Nedavna najava izgradnje podatkovnog centra u Topuskom vrijednog 50 milijardi dolara, koji će trošiti više struje od cijelog Zagreba, u javnosti je u početku prošla kao i sve druge vijesti o megalomanskim projektima na ovom prostorima, poput one o izgradnji svemirskog centru u Udbini, zagrebačkog Manhattna na Savi, splitskog na Čiovu, Kolindinih 8000 eura plaće za rad od kuće i sada već zaboravljenih 100 milijardi dolara koje je hrvatska dijaspore početkom 90-ih trebala uložiti u domovinu.
Međutim, priča o spomenutom dana centru na kraju možda i nije toliko nerealna, pogotovo ako u jednadžbu ubacimo podatak da se tvrtke koje u njih ulažu, na svojim matičnim tržištima suočavaju s velikim otporom lokalnih zajednica.
No, krenimo redom. Mnogo prije nego što su podatkovni centri za umjetnu inteligenciju postali prijetnja elektroenergetskim mrežama i izvor zabrinutosti lokalnih zajednica, mala skupina aktivista u Irskoj pokazala je kako jedan prostorno-planski spor može zaustaviti velik tehnološki projekt.
Apple je 2015. najavio plan izgradnje podatkovnog centra vrijednog približno milijardu dolara u blizini Athenryja, mirnog grada na zapadu Irske. Kompleks na zemljištu površine oko 500 hektara trebao je podržavati Appleove usluge diljem Europe, uključujući iTunes, iMessage i Siri. Tvrtka je projekt predstavila kao ulaganje korisno za zajednicu, uz obećanja o pješačkim stazama, prostorima za edukaciju na otvorenom, sadnji autohtonog drveća, korištenju isključivo obnovljive energije, zajedno s ostalim floskulama.
Iako je projekt dobio odobrenje lokalnih vlasti, rasprava time nije bila završena. Stanovnici su brzo podnijeli prigovore zbog mogućeg povećanja buke, svjetlosnog onečišćenja, opasnosti od poplava, prometnog opterećenja i utjecaja na lokalni biljni i životinjski svijet. Irsko tijelo za prostorno planiranje odobrilo je projekt 2016. godine, no protivnici su nastavili pravnu borbu.
Apple je 2017. dobio presudu Visokog suda, ali su dva aktivista pokušala spor podići pred irski Vrhovni sud. Nakon višegodišnje neizvjesnosti Apple je u svibnju 2018. odustao od projekta. Taj je slučaj postao rani primjer koliko i najveće svjetske kompanije mogu biti usporene ustrajnim lokalnim otporom.
Podatkovni centri već su dugo uobičajen dio internetske infrastrukture, no uspon generativne umjetne inteligencije znatno je pojačao pozornost prema njihovim učincima. Današnji projekti veći su, energetski zahtjevniji i sve češće predmet javnih prijepora, a pojedini planirani kampusi mogli bi trošiti električnu energiju u količinama usporedivima s potrošnjom cijelih američkih saveznih država.
Zajednice u blizini planiranih postrojenja upozoravaju na više račune za električnu energiju, pritisak na vodoopskrbu, rizike za kvalitetu vode, stalnu buku, svjetlosno onečišćenje i rast emisija stakleničkih plinova. Ti bi problemi mogli postati još izraženiji dok tehnološke tvrtke ubrzano šire infrastrukturu potrebnu za treniranje i rad naprednih modela umjetne inteligencije.
Stanovnici diljem SAD-a sve češće javne sastanke pretvaraju u poprišta sukoba oko novih podatkovnih centara. Na lokalnim raspravama propituju se utjecaj na okoliš, troškovi električne energije, namjena zemljišta te pravo lokalnih vlasti da zadrže nadzor nad velikim infrastrukturnim projektima.
Od siječnja do ožujka ove godine aktivisti su blokirali ili odgodili najmanje 75 projekata podatkovnih centara u SAD-u, ukupne vrijednosti 130 milijardi dolara, navodi Data Center Watch. Ta organizacija tvrdi da je broj aktivnih skupina koje se protive projektima porastao s 396 krajem 2025. na 833 do kraja prvog tromjesečja 2026., pri čemu su prisutne u 49 saveznih država. U istom je razdoblju prikupljeno više od 235.000 potpisa na peticijama.
Nekoliko velikih projekata već je naišlo na ozbiljan otpor. U Wisconsinu je QTS odustao od planiranog podatkovnog kampusa vrijednog 12 milijardi dolara blizu DeForesta, nakon prosvjeda stanovnika i protivljenja lokalnih dužnosnika. U Delaware Cityju regulatori su utvrdili da se planirani kampus na 580 hektara ne može graditi zbog državnog Zakona o obalnoj zoni.
Protivnici su također uspjeli zaustaviti planirani QTS-ov projekt na 2.000 hektara u okrugu Prince William u Virginiji. Projekt Digital Gateway izazvao je protivljenje u saveznoj državi koja se već suočava s rastom cijena električne energije povezanih s brzom izgradnjom podatkovnih centara. U Utahu je javni pritisak prisilio Kevina O’Learyja da smanji planirani obujam kompleksa Project Stratos, koji je prvotno trebao obuhvatiti čak 40.000 hektara.
Sukob sada više nije ograničen na lokalne prostorne planove. Sve više prerasta u pitanje savezne politike, osobito zato što Donald Trump ubrzanu izgradnju infrastrukture za umjetnu inteligenciju vidi kao dio američkog natjecanja s Kinom.
Trump je prošle godine potpisao izvršnu uredbu usmjerenu na ubrzavanje saveznih postupaka odobravanja za infrastrukturu podatkovnih centara. No takav pristup nailazi na otpor dijela zakonodavaca koji prepoznaju politički rizik prebliskog povezivanja s velikim tehnološkim kompanijama dok građani strahuju od većih računa i štete za okoliš.
Drugi prijedlog, poznat kao GRID Act, zahtijevao bi da podatkovni centri koriste izvore energije odvojene od šire američke elektroenergetske mreže. Cilj je zaštititi potrošače od povećanja računa za struju izazvanog naglim rastom energetski zahtjevne infrastrukture.
Unatoč tome, pristup je i dalje neujednačen. Lokalni propisi znatno se razlikuju, savezni prijedlozi još nisu usvojeni, a izgradnja novih centara nastavlja se ubrzavati. Mnoge zajednice zato se i dalje same suprotstavljaju investitorima s daleko većim financijskim i pravnim kapacitetima.
Spor koji je prije desetak godina usporio Appleov projekt u Irskoj danas djeluje skromno u usporedbi s infrastrukturnim zahvatima koji se planiraju diljem SAD-a. Lokalne zajednice suočavaju se s projektima kao što su Metin Hyperion vrijedan 27 milijardi dolara u Louisiani, Googleov Project Mica od 10 milijardi dolara u Missouriju, SpaceXAI-jev kampus od 20 milijardi dolara u Mississippiju te inicijativa Stargate, vrijedna 500 milijardi dolara, koja predviđa podatkovne centre širom zemlje.
Istodobno, planovi za 74 plinske elektrane namijenjene napajanju američkih podatkovnih centara mogli bi proizvesti količinu klimatskog onečišćenja usporedivu s ukupnim emisijama Australije. Zbog toga rast podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju više nije samo tehnološka priča: postaje sukob oko energije, vode, zaštite okoliša i pitanja tko će na kraju platiti cijenu širenja umjetne inteligencije.
Trebamo li uopće spominjati nedavno glasno razmišljanje Jeffa Bezzosa da ljudi troše previše vode, što usporava razvoj umjetne inteligencije?
Dakle, ako Amerikanci na lokalnim razinama počnu sve više sprječavati izgradnju podatkovnih centara, odnosno ako trenutačni despot Trump ne bude mogao stvari držati pod kontrolom, sasvim je logično očekivati da se sav taj potencijal (i kapital) prelije preko američkih granica i nađe svoje plodno tlo u drugim državama.
S obzirom da trenutni odnos snaga na geopolitičkoj pozornici, gdje Europa gubi tehnološku bitku s Amerikom i Kinom, i gdje se u odnosu s Amerikom vidljivo nalazi u podređenom položaju, ne treba biti genijalac za zaključiti kako će prijeko potrebni podatkovni centri biti izgrađeni na našem kontinentu, posebice na njegovom istočnom dijelu, gdje su na snazi malo drukčije vrijednosti od onih na zapadu.
