Otkako su se na smartfonima pojavili dvojezgreni i četverojezgreni procesori, mnogi korisnici upravo prema broju jezgri vrednuju snagu i u konačnici ukupnu ocjenu određenog smartfona. Jedan dio korisnika je svjestan da nije sve u jezgrama, no mnogi proizvođači, ali i mediji i dalje ovu stavku favoriziraju, čime su većini kupaca nametnuli potpuno krivu percepciju.
Nerijetko se dogodi da prilikom kupnje uređaja ljudi pitaju koliko jezgri ima i eventualno na kojem taktu kucaju. Međutim, malo je onih kupaca koji gledaju malo dublje i zapitaju koje su to jezgre unutar procesora, odnosno čipseta. U tu svrhu idemo malo pogledati kakvih sve jezgri ima i koliko je njihov broj bitan, no kako ne bismo previše ulazili u tehničke detalje, pokušat ćemo se zadržati na najvažnijem. Naime, vrlo često dobivamo upite o tome koji je procesor i koliko bolji od onog drugog, pa ćemo u ovom tekstu pokušati odgovoriti na većinu tih pitanja.
U današnjim čipsetima na mobilnim uređajima, bilo smartfonima, bilo tabletima, koristi se nekoliko vrsta procesorskih jezgri. U one jeftinije čipsete još uvijek se ugraćuju starije Cortex-A5 jezgre koje u pravilu postižu performanse dovoljne za pokretanje osnovnih aplikacija i manje zahtjevnih igara. Naravno, ukoliko procesor sadrži više ovakvih jezgri, performanse će biti bolje, ali ne nužno u usporedbi s procesorom koji ima ugrađen manji broj npr. Cortex-A9 jezgri. Kada u benchmark testovima uspoređeujemo npr. 4x A5 i 2x A9, dobit ćemo otprilike iste rezultate, no oni mogu ovisiti i o drugim faktorima kao što su RAM i grafički koprocesor. Cortex-A5 nalazimo u tri varijante, jednojezgrenim, dvojezgrenim i četverojezgrenim čipsetima, a isto vrijedi i za mnoge druge jezgre, poput A7 ili A9.
Tako je MediaTek u zadnje vrijeme na tržište izbacio dosta jeftinih čipova s četiri jezgre A7 ili A9 jezgre, one su po performansama još uvijek ispod rezultata koje ostvaruju npr. Qualcommovi čipseti s modificiranim Krait jezgrama. Jedan od primjera je Samsungov Galaxy S4 mini koji s dvije Krait jezgre postiže nešto bolje performanse od Galaxyja S3 s Exynos čipsetom u kojem kucaju četiri Cortex-A9 jezgre.
Naime, Qualcomm je u zadnjih godinu dana prilično napredovao u proizvodnji mobilnih čipova i svojim Snapdragonom nadmašio do tada vrlo popularnu Tegru koju proizvodi NVIDIA, dok su ostali proizvođači također zabilježili pad isporuka. Iznimka je MediaTek koji se na tržište probio s jeftinijim čipovima i sada opskrbljuje uglavnom kineseke proizvođače.
Isto tako smo mogli vidjeti da i jednojezgreni porcesor može imati bolje performanse od dvojezgrenih, a dokaz tome je Intel i njegov Atom procesor koji pomoću tzv. hyperthreeadinga simulira dvije procesorske jezgre. Rezultati koje daje ne razlikuju se puno od mnogih procesora s dvije jezgre, a istovremeno postiže bolje uštede energije.
Dakle, kad kupujete smartfon ili tablet, manje je bitno koliko jezgri sadrži procesor, a više o kojim se jezgrama radi. Iako će ukupne performanse uređaja ovisiti i o mnogim drugim faktorima, recimo da su Cortex-A5 najstarije i u pravilu daju naslabije performanse. Kako im raste brojčana oznaka (A7, A9, A15) tako u pravilu rastu i performase, a slično je i kod Krait jezgri (200, 300, 400, 450).
Treba reći da su Krait jezgre zapravo modificirane Cortex jezgre koje je Qualcomm posebno prilagodio svojim čipsetima pa tako one u pravilu postižu bolje performanse od originalnih. Dodatnu težinu ovome daje i činjenica što i sam Samsung u svojim uređajima koristi upravo Qualcommove Snapdragon čipove s Krait jezgreama nauštrb vlastitih Exynos čipova s Cortex jezgrama.
Na kraju je možda potrebno ponoviti da će ukupne performanse uređaja ovisiti i o kvaliteti grafičkog procesora kao i količine RAM-a, ali procesorske jezgre, odnosno tehnologija njihove izrade, ovdje ipak igraju najvažniju ulogu.
U jednom od sljedećih tekstova, malo ćemo obraditi i MediaTekove čipove.
