Trebaju li nam mobiteli sa savitljivim zaslonima? - Da, ali možda ne za savijanje [Osvrt]



Ljudi moji, počelo je. Pet godina nakon što smo po raznim sajmovima viđali razne demonstracije fleksibilnih zaslona, i nakon prvih obećanja o lansiranju mobitela sa preklopivim zaslonima, stvari su se napokon počele događati.


Istini za volju, neke od njih dogodile su se i prije. Vidjeli smo pokušaje primjene ove tehnologije u konkretnim proizvodima, kap npr. LG Flex, koji je imao blago zakrivljeni zaslon i bio je uistinu savitljiv. Ne previše, ali dovoljno da bude zakrivljen, odnosno da na stolu ne stoji čvrsto, ali ako ste ga okrenuli na suprotnu stranu, tada ste ga, pritiskujući sredinu, mogli – izravnati, da bi se nakon toga ponovo vratio u prvobitni oblik.



LG je ovim demonstrirao mogućnosti tehnologije, no problem je bio u svrsi. Okrenut na jednu stranu mogao je poslužiti kao klackalica za štrumpfove, a na drugu kao trampolin.

Nedugo zatim Samsung je tehnologiju zakrivljenih zaslona iskoristio za svoje Edge modele, koji isprava nisu bili široko prihvaćeni zbog prevelikog radijusa zakrivljenja i otežanog rukovanja. Kasnije implementacije donijele su nešto manje zakrivljenje, što je olakšalo rukovanje, i ubrzo postalo novi trend kojeg su počeli slijediti i drugi proizvođači, jer je smartfone učinilo atraktivnijima.



Još par godina kasnije, doznajemo da je tehnologija dodatno napredovala i da je sada spremna za komercijalnu upotrebu. Znači nije više štos u tome da je zaslon zakrivljen (i tako ostavljen), već da ga možete savijati tamo-vamo, odnosno vraćati u prvobitnu poziciju.

I što je najvažnije, ovo više nije samo demonstracija savijanja zaslona na sajmovima kao do sada, već primjena u konkretnom proizvodu. Samsung kao pionir tehnologije izrade naprednih zaslona prije nekoliko dana je predstavio prvi konkretan uređaj s preklopivim zaslonom, no feštu mu je pokvarila potpuno nepoznata tvrtka Royole sa svojim FlexPai modelom.

S obzirom na dizajn predstavljenog uređaja, ali i činjenicu da je izostala bilo kakva konkretna informacija kad će se krenuti s isporukom, ubrzo je postalo jasno da je Royole samo htio biti prvi, što je iskoristio kao promociju, plasirajući snimku savijanja uređaja, koju su prenijeli svi relevantni mediji.



U Samsungu se zbog ovoga nisu previše sekirali, jer su u planu već imali developersku konferenciju na kojoj su predstavili svoju viziju uređaja s preklopivim zaslonom. Za razliku od Royolovog, ovaj se uređaj zatvara prema unutra, a na vanjskom dijelu donosi i treći zaslon. Ubrzo je i Google otkrio da upravo za ovakvu koncepciju uređaja razvija softverski temelj, što je dalo naslutiti da je ovome radio zajedno sa Samsungom.

Samsungov preklopivi zaslon bio je upakiran u spartansko kućište, što sugerira da zapravo još nemaju konkretan dizajn ili ga samo ne žele otkriti. Što god da je razlog ovakvom kockastom kućištu, svijet je upoznat s ciljevima i konkretnom primjenom savitljivog zaslona u preklopnom uređaju.

I sad kad smo došli do trenutka da možemo imati ovakav uređaj, postavlja se pitanje – zašto?

Naravno, svatko bi htio što veći zaslon u što manjem kućištu, pa je logično pretpostaviti da će ovo riješiti probleme prostora, ali uz koju cijenu. Ovdje ne mislim na cijenu samog uređaja za kojeg se već nagađa da će iznositi oko 1800 dolara, već na zamor materijala. Ako je preklopivi zaslon izrađen od određene vrste plastike koja se može savijati u svim smjerovima, postavlja se pitanje koliko je takvih savijanja moguće izvesti.



Gore spomenuti Royole, koji se očito proslavio viješću da je prvi, obećava 200.000 savijanja, no s obzirom da njihov uređaj vjerojatno nitko neće kupiti, nikad nećemo ni saznati koliko je ova cifra realna. Je li Samsung, s druge strane, uspio izraditi fleksibilan, a opet dovoljno čvrst materijal za ovakvu igračku, ostaje za vidjeti.

Druga cijena koju ćete morati platiti ukoliko želite posjedovati savitljivi mobitel je debljina. Naime, možemo pretpostaviti da će takav uređaj u rasklopljenom stanju imati debljinu današnjih smartfona, a kad ga sklopite, debljina će se udvostručiti. To samo po sebi možda i neće biti problem, ali u trenucima kad ga budete htjeli koristiti kao smartfon, zasigurno nećete imati komoditet kao na vašem sadašnjem uređaju.

Naravno, prvi ovakvi modeli će biti pokusni kunići. Netko mora probiti led i ne treba sumnjati da će biti entuzijasta koji će ovakav uređaj koristiti na dnevnoj bazi, no njihovim iskustvom otvaraju se vrata za napredak, što znači da u budućnosti možemo očekivati dodatna poboljšanja i nove primjene ove tehnologije.

Smatramo da savitljivim zaslonima svakako treba dati šansu, no prije nego što po ulicama počnemo rasklapati svoje mobitele, bilo bi dobro da Samsung (ili bilo to drugi) ovu tehnologiju primjeni i na drugim poljima. Naime, vidjeli smo kako je zaslone na današnjim smartfonima lako razbiti i koliko su skupe njihove izmjene. Zato s ovog mjesta postavljam pitanje: zašto tehnologiju savitljivih zaslona ne primijeniti u klasičnim smartfonima?



Da, upravo u ovakvima koje koristimo danas. Ako je zaslon savitljiv, to znači da baš i nije izrađen od stakla, koje inače puca kad ga mrko pogledate. Dakle, dragi proizvođači. Radne sate, dane i godine potrošene na razvoj savitljivih zaslona, pokušajte primijeniti i na polju zaštite. Dajte (prodajte) nam smartfone čiji se zasloni neće razbiti kad padnu s pola metra visine. Prilično sam uvjeren da se postojeća tehnologija savijanja itekako može primijeniti na ovom polju, a ako se dodatno usavrši, možda bi se dogodila nova revolucija u ovom industrijskom segmentu.

Vidjeli smo da problem mizerne autonomije nije riješen nikakvom revolucionarnom tehnologijom za izradu baterija, ali djelomično je napretkom sustava brzog punjenja, pa bi tako i problem oštećenja i razbijanja zaslona mogao bit riješen – savijanjem.

I što reći na kraju? Trebaju li nam savitljivi zasloni ili ne? Što vi mislite o ovoj temi i imate li namjeru u skoroj budućnosti kupiti uređaj ovakve koncepcije ili ćete čekati neku suvisliju primjenu od pukog sklapanja i rasklapanja?