Android Recenzije

Recenzija: HTC One


Pritisnut jakom konkurencijom, HTC već dvije godine za redom bilježi konstantan pad dobiti i samo je pitanje vremena kada će zaglibiti u gubitke. Ipak, možda sve i nije tako crno jer bi upravo model HTC One mogao preokrenuti negativne trendove. U razvoj ovog uređaja uloženo je mnogo vremena i sredstava, a vidjeli smo da čak i početak isporuke kasni zbog nedovoljne količine modula kamere koji su u ovom modelu specifični. Čak je i sam izvršni direktor kompanije obećao veće ulaganje u marketing, tj. onaj segment poslovanja kojeg HTC nikada nije ozbiljno shvaćao.

HTC One se prilično razlikuje od prošlogodišnjeg top modela One X i to na više frontova, a velik dio promjena vidljiv je već pri prvom pogledu na nj. Dakle, ovdje nemamo situaciju kao kod Samsunga gdje je Galaxy S4 tek neznatno redizajniran u odnosu na S3, već se radi o drastičnoj promjeni koja uključuje i zvučnike na prednjem dijelu kućišta. Potom imamo novi pristup Android sučelju te ono što bi trebalo biti jedan od prodajnih aduta - UltraPixel tehnologija koja bi trebala omogućiti još kvalitetnije fotografije.

Hoće li sve ove novotarije biti dovoljne za barem simbolično razbijanje Apple-Samsung duopla, za sada je teško prognozirati, a odgovor bismo mogli doznati kroz sljedećih nekoliko mjeseci kada vidimo prodajne rezultate.

Kako smo se s ovim modelom proveli proteklih desetak dana i kakav je dojam ostavio na nas, pročitajte u nastavku.

Osnovne karakteristike


Dimenzije: 137,4 x 68,2 x 9,3 mm

Masa: 143 grama

Zaslon: 4,7”, Super LCD3, 1920 × 1080 (16:9), 470 ppi, Gorilla Glass 2

SoC: Qualcomm Snapdragon 600

CPU: 4x Krait 300 na taktu 1,7 GHz

GPU: Adreno 320

RAM: 2 GB

Interna memorija: 32 GB (dostupno 25)

Povezivanje: WiFi 802.11 a/b/g/n, DLNA, WiFi Hotspot, WiFi direct, MHL, USB On-te-go

3G: HSPA+ DC do 42 mbps

4G: LTE do 100 mbps

OS: Android 4.1 Jelly Bean

Kamera: 4 MP/1080p

Prednja kamera: 2,1 MP/1080p

Baterija: 2300 mAh

Prednosti


Dizajn

Kvaliteta izrade

Najjači dostupan hardver

Jaki zvučnici s prednje strane

Vrhunski zaslon

Internet preglednik podržava Flash

Nedostaci


Ne baš najnovija verzija Androida

Nema utor za memorijske kartice

Nema izmjenjivu bateriju

Teško dostupne fizičke tipke

Nerazumno koncipirane kapacitivne tipke

Video player ispod kriterija klase

Dizajn, kućište i ergonomija






Kada govorimo o dizajnu, treba reći da je HTC oduvijek imao izvrsnu ekipu koja se bavila ovim segmentom razvoja uređaja i upravo na ovom modelu je vidljivo da u dizajnu smartfona još uvijek ima mjesta za novotarije te da ne moraju svi nalikovati jedan drugom kao jaje jajetu. Premda je dizajn subjektivna kategorija, za HTC One se ipak može reći da ima onaj “killer look” i da objektivno bolje izgleda nego Samsungov S4.

Dakle, HTC One se svojim prilično agresivnim dizajnom nastoji nametnuti kao predvodnik nove generacije Androida. Za razliku od Samsunga koji je ostao vjeran prošlogodišnjim dizajnerskim smjernicama, HTC ide s potpuno drukčijim pristupom i donosi uređaj koji se od glave do pete razlikuje od prethodnika. Ruku na srce, HTC One X je također bio izvrsno dizajniran uređaj i ne sjećam se da sam čuo i jedan prigovor na njegov račun koji bi se ticao dizajna. No, relativno loša prodaja (u usporedbi s glavnim konkurentom - Galaxyjem S3) natjerala je HTC da, na neki način, krene iz početka. Tako je nastao HTC One, koji s prethodnikom dijeli samo dio imena, dok je sve drugo - novo. Istina, zadržana je i 4,7” dijagonala zaslona čime HTC vjerojatno želi poručiti da je ista sasvim dovoljna i da su 5,0” zasloni nepotrebni.



I

Kako bi ovu situaciju nečim kompenzirao, HTC se odlučio za ugradnju dvaju zvučnika na prednjem dijelu uređaja, što je prilično hrabar potez. Naime, poznavajući osjetljivost kupaca na svaki detalj, ovo bi im se vrlo lako moglo obiti o glavu jer zauzimaju dragocjenu površinu. Ovdje krećemo od pretpostavke da će većina kupaca ovako velikog uređaja ipak više poželjeti zaslon koji bi odgovarao njegovim dimenzijama. Ipak, zvučnici s prednje strane su toliko dobro pogođeni da će i onima koji pate za većim zaslonima vjerojatno kompenzirati onih 0,3 inča. Budući da svi ostali high-end uređaji imaju zvučnik sa stražnje strane ili u najboljem slučaju na boku, HTC One se ovim u startu nameće kao poseban.

Kao što je već poznato, HTC je ponovo izradio uređaj u jednodjelnom (unibody) kućištu i kao primarni materijal koristio aluminij koji je sam po sebi čvrst i oku ugodniji od plastike. S druge strane, aluminij ovakav kakav jest nije otporan na ogrebotine, dapače, i najmanja je vidljiva s veće razdaljine nego što je to slučaj s polikarbonatom.





Drugi nedostatak aluminija je klizavost. Naime, poleđina uređaja je prilično klizava i to osjetno više nego što je to slučaj kod plastičnog Galaxyja S4 ili staklene Xperije Z. Brušeni aluminij kao takav jednostavno ne proizvodi dovoljno trenja kako bi bolje prianjao uz kožu.

Kada govorimo o ergonomiji, treba istaknuti da HTC One ne leži u ruci tako dobro kao Samsung Galaxy S4 te da je njegova glavna fizička tipka (uključivanje/isključivanje zaslona) nelogično smještena na vrhu uređaja. Naime, na uređaju ovih dimenzija, jako je nezgodno dohvatiti ovu tipku kada se nalazi na spomenutoj lokaciji, a situaciju dodatno otežava njena minimalna izdignutost iznad površine kućišta. Naravno da i ovo spada u kategoriju privikavanja, ali smatram da je raspored tipki mogao biti puno bolje izveden. Dakle, ponovo imamo vidljivo žrtvovanje praktičnosti zbog imperativa dizajna.

Utori i ladica za SIM karticu ravnomjerno su raspoređeni po ostalim rubovima kućišta i fino uklopljeni u cjelinu. Općenito, čvrstoća je na iznimno visokom nivou, no od jednog jednodjelnog kućišta ništa manje nismo ni očekivali.

Velika zamjerka ide na račun ponovnog izmišljanja tople vode s kapacitivnim tipkama, odnosno smanjivanjem njihove količine na samo dvije. Naime, sada imamo samo “home” s desne strane i “back” s lijeve. Tipka za pregled aktivnih aplikacija je nestala, a u sredini imamo HTC-ov logo bez ikakve funkcije. Štoviše, ove dvije kapacitivne tipke su vrlo malih dimenzija i trebat će vremena dok ih naučite “pogoditi.”

Zaslon



Ovo je još jedan od zaslona kojeg svrstavamo u kategoriju vrhunskih. Super LCD3 je najnovija generacija LCD zaslona i kao takav izravna konkurencija Super AMOLED-u. Poznato je da LCD zasloni općenito imaju nešto svjetliji prikaz, što je naročito vidljivo kad je crna boja u pitanju, no ovdje je svakako vidljiv napredak u odnosu na prethodne generacije LCD-a. Iako crna boja još uvijek nije tako crna kao na AMOLED-u, privikavanje će trajati najviše jedan do dva dana. Naravno, ovo važi za one koji su navikli na AMOLED i sada iz nekog razloga žele kupiti ovaj uređaj.

Na kraju se izbor između AMOLEDA i S-LCD-a opet svodi na stvar ukusa i smatram da ova stavka ne bi trebala biti presudna pri odabiru.

Dodatna prednost HTC-ovog zaslona može se očitovati u činjenici što on pakira 1080p rezoluciju na površini 4,7” dijagonale, a to mu daje najveću gustoću točaka među konkurencijom, konkretno 470 ppi. Ipak, razliku u oštrini sadržaja u odnosu na 5-inčne 1080p zaslone je praktični nemoguće primijetiti. Ono što treba posebno istaknuti je izvrsna vidljivost i čitljivost na suncu.

Ukratko, HTC One, Samsung Galaxy S4 i LG Optimus G/Nexus 4 trenutno imaju najbolje zaslone na tržištu i razlika u doživljaju istih može biti samo subjetkivne prirode.

Hardver, performanse, audio...


HTC One je drugi uređaj, nakon Galaxyja S4, koji nam dolazi s ugrađenim Snapdragon 600 čipsetom u kojem kucaju četiri Krait 300 jezgre, no kod ovog modela na taktu od 1,7 GHz. Razlika u performansama može biti vidljiva jedino kod rezultata benchmark testova koje bi ionako trebalo promatrati isključivo statistički. Performanse uređaja u smislu kretanja kroz sučelje, pokretanje i izvršavanje aplikacija su na zavidnom nivou. Nismo zabilježili nikakvo zastajkivanje, štekanje, štucanje niti rušenje sustava. Općenito, ovo je jedan od najbržih Androida trenutno (ako ne i najbrži) i kao takav će vjerojatno još dugo ostati.

Vanjski zvučnici, koji su jedna od najvažnijih vizualnih karakteristika ovog uređaja, imaju dovoljnu jačinu za sve vrste alarmiranja, uživanje u gledanju vida, video pozive pa čak i slušanje glazbe. Jačina zvučnika je svakako jača nego kod konkurencije, no opet ne toliko koliko biste možda očekivali. Ono što je ovdje važnije jest činjenica da oni podržavaju stereo zvuk te da su kvaliteta i čistoća zvuka osjetno veće nego kod npr. Galaxyja S4. Za potpun doživljaj svakako je važno da ste prethodno omogućili Beats audio. S druge strane, jaki zvučnici proizvode i vrlo zvučne obavijesti pa je moguće da ćete taj dio htjeti posebno prilagoditi.

Povezivanje


HTC One se bežično spaja na sve uobičajene načine: 2G i 3G mreže s najvećom brzinom prijenosa podataka od 42 mbps (HSPA+ DC), WIFI, Bluetooth i NFC. LTE je podržan, no na testnom primjerku je iz nekog razloga bio onemogućen. Imamo Android Beam, Wifi direct, WiFi hotspot (do 8 uređaja) i DLNA.

Podrška za memorijske kartice je izostala, ali uređaj zato ima internu memoriju kapaciteta 32 GB, od kojih je korisniku dostupno 25 GB.

Što se žičanog povezivanja tiče, imamo MHL utor koji je ujedno micro USB i HDMI. Putem standardnog HDMI kabela uređaj je moguće spojiti na TV ili monitor i reproducirati sadžraj. HDMI, naravno, podržava 1080p rezoluciju videa, ali ne i Beats audio. Spomenimo još da je podržan i USB on-the-go.

Operativni sustav, sučelje, BlinkFeed...






HTC One stiže s Androidom 4.1, a HTC je obećao brzu nadogradnju na verziju 4.2. Živi bili pa vidjeli. Kada uključite uređaj, prvo što ćete uočiti je nov koncept sučelja u HTC-ovoj režiji pod nazivom Sense 5 s pripadajućom novotarijom BlinkFeed. Za razliku od tradicionalnog Android sučelja, HTC se ovdje upustio u eksperimentiranje novim konceptom koji se, umjesto na prečicama aplikacija i widgetima, temelji na prikazu feedova s portala, društvenih mreža i sl. Po vlastitom priznanju, polazili su od pretpostavke da jako malo ljudi zapravo koristi widgete te da će ovakav način većini biti primjereniji. No ipak, s obzirom da se radi o radikalnom zaokretu u percepciji sučelja smartfona, HTC je ostavio mogućnost korištenja starog i provjerenog sučelja s tradicionalnim mogućnostima. Sama izvedba je besprijekorna, no pitanje je koliko je praktična i koliko će biti prihvaćena od strane korisnika. BlikFeed mi osobno nije legao jer pripadam onoj skupini koja preferira klasično Android sučelje. Čak ni nakon tjedan dana forsiranja upotrebe BlinkFeeda, nisam se uspio priviknuti. Naime, kada sam na BlinkFeed dodao dvije društvene mreže (Facebook i Twitter) te nekoliko feedova raznih internetskih medija, jedva sam se snalazio. Kad su svi izvori pomiješani, snalaženje je praktički nemoguće.





Stvar donekle spašava mogućnost odabira koji feed će se prikazivati, no u tom slučaju cijela stvar gubi na smislu jer tako možemo koristiti i web preglednik, matične aplikacije ili neki drugi RSS čitač. Srećom, ovaj prikaz feedova se zapravo ponaša kao jedan od početnih zaslona koji ne mora nužno biti glavni. Također, praćenje događaja s društvenih mreža na ovaj način može predstavljati čisti mazohizam jer su stavke pomiješane, tj. nisu poredane (Timeline) jedna ispod druge kao što je to slučaj u matičnim aplikacijama. Ovo me donekle podsjetilo na Sonyjev Timescape koji je bio čisti promašaj, ali treba priznati da su se u HTC-u ipak puno bolje potrudili. Na kraju, dopuštam mogućnost da će se BlinkFeed nekom i svidjeti te da će ga koristiti na dnevnoj bazi. Najvažnije je to što vas HTC ne tjera da ga koristite, već je tu samo kao jedna od mogućnosti.

Ako zanemarimo ovaj početni BlinkFeed, novi Sense je odličan. Iskreno, nikad nisam volio Sense i na HTC-ovim uređajima koje sam koristio uvijek bih instalirao alternativni launcher, no na ovom za tim ne vidim potrebe jer mi se zapravo sviđa. Ovoga puta se HTC očito fokusirao na čistoću i jednostavnost, a jedina zamjerka ide na račun nepotrebno zakompliciranog načina dodavanja sadržaja na početni zaslon.

Izbornik s aplikacijama je također izmijenjen i sada na vrhu sadrži isti onakav sat kakvog nalazimo na zaslonu s feedovima te mini izbornik za izmjenu rasporeda ikonica, pretraživanje, prečicu prema Google Play trgovini te postavkama samog izbornika. Ikonice na docku ostaju vidljive čak i kada je izbornik s aplikacijama aktivan, što znači da i njega možete koristiti kao svojevrstan početni zaslon. Primjerice, ako neku aplikaciju pokrenete iz izbornika i nakon toga pritisnete home tipku, sustav vas vraća na izbornik, a ne na početni zaslon.

Zaključani zaslon je također prerađen i sada na dnu sadrži iste ikonice aplikacija koje su na docku, a pokreću se povlačenjem prema gore. Iznad njih nalazi se isti onaj sat s BlinkFeeda i izbornika s aplikacijama.

Zamjerka ide na račun nerazumno koncipirane virtualne tipke (tri uspravne točke) za otvaranje opcija unutar aplikacija koja se pojavljuje na dnu zaslona i zauzme cijeli pojas smanjujući tako korisnu zaslonsku površinu. Ovo je boljka poznata iz prošlogodišnjih modela i nevjerojatno je da u godinu dana HTC nije uspio iznaći načina da to ispravi.

Internet preglednik




HTC One dolazi s dva internet preglednika, Chromeom i standardnim Android browserom koji je ovdje dodatno prilagođen od strane HTC-a, a njegova najvažnija osobina je puna podrška za Adobe Flash, što je u današnje vrijeme rijetkost. Naime, Google je još na ICS-u službeno prestao davati podršku za ovu tehnologiju, slijedeći primjer Applea, da bi nedugo zatim i sam Adobe odustao od daljnjeg razvoja. Ipak, HTC smatra da je Flash još uvijek potreban i zbog toga je omogućio njegovo korištenje na svom top modelu.

Što je najvažnije, snaga Snapdragona 600 čini doživljaj gledanja videa na raznim portalima ugodnijim i puno manje iritantnim nego što je to slučaj na uređajima sa slabijim hardverom.

Multimedija


Galerija fotografija je iz temelja prerađena i upotpunjena novim mogućnostima tj. animiranim pregledima te vrlo često spominjanom novotarijom pod nazivom “Zoe” o kojem detaljnije možete pročitati u poglavlju o kameri.

Prikaz albuma unutar galerije sada ima raspored kao BlinkFeed na početnom zaslonu, a listanje je popraćeno istim efektima. Animacije i vizualni efekti u galeriji su izrađeni odlično i vidljivo je da sva snaga hardvera dobro iskorištena. Uz uobičajeni sadržaj, u galeriji se mogu prikazivati i fotografije s Facebooka ako ste omogućili njegovu sinkronizaciju. Isto vrijedi i za Flickr, Pisaca i Dropbox servise.



Iako je koncept galerije s ovakvim rasporedom zanimljiv i dobro zamišljen, u počeku može nastati zbrka jer nije baš lako razlikovati albume koji prikazuju sadržaj na uređaju i one s npr. Facebooka. U Galeriji imamo još i uobičajene načine dijeljenja, jednostavni uređivač s opcijama dodavanja efekata.

Za reprodukciju videa ne postoji posebna aplikacija, već se sav sadržaj pokreće izravno iz galerije. Uz to što koristi Beats audio sustav kojeg HTC inače ugrađuje u svoje uređaje, video player ima mogućnost prikaza usporenih snimki. Zanimljiva stvarčica, ali je upitno koliko ćete to u praksi koristiti. Treba reći da usporena snimka ima smisla jedino na videu koji ste snimili s većim framerateom, npr. 60 fps (720p).

Umjesto ovoga, bilo bi puno pametnije da se HTC potrudio izraditi kvalitetan video player koji će reproducirati sve popularne formate videa, kao što je npr. slučaj kod Samsunga. Naime, HTC One većinu DivX-a jednostavno nije uspio pokrenuti, dok su se drugi reproducirali bez zvuka. S MKV videom je situacija slična. Dakle, ako na ovom uređaju želite gledati filmove ili bilo koji drugi video sadržaj koji koristi modernije codece, morat ćete posegnuti za alternativnim rješenjem u Google Play trgovini.

Općenito moram izraziti nezadovoljstvo ovom situacijom, jer je naprosto nevjerojatno da u 2013. godini velik dio proizvođača još uvijek nije našao za shodno izraditi normalan video player koji je u stanju dekodirati vido codece iz 1999. godine. Istina, u Google Play trgovini postoje alternativna rješenja, no te aplikacije u pravilu treba dodatno platiti, što na uređaju s cijenom od preko 5000 kuna doživljavam kao šamar.

Kamera




Kamera je jedna od najčešće spominjanih stavki u razgovoru o HTC-u One jer ju je sam proizvođač marketinški prikazao kao jedan od njegovih aduta. Za razliku od konkurencije, HTC One se ne razbacuje megapikselima, već pokušava progurati novi koncept manje količine piksela uz povećanje njihovih fizičkih dimenzija u senzoru. Naravno, ovo je pojednostavljeno objašnjenje UltraPixel tehnologije i ako se želite detaljnije upoznati s njom, bacite oko na ovaj članak.

Kamera ima dva glavna načina rada: normalni i Zoe. U normalnom načinu će snimati na uobičajeni način s uobičajenim ponuđenim postavkama, dok je Zoe potpuno druga priča, no o tome malo kasnije.

Sučelje kamere je poslovično jednostavno kao i sam izbornik s postavkama. Sve se opcije nalaze u jednom stupcu što je pohvalno, ali je vizualno moglo biti bolje riješeno i logičnije posloženo zbog lakšeg snalaženja.

Kamera sadrži autofokus, podešavanje scena (normalna, noćna, HDR i panorama), podešavanje ISO osjetljivosti, balans bijele boje, kontinuirano snimanje i samookidač.



Kod snimanja videa isto je moguće koristiti HDR (1080p), snimanje u načinu 60 sličica u sekundi (samo 720p) i kontinuirani autofokus kojeg možete i fiksirati. Kod snimanja videa najveća je prednost, naravno, optička stabilizacija koja će osjetno poboljšati vaše video uratke.

Iz priloženih fotografija, ali i iz usporednih testova s modelima Samsung Galaxy S4, Sony Xperia Z i Nokia Lumia 920 (test 1, test 2), vidljivo je da HTC One proizvodi prilično kvalitetne fotografije (i video) u uvjetima slabije osvijetljenosti, no ipak ne toliko impresivne kad je u pitanju vanjsko svjetlo. U takvim uvjetima konkurencija proizvodi vidljivo oštrije slike, a ukoliko ih na računalu želite povećavati, osjetit će se manjak megapiskela, posebice u usporedbi s 13 MP primjercima Samsunga i Sonyja.

Zoe

Kada pritisnete okidač, Zoe će snimiti nekoliko fotografija u punoj rezoluciji i pozadinski zvuk od čega će napraviti kratki video pod nazivom Zoe. Na prvi pogled ovo ne zvuči previše zanimljivo, no budući da se ne radi o videu u punom smislu, nego o normalnim fotografijama, moguće je birati i izbacivati kadrove i tako napraviti neku vrstu foto priče koja bi eventualno mogla nalikovati na GIF. Također, Zoe bismo mogli nazvati i nekom vrstom moćnog serijskog okidanja (burst mode). U samoj galeriji svaki će Zoe biti prikazan kao video, a ako uređaj spojite na računalo imat ćete još i do 20 fotografija iz dotičnog Zoea. HTC je za ovu igru izradio posebnu web stranicu na koju putem HTC Share opcije možete prenijeti svoj Zoe uradak, a prijateljima poslati link koji će vaš Zoe vidjeti u GIF formatu. Zanimljiva stvarčica, ali osobno smatram da će za nekoliko mjeseci biti zaboravljena.

Ovdje pogledajte galerije fotografija snimljenih uređajem:

Galerija 1

Galerija 2

Baterija


HTC One dolazi s 2300 mAh baterijom koja ničim neće iznenaditi. I ovdje imamo situaciju kada baterija traje jedan dan uz umjereno do intezivno korištenje svih resursa uređaja. Ako ste zahtjevniji korisnik, vjerojatno ćete imati stalno aktivnu podatkovnu vezu i sinkronizaciju barem jednog mailboxa i možda još nekog servisa čija se sinkronizacija odvija u pozadini. U takvim uvjetima i uz uobičajen radni dan, računajte na autonomiju od ujutro do navečer. Uz moj prilično intezivan režim potrošnje, baterija je od 7:00h do 23:00h u pravilu izdržala bez problema i tada bi indikator pokazao 20% preostalog kapaciteta. Ovaj je rezultat nešto lošiji od Samsunga Galaxy S4 i otprilike isti kao kod Xperije Z.

Oni koji se na internet spajaju po potrebi i ne koriste sinkronizaciju elektroničke pošte, mogu računati i na više od jednog dana autonomije.

Želim napomenuti da nisam bio u mogućnosti isprobati uređaj i njegovo ponašanje u 4G mreži jer ju na testnom primjerku nije bilo moguće uključiti. Dakle, ako na svom uređaju namjeravate koristiti 4G mrežu, imajte na umu da ona dodatno opterećuje potrošnju baterije i možete očekivati nešto manju autonomiju.

Zaključak


HTC One je jedan od najpođeljnijih smartfona 2013. godine. S modelima Samsung Galaxy S4 i Sony Xperia Z čini trojac koji će se ove godine boriti za Android tron. Za razliku od lani, kada je HTC One X u startu izgubio od Samsunga Galaxy S3, ove je godine situacija nešto drukčija. Naime, HTC je uspio proizvesti uređaj koji je zaintrigirao osjetno širi spektar potencijalnih kupaca, ponudivši nekoliko inovacija i novih rješenja te potpuno novi dizajn. UltraPixel kamera, iako dobiva prolaznu ocjenu, nije nas uspjela impresionirati, barem ne u onoj mjeri u kojoj bi možda u HTC-u to željeli. Ova će kamera biti od koristi ako mobitelom fotografirate u mraku, dok će slike izvana biti lošije od onih koje nudi konkurencija.

Nije nam sjeo ni novi koncept početnog zaslona BlinkFeed, no to možemo svrstati u subjektivnu kategoriju. Ono što nas je impresioniralo jesu performanse uređaja i fluidnost sučelja. Dakle, HTC One radi besprijekorno. Zadovoljni smo i s jedinstvenim konceptom vanjskih zvučnika koji, u okvirima smartfona, osiguravaju izvrstan doživljaj slušanja glazbe i gledanja filmova.

Budući da je operativni sustav još uvijek Android 4.1, očekujemo da HTC ispuni obećanje i da u vrlo skoro vrijeme izbaci nadogradnju na Android 4.2.

U trenucima nastajanja ovog teksta, HTC One je stigao u ponudu domaćih operatera HT i Vipnet, a trebao bi se pojaviti i u slobodnoj prodaji.

Video osvrt: