rješenje za one koji svako malo posežu u džep da vide koja je obavijest stigla, iako pritom vjerojatno propuštaju važnu informaciju koju je iznio predavač na seminaru ili spektakularan citat iz Hamleta u kazalištu. U takvim slučajevima, naravno, uvijek možete podesiti „do not disturb“ način, a ako spadate u skupinu koja uvijek ima uključenu samo vibraciju, razmislite o tome da prilikom instalacije svake od aplikacija, ili čak kasnije, odredite kojoj ćete uopće dati mogućnost da vam šalje obavijesti. Dakle, morate si odrediti prioritete.
E sad, nije ni ovo idealno rješenje. Primjerice, nedavno sam propustio SMS obavijest od lokalne optike u kojoj sam naručio kontaktne leće. Zašto? Zato jer mi ta tvrtka redovito šalje spam poruke o različitim ponudama. Moj broj, kojeg sam im dao da bi me obavijestili o dolasku leća, hladno su iskoristili za vlastitu propagandu. U jednom trenutku sam ih prijavio kao spam, ali zbog toga nisam dobio obavijest o prispijeću narudžbe. Ni ovakve situacije nisu nerješive, ali znaju biti nezgodne.
Vrijeme je za institucionalne reforme
Ono što nam svakako treba je promjena pristupa notifikacijama kao zasebnoj instituciji. Osobno imam nekoliko radikalnih metoda kojima bih pribjegao da sam, ne daj Bože, kojim slučajem diktator na vlasti, međutim smatram da bi naša vrla Europska unija u svom pohodu na digitalne gigante, odnosno gatekeepere, u DMA dokumentu mogla malo poraditi i na regulaciji notifikacija.
Proizvođači uređaja i aplikacija bi svakako mogli biti natjerani na transparentniju praksu. Android korisnici su u ovom slučaju čak i u maloj prednosti u odnosu na vlasnike iPhonea, zbog većih mogućnosti personalizacije i intervencija u rad sustava, ali još uvijek ne dovoljno da bi nam smanjili frustracije terora notifikacija. Štoviše, Google je u Androidu 15 najavio „Notification cooldown“ značajku, koja u doslovnom prijevodu znači „smirivanje obavijesti“, a u slobodno-pjesničkom: „alo buraz, smanji doživljaj“. Vidjet ćemo kako će ovo funkcionirati u praksi, a do tada se možemo osloniti jedino na vlastitu intuiciju i sposobnost da kontroliramo vlastite živote, pardon mobitele.
