Kako su nestali HTC, Sony, LG… i kakva je budućnost svjetskog tržišta smartfona?

Prije 10 godina bili su nezamjenjiv dio naše svakodnevice i često viđeni mobiteli u rukama prijatelja, kolega, ukućana itd. U to doba su držali solidan tržišni udio i nije nam ni na kraj pameti bilo da ćemo jednog dana na njih zaboraviti.

Naravno, nismo zaboravili, ali se čini da su oni zaboravili nas. Oni, tj. kompanije koje su nekad proizvodile najbolje mobitele, polako su počele zaboravljati nas, kupce. Neka od najvećih imena o kojima ovdje govorimo svakako su HTC, Sony i LG. Ovi brandovi danas još postoje i s vremena na vrijeme lansiraju pokoji model, ali tržišni udio im je zanemariv i samo je pitanje vremena kad će potpuno ukinuti proizvodnju mobitela.

Za Nokiju znamo da se 2012. godine doslovno samouništila sklapanjem saveza s Microsoftovom, da bi 2016. uskrsnula u režiji konzorcija zvanog HMD Global. Naime, Nokia kao finska tvrtka i dalje postoji i uglavnom se bavi proizvodnjom mrežne infrastrukture, a brand mobitela Nokia je prodala spomenutom konzorciju. U ovih pet godina, HMD nijednu poslovnu godinu nije uspio završiti s dobiti, pa tako možemo reći da nije ni iskoristio ime Nokia, koje je 2016. godine još uvijek odzvanjalo u mnogim ušima. U međuvremenu se ukiselilo, posebice na europskom tržištu, a jedino na kojem još uživa neki respekt je azijsko. Hoće li HMD uspjeti s Nokia brandom, teško je reći, ali nakon pet godina lutanja i doslovno tapkanja u mjestu, teško je biti optimističan.

No, što je s ostalima? Za razliku od Nokijinog odjela za proizvodnju mobitela koji je uz pomoć Microsoftoa doslovno izvršio samoubojstvo, HTC, Sony i LG imaju malo drukčije priče. Mogli bismo reći da ova tri branda polako padaju u zaborav zbog općeg stanja na tržištu, na kojem sada vladaju kineski brandovi, naravno, izuzmemo li korejski Samsung i američki Apple.

Za razliku od Nokije koja je napravila rez, ove kompanije su očito izabrale sporu i definitivno mučnu smrt. HTC, pionir Android smartfona i nekadašnji tržišni lider u segmentu pametnih telefona, još sredinom prošlog desetljeća se počeo gubiti, donoseći, u najmanju ruku, čudne poslovne odluke. Top modeli, koji inače ne čine glavninu prihoda proizvođača Android uređaja, počeli su gubiti tlo pod nogama nakon što je Samsung shvatio da je upravo ova kategorija proizvoda itekako važna. Naime, top modeli su ono što brand čini prepoznatljivim, pa će na njihov račun prodati i one jeftinije.

Samsungova S serija je počela nagrizati HTC-ovu isporuku flagshipa jer je jednostavno nudio logičnija rješenja za otprilike isti iznos novca. Kasnije je HTC ime svog bestsellera Desire doslovno isprostituirao, lansirajući na desetke jeftinijih uređaja s raznim dodacima tom imenu. U očima mnogih korisnika HTC je ovime izgubio na reputaciji. Kasnije je počeo proizvoditi top modele pod raznim novim imenima, no nikad nisu dostigli popularnost Desirea. U međuvremenu je Google otkupio dio proizvodnih kapaciteta ove kompanije, koja je za njega počela proizvoditi Pixele.

Neki analitičari smatraju da su Google i HTC ovo odigrali kako bi tvrtku spasili od neprijateljskog preuzimanja od strane nekog kineskog giganta, koji su se otprilike u to doba afirmirali. Mnogi će reći da je za „propast“ HTC-a kriva kineska konkurencija, što je djelomično točno, budući da su troškovi proizvodnje u kontinentalnoj Kini osjetno manji nego na Tajvanu, domovini HTC-a. S druge strane, i HTC je svoje uređaje sklapao u kontinentalnoj Kini, baš kao i većina drugih proizvođača, uključujući Apple, tako da za krajnji rezultat možemo okriviti uglavnom loše odluke vodstva kompanije.

Slična priča je i sa Sonyjem. Njegov mobilni odjel, doduše, nije nitko kupio, već ga je sama kompanija integrirala u druge, budući da je jedini od svih proizvodio gubitak. U ovom slučaju isto možemo krivnju svaliti na kinesku konkurenciju, jer im Sony sa svojim modelima srednjeg i nižeg cjenovnog razreda jednostavno nije mogao konkurirati, kako na azijskom, tako ni na globalnom tržištu. Ono što je bio veći problem jest čudna politika prema top modelima, dakle uređajima koji su ogledalo branda. Svjedočili smo tome kako je Sony nekoliko godina zaredom ciklus njihovog lansiranja s godine dana skratio na šest mjeseci, čime je uvelike zbunio bazu fanova. Mnogi koji su kupili proljetni top model, osjećali su se zakinuti s obzirom da je već najesen izašao nasljednik s boljim specifikacijama. Kad ovome pridodamo neminovno povećanje troškova proizvodnje, računica je jasna. Bilo je tu još niz nelogičnih odluka koje su kumovale sadašnjoj situaciji, a ona je takva da je prodaja nikakva, a baza obožavatelja branda se iz dana u dan smanjuje.

LG je također dugo ulagao u uređaje srednjeg i nižeg cjenovnog razreda, ali je jedno vrijeme barem vodio logičnu poslovnu politiku prema top modelima, sve do modela G6. Nakon njega, kompanija se počinje gubiti, često mijenja odluke o izlasku, odnosno povratku na određena tržišta, da bi nedavno procurila glasina da će uskoro odustati od proizvodnje smartfona.

Ovakva situacija zapravo ni ne čudi jer, bez obzira na količinu isporučenih primjeraka, jedino su Apple i Samsung iz ovog posla izvlačili dobit, da bi im dio kolača nedavno uzeo Huawei, koji je sada u nezavidnoj situaciji jer je pogođen američkim sankcijama. Naravno, brand neće nestati, kao ni mnogi drugi kineski brandovi s obzirom na veličinu tamošnjeg tržišta.

Kako će se situacija dalje odvijati, teško je predvidjeti s obzirom na nedavno započeti tehnološki rat kojeg su pokrenule SAD. Da će doći do svojevrsne polarizacije, to je sigurno. Plodove američke politike već neko vrijeme svi kusamo, a kusat ćemo još više s obzirom na trenutnu nestašicu čipova. Što je najžalosnije, najveći gubitnici su upravo američke kompanije, barem ako je vjerovati američkim medijima, a nemamo razloga za suprotno.

Bilo kako bilo, budućnost tržišta mobitela u ovom trenutku je teško predvidjeti, ali jedno je sigurno. HTC, LG i Sony će se teško vratiti, usprkos činjenici što im situacija s američkim sankcijama kineskim kompanijama ide na ruku. Vidjeli smo da je i Xiaomi nedavno stavljen na listu „neprijatelja“, ali ne u smislu da mu je zabranjeno koristiti Googleove servise i kupovati čipove proizvedene u tvornicama koje koriste američku tehnologiju, već je američkim građanima i kompanijama zabranjeno investiranje. To samo po sebi ne bi trebalo imati utjecaj na trenutnu Xiaomijevu treću poziciju na tržištu jer mu američke investicije nisu ni potrebne, a ono što bi moglo je agresivan prodor BBK Electroncisa na svjetsko tržište, što se upravo sada događa.

Neke od brandova ove kineske kompanije kao što su OnePlus i Realme već možemo kupiti i u Hrvatskoj, a samo je pitanje vremena kad će red doći najveći– Oppo i Vivo. Pod ovakvim pritiskom kineskih, relativno pristupačnih, ali nikako ne i loših uređaja, teško će se nositi i Samsung, pa čak i Apple, dok će neki dugi jednostavno nestati. Nikako ne treba zanemariti ni Huawei, koji na svjetsko tržište uskoro planira krenuti s vlastitim eko-sustavom temeljenom na Androidu. Jasno je da će put k osvajanju određenog tržišnog kolača biti trnovit, ali ne i nemoguć.

 
 
Najnovije recenzije

Najčitanije recenzije
Top teme

This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT