Prošlog tjedna smo obilježili četrdesetu obljetnicu mobilne telefonije u svijetu, tj. dan kada je uspostavljen prvi poziv onim što danas podrazumijevamo pod terminom mobilni telefon ili mobitel. U ovom tekstu ćemo se pozabaviti događajima i modelima koji su obilježili razvoj ove tehnologije do danas, kako u nas tako i u svijetu.
Dakle, 3 travanj 1973. godine smatra se početkom ere mobilne telefonije, no tek šest godina kasnije u Japanu s radom počinje prva komercijalna mobilna mreža. Prve mobilne mreže su radile tako da je samo jedan korisnik mogao biti spojen na jednu baznu stanicu, da bi se kasnijim razvojem omogućilo spajanje više korisnika istovremeno. Ova japanska mreža u rad je krenula 1979. godine sa svega 23 bazne stanice u Tokiju.
Osamdesetih godina je uslijedio relativno brz razvoj analogne mobilne telefonije, što se uglavnom odnosilo na SAD gdje su mobilni telefoni u automobilima uživali veliku popularnost. Naravno, ova je tehnologija i dalje bila prilično skupa, a time nedostupna široj populaciji.
Počeci mobilne telefonije u Europi sežu u 1981. godinu kada su Skandinavske zemlje (Norveška, Švedska, Danska i Finska) zajedno pokrenule NMT (Nordic Mobile Telephone) mrežu. Ova se mreža u sljedećih nekoliko godina raširila po čitavoj zapadnoj Europi, no tadašnja pokrivenost signalom se ne može ni približno usporediti s ovim što imamo danas. Što se samih uređaja tiče, to su uglavnom bili telefoni ugrađeni u automobile. Premda je bilo modela koji su se mogli „nositi okolo“, oni su u pravilu sadržavali „kufer“ s dodatnim izvorom napajanja.
1987. godina će na ovim prostorima ostati zapamćena po tome što je tada, za vrijeme održavanja Univerzijade, u Zagrebu postavljena prva NMT bazna stanica u Jugoslaviji. Radilo se o pokusnoj mreži koju su zajedno pokrenule PTT Hrvatske i Slovenije. Dvije godine kasnije, tj. 1989. ova mreža počinje s komercijalnim radom i djeluje na području tadašnjih SR Hrvatske i SR Slovenije. Ovdje treba napomenuti da je NMT mreža u zapadnoj Europi radila na frekvenciji od 450 MHz, no kod nas se morala prilagoditi na 415 MHz što je uzrokovalo nemogućnost korištenja mobitela izvan Hrvatske i Slovenije. Dakle, čim ste prešli u Austriju ili Italiju, na mobitel ste mogli zaboraviti. Razlog ovom spuštanju frekvencije leži u činjenici što je jugoslavenska vojska frekvenciju od 450 MHz koristila za svoju komunikaciju radijskim stanicama.
1990. godine na televiziji se već mogu vidjeti prve reklame za mobilne telefone u automobilima koji još uvijek izgledaju otprilike isto kao i deset godina ranije jer razvoj ove tehnologije u to doba ipak nije bio toliko strelovit kao danas. Štoviše, cijena ovih uređaja je znala iznositi i po nekoliko tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Nezahvalno bi bilo te vrijednosti sada preračunavati u današnje valute, ali možemo otprilike odrediti odnos. Ako ste u to doba kupili npr. VW Golf koji je koštao oko 20.000 maraka, trebali ste izdvojiti još barem 3000 za ugradnju mobitela. Ako ste htjeli neki noviji model, dodatnu antenu koja pojačava signal ili bilo koji dodatak koji bi unaprijedio kvalitetu razgovora, cijena bi se znala popeti i na 4000 maraka. Dakle, cijena mobitela prije 23 godine iznosila je oko jedne petine vrijednosti automobila srednje klase. Naravno, sve ovo shvatite kao jednu grubu orijentaciju, jer je i vrijednost automobila iz tog doba nemoguće izravno usporediti s današnjom.
U Americi se u međuvremenu koristi drukčiji standard analogne mobilne telefonije koji nije kompatibilan s europskim.
Općenito, priroda analognih mreža je bila takva da kvaliteta poziva nije bila ni blizu ovoj koju poznajemo danas, a pucanje razgovora je bila redovita pojava čak i kada ste se nalazili području dobre pokrivenosti signalom. S druge strane, niska frekvencija rada od 415 MHz osigurala je osjetno veći domet signala nego što će to kasnije biti slučaj s GSM mrežom koja je svoj rad započela na 900 MHz. Jednom baznom stanicom se moglo pokriti područje daleko veće od onog kojeg pokriva GSM signal.
1991. godine događa se raspad Jugoslavije pa tako i hrvatsko-slovenska NMT mreža dijeli sudbinu s državom koja nestaje. Nakon proglašenja neovisnosti, obje republike nastavljaju razvijati mreže u vlastitoj režiji, ali hrvatski korisnici svoje uređaje i dalje mogu koristiti na području Slovenije i obrnuto.
I dok u Hrvatskoj traje rat, svijet je spreman za pokretanje prve digitalne mobilne mreže nazvane GSM (Global system for mobile communications). Prva takva mreža pokrenuta je u Finskoj 1991. godine, a uskoro se počela širiti i na ostatak Europe. Osim osjetno poboljšane kvalitete zvuka i općenito poziva, GSM tehnologija je donijela i dodatne servise, kao što je još uvijek popularni SMS.
Nakon završetka rata 1995. godine, i u Hrvatsku stiže GSM, a prvi operater postaje Cronet u vlasništvu tadašnjeg HPT-a (Hrvatska pošta i telekomunikacije). U međuvremenu su uređaji postali manji i lakši. GSM tehnologija je omogućila jednostavniju implementaciju mnogih komponenti, a jedna od najznačajnijih je korištenje SIM kartica kao identifikacije korisnika. Naime, NMT mreža nije poznavala SIM sustav i ako ste htjeli kupiti novi uređaj, HPT vam ga je morao aktivirati. Također, ako ste u to doba općenito htjeli koristiti mobitel, morali ste tražiti dozvolu od Ministarstva prometa koja se često znala čekati i više od mjesec dana. Ovo smiješno pravilo je vrijedilo kako za NTM tako i za GSM mrežu, a ukinuto je tek 1999. godine.
Jedna od prednosti GSM-a u odnosu na NMT je bila i mogućnost roaminga, tj. korištenja mobitela u inozemstvu.
Otprilike u doba dolaska GSM-a u Hrvatsku, pojavljuju se prvi kompaktniji uređaji koje ste mogli nositi u džepu bez dodatnih šavova i pojačanja. Jedan od takvih je i Nokia 2110. Imala je masu od tada prihvatljivih 236 grama i 550 mAh bateriju koja je mogla izdržati do 30 sati na čekanju ili nešto više od 2 sata razgovora.
1996. godine Cronet mreža u Hrvatskoj kreće u komercijalni rad s pozivnim brojem 098, ali paralelno s njom još uvijek funkcionira i NMT mreža s pozivnim 099 kojeg koristi od samog početka, tj, od 1989. godine.
1996. i 1997. godina ostat će zabilježene po dva zanimljiva uređaja koji su praktički obilježili prelazak u moderno doba. To su Motorola Startac i Nokia 8110, popularno nazvana Banana.
Motorola Startac je je bio prvi uređaj doslovno džepnog formata. Bila je osjetno lakša od svih do tada viđenih modela te praktički prvi komercijalni uređaj s preklopnim mehanizmom.
Nokia 8110, tj Banana, nadimak je dobila po zakrivljenom dizajnu i bila je jedan od najpopularnijih mobitela u povijesti, posebice nakon pojavljivanja u filmu Matrix 1999. godine.
1998. godine u Hrvatskoj se održava natječaj za dodjelu koncesije drugoj GSM mreži na kojem pobjeđuje Vipnet. 1999. godine nova mreža počinje s radom i uvodi pre-paid sustav, koji je u Hrvatskoj do tada bio potpuna nepoznanica. Naime, Cronet je u tri godine poslovanja nudio isključivo pretplatnički odnos, što je odgovaralo uglavnom poslovnim korisnicima i svima onima koji često putuju u inozemstvo. Pre-paid, nazvan Vip.Me uskoro je postao toliko popularan da je Vipnet u samo godinu dana zauzeo preko 40% GSM tržišta u Hrvatskoj. Naravno, tome je doprinos dala i inertnost tadašnjeg HPT-a i njegovog Croneta kojem je trebalo dosta vremena da uvede sličnu uslugu.
Ubrzo nakon toga je i Cronet uveo Simpu koja je upotpunila opću ponudu usloga i to je praktički označilo početak strelovitog rasta korisnika mobilne telefonije u Hrvatskoj. Pre-paid sustav je omogućio osjetno proširenje spektra korisnika mobilnih usluga različitih profila, što je utjecalo na promjenu ukupne percepcije mobilne telefonije. Naime, do tada su mobitele u Hrvatskoj koristili uglavnom poslovnjaci, ali i nemali broj imućnijih građana ili gastarbajtera povratnika što je kod velikog broja ljudi izazivalo ljubomoru i izrugivanje.
Sukladno rastu potražnje i zahvaljujući ubrzanom razvoju tehnologije, 2000. godine proizvođači se počinju nadmetati u proizvodnji što manjeg mobitela. Najpopularniji uređaji iz tog doba svakako su Nokia 8210 i 8850, te najtanji na svijetu Ericsson T28. Minimalizam kao paradigma u mobilnoj se industriji zadržao prilično dugo i prevladan je nakon što su mobiteli postajali sve pametniji i nakon što su se u njih počele ugrađivati dodatne komponente. Ne smijemo zaboraviti ni Siemens SL45 koji je svojim inovativnim dizajnom osvojio mnoge kupce.
Iste godine na tržištu se pojavljuje Ericsson R380 kojeg mnogi krste prvim „pametnim“ telefonom i od tada se naziv „smart phone“ počinje koristiti sve češće. Imao je monokromatski rezistivni zaslon osjetljiv na dodir i olovku za unos teksta i manipulaciju izbornicima.
Kada u kontekstu mobilne telefonije govorimo o 2000. godini, neozbiljno bi bilo ne spomenuti Nokiju 3310 koja je tada obarala sve rekorde prodaje. Iako prilično bucmast i ne previše tehnološki napredan, ovaj je model stigao po relativno niskoj cijeni i ukupno je prodan u preko 130 milijuna primjeraka. Ovaj Nokijin model se nije odlikovao posebnom finoćom u izradi, ali je bio iznimno čvrst i robustan te kao takav odolijevao mnogim padovima i raznim drugim nesrećama.
2000. godina će također ostati zabilježena po prvim natječajima za dobivanje UMTS koncesija u Europi, tj prvih mreža 3. generacije, ali i početku implementacije tzv. GPRS sustava u mreže druge generacije. Naime, GSM mreža u startu nije bila zamišljena za spajanje na Internet jer u njenim počecima interneta nije ni bilo, ili barem ne ovakvog kakvog poznajemo danas. Zbog toga je bilo potrebno nadograditi postojeći sustav kako bi mogao ponuditi paketni prijenos podataka. Maksimalna brzina GPRS veze je iznosila teoretskih 48 Kbps, što je otprilike odgovaralo brzini dial-up modema koji je u to vrijeme bio praktički jedini vid spajanja na internet putem fiskne mreže. Kasnije je GPRS sustav nadograđen na EDGE tehnologiju s brzinama do 240 Kbps koju i dan danas često koristimo kada nemamo 3G signala.
Za razliku od GSM-a, UMTS je ponudio paralelno korištenje glasovnih usluga s paketnim prijenosom podataka koji je u prvoj fazi omogućio brzine do 384 kbps o downloadu i 64 Kbps u uploadu. Kasnije je UMTS nadograđen na HSPA i HSPA DC tehnolgojiu koja sada na pojedinim područjima podržava brzine do 42 Mbps. Uz mogućnost spajanja na Internet po (tada) prihvatljivim brzinama, GPRS je kasnije omogućio i korištenje MMS poruka, što je označilo početak razmjene multimedijalnih sadržaja. Negdje u isto vrijeme se počeo koristiti i WAP protokol, koji je zapravo bio prvi Internet preglednik na mobitelima. WAP je nudio pregled jednostavnih tekstualnih web stranica i servisa, no okolnosti poput spartanskog sučelja i skupoće prenesenih podataka ovaj su protokol osudile na propast. Naravno, u to doba nije niti bilo sadržaja koji bi privukli eventualne mobilne surfere, a razni prikazi kratkih vijesti i stanja na tržištu dionica jednostavno nisu bili dovoljni da bi se proširio spektar korisnika.
Najveći europski operateri kao što su Vodafone, British Telecom, Deutsche Telekom, Orange i mnogi drugi, ohrabreni strelovitim rastom tijekom 1999. godine natjerali su matične države da što prije raspišu natječaje za dodjelu koncesija za 3G mreže koji su 2000. godine i raspisani, ali s neočekivano lošim završetkom. Budući da se dodjela koncesija u većini zemalja odvijala po na principu licitacije, cijene koje su na kraju ponuđene iznenadile su i same države. U Njemačkoj je na pet 3G licenci potrošeno ukupno 100 milijardi maraka, a o sličnim iznosima se radilo i u Velikoj Britaniji. Operateri jednostavno nisu htjeli koncesije prepustiti „onom drugom“ i ogromna sredstva namijenjena razvoju infrastrukture unaprijed potrošili.
Ova situacija je bila okidač za početak krize telekom sektora, što je za posljedicu imalo zastoj u razvoju 3G mreža. Kupljene koncesije su se na velikim tržištima tako kiselile sljedeće tri godine. Operateri su u međuvremenu započeli s izgradnjom infrastrukture, ali početak komercijalnog rada u većini je zemalja bio odgođen tek za 2004. godinu.
Dodatni problem u implementaciji 3G mreža bio je nedostatak uređaja, jer su proizvođači tek 2003. godine počeli s ponudom modela koji podržavaju 3G. No, čak ni tada se malo toga pomaklo s mjesta jer 3G još uvijek nije nudio ništa konkretno što bi natjeralo korisnike da koriste 3G mobitele, osim veće brzine pristupa internetu. Bilo je tu još i mogućnosti korištenja video poziva, ali oni u toj formi nikada nisu zaživjeli jer su jednostavno bili preskupi. Prvi 3G mobitel je bila Nokia 6650, koja se nikada nije ni pojavila u prodaji, već je operaterima služila kao testni uređaj.
2002. godinu definitivno možemo nazvati prekretnicom kada su u pitanju pametni telefoni. Te je godine Nokia predstavila prvi Symbian uređaj Nokiju 7650 koja je sadržavala VGA kameru i zaslon s 4096 boja. Ovaj model je u startu postigao ogromnu popularnost čime je započela era Symbiana koji je, eto, prije nekoliko mjeseci ugašen.
Paralelno s ovim događajima, na drugom frontu Microsoft već neko vrijeme razvija svoj Pocket PC operativni sustav koji se u startu koristio na PDA uređajima iliti dlanovnicima. Budući da se u međuvremenu ukazala potreba za spajanjem PDA uređaja i mobitela u jedno, Microsoft je 2003. godine Pocket PC preimenovao u Windows Mobile i omogućio ugradnju ovog OS-a na nadolazeće smartphone uređaje. Ovu će platformu uskoro popularizirati proizvodi pod brandom Qtek koji će se kasnije preimenovati u naziv same kompanije - HTC (High Tech Computing).
2003. godine predstavljen je i prvi BlackBerry u smislu u kojem ga poznajemo danas. Ova je platforma bila izrazito popularna među poslovnim korisnicima, a pogotovo u SAD. Tadašnji RIM (Research In Motion) je na svojim BlackBerry uređajima prvi ponudio punu QWERTY tipkovnicu u kompaktnom monoblock kućištu i stalnu vezu s internetom uz prihvatljivu cijenu korištenja. BlackBerry je uskoro postao sinonim za e-mail na mobitelu jer su poruke jedino na ovoj platformi bile dodatno kriptirane i pristizale u stvarnom vremenu (Push). Kasnije su i druge kompanije implementirale vlastite verzije Push e-mail sustava, no BlackBerry je jedini nudio pojačanu sigurnost što su znale cijeniti i velike kompanije koje i dan danas svoje zaposlenike opremaju ovim uređajima.
BlackBerry usluga je bila toliko popularna da su čak i drugi proizvođači na svojim uređajima omogućavali njeno korištenje pod nazivom BlackBerry Connect. Ovu je uslugu tako bilo moguće koristiti na određenim HTC-ovim i Sony Ericssonovim uređajima te na Nokijama serije E.
2004. godine, kada su operateri već pokrenuli svoje 3G mreže, pojavljuju se prvi komercijalni 3G mobiteli, a jedan od njih je vrlo popularna Nokia 6680. Iste godine i hrvatski operateri pokreću svoje 3G mreže te nove usluge zasnovane na korištenju prijenosa podataka. Problem koji se javlja kod 3G mreža je rad na izuzetno visokoj frekvenciji od 2100 MHz, čime se ostvaruje iznimno mali domet signala, pogodan uglavnom za urbane sredine. Ruralni dijelovi su još uvijek slabo pokriveni i pitanje je hoće li 3G mreže ikada uspjeti postići pokrivenost GSM mreža koje rade na 900 MHz.
2004. godinu pamtimo i po Motoroli RAZR v3 koji je u mnogome podsjećao na izvorni Startac model iz prethodne dekade. Ovaj i sve kasnije izvednice ovog modela zajedno su prodane zajedno u 130 milijuna primjeraka.
2005. godinu pamtit ćemo po predstavljanju Nokijine serije N kada su istodobno su predstavljena prva tri modela N90, N91 i N70. Prvi je bio preklopni s poboljšanom 2 MP kamerom koja je sadržavala funkciju autofokusa. Drugi je bio fokusiran na glazbu, dok je treći predstavljao uređaj klasičnog dizajna s tada svim dostupnim tehnologijama u paketu. Ovom serijom Nokia je postigla ogroman tržišni uspjeh i tako cijeloj industriji nametnula nove standarde.
Iste godine Sony Ericsson lansira model K750 koji također ima 2 MP kameru s autofokusom, ali bez posebnog operativnog sustava koji bi dozvoljavao instalaciju aplikacija.
2006. godine predstavljena je Nokia N95, prvi mobitel s GPS modulom ugrađenim u kućište. Naime, do tada su postojali određeni uređaji u koje je bilo moguće umetnuti vanjski GPS modul i bili su prilično nezgrapni za korištenje. Nokia N95 je tako obilježila početak nove ere u kojoj je GPS postao conditio sine qua non uspješne prodaje modela višeg cjenovnog razreda.
Iste godine u Hrvatskoj započinje s radom treća mobilna mreža Tele2 s ponudom nešto nižih cijena razgovora od prva dva operatera. Iako se očekivalo da će treći operater srušiti dugogodišnji duopol HT-a i Vipneta, to se ipak nije dogodilo. Tele2 je nešto teže prikupljao nove korisnike jer je tržište već bilo zasićeno. Premda je bilo masovnih prelazaka s prva dva operatera na Tele2, značajniji uspjeh je ipak izostao. Situacija se donekle mijenja omogućavanjem prelaska na drugu mrežu uz zadržavanje istog pretplatničkog broja i predbroja, tako da će Tele2 kasnije uspjeti zauzeti otprilike 15% tržišta.
Tele2 ima dodatni problem jer njegova mreža na radi na frekvenciji od 1800 MHz, što mu automatski smanjuje domet signala i pokrivenost u odnosu na prva dva operatera. Upravo radi toga Tele2 još uvijek koristi usluge nacionalnog roaminga s HT-om u područjima gdje nema vlastitu infrastrukturu.
2007. godina je jedna od prekretnica u svijetu mobilne telefonije, ako ne i najveća do tada. Te je godine Steve Jobs svijetu predstavio prvi iPhone i tako udario temelje potpuno novom pristupu smartphone uređajima. Nakon 2007. više ništa više neće biti isto. Sve u mobilnoj industriji se sada dijeli na „prije iPhonea“ i „poslije iPhonea.“
Prvi iPhone je na stol donio mnogo novih detalja, no s druge strane je izostavio neke koji su do tada bili sastavni dio svakog pametnog telefona. Tako smo dobili kapacitivni zaslon, multitouch sustav gesti, operativni sustav prilagođen upravljanju prstima (do tada su se dodirni zasloni oslanjali na styluse) i jedan od najvažnijih detalja – trgovinu aplikacijama.
Unatoč tome što prvi iPhone nije podržavao 3G, MMS, multitasking i još mnogo drugih detalja i uz cijeli niz restrikcija, uspio je postići iznimnu popularnost. iPhone su kupovali ljudi kojima do tada nabavka smartfona nije ni padala na pamet, ali je i velik broj dotadašnjih korisnika drugih platformi jednostavno prešao na novu.
Iste te 2007. godine i Google je svijetu predstavio svoju viziju budućnosti mobilne telefonije. U suradnji s nekoliko proizvođača predstavlja Android operativni sustav zasnovan na otvorenom kodu i Linux kernelu, ali ipak s određenim ograničenjima kako bi se izbjeglo razvodnjavanje.
Prvi uređaji na Androidu su bili prilično nemaštovito dizajnirani i često izazivali podsmjeh od strane korisnika inače izvrsno dizajniranog iPhonea. Jedan od pionira Androida je opet HTC koji svojim novim modelima osvaja korisnike. Android je mnoge ideje pokupio od Appleovog iPhonea, no istovremeno je dodao mnoge korisne funkcije koje Apple nije dopuštao. I drugi su proizvođači krenuli u Android svijet, a jedino je Nokia ostala vjerna svom Symbianu kojeg je u međuvremenu uspjela prilagoditi za rad na dodirnim zaslonima (Nokia 5800).
Trend iPhone-ovskog koncepta smartfona brzo se širio pa je čak i RIM svoj BlackBerry OS pokušao prilagoditi dodirnom zaslonu (BlackBerry Storm). Ovo će se kasnije pokazati pogubnim jer je zbog pokušaja osvajanja masovnog tržišta RIM počeo lutati i zanemarivati razvoj poslovnog segmenta.
2009. godine se pojavljuje još jedan operativni sustav koji nije bio zastupljen na našem tržištu, ali u konačnici nije dugo ni potrajao. Radi se o Palmovom WebOS-u. Ovaj OS je bio implementiran isključivo na Palmove uređaje, npr. Palm Pre i premda prilično dobro prihvaćen od strane korisnika, zbog lošeg marketinga i izostanka dodatnih ulaganja nije uspio postići veći uspjeh. Palm je kasnije prodan HP-u koji je razvoj WebOS-a ugasio. Kasnije ga je ponovo oživio i dao na korištenje open-source zajednici.
2010. godina donosi pravi bum u ponudi uređaja svih platformi koje su tada postojale i svaka se od njih borila za opstanak, odnosno za svoj komad tržišnog kolača. Apple je prvi put upotrijebio termin „iOS“ i promijenio dizajn iPhonea koji je tri generacije bio potpuno isti. Te je godine HTC predstavio legendarni model Desire koji je kasnije pokupio nagradu za najbolji Android uređaj 2010. godine. U to doba je predstavljen i prvi Googleov uređaj pod nazivom Nexus One, a proizveo ga je također HTC.
Iste godine započinje i rast dimenzija smartphone uređaja. Nakon što je godinu ranije predstavljen prvi 4,3 model HTC HD 2, 2010. godine 4 inča postaje standard, da bi krajem godine HTC nastavio seriju s 4,3-inčnim Desireom HD. Nakon toga i drugi proizvođači prihvaćaju ovu utrku u inčima i tako uskoro dobivamo cijelu lepezu 4,3-inčnih modela, a kasnije i 4,7, 4,8 te sada čitavih 5.
Ovo su bila odlična vremena za HTC jer je vladao sve brže rastućim Android tržištem dok su ostali proizvođači njegov uspjeh promatrali iz prikrajka. Samsung je do tada u ponudi imao nekoliko Android modela koji nisu predstavljali ozbiljniju prijetnju HTC-ovom carstvu. I baš tada, u ljeto 2010. godine Samsung kreće s prodajom modela Galaxy S kojim je već počeo ugrožavati HTC-ovu dominaciju na tržištu Androdia. Godinu dana kasnije, modelom Galaxy S2, Samsung definitivno preuzima inicijativu i započinje sa strelovitim razvojem novih modela kojima će se dvije godine kasnije nametnuti kao jedini proizvođač Androida koji njihovom prodajom ostvaruje dobit.
Apple je međuvremenu iPhoneom zauzeo svoj dio kolača kojeg još ni dan danas ne pušta iz ruku, premda je Android krajem 2012. zauzeo čitavih 70% smartphone tržišta.
2010. ostat će upamćena i po tome što je Microsoft naputsio Windows Mobile platformu i napravio novi zaokret donijevši na svijet Windows Phone operativni sustav. Ovaj se OS u mnogome razlikovao od postojećih jer donio potpuno novu koncepciju sučelja sastavljenu od pločica umjesto ikonica aplikacija i hubova koji integriraju različite aplikacije. Premda inovativna i sasvim drugačija, ova platforma je patila od dječjih bolesti, ali i problema uzrokovanih izravnim Microsoftovom restrikcijama. Danas Windows Phone još uvijek drži ispod 4% tržišng udjela i bori se BlackBerryjem za treće mjesto,
Nakon nekoliko godina stagnacije i postupnog gubljenja tržišnog udjela, Nokia 2011. godine objavljuje da „prelazi“ na Windows Phone platformu, odbacujući špekulacije o mogućem korištenju Androdia. Istovremeno je objavljeno da se usporava razvoj uređaja temeljenih na Symbianu, da bi ga krajem prošle godine napokon i ugasila.
Uz već započet rast dijagonala zaslona na smartfonima, Samsung krajem 2011. godine javnost šokira predstavljanjem modela Galaxy Note s 5,3-inčnim zaslonom. Ova dimenzija je tada već duboko zadirala u domenu tableta, no godinu dana kasnije se pokazalo kako korisnici u džepove mogu strpati još veće mrcine. Tako je započela era hibrida, tj. „phableta“ i pitanje je kada i gdje će završiti.
2012. godine u Hrvatskoj počinju s radom prve LTE mreže (4G) a pokreću ih HT i Vipnet. Tele 2 trenutno ne pokazuje interes za ulaganjem u novu generaciju mobilnih mreža, no nikad se ne zna. LTE mreža u startu je bila zamišljena isključivo kao mreža za prijenos podataka i kao takva ne podržava glasovne pozive. Mobiteli zato moraju biti istovremeno spojeni i na 2G ili 3G mrežu kako bi osigurali punu dostupnost. Brzine koje su trenutno u upotrebi iznose do 75 Mbps u downloadu, premda će u kasnijim fazama razvoja dostizati i 300 Mbps. U međuvremenu su neki operateri u SAD već započeli s implementacijom govorne usluge (VoLTE) u svoje LTE mreže i možemo očekivati da će i drugi slijediti ovaj primjer.
U Hrvatskoj se, kao i u mnogim drugim zemljama Europe, koristi LTE Band 3 koji sadrži tri moguće frekvencije: 800, 1800 i 2600 MHz. Vipnet LTE mrežom trenutno pokriva veće gradove, dok je HT uz veće gradove uspio pokriti i nekoliko manjih te čak neka ruralna područja. Naime, HT je nedavno objavio da je započeo s implementacijom LTE mreže na spektru od 800 MHz što bi trebalo omogućiti jednako kvalitetnu pokrivenost kao kod GSM 900 mreže.
