Maraton testovi na našem portalu nisu rijetkost, ali u odnosu na količinu novih testiranih uređaja, rijetko koji doživi i dvije godine u našim rukama, a kamoli pet godina koliko je ovaj Note 9 doživio. Štoviše, ne samo što je ušao u šestu godinu, već je aktivan praktički od samog izlaska i nije resetiran na tvorničke postavke punih pet godina, a to smatramo pravim maraton testom. Istina, nisam ga pretjerano koristio posljednje dvije godine, tek par puta mjesečno za potpisivanje dokumenata i slične radnje, ali jesam kao svoj primarni i jedini uređaj posljednjih desetak dana.
Prvih par dana korištenja moram priznati da je to bila prava patnja jer aplikacije nisam ažurirao dugo vremena, a i moj stil korištenja smartfona se nešto promijenio u odnosu na prije nekoliko godina. Koristim manje aplikacija jer mnoge od onih koje sam koristio prije 5 godina ili su zamijenjene nekim boljim, ili su “umrle” ili mi određene novije i modernije aplikacije nude opcije za koje bih prije trebao nekoliko njih.
Tako je prvi dan krenuo s čišćenjem cijelog uređaja jer 128 GB interne memorije je u ono doba bilo izdašno, pogotovo ako u obzir uzmemo da se tada memorija mogla proširiti memorijskim karticama, ali danas sam izgubio naviku prebacivati određene stvari na nju, a danas je to relativno malo. Mnoge aplikacije sam izbrisao, a one koje sam ostavio sam ažurirao na posljednje inačice. I na moje ugodno iznenađenje, čak i 5 godina stari Samsungov uređaj danas ima podršku za sve one koje koristim, štoviše, čak nisam niti pronašao neke koje su izgubile podršku na ovako starom uređaju. To će se sigurno dogoditi kroz neki period jer jednostavno stari procesori i operativni sustavi nisu toliko sigurni nakon toliko vremena, ali o tome ćemo nešto kasnije.
Ono što me uvijek vuče ovom Noteu da ga i nakon toliko vremena znam koristiti povremeno neki će nazvati nostalgijom, ali kako i ne bih bio nostalgičan kad vidim što su sve nekad top modeli imali, ili bolje rečeno što je Note serija predstavljala na tržištu smartfona.
Bilo je to vrijeme kad se Samsung baš trudio oko hardvera jer u to vrijeme mu je Huawei puhao za vratom i u konačnici ga čak i prestigao u jednom kvartalu i zauzeo tron kao proizvođač s najviše isporučenih smartfona na tržištu. Točno kad su uslijedile sankcije Huaweiju i kad je počeo gubiti tržišni udio, u to vrijeme vidimo naglo usporavanje razvoja uređaja općenito na tržištu. Samsung je konačno mogao predahnuti. Do tada se borio s Appleom koji je odavno prestao biti inovator na tržištu, barem u onom pozitivnom smislu, a onda se borio s Huaweijem. Posljednjih nekoliko godina nema se realno s kime boriti jer Xiaomi iako je preuzeo jednu inicijativu, i dalje nije došao na razinu na kojoj je Huawei nekad bio u tržišnom udjelu.
Samim tim Samsung je otprilike te godine i odlučio da mu Note serija više nema smisla tako da je Note 9 među entuzijastima ostao zapamćen kao posljednji Note. Dva koja su uslijedila u naredne dvije godine iza su bili samo sjena onog što je nekad ova linija predstavljala.
Bio je to uređaj sa zaslonom od ruba do ruba, bez rupice i bez zuba. S LED-icom za obavijesti na vrhu, ali i Always On zaslonom tako da ste na izbor imali koristiti što god ste htjeli, pa čak i kombinaciju i jednog i drugog kao što sam ja to učinio. Naravno da je tu bila S-Pen olovčica koja je oduvijek izdvajala ovu seriju od svih drugih smartfona na tržištu i to je toliko koristan dodatak i ujedno i razlog zašto je Note 9 zadržan u mom vlasništvu sve ove godine.
U to vrijeme ultraširokokutnu kameru imao je jedino LG i tad smo još rekli da je to jedna od stvari koja će sigurno doći i na sve ostale smartfone, samo je pitanje vremena. LG-a danas više nema, ali ni ultraširokokutne kamere na Noteu 9 i to je nešto što bih rado zamijenio za varijabilni otvor blende na kojeg su mnogi zaboravili da ga je i Samsung imao.
Baš kao što su mnogi i zaboravili da je Samsung imao “akcijski” gumb prije samog Applea i da je on mogao obavljati mnogo toga nakon par softverskih nadogradnji. U startu je on služio isključivo za pozivanje Bixbyja, tada Samsungovog neslavnog asistenta koji je s godinama uvelike napredovao, mada ga ne osobno ne koristim.
Note 9 je bio i ostao jedan prekrasan i vrlo elegantan komad tehnološkog uređaja, iznimno napredan za svoje vrijeme, ali danas već pokazuje dobrano znakove starenja, kako vizualno, tako i funkcionalno.
Povratak na zaista prekrasan Super AMOLED zaslon nije toliko problem prilikom gledanja videa jer oni i dalje izgledaju fantastično i na ovako starom uređaju. Sam prikaz je nešto što se s godinama nije promijenilo i nemam burn in efekta čak niti u tragovima, vjerojatno jer mi osvjetljenje nije bilo podešeno na najsnažnije u velikoj većini slučajeva, ali zato mi je povratak na 60 Hz refresh rate bio kao ulazak u slow motion. Nema govora koliko je sve glađe na modernijim 120 Hz zaslonima. U to vrijeme su neki proizvođači počeli gurati 90 Hz kao glađe alternative, ali tada se tih 90 Hz nije činio kao pretjerano velik korak unaprijed, a što se ubrzo pokazalo i instinitim jer je 90 Hz bio samo pola godine prelazni prag pošto su svi u kratko vremena prešli na 120 Hz.
Procesorski bi Note to vjerojatno mogao izgurati bez problema, ali iskreno ne znam kako bi to danas gurao s novijim i sve težim aplikacijama. Dok je nekad sve radilo iznimno glatko i brzo, danas se vidi da se nove aplikacije otvaraju dosta sporije u odnosu na najnovije uređaje. Ne čudi to jer pogledajte samo neke od najčešće korištenih aplikacija koliko su se s godinama promijenile. Instagram više ne služi samo za objavljivanje fotografija, YouTube za duže videe, a WhatsApp više ne služi samo za dopisivanje već i za slanje svih mogućih podataka o uređaju i načinu korištenja. Došao je i TikTok koji se najsporije pali od svih aplikacije koje imam instalirano i nerijetko mu treba po sekundu do dvije da se uopće otvori i učita prvi video. Nakon tog inicijalnog čekanja, svaka od aplikacija radi relativno brzo, ali raspakiranje istih bome zahtjeva određenu procesorsku snagu i možda i bržu internu memoriju.
Nije to sad ne znam kakav problem i da se ovaj Note koristiti i danas što potvrđuje i činjenica da je uz mene posljednjih 10-ak dana i ruku na srce, više ograničenim sam se osjećao koristeći iPhone 13 Pro Max prije njega i više toga mi je nedostajalo nego na Noteu danas. Opet, nije sporno koliko je tržište napredovalo i ovaj Note danas nikako ne mogu preporučiti nekome kao uređaj za kupnju. Možda entuzijastima kao drugi uređaj, ali to je otprilike to.
Kamere su za ono vrijeme bile vrhunske, no danas me definitivno ne vuku da fotografiram išta jer znam kakvi su rezultati. Odlični za smartfon star 5 godina, ali šanse su da ćete dosta bolje fotografije dobiti i sa srednjim ili nižim rangom danas. Prvih par dana nisam čak mogao niti snimati video da mi ne zastajkuje zbog svih silnih ažuriranja koje sam uključio. Opet, Note 9 mi je uhvatio dosta dragih trenutaka i danas te neke fotografije uz pomoć AI tehnologije mogu poboljšati da izgledaju čak jako dobro. Moguće je poboljšati i video kojeg sam u 99% slučajeva snimio u 4k rezoluciji i to mi je posebno drago. Govorio sam još davno da trebate sve snimati u 4k jer iako onda niste imali monitore koji mogu prikazati video u nativnoj rezoluciji, danas više manje svi imate 4k televizore, ili barem velika većina jer noviji televizor čak i za 200-300€ ne možete kupiti, a da nema 4k.
Najveći problem s mojim Noteom danas je njegova baterija koja sama od sebe preko noći gubi oko 20-30% kapaciteta samo da bi uređaj disao, a što prevedeno preko dana znači da bi mogao izdržati eventualno iznimno lagan dan korištenja. Punio bih ga kad god bih stigao, makar malo po malo čisto da mi se ne isprazni. S godinama sam negdje i zagubio njegov originalni punjač koji se u to vrijeme isporučivao i sa Samsungovim uređajima. Bio je to 15 W brzi punjač koji je ovog Notea napunio od 0-100% za otprilike sat vremena i 45 minuta. Punjenje čak i Samsungovih uređaja je nešto brže danas, ali nije to ne znam koliko velika razlika jer još uvijek Samsung ima novih i izrazito skupih uređaja koji se pune čak i sporije od njega poput novog Flipa.
U to vrijeme samo je Apple bio bez 3,5 mm izlaza za slušalice, a izbacivanje tog utora smo žestoko osuđivali. Nedavno sam bio na jednoj proslavi na kojoj je klavijaturisti vrisnuo laptop putem kojeg je puštao glazbu u pauzi. Od 50-ak ljudi, jedino sam ja imao smartfon s 3,5 mm izlazom za slušalice tako da je Note realno spasio feštu. Tko god mi kaže da je taj utor bespotreban, šanse su da je zatvoren u svoj ekosustav i ne živi izvan njega baš često jer ovakvih i sličnih situacija sam imao dovoljno posljednjih par godina.
Možete me nazvati nostalgičnim, ali nekad su smartfoni bili puno bolji i zanimljiviji, no ta vremena su očito prošla. Možda se djelomično vrate, mada iskreno sumnjam i stoga za mene ovaj Note 9 ostaje kao posljednji Note. Nova S23 Ultra danas ima ugrađenu S-Pen olovčicu i teoretski neki bi mogli reći da je to novi Note, ali bez obzira koliko to fantastičan uređaj bio, za mene je to i dalje S serija za mase jer Note je Note, sve ostalo su samo smartfoni.
