Huawei P20 Pro – Recenzija

Da se Huawei misli ozbiljno probiti u sam vrh mobilne industrije, to je jasno već nekoliko godina, a ove je konačno na tu priču stavio u pečat. Huawei P20 Pro, koji nam na test pristiže zahvaljujući dobrim ljudima iz Vipneta, ne samo što je Huaweijev najjači model trenutno, već u nekim detaljima novim standardima drma cijelu mobilnu industriju.

Huawei je jasno dao do znanja da ove godine namjerava izgurati Apple s drugog mjesta ljestvice najvećih proizvođača smartfona, a to bi se s novim P20 i P20 Pro modelima, lako moglo i ostvariti.

P20 Pro tako nameće nove standarde u industriji smartfona i preuzima put kojim je Nokia krenula u svoje zlatno doba. Ogroman 1/1,7″ senzor je blaga revolucija u svijetu smartfona, premda on nije ni blizu najvećem senzoru ikad ugrađenom u jedan smartfon.

Nakon propasti Nokije, razvoj kamera u smartfonima lagano se usporio. Snage su usredotočene na što kvalitetniji minijaturni senzor, koji bi bio taman dovoljno dobar da stane u vrlo tanko kućište, a o njegovom eventualnom fizičkom povećanju nitko nije ozbiljnije promišljao još od Lumije 1020. Tako smo godinama nakon izlaska te famozne Lumije dobivali komentare da najnovije uređaje usporedimo upravo s njom.

Objektivna prednost te Lumije bio je, za jedan smartfon, njen ogroman 1/1,5″ senzor. Huawei je prvi nakon dugo godina koji joj se približio veličinom samog senzora, pa zato i ne čudi što su na predstavljanju kao glavnu prednost istaknuli upravo njegovu veličinu, koja je dvostruka u odnosu na onaj u Galaxyju S9, ali i više-manje svim ostalim smartfonima.

Rado bih rekao da je Huawei pripremio još dosta trikova, ali objektivno, nema ih baš previše. Uz to, za jedan “Pro” uređaj, nema proširive memorije niti 3,5 mm izlaza za slušalice, a bome dolazi i sa zubom, što će sigurno mnogima predstaviti problem.

Ipak, rješenja ima za sve, a mnogi P20 Pro smatraju boljim izborom i od Galaxyja S9+. Koliko je Huawei uspio u svom naumu da proizvede najpoželjniji smartfon današnjice, pročitajte u nastavku.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dimenzije
155 x 73,9 x 7,8 mm

Masa
180 grama

Zaslon
6,1″ AMOLED, 2240 x 1080, 408 ppi, 82% površine

SoC
Hisilicon Kirin 970

CPU
4x 2,4 GHz Cortex-A73 + 4x 1,8 GHz Cortex-A53

RAM
6 GB

Interna memorija
128 GB

Micro SD
Ne

Povezivanje
WiFi a/b/g/n/ac, A-GPS, Bluetooth 4.2, NFC, USB-C (3.1

Otpornost na vodu
Da

Bežično punjenje
Ne

OS
Android 8.0 Oreo

Kamera
40 MP RGB + 20 MP mono + 8MP tele, f/1,8, 1/1,7″ senzor, 960 fps 720p

Prednja kamera
24 MP, 1080p video, f/2,0

Baterija
4000 mAh

Cijena
6500

Ustupio

PREDNOSTI
NEDOSTACI

Kvaliteta izrade
Neoriginalan dizajn

Vrhunska trostruka kamera
Nema 3,5 mm audio utor

3x optičko povećanje, 5x hibridno
Ukupne performanse bi mogle biti i bolje

Nadprosječna autonomija

Stereo zvučnici

Omjer zaslona i ukupnih dimenzija

Iznimno dobar prijem signala

Dizajn, kućište i ergonomija

Staklena kućišta lagano postaju modni trend. Više nije IN imati jednodjelno aluminijsko kućište, i na to se trenutno trebamo priviknuti. Tako se i Huawei u novim modelima odlučio na staklenu poleđinu koja je iznimno atraktivna u specijalnoj plavoj boji koju smo imali prilike vidjeti prije par tjedana kad je uređaj i predstavljen. Naš testni primjerak došao je u crnoj boji koja možda nije toliko atraktivna, ali je definitivno jednako skliska i veliki je magnet za tragove prstiju.

Aluminijski okvir je lijepo zaobljen i ostavlja odličan dojam u ruci. Nema više sitnih čudnih greški u završnoj obradi i sve je na najvišem nivou. Na dnu uređaja, između dvije rešetke za mikrofon i glavni zvučnik, smjestio se USB-C utor. Kućište je vodootporno, što potvrđuje IP68 certifikat, a to ujedno i znači da mu se ne bi smjelo ništa dogoditi ukoliko ga slučajno zalijete tekućinom. Mi i dalje ne preporučujemo kupanje u bazenu ili bil okavo potpuno uranjanje, iako mu ni to ne bi smjelo naškoditi, barem do 1,5 metra dubine na 30 minuta.

Očigledna dizajnerska mana jest zub na vrhu zaslona, a kojeg je netko za Huawei nespretno preveo kao “čvor”. Ovim putem apeliramo i na Huawei da prihvati zub kao pravilan naziv tog gornjeg dijela, ako ga, nedaj Bože, kani zadržati i u budućnosti.

Srećom, unutar sučelja se taj zub da donekle i skriti, tako da će cijela gornja traka imati crnu pozadinu, neovisno o aplikaciji koju koristite. Realno će manje upadati u oči. Unatoč tome, svejedno će vam nedostajati taj dio zaslona, pogotovo svaki put kad poželite spustiti traku s obavijestima upravo na tom dijelu.

Unutar njega smještena je 24 MP kamera, slušalica koja je ujedno i vanjski zvučnik, kao i LED-ica za obavijesti. Ta kamera može poslužiti i za otključavanje uređaja prepoznavanjem vašeg lica, no o tome nešto kasnije. Svi ostali senzori su također smješteni u tom zubu, jer mjesta za njihov smještaj u gornjem rubu zaslona zaista nije bilo.

S donje strane ipak imamo i tzv. bradu, unutar koje se smjestio čitač otiska prstiju. Nekima bi ovo moglo biti naizgled ružno, definitivno ne koliko i sam zub, ali osobno ovaj smještaj čitača otiska prstiju i dalje smatram najboljim rješenjem. Tako uređaj možete otključati dok leži na stolu, i to samo jednim dodirom senzora, ali za normalno tipkanje po zaslonu morat ćete biti malo nježniji ili koristiti maskicu, jer će se u protivnom klackati po stolu.

Uzrok tome je, naravno, grba na poleđini, unutar koje su se smjestile dvije od čak četiri kamere koliko ih ovaj uređaj ima. Tipke su vrlo logično smještene na desni bok uređaja i dešnjacima će biti lako dostupne. Uz to, tipka za uključivane je jasno odvojena od tipki za kontrolu glasnoće, a i sad već u prepoznatljivom Huaweijevom stilu, ima zgodan crveni detalj. Vrlo su kvalitetne i imaju jasan klik.

Pomalo neobično, na vrhu uređaja smješten je i infracrveni port koji služi kao univerzalni daljinski upravljač. Nažalost, nije se pronašlo mjesta za proširivu memoriju i 3,5 mm audio utor za slušalice, ali je zato moguće koristiti obje SIM kartice istovremeno.

Zaslon

Proteklih godinu dana nagledali smo se svakakvih dimenzija zaslona, a polako ali sigurno, svi prelaze na 18:9 standard. Tako se Huawei ove godine odlučio na 18,7:9 omjer stranica zaslona, no ukoliko sakrijete zub softverskim trikom, omjer stranica bi trebao biti upravo taj 18:9.

Rezolucija nije porasla na QHD kao kod ostalih top modela, tako da i ovaj put imamo rastegnuti FullHD, odnosno 2240×1080 px. Uz 6,1″ dijagonalu zaslona, to rezultira gustoćom od vrlo oštrih 408 ppi, što smatramo dovoljnim za apsolutno sve potrebe. Neki su možda očekivali i QHD rezoluciju, s obzirom da je lanjski P10 Pro došao s njom, ali Huawei smatra da je ona bespotrebna, što svakako potpisujemo.

Objektivna mana niže rezolucije vidi se eventualno u samom snimanju zaslona koje će biti ograničeno na FullHD, ali osim ako ne planirate snimati sadržaj o kojem vam ovisi viša rezolucija, ovo vam ne bi smjelo predstavljati nikakav problem.

AMOLED zasloni poznati su po iznimno visokom kontrastu i savršenom prikazu crne, a time se diči i ovaj Huaweijev. Istina, nije u rangu Samsungovih, to će malo tko primijetiti. Realno, čak i kad stavite S9+ do P20 Pro, teško da ćete uočiti veću razliku u kvaliteti prikaza.

Kutovi vidljivosti su također na vrlo visokom nivou, a isto vrijedi i za vidljivost na suncu. Bez problema sam P20 Pro koristio čak i za sunčanih dana, a što je vidljiv pomak naprijed u odnosu na lanjske P10 i P10 Pro modele. Isto tako bih rekao da je Mate 10 Pro imao možda malo bolji prikaz na suncu, no radi se o nijansama.

Pomalo je neobično vidjeti AMOLED zaslon koji je u startu dobro kalibriran, tako da svi oni koji pate za točnim bojama, mislim da će biti sasvim zadovoljni s ovima na P20 Pro.

Podržan je i Always-On način rada, ali nažalost, na njemu su prikazani samo sat i datum. Obavijesti su netragom nestale, tako da je korištenje ovakvog načina rada, u najmanju ruku upitne isplativosti, pogotovo jer osjetno utječe na autonomiju.

Hardver i performanse

Kirin 970 nam je dobro poznat procesor još iz Mate 10 Pro modela, a Huawei smatra kako je dovoljno snažan čak i za novu generaciju smartfona. Riječ je o osmerojezgrenom procesoru s četiri Cortex-A73 jezgre koje kucaju na 2,4 GHz i četiri štedljivije Cortex-A53 na taktu od 1,8 GHz. Zadržan je i Mali G72 GPU kao i 6 GB RAM-a.

Promijenjena je interna memorija, pa tako P20 Pro već u startu dolazi sa 128 GB, što je i neki logičan slijed događanja i ujedno neki minimum za uređaj najviše klase koji nema proširive memorije.

Valja napomenuti da je po sintetičkim benchmark testovima ovaj procesor nešto slabiji od najnovijih Exynosa i Snapdragona, ali u svakodnevnom radu to se ne bi smjelo osjetiti.
Nažalost, sitna zastajkivanja se znaju osjetiti, no ne zbog manjka snage procesora, već optimizacije softvera, a to je sad opet drugi par rukava.

Kvaliteta signala nas je zato naprosto oduševila, posebno u situaciji kad sam normalno vodio razgovor u podzemnoj garaži na -3 razini, pa čak i u liftu. I kvaliteta WiFi i svih ostalih signala bila je na vrlo visokoj razini, tako da na nju nitko ne bi smio imati prigovora.

Stereo zvučnici su donekle napredovali u odnosu na one na Mate 10 Pro modelu, pa tako više ne možemo reći da donji zvučnik znatno dominira u odnosu na onaj u slušalici, kao što je to tada bio slučaj. Dovoljno su kvalitetni i glasni i trebali bi vas poslužiti kad zaboravite adapter ili priložene USB-C slušalice.

Čitač otiska prstiju je definitivno najbrži kojeg sam isprobao u jednom smartfonu, i to me posebno oduševljava. Toliko je brz da je to nevjerojatno. Doslovno jedan dodir registriranim prstom i uređaj je otključan. Pokušao sam odmaknuti palac ruke dovoljno brzo od home tipke da ga ne stigne očitati, ali od 10 pokušaja, možda bih jednom uspio, i to vjerojatno jer ne bih pogodio senzor. Eto, toliko je brz.

Isto vrijedi i za otključavanje uređaja skeniranjem vašeg lica. Nema naprednu 3D tehnologiju mapiranja kao iPhone X ili skener šarenice oka kao najnoviji Galaxyji, ali zato radi vidljivo brže od ta dva sustava. Koliko je siguran, to nažalost nisam imao načina testirati. Pokušao sam ga zavarati sa fotografijom sebe na smartfonu, pa čak i isprintati je i pokazati, ali nije bilo reakcije otključavanja zaslona. Ne kažem da nije moguće, već da ja nisam uspio. Naravno, u uvjetima lošijeg osvjetljenja ovo ne radi baš savršeno, ali to su već ograničenja ovakve tehnologije.

Softver i sučelje

Huawei i dalje gura svoju EMUI nadogradnju Androida, a dojmovi o njoj su podijeljeni. Ima onih koji je smatraju dovoljno dobrom za svoje potrebe, ali i nas koji ju doživljavamo pomalo iritirajućom u nekim situacijama.

Za početak, ukoliko želite klasičan Android stil sa izbornikom aplikacija, potrebno je ući u postavke uređaja i odabrati takav stil sučelja. U protivnom, imat ćete nekoliko zaslona nakrcanih aplikacijama ili mapama, slično kao na iPhoneu.

Također, naša topla preporuka je iskoristiti opciju koja sakriva zub u postavkama uređaja. Drago nam je da je Huawei barem donekle mislio na sve one kojima on smeta.

Realan problem samog zuba jest razmještaj indikatora za signal i WiFi. Oni su se smjestili u lijevi kut trake s obavijestima, tamo gdje inače pogledate imate li kakvih pristiglih obavijesti. Uz njih je zadano smješteno i ime vašeg operatera, a ovisno o duljini njegovog imena, smanjuje se prostor u koji se smještaju ikone obavijesti. Tako realno već dvije ili tri različite obavijesti mogu u potpunosti zakrčiti taj mali i dragocjeni prostor. Srećom, kad već ne možete vratiti indikatore za signal i WiFi na desnu stranu, gdje inače pripadaju, barem možete sakriti prikaz na kojoj mreži trenutno boravite.

Isto tako možete sakriti i navigacijsku traku, ili ju eventualno prilagoditi vlastitom guštu. Primjerice, ukoliko ju u potpunosti sakrijete, možete koristiti home tipku za sve tri klasične radnje. Jedan kratki dodir home tipke će u tom slučaju zamijeniti tipku za povratak, nešto duži klik će zamijeniti home tipku, a potezanjem po home tipki s desna na lijevo ćete pozvati multitasking izbornik.

Iskreno se nisam imao volje prilagođavati na ovakav način navigacije, ne iz razloga što se ne bih brzo priviknuo, već što bi tipkovnica tada bila smještena prenisko i zbog drukčijeg držanja uređaja u ruci, riskirao bih njegov eventualni pad.

Sučelje je prepuno raznih trikova i dosjetki, ali mnoge od njih su nelogično smještene i skrivene unutar postavki uređaja. Tako sam za obično skrivanje sadržaja obavijesti sa zaključanog zaslona, morao guglati gdje se ta postavka nalazi, jer ju klasičnim putem, pa i uz pomoć tražilice unutar uređaja, nisam mogao pronaći.

Barem je sve tu i imate mogućnosti prilagodbe uređaja. Volio bih kad bi još postojala mogućnost da gestom povlačenja prsta po zaslonu mogu spustiti traku s obavijestima, kao što je to slučaj s ostalim uređajima temeljenim na Android Oreu.

Kamera

Iako proizvođači već godinama ulažu velike napore u razvoj samih kamera, mogli bi smo reći da su ove godine konačno uspjeli postići vidljivi iskorak. Daleko od toga da se kamere u smartfonima ne dorađuju svake godine, ali nakon Galaxyja S9 koji nas je iznenadio s promjenjivim otvorom blende, Huawei je napravio još bolji potez, povećao je sam senzor.

Ovako velik senzor u jednom smartfonu nismo imali još od Lumije 1020, koji je merio 1/1,5 inča. A premda je Huaweijev čak i nešto manji, 1/1,7″, opet je ogroman u odnosu na ostale na tržištu. Štoviše, dvostruko je veći od onog u Galaxyju S9 ili najnovijim iPhoneima, ali i više-manje svim ostalim smartfonima.

Uz ovakav hardver, sve što je Huawei trebao, je bilo složiti softver koji će ga znati dobro iskoristiti. Mogli bismo reći da su u velikoj mjeri u tome i uspjeli, no ne baš u potpunosti. Osobno sam očekivao još više, uzevši u obzir toliku objektivnu prednost u samom senzoru, ali definitivno sam s mnogim trikovima ostao iznenađen.

3 su kamere na stražnjoj strani, a od kojih primarna broji čak 40 MP. Dvije su pomoćne kamere. Jedna je 20 MP monokromatska, a takvu kombinaciju smo već vidjeli i u prošlim Huaweijevom top modelima. Ona tu služi kako bi fotografije rezultirale s još većim dinamičkim rasponom. Ništa manje interesantna je i 8 MP “telefoto” kamera, zahvaljujući kojoj ovaj uređaj, ima 3x optičko povećanje slike, koje u konačnici rezultira 5x hibridnim povećanjem, no tome malo kasnije.

Fotografije u svim uvjetima osvjetljenja ispadaju odlično i na najvišem nivou kojeg industrija smartfona nudi. Ali, ukoliko ostavite uređaj na zadanim postavkama, u velikoj većini slučajeva će biti previše zasićenih boja ili pretjerano izraženog HDR efekta.

Razlog tome leži u umjetnoj inteligenciji koja prepoznaje 20-ak različitih scena fotografiranja. Tako će, primjerice, potpuno promijeniti postavke usmjerite li vaš smartfon više prema nebu ili prema travi. U slučaju da u kadar smjestite više neba nego trave, nebo će biti jarko plave boje, a trava nešto tamnija nego što u stvari jest. Samim time, nebo i oblaci dolaze do većeg izražaja.
Ukoliko vam trava zauzima veći dio kadra, a nebo tek manji dio, Huawei će znatno podići sjene u fotografijama i trava će biti zelenija nego što to u stvari jest.

Ovo su samo dva primjera od 20-ak njih, kako Huaweijeva umjetna inteligencija prepoznavanjem scene, sama podešava sve parametre fotografije, s jednim ciljem – da ona izgleda što atraktivnije na vašem smartfonu ili društvenim mrežama.

Tu dolazimo do pitanja, što je zapravo najbolja fotografija? Ona koja izgleda najbolje i najrealnije na savršeno kalibriranom monitoru, ili možda ona koja izgleda najatraktivnije na društvenim mrežama i vašim smartfonima?

U svakom slučaju, dobra je stvar što nakon posljednje nadogradnje softvera, umjetnu inteligenciju možete u potpunosti isključiti, i samim time vaše fotografije izgledat će vrlo realno.

Posebno nas je fascinirao noćni način fotografiranja koji praktički koristi 4 sekundnu ekspoziciju da bi čak i u iznimno lošim uvjetima uhvatio impresivne fotografije.

Kad sam čuo za ovakav način fotografiranja, pomislio sam da je Huawei toliko usavršio optičku i elektroničku stabilizaciju, da će stvarno 4 sekunde okidati fotografiju. I uistinu, Huawei je okida 4 sekunde, ali ne jednu, već vjerojatno njih 10-ak. Nažalost, ne znam o koliko je fotografija riječ, ali s obzirom da ih hvata 4 sekunde, a sudeći po kretnji osoba u kadru, rekao bih da je brzina okidača spuštena na četvrt sekunde.

Tako se tih, pretpostavljamo, desetak fotografija spaja u jednu, a koja rezultira s iznimno velikom količinom detalja i svjetla, s obzirom na uvjete u kojima je uhvaćena.

Zanimljivo, ali noćni način možete iskoristiti čak i za vrijeme sunčanog dana, kao zamjenu za HDR način. Fotografije će ispadati malo nerealno, ali ne bih rekao loše, dapače.

Valja napomenuti da Huawei P20 Pro, unatoč 40 MP senzoru, zadano fotografira u 10 MP rezoluciji. Razlog tome leži u tzv. Oversamplingu, gdje se 4 piksela spajaju u jedan “savršeni”. Tako će fotografije u gotovo svim uvjetima ispadati znatno bolje u 10 MP rezoluciji, nego u 40 MP. Punu rezoluciju možete iskoristiti eventualno za fotografiju pejzaža za vrijeme lijepog dana, jer ćete u tom slučaju imati objektivnu prednost veće rezolucije.

No u takvom načinu fotografiranja nećete moći iskoristiti blagodati optičkog uvećanja, a koji je još jedna od objektivnih prednosti P20 Pro modela u odnosu na konkurente. U uvjetima dobrog osvjetljenja možete uvećati fotografiju 3x bez gubitka kvalitete, a uz naprednu tehnologiju hibridnog zooma, Huawei vam dopušta i 5x uvećanje. Osobno ne preporučujem korištenje 5x povećanja, jer ne vidim baš nikakve prednosti u odnosu na trostruko. Naravno, fotografija će biti uvećana, ali će količina detalja određenog predmeta biti jednaka količini detalja koju bi ste dobili izrezavši centralni dio fotografije uhvaćene s trostrukim uvećanjem.

S pozitivne strane, i na trostrukom uvećanju slika će biti stabilizirana. Osobno nisam ovo očekivao, a mogu potvrditi da stabilizacija donekle radi i na 5x optičkom uvećanju. Ukoliko imate malo mirniju ruku, bez problema ćete moći snimiti i video nečega u daljini, i to s minimalnim gubitkom detalja.

Fascinantno, ali stabilizacija slike, unatoč tome što radi i na optičkom uvećanju, ne radi u slučaju da snimate u 4k rezoluciji. U FullHD rezoluciji, s druge strane, odlično stablizira čak i ljudski hod, a količina detalja je vrlo visokom nivou.

Većina bi se zadovoljila s ovim, ali Huawei je tu otišao još jedan korak dalje. Klasični portretni način fotografiranja danas imaju svi top modeli na tržištu, a u zadnje vrijeme i mnogi pristupačnije cijene. Huawei vam s P20 Pro, nudi i korištenje portretnog načina snimanja. Tako možete snimiti čak i video s lažnim bokeh efektom. Ovo biste eventualno mogli iskoristiti u slučaju da imate savršeno pozicioniran subjekt koji se ne miče puno dok, recimo, govori.

Nažalost, u većini slučajeva ćemo vidjeti mane ovakvog softverskog kreiranja zamućene pozadine, jer ipak je za ovako nešto potrebno znatno više snage nego što današnji smartfoni imaju. No u svakom slučaju nam je drago vidjeti i pomake unaprijed čak i na ovom području.

Još jedna stavka, a koju Huawei navodi kao veliku prednost, jest tzv. 4D autofokus. Osobno nisam pronašao način na koji je ovo novost ili prednost u odnosu na ostale modele. Teoretski, takav fokus bi trebao pratiti predmet koji se miče u kadru cijelo vrijeme. U svakom slučaju autofokus radi vrlo dobro i nismo imali prigovora na njega čak niti u onim najtežim uvjetima prilikom snimanja super slow motion videa.

Ovakav način snimanja 960 sličica u sekundi vidjeli smo još prošle godine u Xperiji XZ Premium, a ove godine i u još nekim modelima poput Samsungovog Galaxyja S9. Razlika u odnosu na potonjeg je ta što Huawei ne prepoznaje automatski akciju, već ćete ju vi sami morati točno prepoznati u kojem će se trenutku dogoditi i pritisnuti tipku za snimanje u točno određenom trenutku. S obzirom da snimanje u 960 sličica u sekundi započinje s blagim zakašnjenjem u odnosu na pritisnutu tipku, a akcija koju može snimiti traje svega 0,2 sekunde, sami možete pretpostaviti koliko je ponekad teško uloviti točno onaj trenutak koji želite. Pogotovo ukoliko se taj trenutak ne može više ponoviti.

Ipak, jednom kad uhvatite takav trenutak, poželjno u uvjetima vrlo dobrog osvjetljenja, vjerojatno ćete fascinirati sve koji će snimku vidjeti. Tih 0,2 sekunde bit će rastegnuto na 6 sekundi, inače oku nevidljivih detalja.

Naravno, i Huawei može snimati u FullHD rezoluciji u 240 fps-a, baš kao što to mogu i najnoviji iPhonei ili Galaxyji, tako da možemo računati da će uskoro svi proizvođači smartfona krenuti razvijati nove načine snimanja slow motion videa, odnosno poboljšavati postojeće.

Baterija

Najbolji način za dobivanje bolje autonomije jest povećanje kapaciteta same baterije. Unatoč vrlo tankom kućištu od svega 7,8 mm, Huawei je pronašao način za smjestiti bateriju kapaciteta čak 4000 mAh. Uz takav kapacitet i najnoviju verziju Androida kao i štedljivi AMOLED zaslon, lako smo mogli očekivati i dobro trajanje baterije.

P20 Pro bi mi tako bez problema izdržao cijeli dan korištenja, bez obzira koliko ga koristio i na koji način. Jedan je od rijetkih uređaja s kojim bi lako zaboravio pogledati koliko baterije još ima, jer znam da će mi izdržati dovoljno.

Volio bih i kad bi Huawei prihvatio Qualcommov Quick Charge 3,0 standard, tako da se brzo može puniti tim punjačima, a ne samo Huaweijevim, ali nažalost to nije slučaj.
Dobro je što je P20 Pro u pakiranju dolazi s jednim od najsnažnijih punjača za smartfone, izlazne snage čak 22,5W, a što bi teoretski trebalo biti dovoljno čak i za neke slabije prijenosnike, a kamoli jedan smartfon.

Punjenje se zahvaljujući takvom punjaču, a unatoč toliko velikom kapacitetu baterije, odvija vrlo brzo, pa se tako P20 Pro za svega 30-ak minuta napuni od 0-50%. U slučaju da vam kapacitet prije noćnog izlaska padne na 15%, možete računati da će mu svega 10-ak minuta na punjaču biti sasvim dovoljno čak i do jutarnjih sati.

Zaključak

Huawei ozbiljno želi zauzeti tron najvećeg proizvođača smartfona u svijetu, a to će mu, nastavi li ovim tempom povećanja prodaje, uskoro i uspjeti. U prvoj polovici godine predstavio je 3 ključna smartfona koji bi mu u tome trebali pomoći. P20 Pro najjači je model P20 serije, i u nekim stvarima postavlja nove standarde cijeloj industriji. Zahvaljujući njemu, uskoro možemo očekivati i druge proizvođače smartfona u utrci povećanja fizičke veličine samog senzora, a koji će direktno utjecati na samu kvalitetu mobilne fotografije.

Istovremeno prati trendove koji su zadali drugi proizvođači i vrlo brzo se prilagođava tržištu. Nažalost, situacija nije potpuno savršena, i P20 Pro ima i svojih objektivnih nedostataka.

Zub na vrhu zaslona, bez obzira što se može skriti, već je u startu odbio dio potencijalnih kupaca, a uz izostanak 3,5 mm utora za slušalice i proširive memorije, pa i unatoč priloženom adapteru i 128 GB interne memorije, mnogi smatraju da nije dostojan tog Pro dijela u njegovom nazivu.

Kroz dva tjedna korištenja, pokušao sam se priviknuti na zub, ali čak i u to vrijeme, prečesto bih posegnuo za spuštanjem trake s obavijestima upravo na tom dijelu, a lijevi dio zaslona od zuba, rezerviran za obavijesti, prečesto bi ostao nedostatan.

Živimo u svijetu kad nas je industrija smartfona toliko razmazila da više gledamo na nedostatke nego na prednosti, a P20 Pro ih ima sasvim dovoljno da ga zaobiđete.

Ipak, mi vas savjetujemo da još jednom razmislite, jer s ovim nedostatcima se može živjeti, a zauzvrat dobivate definitivno jednu od najmoćnijih kamera u smartfonima, vrhunski uređaj koji će vas definitivno poslužiti dulje vrijeme, upakiran u prekrasno vodootporno kućište, a uz sve to, neće vas oplesti po džepu kao direktni konkurenti s kojima se bori, i od kojih realno nije ništa lošiji.

Video recenzija

 
      
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
Uporaba kolačića

Mob.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića. Više informacija potražite na poveznici.  [ U redu ]