HTC U11 Life - Recenzija

S vremena na vrijeme, među mnoštvom uređaja koje testiramo, dođe jedan koji je po nečemu totalno drukčiji od svih ostalih. U11 Life, iako naizgled nije po ničemu poseban, jedan od prvih uređaja na Android One platformi kojeg smo testirali.

Sam Android One nije ništa drukčiji od čistog Androida. Sve izgleda isto, sve radi isto, nema posebnih aplikacija koje bi, recimo, radile na njemu, a ne na drugim Androidima ne i obrnuto, ali ipak, Google za njega jamči 2 godine nadogradnji i 3 godine sigurnosnih zakrpa.

Nažalost, to je u Android svijetu nešto posebno i drukčije, jer većina vlasnika ostalih Androida je sretna ako dobiju jednu veću nadogradnju, a kad dočekaju i narednu, cijeli internet bruji o tome.

Tako je U11 Life dio Android One programa, koji je u jednu ruku sličan Nexus, a u drugu Google Experience programu, no isto tako nije ni jedno, ni drugo. Android One je jednostavno čisti Android, s tek pokojom izmijenjenom aplikacijom koju proizvođač odluči zadržati iz svoje palete, jer jednostavno smatra da je ona bolja nego Googleova.

Tu se, u slučaju HTC-a, slažem s njihovom odlukom da zadrže aplikaciju kamere i proširenje vezano uz Edge Sense, jer te dvije stavke uistinu funkcioniraju znatno bolje nego Googleove varijante.

Izuzev Android One platforme, U11 Life je jedan pristupačniji uređaj kojeg samo Edge Sense donekle izdvaja od konkurencije. No to ne znači da je loš, ili da ga se ne isplati kupiti, dapače. Snapdragon 630 je solidan procesor, 32 GB interne memorije i 3 GB RAM-a su nešto očekivano za ovaj cjenovni rang, a IP67 certifikat i utor za microSD kartice su lijepi dodaci cijelom paketu.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i ergonomija

U11 Life neodoljivo podsjeća na velikog starijeg brata, U11, što je vizualno odlično, ali je dojam u ruci potpuno drugačiji.
Baš kako U11 ostavlja dojam skupog smartfona, tako i U11 Life ostavlja dojam uređaja nižeg cjenovnog ranga. To ni ne treba čuditi jer je, kao zaštita prednje i stražnje strane, prepuštena Gorilla Glass 3 staklu. Dojam je kao da je u uređaju ostavljeno viška mjesta, pa se tako poleđina čini kao da ima malo slobodnog hoda kad ju pritisnete, što nije ništa strašno ali je često viđeno u nižim cjenovnim razredima.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

Okvir je izrađen od polikarbonata, baš kao i tipke koje imaju vrlo dobar klik. Raspored je zadržan kao i na većem modelu, pa je najniža rebrasta, dakle ona za uključivanje, a povrh nje dvije za kontrolu glasnoće.

Home tipka je ujedno i čitač otiska prstiju. Konkavnog je oblika i nije ju moguće kliknuti, već samo dodirnuti, baš kao i one za povratak i pozivanje multitasking izbornika.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

Mesa oko zaslona ima dosta, a s obzirom na to da su čak i Kinezi s kopna počeli izbacivati uređaje čak i za još niži cjenovni rang, a koji imaju zaslone od ruba do ruba, smatramo da se HTC trebao nešto više potruditi oko dizajna uređaja. Štoviše, čak je i Samsung predstavio novi Galaxy A8 sa zaslonom od ruba do ruba. Istina, U11 Life je veća konkurencija jeftinijoj Galaxy J seriji, ali pretpostavljamo da ćemo uskoro vidjeti i J seriju upravo s takvom vrstom zaslona.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

Premda dizajn dijeli s U11, poznati HTC-ovi BoomSound zvučnici su izostali s ovog modela. Tako na dnu imamo samo jedan zvučnik, koji je pristojne kvalitete, no ne i dovoljne glasnoće. Zbog nešto drugačijeg smještaja zvučnika i USB-C utora, moguće je da ćete ga rjeđe prigušiti držeći uređaj u ruci, ali to kod mene nije bio slučaj. Štoviše, još lakše je ostao prigušen za vrijeme korištenja dok se punio.

Na vrhu uređaja se smjestio utor za nano SIM i micro SD karticu, a na poleđini, izuzev kamere i bljeskalice, imamo čak i Android One logo. Nisam tome baš pridavao veliku pažnju, ali mnogi poznanici su me znatiželjno pitali što on znači, tako da očito ima nekog smisla, barem kad treba plijeniti pažnju.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

Valja napomenuti i da je povrh zaslona klasičan set senzora, ali i LED-ica za obavijesti, koja posebno iz ovakvih uređaja, sve češće netragom nestaje. Drago nam je da se HTC nije pridružio tom trendu, kad je već izbacio 3,5 mm izlaz za slušalice.
Nažalost, zbog nedostatka originalnog pakiranja, ne možemo potvrditi nalazi li se u prodajnom adapter za slušalice, ali iz HTC-a nas uvjeravaju da se oko njega ne trebamo brinuti.

Ne treba zaboraviti niti vodootporno kućište (IP67 certifikat) što polako postaje standard standard čak i u ovom cjenovnom razredu, barem kad je HTC u pitanju.

Zaslon

5,2” Super LCD je HTC-ov dobro poznati zaslon. FullHD rezolucija je sasvim dovoljna na ovoj dijagonali, a rezultira s vrlo visokih 424 ppi.

Kutovi vidljivosti su klasično dobri za IPS matricu. Definitivno nisu savršeni, ali je, ako izuzmeno AMOLED, među boljima u cjenovnom rangu. Vidljivost na suncu bi mogla biti i nešto bolja, no zasigurno nije loša ili preniska. Štoviše, u ovom cjenovnom rangu samo su Samsungovi modeli bolji. Jedino je primjetan mali gubitak kontrasta i boja pri direktnoj izloženosti suncu, ali to je klasika za ovaj tip zaslona. Izuzev u takvim situacijama, kontrast je na vrlo visokoj razini, a na prikaz boja nitko ne bi trebao imati prigovora.



Zaštitni sloj je Gorilla Glass 3, što je u neku ruku pomalo čudno, s obzirom na to da su na tržištu aktualne čak i novije dvije generacije zaštite. Opet, po našem iskustvu, šanse da izgrebete i najnoviji Gorilla Glass i ovaj su otprilike jednake.

Hardver i performanse

Kako je riječ o uređaju srednjeg cjenovnog ranga, tako se HTC u njega odlučio ugraditi Snapdragon 630. Riječ je o osmerojezgrenom procesoru. čije Cortex A53 jezgre kucaju na taktu od 2,2 GHz. Postoje dvije inačice U11 Life uređaja, ali kako stvari stoje, na našem tržištu će biti zastupljena samo slabija inačica s 32 GB interne memorije i 3 GB RAM-a. Jača dolazi sa 64 GB interne i 4 GB RAM-a. U oba slučaja, memoriju je moguće proširiti microSD karticama do teoretskih 2TB.

Bez obzira na sve, performanse su sasvim solidne, i nismo imali većih prigovora za njih, jer je Adreno 508 dovoljno snažan GPU da potegne i neke zahtjevnije igrice. Naravno, to neće biti na vrhunskom nivou kao kod snažnijih procesora, ali je svakako zadovoljavajuće.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Najveći problemi uzrokovani su apsurdno loše posloženim upraviteljem zadataka. Naime, s vremena na vrijeme, a radi uštede baterije, sistem bi ograničio upotrebu određenih aplikacija. Tako bi nam u određenim trenutcima iz neshvatljivog razloga isključio podatkovnu vezu u određenim aplikacijama, a koje su po nekom njegovom algoritmu, bile previše rastrošne.
Tako bi na kratko bili uskraćeni za najnovije Tweetove obitelji Kardashian, a naši vjerni pratioci za fotografije podgrijane sarme. Jer tko voli hladnu sarmu? Treba li uopće spominjati i druge posljedice?

Nije ovo bio čest slučaj, ali je vrlo iritantan i definitivno primjetan. S obzirom na to da ovo nije problem samog uređaja, već najnovijeg Androida općenito, pretpostavljamo da će se riješiti s nekom od budućih nadogradnji, koju mi nažalost do sada nismo dočekali.

Kvaliteta signala je na solidnom nivou, a slušalica dovoljno glasna za obaviti razgovor čak i u bučnijim okruženjima. Nažalost, zvučnik smješten na dno uređaja je vrlo lako prigušiti, a niti on se ne može baš pohvaliti prevelikom glasnoćom. Hodajući ulicom, uspio sam propustiti čak dva poziva za redom, jer nisam čuo zvonjavu.

Čitač otiska prstiju je vrlo brz i precizan i možemo reći da nas je ugodno iznenadio.

Valja napomenuti i da je U11 life naslijedio funkciju stiska, odnosno možete aktivirati određenu radnju na uređaju tako da ga stisnete, kao spužvu recimo. Ovo smo upoznali na HTC-u U11, a čini se da se svidjelo i Googleu jer istu funkciju podržavaju i novi Pixeli od kojih najvećeg upravo i testiramo.

Softver i sučelje

Android One je mješavina Googleovog Nexus i Experience programa. Nexusi su bili smartfoni koji su dolazili na čistom Androidu, ali je svake godine je samo jedan od proizvođača dobio dozvolu za izradu takvog uređaja. Istina, posljednje godine su bila čak dva, Huawei i LG, ali i dalje je to bio vrlo ograničen program. On je ujedno bio i Googleova smjernica svim proizvođačima.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Google Experience program je pak bio dostupan svima, ali ga proizvođači nisu baš dobro prihvatili. Uz top model, proizvođači su trebali predstaviti i još jedan, a koji ne bi imao nikakve nadogradnje sučelja poput TouchWiza, već samo čisti Android. Pokazalo se da niti kupci nisu bili pretjerano oduševljeni takvim čistim Androidom, jer je u ono vrijeme bio uskraćen za mnoge mogućnosti koje su razne nadogradnje sučelja imale.

Android One je s druge strane započeo kao “Android za kikiriki”. Doslovno ste u siromašnijim zemljama mogli kupiti solidan smartfon za cijenu cestarine autoputa Zagreb - Split - Zagreb.
No kako stvari stoje, Android One se prebacio i u malo viši segment, a koji u zadnje vrijeme bilježi sve veći rast prodaje.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Danas je situacija takva da možete dobiti vrlo dobar uređaj za relativno malu svotu novca. Uzevši u obzir i veliki rast cijena top modela u posljednjih godinu dana, sve je više onih koji ne žele izdvojiti toliko novca za smartfon. Upravo je to prilika koju je Google vidio, i sad ju želi iskoristiti.

Najveći razlog zbog kojeg bi netko poželio Android One uređaj su, naravno, obećane nadogradnje. Google jamči da će svaki ovakav uređaj dobiti sve nadogradnje predstavljene u roku od dvije godine, ali i čak 3 godine sigurnosnih zakrpa. Koliko je u ovome istine, vidjet ćemo. Pretpostavljam da bi ovom logikom, U11 Life trebao doživjeti i eventualni Android 10, o kojem većina današnjih uređaja može samo sanjati.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Tako se U11 Life temelji na najnovijem Androidu 8.0 Oreo, a jedina razlika od potpuno čistog Androida je u aplikaciji kamere, za koju smatram da je bolja u HTC-ovom izdanju.

Sučelje naizgled nema izbornika s aplikacijama, a to je zato što je skriven gestom povlačenja prsta od dna prema vrhu zaslona. Ovo je i sasvim logičan smještaj, jer su preostale tri geste s ruba zaslona već odavno dobro iskorištene. Drago nam je vidjeti što izbornik s aplikacijama možete povući prstom čak i sa sredine zaslona, odnosno ne morate prstom posegnuti do njegovog dna prvo, ali smo isto tako i malo razočarani što to na suprotnoj strani nije omogućeno i za spuštanje trake s obavijestima.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Sve je čisto i vrlo pregledno, postavke su čak i nešto pojednostavljene. Za razliku od čistog Androida, jedino su proširene postavke za funkciju stiska, a što smo već dobro upoznali sa starijim bratom, U11. Usporedbe radi, na Google Pixel 2 XL-u kameru možete aktivirati jedino tim stiskom, dok je HTC to omogućio u gotovo svim aplikacijama.
Tako primjerice kratkim stiskom uređaja možete pozvati kameru, aplikaciju za pozive ili recimo uključiti diktafon, a dužim stiskom uključiti bljeskalicu ili Bluetooth.

Čak možete isprogramirati određenu radnju unutar Edge Sense izbornika. Primjerice, unutar kalkulatora znate gdje se nalazi znak jednakosti, i zadate da na stisak uređaja, on tapne na određeni dio zaslona gdje se taj znak nalazi. Naravno da od ovakve funkcije nećete imati pretjerane koristi, ali sigurni smo da ćete pronaći i situacije gdje će vam stisak biti korisno zaposlen.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Obavijesni centar je dobio kozmetičke promjene u odnosu na prijašnje inačice Androida, pa se tako prečac za ulazak u postavke nalazi ispod prečaca za uključivanje WiFi-ja, Bluetootha, GPS-a i slično. Osobno ga preferiram vidjeti na vrhu, jer su samim tim prečaci za kontrolu nešto bliže na dohvat palcu, ali to bi moglo stvarati manje probleme tek kod većih uređaja.

Kamera

HTC se odlučio za dvije 16 MP kamere. Obje imaju f/2.0 otvor blende i dva iznimno slična senzora, ali je onaj stražnji naravno i napredniji. Podržava PDAF i snimanje videa u 4k rezoluciji, što prednja naravno ne podržava.

Niti jedna nije optički stabilizirana, ali obje podržavaju tzv. HDR boost opciju. Nisam točno siguran koliko se razlikuje od same HDR tehnologije, ali koliko sam shvatio, osim povećanog dinamičkog raspona, fotografije rezultiraju s manje šuma i više detalja.

• 

• 

• 

• 

U praksi se ova tehnologija pokazala dobrom, ali samo na skupljim uređajima. Na ovako jednom jeftinijem, fotografije su u najbolju ruku pristojne kvalitete, a za ovaj cjenovni rang, očekivane.

Sučelje je HTC-ovo, i osobno ga više volim od onog Googleovog, ponajprije zbog raznih proširenja u vidu korištenja ručnih postavki. Vrlo je jednostavno koncipirano i nema nikakvih skrivenih postavki koje teško pronalazite. Čak je i vrlo zgodno organizirano za dešnjake, pa tako kad jednom povučete dodatni izbornik s opcijama, postavke će se nizati s desna na lijevo, tako da ih lakše možete dohvatiti. Profesionalni način rada podržava i fotografiranje u RAW formatu, za sve one koji iz svojih fotografija žele izvući više. Šteta što je najmanja brzina okidača spuštena na svega 2 sekunde, tako da neće baš biti uber cool noćnih pejzaža.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Kamera će poslužiti za pokoju fotografiju za društvene mreže, ali od nje nemojte previše očekivati. Definitivno me iznenadio algoritam koji se trudi čak i u iznimno lošim uvjetima donijeti dovoljno svjetla u fotografiju. U početku sam bio neugodno iznenađen izrazito velikom količinom šuma u takvim uvjetima, ali uhvativši isti kadar s Galaxyjem A5 2017, shvatio sam da su fotografije u pravilu približno iste kvalitete, samo što će ova na U11 Lifeu rezultirati sa znatno više svjetla i šuma. U konačnici ipak preferiram fotografije uhvaćene s Galaxyjem A5 2017, ponajviše zbog boljeg kontrasta.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Generalno, u uvjetima dobrog osvjetljenja nema puno mudrosti. Solidan dinamički raspon, relativno realan prikaz boja i fin kontrast, dakle sve je na mjestu. U uvjetima lošijeg osvjetljenja, izrazito velika količina šuma, ali i dosta svjetlije fotografije u odnosu na konkurenciju u svom cjenovnom rangu. Koliko se to vama sviđa ili ne, morat ćete sami procijeniti.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Video se snima i u 4K rezoluciji, ali njega koristite samo kad imate vrlo mirne ruke. Elektronička stabilizacija je Googleova i radi vrlo dobro, ali samo pri snimanju FullHD videa. Detalja ima dovoljno, mada je i ovdje primjetan manjak kontrasta. Fokus radi vrlo dobro, a primjetna je i nešto veća količina šuma, baš kao i na fotografijama. Ugodno nas je iznenadila mogućnost snimanja zvuka u lossless formatu, ali valja pripaziti s njim jer zauzima nešto više memorije od običnog načina snimanja zvuka.

Baterija

Kad sam vidio kapacitet od svega 2600 mAh, lagano mi je mrak pao na oči. Smatram da je došlo vrijeme kad bi sve te kapacitete manje od 3000 mAh trebali zaboraviti, ali očito da to nije slučaj.

Ipak, uz štedljiv procesor, ostao sam ugodno iznenađen koliko baterija zapravo traje. Sigurno da su određenu ulogu odigrale i one razne štednje baterije koje nije moguće isključiti, ali opet, drago mi je da baterija traje duže od očekivanog.

To i dalje ne znači da će zahtjevniji korisnici izvući cijeli dan korištenja, štoviše, vjerojatno će se na punjač spojiti u ranim večernjim satima, ali svi oni manje zahtjevni će ostati sasvim zadovoljni.

U mom načinu korištenja izdržao je od jutra do nekih 18 ili 19 sati, kada bih definitivno potražio punjač. Jednog malo zahtjevnijeg dana, uz noćni izlazak, posegnuo sam za punjačem u lokalnom ugostiteljskom objektu i ugodno ostao iznenađen jer sam po prvi put pronašao i brzi USB-C punjač. Svega 20-ak minuta bilo je dovoljno da U11 Life s 15% skoči na pristojnih 40%, i izdrži mi ostatak izlaska bez većih problema.

Nažalost, HTC je iz nepoznatog razloga izostavio brzo punjenje na ovom modelu, no zbog relativno malog kapaciteta, bili smo zadovoljni samom brzinom punjenja s priključenim 10W punjačem.

Mojim načinom korištenja, U11 Life bi u prosjeku rezultirao s nekih 4h uključenog zaslona u, što je otprilike sat vremena manje nego što bi istim načinom korištenja izdržao Samsung Galaxy A5 2017.

Zaključak

HTC U11 Life je u neku ruku poseban uređaj, bez neke jasne konkurencije. Jedini je trenutno na Android One platformi kojeg službeno možete kupiti u Hrvatskoj, a iskreno se nadamo da će ih još dosta doći. Najveća prednost je, naravno, u nadogradnjama koje su obećane kroz iduće dvije godine, ali i u sigurnosnim zakrpama koje će dobivati još godinu poslije toga.

Nažalost, to je rijetkost u svijetu Androida, i dok god se situacija ne popravi, ovo će biti nešto dobro i posebno.



S druge strane, gledajući ga kao sam uređaj, poseban je s tim senzorima pritiska, ugrađenim ispod okvira uređaja. Sigurno da sama ova funkcija neće pridobiti veliku količinu uređaja, ali sudeći po reakcijama određenih poznanika, čini im se kao “fora” stvar. Definitivno da može biti korisna ako je dobro posložite. Osobno kraći klik koristim za uključivanje kamere, a duži za uključivanje bljeskalice, i oba me dobro služe već nekoliko mjeseci, koliko koristim običan U11.

Procesor je dovoljno snažan za sve svakodnevne zadaće, a u kombinaciji s čistim Androidom sve obavlja u zavidno brzo. 32 GB interne memorije zasigurno nije teško napuniti, ali je dobra stvar što ju možete lako proširiti. Volio bih kad bi umjesto 3 GB RAM-a bilo tu i 4, čisto kao neka podloga za budućnost, ali očito da se crta negdje morala podvući.

Kamere su pristojne kvalitete. Rekao bih da ih izvlači dobar Googleov algoritam za obradu fotografija, koji, uostalom, dijeli i s Pixel uređajima, koje mnogi smatraju nositeljima najboljih kamera u smartfonima.

Sve u svemu, U11 Life je sasvim solidan uređaj, ne pretjerano impresivne kvalitete izrade, ali vrlo lijepog i privlačnog dizajna, bez obzira na velike obrube oko zaslona. Dolazi s dobrim i kvalitetnim komponentama, upakiranima u vodootporno kućište s proširivom memorijom, ali ne i 3,5 mm izlazom za slušalice.

U slobodnoj prodaji ga možete pronaći za otprilike 2600 kn, što je definitivno malo veća svota od one koju smo očekivali, ali uskoro bi se mogao pojaviti i u ponudi vašeg operatera, gdje će zasigurno biti znatno jeftiniji u kombinaciji s određenim tarifama.

Najbolje cijene HTC uređaj, pa tako i za ovaj, pogledajte na mobis.hr