Nakon kraće pauze, ponovno krećemo sa serijalom tekstova o našim omiljenim teleoperaterima. Naravno da se u međuvremenu nisu puno promijenili, nego je nas uhvatila inspiracija da ponovno malo opletemo po njima, a istini za volju, materijala nikad ne fali.
Nakon što smo se dotakli A1 i potom Tele2, na red je došao najdraži nam monopolist – Hrvatski, ili bolje reći - njemački telekom. Ovoga puta nećemo puno filozofirati i vraćati se u povijest, budući da je opće poznato na koji je način nekadašnji HPT privatiziran i kako se zahvaljujući monopolu kojeg mu je osigurala država, iz gubitaša pretvorio u prosperitetnu tvrtku.
I što nas je ovoga puta ubolo? Pa ni manje ni više nego – lažno oglašavanje, ako to tako možemo definirati. No, s obzirom da znamo kakva neorganiziranost vlada unutar ove kompanije, ne možemo ju izravno optužiti za spomenutu rabotu. S druge strane, da živimo u nekoj uređenijoj državi, na primjer u zemlji vlasnika HT-a, ovo što slijedi bi svakako bilo okarakterizirano upravo kao što sam i rekao – lažno oglašavanje i slučaj bi već bio u rukama pravnika.
O čemu se radi?
Prije otprilike godinu dana, izgrađena je zgrada (podaci poznati redakciji) u kojoj sam unajmio ured. Struja i voda su uredno spojeni, ali ne i internet, odnosno telekomunikacijske usluge. Prije nego sam odabrao spomenutu lokaciju, kao svaki tehnološki osviješten građanin sam na stranicama operatera provjerio dostupnost interneta. U tom trenutku mi se s obzirom na pogodnosti ponuđene u Magenta 1 usluzi najlogičnijim učinio izbor Hrvatskog Telekoma.
Utipkao sam adresu, sustav je javio da je usluga dostupna, doduše ne s nekom bijesnom brzinom, ali rekoh sam sebi, 50 mbps će mi za početak biti dovoljno pa ćemo kasnije vidjeti. S agentom sam zbog brzine odmah preko telefona dogovorio sklapanje ugovora, uz njegovo obećanje kako će usluga biti dostupna kroz nekoliko dana.
Naravno, kako to već biva, prošlo je i više od mjesec dana dok su se teničari pojavili, no nisam se žalio jer sam bio sretan što su napokon tu. I tako njih dvojica fino uđu u podrum zgrade gdje se nalaze brojila HEP-a, vodomjeri i telekomunikacijske instalacije.
Nakon kratkog razgovora i psovanja između dvojice tehničara, zaključili su da uslugu nije moguće spojiti jer - „zgrada nije spojena na TK infrastrukturu“. Kad sam ih zapitao u čemu je problem, rekoše doslovno – u dva metra kabela. Na moju užasnutu facu i ponudu da im ja kupim kabel, rekli su da to ne smiju napraviti jer moraju tražiti dozvolu HT-a, budući da su oni samo kooperanti. Da bi stvar bila gora, u zgradi je već pola stanova bilo useljeno.
U tupilu koje me uhvatilo, samo sam priupitao „što sad“, a tehničari su odgovorili da će se javiti čim dobiju dozvolu od operatera.
I prođe tako još mjesec dana, i netko iz HT-a me zove na mobitel kojeg sam ostavio kao kontakt broj i pita me poznam li izvjesnog gospodina (podaci poznati redakciji). Rekoh - ne poznam i da kakve to veze ima s mojom uslugom. Ljubazni agent kaže da na „papiru ispred sebe“ ima nekoliko brojeva mobitela čiji su vlasnici tražili uslugu, ali da nijedan od njih ne zna dotičnog gospodina.
Naknadno sam shvatio da se radi o investitoru (ili suinvestitoru) novoizgrađene zgrade, ali da oni s njim ne mogu stupiti u kontakt, a njegov potpis im je potreban zbog spajanja ona dva metra kabela kako bi zgrada mogla dobiti pristup internetu, telefonu i IP TV-u.
E sad, razumijem problem koji HT ima s dotičnim gospodinom, ali da ga ni nakon godinu dana nisu uspjeli riješiti je zaista fascinantno. OK, to ćemo opet pripisati sjajnoj organiziranosti unutar kompanije, no ono gdje leži problem je činjenica da na HT-ovim web stranicama i dalje stoji da je usluga na ovoj adresi dostupna i ako to želite, s agentom teleprodaje još uvijek možete sklopiti dogovor, odnosno ugovor kojeg će vam poslati na potpisivanje, nakon čega će neki drugi kooperanti utvrditi ovo isto.
Naravno, kad sam shvatio o čemu se radi, odmah sam tražio raskid ugovora, a neki novi agent službe za korisnike me iz petnih žila od toga pokušao odgovoriti, pravdajući sve ovo malim tehničkim problemima koji će biti riješeni i kako meni nijedan račun neće stići dok uslugu ne počnem koristiti. No, kako sam prije desetak godina već imao sličnu situaciju s fantomskim računima, pa čak i ovrhu koju mi je poslao njihov Iskon za uslugu koju uopće nisam koristio, baš sam se zainatio i uz sva obećanja i ponude raznoraznih gluposti poput besplatnih minuta prema Afganistanu, inzistirao sam da se ugovor raskine, budući da uslugu nije moguće realizirati. Naravno, pritom sam morao spomenuti i HAKOM i odvjetnika.
Dakle, i uz sve poznate probleme, HT me i dalje nagovara da ne odustajem od usluge koju ne može isporučiti i realno je lažno reklamira, te očekuje da ću dovijeka čekati da stupe u kontakt s gospodinom čiji im je potpis potreban za spajanje dva metra kabela. Umjesto da iskoriste moje iskustvo, ali ono drugih stanara iste zgrade, kako bi na svojoj web stranici promijenio podatke o dostupnosti, odnosno nedostupnosti usluge, HT i dalje ustraje u svom naumu, koristeći se istreniranim agentima teleprodaje koji su očito morali položiti i nekakav jeftini ispit iz psihologije.
Ne znam može se ovakva situacija spriječiti, ali smatram da je ovo dobro znati. Ukoliko useljavate u stan/ured u novogradnji, raspitajte se kod susjeda imaju li internet i kakav. Na koncu, a s obzirom da zbog žurbe to nisam stigao napraviti, kasnije sam shvatio da svi koriste A1 Homeboxove i Tele2 pokućni. Zbog toga sam ja ostao osuđen na HT-ov mobilni internet i Unlimited tarifu s 1TB prometa, no s obzirom na moje potrebe i moguću jednostranu promjenu uvjeta korištenja, odnosno smanjenja brzine, prisiljen sam koristiti mobilne usluge i ostalih dvaju operatera.
Zato pazite gdje useljavate i dobro se raspitajte o stanju telekomunikacijske infrastrukture. Također, ako uzimate bilo koju mobilni „flat“ tarifu, svakako prethodno izmjerite brzinu i kvalitetu signala.
