Pixel 3 XL – Recenzija

Googleovi Pixeli u našim krajevima su rariteti, ponajprije zbog neshvatljive Googleove politike koja dio jedinstvenog tržišta Europe potpuno zanemaruje, tj. kao da ne postoji.

Upravo zbog toga smo sumnjali da će nam Pixel 3 XL uopće stići na test. Ali evo, ponovno smo se uspjeli dočepati jednog primjerka, i to zahvaljujući HGSpotu, jer riječ je o iznimno zanimljivom uređaju, kako zbog njegove fantastične kamere, tako i zbog svih kontroverznih odluka koje je Google povukao s ovim uređajem.

Smješna je to situacija u kojoj se Google prve godine ruga Appleu, kao svom najvećem konkurentu, a druge godine sam sebi uskoči u usta.

I evo ga, tako ovoga puta imamo uređaj s definitivno najružnijim zubom na tržištu, jer zub sam po sebi očito nije bio dovoljna šaka u oko. Uređaj je to i s relativno velikom bradom, ali i svega 4 GB RAM-a i 64 GB interne memorije, a nije niti malo pristupačan.

Pa zašto bi onda jedan takav uređaj bio toliko poželjan među ekipom koja se zapravo najviše “razumije” u tehnologiju? Vjerojatno zato što je u određenim stvarima fantastičan, i gotovo da mu nema ravnog.

Pixel 3 XL je uređaj koji je na nas ostavio toliko podijeljenih dojmova, da nismo sigurni volimo li ga ili mrzimo, privlači li nas dizajnom ili odbija. Želimo li s jedne strane dati toliku svotu novca za njega, ili ga apsolutno želimo zaobići.

Kako je to sve uspjelo Googleu, kojim stvarima nas je oduševio, a kojim, blago rečeno razočarao, saznajte u nastavku.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dimenzije
158 x 76.7 x 7.9 mm

Masa
184 grama

Zaslon
6,3 P-OLED 2960 x 1440 523 ppi, GG5

SoC
Qualcomm Snapdragon 845

CPU
4×2.8 GHz Kryo 385 Gold + 4×1.7 GHz Kryo 385 Silver

RAM
4 GB

Interna memorija
64/128 GB

Micro SD
Ne

Povezivanje
WiFi, A-GPS, Bluetooth 5.0, NFC, DLNA, USB-C

Otpornost na vodu
Da

Brzo/bežično punjenje
Da/Da

OS
Android 9.0 Pie

Kamera
12.2 MP, f/1.8, 28mm, 1/2.55″, 1.4µm, OIS, dual pixel PDAF, 4K 30fps

Prednja kamera
8 MP, f/1.8, 28mm, PDAF + 8 MP, f/2.2, 19mm

Baterija
3430 mAh

Cijena

Ustupio

PREDNOSTI
NEDOSTACI

Napredan softver
Ogroman zub

Izvrsne performanse
Samo 4 GB RAM-a

Izvrsna kamera
Problemi s mikrofonom

Odlični stereo zvučnici
Ne snima 4K 60 fps video

Dizajn, kućište i ergonomija

Trend smanjivanja obruba oko zaslona doveo je do Essential Phonea i zuba na vrhu zaslona, koji je implementacijom na iPhoneu obilježio jedan dio povijesti u dizajnu smartfona. Izuzev Samsunga, praktički sve kompanije su u većoj ili manjoj mjeri iskopirale upravo Appleov duboki i široki zub, a ne onaj mali kao na Essentialu.

Na najnovijim Samsungovim i Huaweijevim modelima možemo pronaći rupicu pri vrhu zaslona, kao izrez za smještaj kamere. Xiaomi koristi klizni dizajn, gdje se kamera skriva u donjoj polovici smartfona, skrivenoj ispod zaslona. OnePlus 6T ima tzv. kapljicu, a Google – brk nalik onom kojeg je svojevremeno nosio Charlie Chaplin.

Teško je drukčije opisati ovoliko velik zub, a internet je nemilosrdno zbijao šale na račun Googlea. Ali onda su kupci počeli koristiti Pixel 3 XL i zaboravili su da zub postoji, baš kao što su zaboravili i da vrlo sličan postoji i na iPhoneu, ili bilo kojem drugom smartfonu.

Jedna u nizu opravdanja je činjenica da je Googleov zub jednake površine kao i “bilo koji drugi”, samo je viši. Vjerujem da je to tako, premda nisam računao površine zuba na svakom modelu pojedinačno, ali isto tako smatram da je oblik samog zuba vrlo važan. Teoretski, da se zub svojom cijelom površinom “razlije” po vrhu zaslona, dobili bismo nešto što ima recimo Note 9, dakle gornji dio smartfona bez zuba, i izgledao bi lijepo i atraktivno.

Osobno se nisam niti nakon dva tjedna privikao na zub, no to je bilo i očekivano jer se nisam privikao niti na mnogo manje. Pitao sam i nekoliko prijatelja i poznanika koji rijetko prate tehnologiju, što misle o Pixelu i kako im izgleda i otprilike svi oni koji već imaju smartfon sa zubom, rekli su da je vrlo lijep. Pitao sam ih i što misle o zubu, a tek nakon tog pitanja bi izjavili da izgleda kao iPhone i to je otprilike to.

Njegovu veličinu kao i veličinu brade, donekle opravdavaju fantastično stereo zvučnici. Za razliku od gotovo svih smartfona ove godine, smješteni su na prednju površinu koja je direktno usmjerena prema vama. Praktički ih je nemoguće prigušiti za vrijeme normalne uporabe uređaja, a doživljaj gledanja videa ili igranja Asphalta 0 ili PUGB-a je puno bolji nego na smartfonima gdje je glavni zvučnik na donjem rubu uređaja.

Unutar zuba smještene su i dvije kamere, klasična i širokokutna, što je zanimljiv odabir, budući da na stražnjoj strani i dalje imamo samo jednu. Poleđina više nije dvobojna, a umjesto drukčijih boja, ili samo nijansi boja, imamo drukčije teksture, odnosno završne obrade.

Cijela poleđina je staklena, no donji dio je matiran, a gornji ispoliran. Time se riješio veliki problem packanja staklenih uređaja, a istovremeno se zadržao premium izgled, kao i osjećaj u ruci. S gornjim ispoliranim dijelom, odnosno onim koji nije matiran, zadržali su prepoznatljiv izgled cijele Pixel serije.

Nemamo 3,5 mm izlaza za slušalice, ali u kutiji s uređajem uredno dobivamo adapter. Dobit ćete i USB-C OTG adapter, poželite li spojiti stari uređaj s novim ili možda jednostavno prebaciti podatke s prijenosnog hard diska ili obične flash memorije. Taj adapter nećete moći koristiti za punjenje vašeg uređaja, što biste mogli poželjeti, jer Pixel je jedan od rijetkih uređaja koji se isporučuje s USB-C kabelom na oba kraja, kao i brzim punjačem koji ima samo USB-C izlaz.

Na dnu, pored USB-C utora smjestio se utor za jednu nano SIM karticu, a i ove godine imamo podršku za e-SIM. Micro SD je na gotovo svim Googleovim uređajima nepoznanica, a Pixeli nisu izuzeci.

Tipke su smještene na desni bok uređaja, a ona za uključivanje je i ovoga puta u bijeloj izvedbi, tj. dručkije boje od ostalih. Nježno zelena, ili isprana zelena je ovoga puta kreativni odabir nekog nepoznatog dizajnera, iako se meni osobno više sviđa ona u odnosu na lanjsku narančastu, većina ne dijeli moje mišljenje. Narančasta tipka preselila se na “not pink” izvedbu boje, kako je Google kreativno zove.

Među kreativnim odabirima pronašla se i odluka o samom smještaju tipki na desnom boku uređaja. Naime, na velikoj većini uređaja koji imaju smještene sve tipke na desni bok, one za kontrolu glasnoće nalaze se iznad tipke za uključivanje, a na Pixelu je to obrnuto. Samim tim nerijetko bih isključio zaslon umjesto stišao ton ili pojačao ton umjesto ugasio zaslon. Sve je to samo stvar navike, ali isto tako smo barem od Googlea očekivali primjer kako se standardi poštivaju ili stvaraju, a ne da se krše.

Zaslon

Jedne od najvećih kritika na lanjski Pixel 2 XL došle su na račun njegovog zaslona, odnosno pojavu hladnijih tonova ovisno o kutu iz kojega bi ste ga promatrali. Objasnio sam još tada da su to klasične boljke OLED zaslona, pogotovo ukoliko se radi o praktički bilo kojem proizvođaču osim Samsungu.

Vremena se mijenjaju na bolje, pa se tako promijenio i Pixelov zaslon kojega ovoga puta potpisuje Samsung. Bez obzira što je zaslon osjetno bolji u odnosu na prošlu godinu, i što je riječ o zaista vrlo dobrom zaslonu, on ipak nije na razini onih koje se ugrađuju u najskuplje Samsungove i Appleove modele.

Tako je Pixelov zaslon vrlo dobrih kutova vidljivosti, perfektnog prikaza crne i praktički beskonačnog kontrasta, ali nedovoljno svijetao na suncu, sudeći po najvećim kritičarima.
Osobno bih prije rekao da smo postali razmaženi u ovoj klasi uređaja, ali porast cijena nam na to i daje i pravo. Ukoliko plaćamo premium cijenu, očekujemo i premium… sve.

Ne mogu reći da sam imao problema s sa zaslonom. Nisam, primjerice, tražio hlad samo da vidim što je na zaslonu, pogotovo ne u ovo doba godine kad sunce nije toliko jako kao ljeti, ali za pola godine, na plaži na moru, mogli biste poželjeti nešto svjetliji zaslon.

Na dijagonali od 6.3 inča smjestilo se 2960×1440 piksela, što rezultira vrlo visokom gustoćom od 523 ppi. Prikaz boja je vrlo vjeran, a čak je podržan i DCI-P3. Omjer stranica je novi moderni 18.5:9, a skupa s njim došli su mali problemi kod pregledavanja videa, što nismo očekivali od Googlea.

Naime, prikaz videa vodoravno je decentriran gledajući komlpetan smartfon, što možda ne bi došlo toliko do izražaja da je gornji rub zaslona praktički nepostojan, a donji pomalo debeljuškast. Samim time, video umjesto da je smješten centralno u odnosu na sam uređaj, on naginje više prema gornjem dijelu.. Pomalo iritantno i ostavlja dojam kao da Googleovi inženjeri uopće ne koriste svoje proizvode.

Uveden je i novi trik pri isključivanju zaslona, ostavljajući ga u Always On režimu rada, koji ga ne isključuje u potpunosti, već kao da spusti osvjetljenje na 1%. Tako se najsvjetliji dijelovi pozadine i dalje ocrtavaju na Always On zaslonu, odnosno pozadina oko sata nije u potpunosti crna, već gotovo potpuno zatamnjena.

Moguće da ovo čak i ne troši toliko bateriju, ali ostavlja dojam kao da nešto nije kako treba. Kao da ste krivo pritisnuli tipku za isključivanje zaslona pa se on nije u potpunosti isključio. Po meni je najbitnije da ima Always On i da su na njemu jasno vidljive obavijesti uz sat i datum, a tu ulogu ispunjava savršeno.

Hardver i performanse

Pixeli su Googlevi kao top modeli žele stajati uz bok najjačem Galaxyju ili iPhoneu, pa stoga i ne čudi što ispod haube kuca trenutno najsnažniji osmerojezgreni Snapdragon 845. Četiri snažnije Kryo 385 Gold jezgre tako rade na taktu od 2,5 GHz, a četiri štedljivije Kryo Silver na na 1,6 GHz, baš kao i na velikoj većini ostalih uređaja s ovim procesorom. Za grafički dio posla brine se, naravno – Adreno 630, za kojeg imamo samo riječi hvale.

Međutim, hadrversko iznenađenje ne leži u samom procesoru, već u svega 4 GB RAM-a i 64 GB interne memorije, koju uz to ne možete ni proširiti. U vrijeme kad i osjetno jeftiniji smartfoni znaju doći sa 128 GB interne memorije, a s najskupljim modelima imate ponekad na raspolaganju i pola terabajta, te uzevši u obzir da Google sa svojom linijom smartfona pruža određeni primjer ostalim proizvođačima, ne možemo se ne zapitati čemu ovakva politika?

U ponudi je dostupan još samo model sa 128 GB interne memorije, ali svima onima kojima je to malo, ne preostaje ništa nego da uzmu uređaj nekog drugog proizvođača, jer Google u ponudi nema modela s većom količinom interne memorije. Smatramo da je 128 GB dovoljno za prosječnog korisnika, ali definitivno ne ulazimo u individualne potrebe kupaca, jer i sami spadamo u onu skupinu koja 128 GB vrlo lako popuni.

S pozitivne strane, uređaj je radio tako dobro da nigdje nismo mogli naći prigovora na svega 4 GB RAM-a, ali isto tako bismo voljeli da je ispod haube još 2 GB RAM-a više, čisto kao osiguranje za sve buduće nadogradnje Androida koje će biti još gladnije za resursima.

S kvalitetom signala nismo imali baš nikakvih problema, a sa zvučnicima smo ostali oduševljeni. Možda sama kvaliteta zvučnika nije toliko značajno bolja od one u najnovijem iPhoneu, ali je zbog njihovog položaja, koji su direktno usmjereni prema korisniku, opći dojam puno bolji.

Pixeli 3, i manji i veći, imaju jedan neobičan problem vezan uz razgovor putem zvučnika. Naime, jednom kad razgovor prebacite sa slušalice na zvučnik, mikrofon prestane raditi kako treba. Ukoliko ne razgovarate na razglasu, nećete pronaći nikakve probleme vezane uz mikrofon, dapače, sugovornici će vas čuti najnormalnije. Ali ukoliko volite razgovarati na razglasu, pogotovo jer su zvučnici tako dobri i možete ih iskoristiti čak i dok se vozite u autu, onda će vaši sugovornici imati poteškoća da vas čuju. S obzirom da je ovo problem softverske naravi, začuđuje što Google nije izdao update softvera čak niti nakon toliko vremena od izlaska smartfona.

I ove godine Pixeli dolaze s dodatkom hardvera koji je osjetljiv na stisak šake. Prisjetimo se, stiskanjem uređaja možete pozvati Googleovog asistenta i izdati mu neku brzu naredbu, što je dosta zgodno dok koristite rukavice, i naravno, ukoliko dobro baratate engleskim ili nekim drugim podržanim jezikom.

Čitač otiska prstiju smješten je na poleđinu, a zahvaljujući “tradicionalnom” smještaju na vanjski dio kućišta, očekivano je brz i precizan.

Softver i sučelje

Nekad su Googleovi Nexusi dolazili s potpuno čistim Androidom, a nekako se uvriježilo da s upravo takvim dolaze i Pixeli. Situacija je ipak takva da je čak i Googleova verzija Androida na Pixelu, nešto drukčija od “čiste” verzije Androida?

Kako svaka pita nije ista, tako niti Android 9 Pie u inačici za Googleove Pixele nije isti niti na jednom drugom uređaju, barem za sad.

Za početak, jasno se vidi da je sučelje u odnosu na ono lanjsko donekle redizajnirano. Na ljepše ili ružnije, ovisi o vašem stajalištu. Traka s prečicom za Googleovu tražilicu fiksirana je na dnu početnog zaslona, odmah povrh navigacijskih tipki i ispod prvog reda ikona. Same navigacijske tipke su sada samo dvije, dok je treća nestala. S tim da je home tipka na sredini, a back tipka se zadržala njoj s lijeve strane. Tako je na mjestu tipke za multitasking ostala rupa.

Ulazak u izbornik s aplikacijama odvija se gestom povlačenja prsta s dna zaslona, s tim da morate barem posegnuti dolje do tražilice, jer povrh nje gesta više neće funkcionirati kao što funkcionira na velikoj većini ostalih smartfona.

Nakon što ste jednom povukli prstom da biste otvorili izbornik s aplikacijama, shvatit ćete da ste ušli u multitasking izbornik, a za izbornik s aplikacijama bit će potrebno još jedno povlačenje prsta, opet s donjeg dijela zaslona jer ćete u protivnom zatvoriti aplikaciju iz multitasking izbornika. Moguće je izbornik s aplikacijama otvoriti i jednim potezom, ali za tu akciju ćete morati prstom potegnuti skroz od dna i prijeći polovicu zaslona.

Sad kad smo se upoznali s novim načinom otvaranja izbornika aplikacija i multitasking izbornika, postavlja se pitanje nije li logično da se onda gestom vraćamo na početni zaslon ili korak unatrag? Možda je logično, ali za te dvije radnje bit će potrebno tapnuti na već spomenute ikonice na dnu zaslona.

Do sada ste za zamjenu dvije aktivne aplikacije dvaput tapnuli na multitasking tipku, a sada trebate potegnuti prstom od back tipke do home tipke. Valja pripaziti da to napravite točno predviđenom brzinom i duljinom, jer u protivnom biste mogli “premotati” nekoliko zadnje korištenih aplikacija iz multitasking izbornika. Samim time, umjesto da prebacujete između dvije aplikacije, tu bi se moglo pronaći i 5-6 zadnje korištenih, ovisno o tome koliko brzo potegnete prstom između back i home tipke.

Ukoliko vam ovo zvuči bespotrebno zakomplicirano, ne varate se. Bilo je potrebno nekoliko dana da se priviknem na ovaj sustav navigacije, a čak ni nakon dva tjedna nisam uspio u potpunosti savladati gestu za prelazak između zadnjih dviju korištenih aplikacija. Da barem postoji gesta kojom bismo spustili izbornik s obavijestima, a ne da se moramo protegnuti skroz do vrha zaslona uvijek, bilo divno. Istina, postoji način da traku s obavijestima spustite putem čitača otiska prstiju, ali je ona totalno nepraktična, tako da ju ni ne koristim.

Pokazivač glasnoće premješten je s vrha zaslona na desni bok, odmah uz hardverske tipke, što je i logično. Ono što nije logično jest to što s tipkama za glasnoću kontrolirate isključivo ton medija, a ne i samog zvona, dok ćete za kontrolu glasnoće uređaja morati ući u postavke. Danas čak i na iPhoneu možete namjestiti glasnoću čega želite kontrolirati tipkama, kad ste na početnom zaslonu, tako da ne vidim razloga zašto Google ima potrebu to dodatno komplicirati.

Ipak, nakon dva tjedna korištenja ovakvog uređaja, čovjek kao da oboli od Stokholmskog sindroma. Drugog objašnjenja za moje osjećaje prema ovom uređaju nemam.

Zgodnih dodataka softveru ne manjka, a svi smo ostali blago fascinirani kad je Googleov asistent umjesto korisnika nazvao frizerski salon i dogovorio termin za šišanje. Nije prošlo puno vremena otkad smo o ovakvoj tehnologiji maštali i zamišljali je kao svojevrsnu varijantu JARVIS-a, u naravno puno skromnijem izdanju od onog koji stoji gospodinu Starku na usluzi.

Googleov asistent može se javiti umjesto vas i povesti donekle razgovor, te zapisati njegov transkript, ali ovo je ograničeno samo na govorna područja poznata asistentu, tako da je Hrvatska ostala zakinuta za ovu uslugu.

Digital Wellbeing naziv je Googleovog rješenja za prekomjernu upotrebu smartfona, koju mnogi s pravom nazivaju ovisnošću. Naravno da su nam smartfoni prijeko potrebni i da je bez njih život danas praktički nezamisliv, ali ako se ujutro prvo uhvatite za smartfon, a tek onda poželite dobro jutro ukućanima, vjerojatno ste i vi blago ovisni.

Zato vjerujem da će vam ova usluga barem dati uvid u to koliko koristite vaš smartfon. Ostao sam iznenađen kad sam shvatio da me svako otvaranje Instagrama “na minutu” dnevno “košta” više od pola sata, a da mi WhatsApp uzima približno vremena koliko i telefonski razgovori, što je prilično puno. Mislio sam i da nešto više vremena provodim surfajući, ali ispada da je to vrijeme znatno manje od onog provedenog na YouTubeu.

Također, broji vam i koliko ste puta otključali uređaj i koliko ste obavijesti primili. Možete misliti moju facu kad sam vidio da sam u danu uređaj otključao preko 100 puta i da sam primio preko 1000 obavijesti. Bio je to trenutak kad sam shvatio da je ovo zaista prevelika količina obavijesti i jednostavno sam neke društvene kanale morao potpuno odcijepiti kako bih nastavio normalno funkcionirati. Nakon toga broj se normalizirao i kroz dan bih zaprimio tek nešto više od 300 obavijesti, što smatram vrlo pristojnom brojkom u odnosu na prijašnju.

Sve u svemu, ukoliko mislite da vam je 30 minuta Instagrama dnevno dovoljno i recimo 1 sat YouTubea, to možete namjestiti unutar samog Digital Wellbeinga u postavkama uređaja i nakon što istekne predviđeno vrijeme, aplikacija će se sama ugasiti i reći vam da malo “ohladite”. Isto tako možda se i vi zapitate odakle vam stižu sve obavijesti, koliko ih ima, i koliko vremena trošite na njih. Isto tako trebate razlučiti koje su vam obavijesti vezane za posao (npr. email), a koje za zabavu, koja se, eto, često zna pretvoriti u ovisnost.

Ukoliko nemate samokontrolu, možda vam ovo pomogne u namjeri da “bačeno” vrijeme provedete kvalitetnije, primjerice u krugu obitelji, vježbajući, educirajući se ili što već mladi (ne) vole.

Pixel donosi još nekoliko zanimljivih trikova u rukavu, kao recimo povratnu informaciju vibracijom kroz skoro cijelo sučelje. Najveća primjena ove funkcije nalazi se u tipkovnici koja zavibrira ovisno kako pritisnete koju tipku. Ali ovdje ta funkcija nešto naprednija, pa može vibrirati i dok pomaknete određenu sklopku, recimo za uključivanje WiFi-ja, ili Bluetootha.

Ne vidim velike koristi od ovoga, ali jednom kad se naviknete na nju, bit će vam malo čudno bez nje. Vjerojatno ima boljih primjena unutar određenih igara koje bi to mogle iskoristiti kad bi ovakvu funkciju imalo više uređaja.

Zanimljivo, ali Google nema opcije za otključavanje uređaja putem lica. Vjerojatno jer je takav sustav bez određenih biometrijskih senzora potpuno nesiguran.

Kamera

Najsnažniji Pixelov adut i ujedno razlog zbog kojeg mnogi trpe sve ostale mane, jest njegova kamera. Hardverski nije to ništa posebno. Nikakva Star Trek tehnologija ni ekskluzivni ugovor sa Sonyjem za senzore iz budućnosti. Jednostavno se radi o iznimno pametnom softveru.

Zanimljivo, fotografije uhvaćene s Pixelom općenito ispadaju prosječne, ali sve dok god niste spojeni na internet. Nakon spajanja, Pixel kao da šalje određen set podataka negdje na server, koji ih potom analizira i vraća nazad, te sukladno njima obrađuje fotografiju.

Nisam siguran je li ovo točan opis toga što se događa, ali me iznenadilo jer sam unutar susjedne nam države ostao odcijepljen od interneta, a fotografije su postale neusporedivo bolje, vrativši se u teritorij Lijepe naše. Potom sam na internetu pronašao brojna objašnjenja, pa kad svi već imaju svoje, odlučio sam i ja napisati jedno, za koje se nadam da vam se svidjelo.

Što točno Googleovi serveri rade fotografijama, a da to Pixel ne može, nisam siguran, ali rezultat je fenomenalan.

S druge strane, ovakve pohvale ne možemo uputiti sučelju. Nije u potpunosti osiromašeno, ali voljeli bismo vidjeti ručne postavke, koje možete dobiti samo uz pomoć neke od aplikacija iz Play trgovine. Ali uzevši u obzir koliko je algoritam za prepoznavanje scena dobar, preostale su zaista rijetke situacije gdje sam poželio isprobati par trikova s ručnim postavkama.

Fotografije se snimaju u maksimalnoj rezoluciji od 12,2 MP, 4:3 omjera, a u ponudi još imate niže, kao i rezoluciju od 8,3 MP u 16:9 omjeru stranica.

Kod Pixelove kamere, osim stvarno fenomenalnih i zapanjujućih fotografija, oduševljava i pouzdanost. Nismo direktno usporedili kvalitetu fotografija sa Mate 20 Pro, Noteom 9 ili najnovijim iPhoneima, ali definitivno bih ovu kameru odabrao ispred bilo koje druge, upravo zbog njene pouzdanosti. Kad god okinete fotografiju, budite sigurni da će ona biti najbolji mogući rezultat ove kamere.

Oduševljava i fantastična stabilizacija koja je premašila sva očekivanja. Niti jedan smartfon nema toliko dobru stabilizaciju hoda prilikom snimanja videa, čak i u 4k rezoluciji. Mana je veći crop faktor, odnosno uži kadar snimanja koji je potreban radi sigurnosnih zona za stabilizaciju slike. Uostalom, i procesoru je lakše obraditi podatke uhvaćene sredinom senzora, nego i sve ostale.

Malo sam neugodno ostao iznenađen što nema opcije za snimanje 4k fps videa, već samo 30 fps, ali i to što je Slow Motion daleko od onih koje nudi konkurencija. Pixel je sposoban snimati tek 120 sličica u sekundi u FullHD rezoluciji, za razliku od mnogih drugih koji, koji snimaju i u 960 fps. Čak i iPhone može snimati u 240 fps.

Huawei nas je početkom prošle godine oduševio s noćnim načinom rada u svojim P20 modelima, a gotovo isti takav način sada je ponudio i Google. Riječ je algoritmu koji spaja nekolicinu snimki u jednu i time dobiva relativno oštru fotografiju, s ogromnim dinamičkim rasponom. Koliko fotografija će uhvatiti dok mirno držite uređaj, to ovisi o količini svjetla. U dnevnim uvjetima, koristeći noćni način fotografiranja, dobit ćete fotografiju HDR izgleda, a vaš smartfon će konačnu fotografiju dobiti za svega sekundu, eventualno dvije. U uvjetima lošeg osvjetljenja, hvatanje fotografije može potrajati i do 30 sekundi, za trebati vrlo mirna ruka.

Međutim, nije potrebno biti potpuno miran, ali je isto tako poželjno da uređaj ipak ostane u približno istoj poziciji od trenutka kad ste započeli fotografiranje, pa sve dok ne odradi svoju magiju.

Sada još jednom dolazimo do zaključka da brojke nisu uvijek glavne, i da uz same otvore blende, veličine senzora i rezoluciju, ogromnu ulogu igra softver bez kojeg ništa ne bi bilo moguće. Tako će Pixel 3 XL s 1/2,55” Sonyjevim IMX363 senzorom i f/1.8 otvorom blende, nerijetko posramiti čak i uređaje s većim senzorima i otvorima blende.

Uz fantastičnu stražnju kameru, moram priznati i da me par prednjih potpuno oduševio! Jedna je, recimo to tako, normalna, a druga je širokokutna. Obje su sposobne fotografirati u maksimalnih 8 MP i snimiti FullHD video. Riječ je također o Sonyjevom senzoru, no potpuno nepoznatom modelu IMX355 o kojem osim rezolucije, ne znamo gotovo ništa.

Normalna kamera donosi nešto veći otvor blende f/1.8 u odnosu na f/2.2 na širokokutnoj, ali i autofokus, za kojeg je širokokutna ostala zakinuta. Ipak, niti Mate 20 Pro nema autofokus na prednjoj kameri pa smo vidjeli da fotografije u pravilu ispadaju pristojno. Na Pixelu su izvrsne, štoviše, toliko dobro da se nedostatak autofokusa rijetko i primijeti.

Manji otvor blende ujedno znači i manje svjetla, ali dobra je stvar što i na prednjoj kameri možete koristiti noćni način. Moram priznati da me ova širokokutna kamera ugodno iznenadila kvalitetom, ali i kutom pokrivanja od 97 stupnjeva. To je otprilike 18mm u svijetu full frame kamera, u odnosu na 75° na normalnoj kameri, što odgovara 28mm ekvivalentu. Jasno je da je razlika ogromna, pogotovo kad u obzir uzmete da je to selfie kamera koju bez dodatnih pomagala, od sebe možete odmaknuti samo koliko su vam ruke dugačke.

Ne treba zaboraviti niti na Google Lens, implementiran u sučelje kamere kao posebni način fotografiranja. Prisjetimo se, Lens je samostalna Googleova aplikacija koja analizira ono što vaša kamera vidi, te na temelju toga vam daje informacije. Možete tako usmjeriti kameru u naočale ili sat pa će vam Google pokušati pronaći o kojem je točno modelu riječ, ali šanse da pogodi točan model su vrlo male. Usmjerite li kameru prema psu ili mački, čak će vam donekle prepoznati i pasminu. Kažem donekle, jer ništa od ovog nije potpuno precizno, ali definitivno je fascinantno koliko umjetna inteligencija napreduje.

Google već godinama radi na proširenoj stvarnosti, a njene dijelove možemo vidjeti i unutar kamere Pixela 3. Trenutno ne vidim velike koristi od postavljanja animiranih likova unutar kadra kojeg fotografiram, ali siguran sam da će biti roditelja koji će na ovaj način animirati djecu.

Ukoliko vam svi softverski trikovi do sad nisu bili dovoljno zanimljivi, ima jedan poseban za kraj i zove se Super Zoom. Riječ je o tehnologiji koja zahvaljujući trešnji vaše ruke, a pri hvatanju digitalno uvećane fotografije, u trenutku okidanja fotografije, uhvati još nekoliko njih i onda uz pomoć napredne analize, slaže jednu čistu uvećanu fotografiju. To je barem u teoriji tako, a u praksi smo dobili tek nešto malo oštriju uvećanu fotografiju. U konačnici će ovo donekle ublažiti nedostatak dodatne zoom kamere na Pixelu, ali po našem iskustvu, ukoliko ikako možete, neusporedivo bolji rezultat ćete dobiti približivši fizički se predmetu kojeg fotografirate.

Baterija

Kupcima premium smartfona baterija je često jedna od najvažnijih stavki pri kupnji, a Google Pixel 3 XL na tom području definitivno ne briljira poput Mate 20 Pro, Notea 9 ili iPhonea XS Max, ali isto tako nije ni loš. Riječ je o bateriji pristojnog kapaciteta 3430 mAh, ali u današnje vrijeme kad konkurencija nudi 4000 i više, smatramo da se i Google mogao malo više potruditi.

Jedna od mana je neshvatljiva izbirljivost brzih punjača. Naime, niti brzi punjač, osim onog priloženog u kutiji, neće brzo puniti Pixela. Pokušao sam Samsungovim, LG-evim, HTC-ovim, Xiaomijevim, pa čak i s nekoliko Qualcommovih certificiranih proizvođača, sposobnih za QC 3.0 standard, i niti jedan ga nije punio brzo.

Ovo je samo još jedna u nizu neshvatljivih odluka Googlea da odmicanjem od standarda samo dodatno zagroča život kupcima. Srećom, tu je standard bežičnog punjenja, no ipak bih više volio da se brzo puni na svim punjačima, za što bih žrtvovao i komociju bežičnog punjenja.

Prosječnom korisniku bi bez problema trebao izdržati cijeli dan, a svima zahtjevnijima toplo preporučujem da planiraju vrijeme potrebno za nadopuniti svog ljubimca. U današnje vrijeme, kad se Mate 20 Pro napuni od 0 do 70% za svega 30-ak minuta, blago je razočaranje da Google to radi na ovaj način.

Već smo spomenuli Digital Wellbeing u dijelu sa softverom, a valja napomenuti da ga možete iskoristiti i kako biste uštedjeli na bateriji, ovisno o tome koliko koristite određene aplikacije. Primjerice, ukoliko znate da vam najviše baterije odlazi na bespotrebno otključavanje uređaja, možete uključiti Always On zaslon. Ili ako previše trošite na određenu igru, možda ćete sada konačno shvatiti da ste pretjerali. Istina, vrijeme korištenja određene aplikacije već ste mogli vidjeti unutar postavki uređaja, ali priznat ćete da je ovaj novi način ipak intuitivniji.

Zaključak

Googleovi uređaji oduvijek su plijenili pažnju geekova, i bez obzira što nikad nisu bili najbolji, oni su ih ipak kupovali jer su bili posebni. Koliko je to posebno dobro, nisam niti sam siguran. Kroz dva tjedna kao da sam obolio od Stocholmskog sindroma jer razmišljam kako bih kupio onaj manje ružan, “očigledno bijeli”, mali 5,5 inčni, i jednako dobar Pixel 3.

Uređaj je to s previše mana, za cijenu koju nudi. Otprilike svaki put kad nečim oduševi, na drugoj strani te pljusne i razočara. S jedne strane slijedi standarde i stoji kao primjer ostalim proizvođačima, a s druge strane ih potpuno neshvatljivo krši.

Počevši od samog dizajna, gdje uređaj s jedne strane izgleda prekrasno, s matiranom poleđinom, jednostavnom i otpornom na packanje, istovremeno ostavljajući premium osjećaj u ruci, a s druge strane s najružnijim zubom viđenim u jednom smartfonu.

Na iznenađenje prisutnih, uz stereo zvučnike, našlo se mjesta i za dvije kamere, ali samo na prednjoj strani. Pitamo se, je li bilo mjesta za još jednu kameru na stražnjoj strani? Možda širokokutnu kao i na prednjoj, sigurno ne bi smetala? Ili kad već nije bilo mjesta za još jednu dodatnu kameru na poleđini, bilo bi lijepo imati nešto veću bateriju, da barem potraje, kad se već ne puni brzo sa svim punjačima.

A i softver je polovično riješen. S jedne strane oduševljava rješenjima koje se protežu duboko u sustav, među pozive, uz praćenje navika, pa sve do kamere, a onda vas s druge strane šokira nekom polovično riješenom navigacijom.

Da se razumijemo, stavovi su podijeljeni u vezi gesti. Osobno ih smatram sporijima od klasične navigacije tipkama, ali ovu Googleovu inačicu, polovično riješenu tipkama, a polovično gestama, smatram najgorim rješenjem od svih.

Trebalo se hrabro odlučiti, ili potpuno za geste kao što to rade mnogi proizvođači, ili samo s tipkama. Odličnih primjera postoji još u modelima poput Nokije N9 još s početka desetljeća, ali očito da je Google morao napraviti još jedan eksperiment.

Kao šlag na tortu dođe hardver, sa svega 4 GB RAM-a i 64 GB interne memorije koju ne možete proširiti, osim raznim cloud varijantama, koje su usputno besplatne za pohranu fotografija i videa za Pixele.

I onda se pitate kako bi netko poželio ovakav uređaj koji vas toliko frustrira?Vjerojatno jer se zaljubite u sve ono što je dobro.

Koliko god je dizajnom podijeljen, kao da su ga s jedne strane radili učenici grafičke škole, a s druge renomirani dizajneri, toliko oduševljavaju frontalno smješteni stereo zvučnici. Bez obzira na “slab” hardver i polovično riješenu navigaciju, on radi savršeno. Premda je zakinut za dvije kamere na poleđini, sposoban je uhvatiti najbolje portrete među svim smartfonima. Iako ovo možda i nije najsposobnija kamera, definitivno je najpouzdanija.

Sve u svemu, Pixel 3 XL nije uređaj za svakoga, a oni koji ga žele, znaju točno zbog čega, i bit će voljni pristati na pristojan set kompromisa. Šteta što ga Google nema u ponudi za naše tržište, ali na svu sreću dostupan u HG Spotu, tako da ga možete kupiti i s hrvatskim jamstvom.

Video recenzija

 
      
 
Najnovije recenzije

 

Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
Uporaba kolačića

Mob.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića. Više informacija potražite na poveznici.  [ U redu ]