Prošle godine, nedugo nakon izlaska Nexusa 6, svoj primjerak naručio sam na inače pouzdanom Britanskom webshopu mobicity.co.uk. U to vrijeme primali su prednarudžbe, a zbog određenih olakšica, kupio sam ga po znatno nižoj cijeni nego u bilo kojoj drugoj trgovini.
Uslijedila su gotovo 4 mjeseca čekanja dok nisam dobio naručeni uređaj. U najmanju ruku nestrpljiv i bijesan, što na Motorolu, što na Mobicity, ponajviše zbog vrlo šturih informacija koje sam dobivao na kapaljku, nisam imao druge nego strpljivo čekati.
Konačno, došao je i Nexus u moje ruke, a odma sam se bacio i na iscrpno testiranje, odradio jedno nesvakidašnje iskutijejavanje, usporedbu s glavnim rivalima, Noteom 4 i iPhoneom 6 Plus, a zatim i recenziju. Naš dragi urednik je bio toliko zadovoljan priloženim da je u najmanju ruku poželio jedan primjerak Nexusa.
Uslijedili su razni uređaji na test, a Nexus sam koristio u pauzama uz moj Note 4. Krajem svibnja, uslijedio je period od 3 tjedna kad sam Nexus potpuno prestao koristiti. Igrom slučaja dosta sam putovao, a Nexus sam ostavio zapakiran u kutiju, jer Note je, s daleko boljom kamerom i autonomijom, jednostavno bio puno bolji putnikov izbor.
Kako Nexusa nisam koristio, odlučio sam ga proslijediti uredniku jer tko ne voli “miris novog smartfona ujutro”?
S obzirom kako gotovo svakodnevno radim backup svojih smartfona, uzeo sam kutiju i krenuo pravac u poštu. Na šalteru, već nakon izbora najveće kartonske koverte, odlučio sam, reda radi, provjeriti je li unutra sve, čisto da nebi poslao praznu kutiju. A onda je uslijedila šok i nevjerica.
Baterija Nexusa 6 napuhala se kao vrećica najjeftinijeg čipsa. Poklopac se odlijepio, a uređaj više nije imalo smisla slati uopće. U predinfarktnom stanju, nazvah Krešu da mu objasnim situaciju. U nevjerici i on i ja, ne zna se tko je u većem šoku. On koji neće dobit svoju igračku, ili ja koji sam je imao i ostao bez nje. Odletivši do prve lokalne kafane, naručio sam nekoliko rakijica i potom okinuo nekoliko fotki ne razmišljajući o načinu slikanja, rotaciji kamere, osvjetljenju, ambijentu ili bilo čemu sličnom.
Nisam imao izbora, kontaktirao sam više-manje sve domaće servise u nadi da ću pronaći nekog tko može popraviti moj Nexus, no nažalost kako Motorola nije uopće zastupljena u Hrvatskoj, a sam Mobicity ne daje Europsko jamstvo, oni su mi ostali jedini izbor.
Brže-bolje otišao sam se ulogirati na njihovu stranicu kako bi kontaktirao službu za korisnike, a kad ono, tamo još jedan šok i nevjerica. Moj račun, s kojega sam ujedno kupio desetke uređaja od njih, izbrisan je jer se nisam par mjeseci ulogirao, niti išta kupio od njih.
Već lagano kipim, nabavljam mail podrške, i konačno im uspijem objasniti da sam kupio Nexus od njih s druge mail adrese i da mi se baterija napuhala.
Uslijedilo je još 10-ak mailova kroz idućih 2 tjedna u kojima im objašnjavam kako je uređaj cijelo vrijeme stajao u kutiji, u sobi, na sobnoj temperaturi, zaklonjen od sunca, isključen bez ikakvog doticaja vlage ili kozmičke prašine. Ukratko, u uvjetima za poželjeti.
Konačno dolazimo do nekog zaključka kako možda čak i nisam kriv što se baterija napuhala, i prelazimo na posao.
Uslijedilo je još nekih 10-ak mailova kroz idućih 2 tjedna kroz koje mi Mobicity najljubaznije pokušava objasniti kako bi bilo najbolje da pronađem servis u Zagrebu koji će mi popraviti uređaj.
Najveći problem stvarao je nedostatak nekog fizičkog, pardon, telefonskog kontakta s kojim bi ljudima u Mobicityu vrlo brzo mogao objasniti situaciju. Nažalost, podrška im je ažurna otprilike koliko i hrvatsko pravosuđe pa se odgovor na mail čeka nerijetko i po tjedan dana.
Tjedni su prolazili, a Mobicity je uporno inzistirao na vaučeru od 50€ s kojim bi, po njihovoj procjeni, podmirio duševnu bol i trošak zamjene baterije kao i eventualnog potrganog kućišta, matične ili čega već.
Koliko god sam inzistirao na slanju svoga Nexusa direktno njima na servis, uporno su ga odbijali prihvatiti. Glavni izgovor bila je pomalo neobična zabrana slanja napuhanih baterija avionom na razini Europske unije. Zvuči logično, baterija bi mogla eksplodirati i srušiti avion, no nakon još nekoliko mailova shvatio sam kako se ta zabrana odnosi i na sve ostale vrste slanja poštom.
Drž nedaj, na kraju smo nekako ipak došli smo do dogovora, oni su se ispričali te su odlučili prihvatiti moj Nexus 6 na popravak ukoliko bi ja odvojio bateriju prije slanja.
Tako je i bilo, uspio sam odvojiti bateriju (za što je potrebno rastaviti apsolutno cijeli uređaj), upakirao sam ga u kutiju te otišao do lokalne pošte i poslao ga u Veliku Britaniju.
Prateći strpljivo tracking number, vidio sam da je paket dostavljen 23. srpnja. Pomislio sam da će se možda javiti po primitku, a s obzirom da nije bilo povratne informacije kontaktirao sam ih nekoliko dana poslije. Ispada da ih nisam kontaktirao, Nexus bi stajao tamo tjednima bez da bi znali da je to uopće moj uređaj.
Nisam se previše obazirao, imamo i mi takvih raznih servisa općenito u kojima se zagube i veće stvari poput perila rublja pa sve do bloka motora. Rekli su mi da će uređaj biti popravljen u roku od 2 do 3 tjedna, pa sam se odlučio strpiti.
Dani su prolazili, a jedini kontakt sa servisom bila je vrlo organizirana služba za korisnike. Redovno sam ih podsijećao i slao upite odmah po primitku njihova odgovora, odnosno u prijevodu - jednom do dva puta tjedno. Tjedan za tjednom, prošao je i prvi mjesec od primitka, a služba za korisnike Mobicitya još uvijek nije dobio apsolutno nikakav status o uređaju. Što je s njim, čekaju li se dijelovi, jesu li uvidjeli eventualne kvarove osim nedostatka baterije.. Kao da nisu imali uređaj uopće.
I dalje sam im uporno slao upite svaki tjedan, do prije par tjedana kad su konačno dobili status o mom uređaju. 6 tjedana nakon primitka mog uređaja, javili su mi da je uređaj u fazi inspekcije od strane njihovih tehničara. U prijevodu, gledaju ga i čude se gdje je baterija.
Žila kucavica iskočila je na čelu, no smirio sam se i kontaktirao zaštitu potrošača od kojih sam ukratko saznao da su oni Englezi i da praktički ne mogu ništa osim čekati.
Ljubazno su ponudili pomoć, kontaktirali bi neke svoje kolege iz Londona koji bi vjerojatno nazvali Mobicity i zamolili ih ako bi se mogli malo požuriti. Ukoliko ih mobicity odbije i kaže im da se ne petljaju, priči bi tu otprilike bio kraj jer zakonski nemaju vremensko ograničenje za popravak uređaja?
Nisam imao živaca dalje se petljati, a pogotovo jer je već 2 tjedna poslije došla obavijest kako je baterija zamijenjena i da je uređaj u daljnjoj fazi testiranja.
U prijevodu, serviserov sin ga je dobio gratis na par tjedana ili možda mjeseci, da igra igrice, a ukoliko se baterija ne napuše nakon što mali pređe sve moguće igrice na Androidu, vratit će mi uređaj.
Prošlo je gotovo 4 mjeseca, a mom Nexusu ni traga ni glasa. Desetci poslanih mailova, molbi, zahtjeva za statusom uređaja i njegovim popravkom prošli su praktički neopaženo. Mailovi Mobicitya nizali su se generički, u stilu vještih PR odgovora poput “bit će uskoro”, “ne znamo još”, “čekamo i mi da nam jave” i slično. U ovom trenutku više nisam niti siguran hoću li uopće dobiti svoj uređaj natrag ili je on postao lijep Božićni poklon nekome.
Prije 2 tjedna, doslovno mi je pukao film i zaprijetio sam Mobicityu s člankom kojeg ću proslijediti na sve adrese svjetskih portala nalik našem. U roku od 24 sata, primio sam i odgovor da je moj Nexus popravljen i uskoro će organizirati slanje. Kad me nije šlag strefio od šoka.
No sreća je ubrzo splasnula jer prošlo je 2 tjedna otkad oni organiziraju to slanje, a mom uređaju još uvijek ni traga ni glasa.
Da netko, ovako nešto radi u Hrvatskoj, optužili bi nas da smo zaostali, necivilizirani i u najmanju ruku nesposobni. S obzirom da se ovo događa u Velikoj Britaniji, tobože kolijevci civilizacije, jasno je da nesposobnih, neobrazovanih ili možda samo lijenih ljudi, zaposlenih preko veze ima i izvan Lijepe Naše. Možda da nisam bio škrtica pa sam onom PR-ovcu s druge strane maila ponudio 10 funti, upakirane u jedan mail umjesto plavu kuvertu, možda bi mi čovjek stvarno provjerio gdje je moj Nexus i rekao kolegama koju dobru riječ u stilu “to je dobar dečko, ajde da mu popravimo ipak taj mobitel, dosta je čekao?”.
Da zaključimo ovu tužnu priču.
Jamstvo je odlična stvar bez koje ne treba kupovati uređaj jer vam se lako može desiti ovakva jedna nesreća kao meni, bez obzira koliko mazili i pazili svoj uređaj.
Pazite od koga kupujete vaš uređaj i s kakvim jamstvom dolazi. Poznati webshopovi nekad su znatno jeftiniji od domaćih trgovaca, ali dolaze s određenim rizicima na koje morate biti spremni. Vaš uređaj bit će vrlo vjerojatno prihvaćen na popravak, no budite spremni ostati bez njega nekoliko mjeseci, ili možda čak i doživotno ako se izgubi negdje.
Dakle, u ovom trenutku prolazi četvrti mjesec otkad je Nexus 6 na popravku, a Mobicity očito sve čini da odustanem od svega. Upravo zbog ovoga ne preporučamo kupnju preko spomenutog webshopa, jer vam se može dogoditi ista ovakva situacija.
