Nakon nedavne “nemoguće” usporedbe punokrvnog DSLR fotoaparata s kamerama tri ponajbolja smartfona na tržištu, idemo se malo pozabaviti pitanjem hoće li i mogu li smartfoni zamijeniti prave fotoaparate. Po komentarima iz dotičnog članka moglo se vidjeti da je većina čitatelja pozitivno reagirala na Nemoguću usporedbu, te se iznenadila napretkom kamera koje se u zadnje vrijeme ugrađuju u pametne telefone. No, ipak, bilo je i onih kojima usporedba baš i nije legla, što je uzrokovalo i određeni broj kritika na samu ideju usporedbe neusporedivog.
Kao što je već tada rečeno, ideja je bila pokazati napredak kamera smartfona, a ne manjkavosti DSLR fotoaparata, na što su pojedini komentari pokušali sugerirati. Isto tako su oni prvi možda mogli doći do zaključka da su kamere na mobitelima sada toliko dobre da pravi fotoaparati više nikom ne trebaju, što je također daleko od istine.
Dakle, mogu li smartfoni zamijeniti fotoaparate i kamere? Odgovor bi bio - kako za koga. No, krenimo redom.
Već u spomenutom tekstu je konstatirano da se to općenito neće dogoditi, baš kao što ni računala neće u potpunosti biti zamijenjena smartfonima ili tabletima. Istina, veći dio korisnika će svakako imati manju potrebu za kupovinom dodatnog fotoaparata ukoliko su prethodno kupili vrhunski smartfon. U ovu kategoriju spadaju oni koji fotografiraju rođendane, zabave, doživljaje s tuluma, događaje putovanja, te neizostavna Instagram generacija.
Dakle, za ovu skupinu korisnika fotoaparati i kamere su nekada predstavljali nekakvu potrebu, ali danas više ne. Za ovu kategoriju smartfon je već zamijenio fotoaparat i to vjerojatno nepovratno, a što je još važnije, ta skupina predstavlja većinu.
Nadalje, dosta se komentara u Nemogućoj usporedbi odnosilo na korišteni kit objektiv EF-S 18-135 mm koji je, eto, ovakav, onakav, loš i nikakav. Budimo fer i recimo da sam taj objektiv u maloprodaji košta 3000,00 kuna, što odgovara polovici cijene jednog Notea 4. Kao rezultat navodile su se lošije fotografije proizvedene Canonom, te da bi se za bolje trebao koristiti bolji objektiv.
Ne ulazeći u istinitost ove tvrdnje (jasno da postoje bolji objektivi), sama činjenica da smartfoni s onako malom lećom i manjim senzorom produciraju fotografije približno jednake kvalitete kao Canon s objektivom od 3000 kuna, govori sama za sebe. Jasno, da smo koristili npr. objektiv s većim otvorom blende, kvaliteta fotografija bi bila veća, ali ako ćemo ići tom logikom, onda smo umjesto 10.000 kuna vrjednog Canona 70D mogli koristiti npr. 5D s full frame senzorom, koji košta dvostruko više ili recimo 1D, čija cijena prelazi 40.000 kuna. Treba li uopće spominjati dodatne bljeskalice, lampe, kišobrane…?
Dakle, usporedba kamera smartfona i DSLR fotoaparata ima smisla do određene granice, nakon čega jednostavno postaje bespredmetna. Uvijek će biti onih koje kamere na smartfonima ne zadovoljavaju, prvenstveno zbog dodatnih mogućnosti koje nude punokrvni DSLR fotoaparati. Jedan od možda najbitnijih faktora većini neprofesionalnih korisnika će biti optičko zumiranje koje na smartfonima ne postoji, osim na hibridnim uređajima poput Samsunga Galaxy K Zoom. Potom imamo DOF (Depth Of Field) za zamućenje pozadina ili npr. macro objektive za snimanje sićušnih detalja. Ništa manje nije bitna ni brzina zatvarača koja na DSLR fotićima osigurava vrlo kvalitetno snimanje brzih objekata. Ne treba zaboraviti ni osjetno veće mogućnosti podešavanja vrijednosti ekspozicije i ISO vrijednosti koje na DSLR fotićima nude kud i kamo veće mogućnosti. No, isto tako treba imati na umu da su razlike u mogućnostima među samim DSLR-ovima prilično velike pa razlika u kvaliteti fotografija između najboljeg mobitela i jeftinijeg DSLR-a može biti manja nego između jeftinog i skupog DSLR-a.
Sad dolazimo do one kategorije korisnika kojima smartfoni nikad neće zamijeniti fotiće, a to su u pravilu profesionalni fotografi i novinari, ali i entuzijasti kojima je fotografija hobi. Tako npr. nijedan novinar koji se bavi fotoreportažama neće sebi dozvoliti snimanje nekog događaja mobitelom, a pogotovo ne sportski fotografi koji hvataju grimase nogometaša ili baseball lopticu kako se približava čelu gledatelja u publici.
S druge strane, jeftini DSLR-ovi još uvijek pate od nedostatka određenih funkcija koje smartfoni imaju odavno. Najbolji takav primjer je kontinuirani autofokus kod snimanja videa. Istina, takvih je modela sve manje, ali su i dalje prisutni na tržištu. Druga stvar je bežično povezivanje. Tako mnogi DSLR-ovi nemaju mogućnost bežičnog povezivanja s računalom, dok oni koji je ipak imaju, ta im je funkcija ili ograničena, ili komplicirana za upotrebu. Spomenuti Canon EOS 70D ima mogućnost povezivanja putem WiFi-a, no jedno od najiritantnijih ograničenja je nemogućnost prebacivanja fotografija u punoj rezoluciji ili recimo nemogućnost daljinskog upravljanja snimanjem videa. Ponovimo, radi se o fotoaparatu vrijednosti 10.000 kuna.
A što je s kompaktima?
Ova kategorija je po našem mišljenju najugroženija. Mnogi proizvođači ovih uređaja već su bankrotirali, dok se drugi trude zadržati kakav takav kontinuitet ponude. Prednost kompaktnih fotića je tome što im je u međuvremenu pala cijena i kupovat će ih oni koji nemaju ili ne žele plaćati skupe smartfone samo zbog kamere. Ipak, budući da je sve više jeftinih smartfona sa sve boljim kamerama, možda je samo pitanje vremena kad će u potpunosti zamijeniti komapkte.
Naravno, proizvođači fotoaparata svakako imaju prostora za poboljšanja, odnosno dodavanje novih mogućnosti kako bi opravdali njihovo postojanje, a o implemetaciji novih ideja ovisit će njihov uspjeh i opstanak na tržištu.
