Krešo je nedavno napisao osvrt o Noteu 8 kao njegovom posljednjem Noteu. Potpuno razumijem njegove probleme s kojima se susreo, ali ja s druge strane imam probleme potpuno drukčije naravi. Naime U11 me blago podsjeća na iPhone. Postao mi je dosadan.
Posljednjih tjedan dana koliko testiram Note 9, a za kojeg već možete pročitati našu detaljnu recenziju, shvatio sam koliko je moj HTC zapravo dosadan.
Nije to prvi put da sam se suočio s takvim problemom, a vjerojatno neće biti niti zadnji. Na njemu sve jednostavno radi, funkcionira, sve je na svome mjestu točno tamo gdje treba biti. S Noteom je situacija nešto drukčija, možda pomalo zanimljivija, ali ne nužno i bolja. To me sada natjeralo na blago razmišljanje, želim li smartfon koji me 100% pouzdano služi, ili onaj koji me usput povremeno zabavlja u pomalo frustrirajućim situacijama.
Izabrao sam 100% pouzdanost i tu sam možda došao do blagog zasićenja.
HTC U11 je vrhunski uređaj koji hardverski ne zaostaje uopće niti za godinu dana novijim modelima. Naravno, ukoliko usporedite direktno U12+ i U11, vidjet ćete koliko je U12+ brži, ali to ne znači nužno i da je U11 spor. Samo nešto sporije obavlja iste naredbe.
Sve moderne igrice vrte se praktički na istoj razini kao i na Noteu 9, s očiglednom razlikom u kvaliteti i veličini zaslona koje idu Noteu u prednost. Ne postoji aplikacija koju novi OnePlus 6 može pokrenuti, a da lanjski U11, s dvostruke manje RAM-a, ne može.
Posljednjih godinu dana najveće probleme stvarao mi je nedostatak 3,5 mm izlaza za slušalice, a on je ujedno i kočnica u mom prelasku na neki noviji model. Prvi adapter izgubio sam već u prvim mjesecima korištenja uređaja, pa sam ubrzo s Amazona naručio 2 nova, zlu ne trebalo. Ispostavilo se da su bili lošije kvalitete, ali na svu sreću i njih sam izgubio, i dobio novi razlog za kupnju novog originalnog. I evo, sad koristim novi originalni adapter od 20 eura, u čiju originalnost blago sumnjam jer s njim imam sitnih problema.
Još jedna zamjerka odnosi se na sam dizajn, koji meni osobno ne predstavlja veliki problem, ali ne mogu se oteti dojmu koliko modernije izgledaju čak i neusporedivo jeftiniji uređaji od moga.
Ali taj starinski dizajn nosi i jednu dobru stvar sa sobom, a to je fenomenalni čitač otiska prstiju smješten na prednju stranu, tako da ga mogu otključati dok leži na stolu.
S druge strane, staklena poleđina je prekrasna i najiskrenije mi je žao držati ga u silikonskoj maskici. Ali sam nakon puta u Barcelonu na MWC, bio primoren staviti ga u maskicu za potrebe snimanja VLOG-ova. Nakon toga puta, U11 je ostao u toj maskici jer sam postao previše neoprezan.
Riječ je o vrlo kvalitetnoj Spiegenovoj maskici, plaćenoj nekih 15-ak eura, a koja je nakon pola godine korištenja dobila lijepu žutu nijansu, baš kao i sve ostale koje kupite na eBayu za euro ili dva. Možda svoju operem varikinom ili nečim sličnim, kad sam je već toliko platio da je barem i iskoristim.
U pola godine koliko sam U11 nosio bez maskice, uspio sam mu zadati par sitnih tragova korištenja na poleđini. Okvir i prednja strana ostali su praktički netaktnuti, ali vide se mikroogrebotine na zaslonu ukoliko se baš zagledate pod određenim kutom.
Tragovi korištenja su definitivno manje izraženi nego kod lanjskog HTC-a 10, ali bih osobno uvijek izabrao lanjski pristup s jednodjelnim aluminijskim kućištem koje mi je ipak ulijevalo više povjerenja nego ovo. S druge strane, kad god bih ga nosio bez maskice, U11 bi plijenio poglede slučajnih prolaznika, ali i dugogodišnjih poznanika koji bi se i nakon godinu dana ulovili na izgled prekrasne poleđine.
No ja ga definitivno nisam uzeo zbog njegovog izgleda. Softver je taj koji je bio presudan u mom odabiru uređaja, a ponukan odličnim iskustvom s lanjskom desetkom, uzeo sam ovaj U11.
Razlika je u tome što U11 nije toliko pouzdan kao desetka. Odnosno imao je nekih sitnih softverskih problema, koje nisam očekivao od HTC-a. Takvi sitni problemi su doduše vrlo česti na mnogim drugim smartfonima, ali pomalo nesvojstveni uređajima koji dolaze s približno čistim Androidom.
Ništa strašno, pokoje rušenje aplikacije u godinu dana ne bi trebao zamjeriti, ali mogu zamjeriti HTC-u što se od 12. mjeseca nije udostojio izbaciti niti jednu softversku nadogradnju.
Otkad imam U11, došla je samo jedna jedina softverska nadogradnja i to s Nougata na Oreo. HTC tvrdi da se nema što nadograditi, ali ja se osobno ne slažem s tim. Siguran sam da se moglo poraditi na softveru, primjerice dodati par trikova s U12+ modela ili popraviti HTC Boost aplikaciju da ne gasi bez razloga WhatsApp i slične IM aplikacije jer one rade u pozadini.
Neki će reći da previše prigovaram, i vjerojatno su u pravu. To su praktički jedini problemi s kojima sam se susreo s mojim HTC-om u posljednjih godinu dana. Jer ovo je otprilike jednaka količina problema s kojima se susrećem, u svega desetak dana, s nekim testnim primjercima, pa manje prigovaram.
Kao što sam rekao na početku, HTC je pomalo dosadan. Sve radi i funkcionira. Što god napravio ili pokrenuo na njemu, znam da će raditi.
Najviše od svega me oduševljava kamera koja je fenomenalna. Ne kažem da je najbolja, jer izašlo su u međuvremenu stigle mnoge bolje, ali je konstantna i pouzdana. Nema velikih oscilacija ovisno o uvjetima u kojima se fotografira i po iskustvu korištnja, najbliža mi je onoj u Googleovim Pixelima. A kad smo već kod Pixela, valja napomenuti i da sam na U11 instalirao njihovu kameru, pa tako sada imam sve blagodati Googleovog HDR+ i portretnog načina fotografiranja.
Teoretski mogu dobiti jednaku kvalitetu fotografije kao i Google Pixel 2. Hardver je gotovo identičan, a isto vrijedi i za softver i algoritam.
Kažem, teoretski, jer u praksi je situacija nešto drukčija. Port Googleove kamere je port, nije nativno rješenje, i kao takvo ono ne radi savršeno.
Nerijetka su duga čekanja na učitavanje kamere, a povremeno zna i iznevjeriti, što bi značilo da morate ponovno otvoriti aplikaciju kamere i još jednom okinuti fotografiju. Kod okidanja u portretnom načinu, kako bih dobio efekt zamućene pozadine, aplikaciji nerijetko treba i po 10-ak sekundi da obradi uhvaćenu fotografiju i zamuti pozadinu.
Upravo zbog toga ju ne mogu korisititi kao zamjenu za HTC-ovu aplikaciju, ali mogu u određenim situacijama kad želim dobiti bolju fotografiju, a imam dovoljno vremena za ponovne pokušaje.
Uz sve navedeno, moram napomenuti da HTC koristim već godinu dana bez tvorničkog reseta. 64 GB sam napunio nekoliko puta, a uređaj sam zadnji put ugasio prije ljeta kad sam zadnji put ostao bez baterije. I takav uređaj danas sve otvara praktički instantno i bez pretjeranog čekanja, a to je uz kameru, najveći razlog zbog kojeg ga koristim još uvijek, i vjerojatno ću ga koristiti još neko vrijeme.
Volio bih kad bi baterija bila nešto jača, no nipošto se ne smijem požaliti da je loša. Izdrži mi gotovo cijeli dan korištenja, bez potrebe da ga spojim na punjač prije večeri. Osobno mi je autonomija bila nešto bolja na Nougatu, no s tim će se malo tko složiti. Većini korisnika se poboljšala na Oreu, tako da je možda došlo vrijeme da napravim jedan tvornički reset. Moguće da je i jedna od stotinjak aplikacija koje imam uzrok bržem trošenju baterije, a moguće je, i vjerojatnije, da je bateriji jednostavno opao kapacitet nakon tolikog vremena.
Sad samo ostaje pitanje koji idući flagship uzeti, a da udovolji vrlo jednostavnim uvjetima. Treba imati proširivu memoriju, 3,5 mm izlaz za slušalice, stereo zvučnike, dobru automiju i biti vodootporan, a da istovremeno nema zub ili zakrivljeni zaslon?
Do izlaska takvog idealnog, ili barem dobre ponude, realno nema razloga da se riješim U11-ke. Nek’ je on meni malo dosadan, barem nemam želje da ga kao neke, tresnem od zid.
Video osvrt
