Nizozemski ASML, nedvojbeno i daleko najvrjednija europska tehnološka kompanija po tržišnoj kapitalizaciji (240 milijardi dolara u 2022. godini), suočava se s novim izazovima. Naime, nizozemska vlada, koja se već neko vrijeme nalazi pod pritiscima Washingtona, donijela je uredbu u kojoj ograničava izvoz njezinih proizvoda u Kinu.
ASML je inače tvrtka koja proizvodi napredne litografske strojeve za proizvodnju preciznih poluvodiča, a njezin izvoz u Kinu trenutno iznosi 14% ukupnih prigoda, javlja Bloomberg. Iste godine, ASML je u Kinu isporučio tehnologiju vrijednu 8,46 milijardi dolara, no tome još treba pribrojati usluge održavanja koje u pravilu idu uz isporuku strojeva.
Prije nekoliko mjeseci, pojedinci iz vodstva kompanije, podržani od strane određenih nekih krugova, usprotivili su se popuštanju američkim pritiscima, navodeći da će ograničenje isporuka, koje se u svakom pogledu kosi s načelima slobodnog tržišta, izravno utjecati na prihode i radna mjesta.
No, čini se da će to biti manji problem, s obzirom da je odluka o strogoj kontroli i ograničavanju već donesena. Od 30. lipanja, ASML će za svaki stroj koji namjerava izvesti u Kinu, morati od Vlade zatražiti svojevrsnu dozvolu.
Podsjetimo, od početka američko-kineskog trgovinskog rata 2019. godine, SAD je mnogim kineskim kompanijama uveo sankcije, a situacija oko ASML-a dodatno komplicira stvari, jer u svoj međusobni spor uvlače i europske kompanije. Slično vrijedi i za pritiske od strane SAD-a na europske operatere da uklone Huawei i ZTE opremu iz svoje infrastrukture.
Uklanjanje ove opreme bi europskim kompanijama mogao donijeti štetu koja se mjeri desecima milijardi eura, a najnovije ograničenje poslovanja najveće europske tehnološke tvrtke bi moglo izazvati lavinu drugih problema i nove troškove.
Isto tako, SAD i EU u zadnjih nekoliko godina pod svaku cijenu žele dio proizvodnje čipova prebaciti u zapadnu hemisferu, no vidjeli smo da i ti projekti nailaze na poteškoće.
Tako je, očito pod političkim pritiscima, TSMC uložio velike svote u izgradnju tvornice čipova u SAD-u, no potom je naišao na zid kad je zatražio dodatne poticaje za troškove koji su bili nepredvidivi. Najgori dio priče je što će ti čipovi, kad tvornica jednom bude gotova, koštati 30% više nego da su proizvedeni u Aziji.
Suprotan primjer imamo s Intelovom tvornicom u Njemačkoj, gdje je ova američka kompanija, nakon inicijalnog odbijanja njemačke vlade, ipak uspjela isposlovati poticaje za svoju tvornicu u Magdeburgu, u vrijednosti 10 milijardi eura.
