Pixel 2 XL – Recenzija

Rijetko kad testiramo uređaje koji su već par mjeseci na tržištu, ili one koji nisu izravno i službeno dostupni na našem, kad jedan takav ipak stigne na test, onda znate da je on sigurno vrijedan toga. Ovoga puta to je Googleov Pixel 2 XL.

Baš tako, najjači Googleov smartfon je zasigurno vrijedan pažnje, možda ne toliko zbog velikog broja potencijalnih kupaca na našem tržištu, koliko zbog toga što je ovo model kojim Google ponovno pokazuje smjernice industrije u kojoj želi da ide. Tako je nekad to radio s Nexus serijom, a danas, u novom ruhu, s Pixelima. Kod Googlea je većina stvari dobivena temeljem pokušaja i promašaja. Tako je to kad imate neograničenu bazu korisnika koji vam direktno govore što žele, a što ne.

Kako stvari stoje, Pixel je sve ono što najzagriženiji ljubitelji Androida žele. Uređaj bez mana, s čistim Androidom i najjačim hardverom. No, nije baš sve tako bajno. Vidjeli smo da na neke stvari nije bilo moguće utjecati, pa tako postoji cijela drama oko zaslona, koji ipak nije tako savršen kako se priželjkivalo. Nedostaje i 3,5 mm izlaz za slušalice kojeg u današnje vrijeme smatramo itekako korisnim. No, zanemarivši te dvije mane, kao i nedostatak proširive memorije, Pixel u najjačem izdanju radi besprijekorno i ostavlja fantastičan dojam.

Nažalost, kako ni pred komisijom, pa tako ni pred Googleom, nisu svi stanovnici Europske Unije jednakih prava. Neki su ipak ravnopravniji od onih drugih. Istina je da smo u dosta povoljnijem položaju od susjednih južnih i istočnih zemalja, ali smo i dalje predgrađe Europe. Moguće je da će se i ovo vremenom promijeniti i da će nam neka od budućih inačica Pixela, ili općenito Googleovih uređaja, postati lako dostupna putem Googleove trgovine. Do tada ćemo se snalaziti kako znamo i umijemo, i vjerojatno zamoliti nekog od bližih rođaka koji već ionako u Njemačkoj ili Irskoj rade neko vrijeme, da nam ustupe naš mali dio svemira, pa makar kao poklon za Božić, kao što je slučaj bio s ovim.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dimenzije
157.9 x 76.7 x 7.9 mm

Masa
175 grama

Zaslon
6,0 P-OLED 2880 x 1440 18:9 538 ppi

SoC
Qualcomm Snapdragon 835

CPU
4x Kryo 2,35 GHz + 4x Kryo 1,9 GHz

RAM
4 GB

Interna memorija
64/128 GB

Micro SD
Ne

Povezivanje
WiFi, A-GPS, Bluetooth 5.0, DLNA, USB-C

Brzo punjenje
Da

Bežično punjenje
Ne

OS
Android 8.0 Oreo

Kamera
12,2 MP, f/1,8, 27mm, 1/2,6”, Dual Pixel PDAF, OIS, 4K

Prednja kamera
8 MP f/2,4, 25mm, 1/3,2”, 1080p

Baterija
3520 mAh

Cijena
oko 900 eura

Ustupio
Rođo iz Njemačke

PREDNOSTI
NEDOSTACI

Dizajn i vrhunska kvaliteta izrade
Nema 3,5 mm audio utor

Zaslon (skoro) od ruba do ruba
Nema proširivu memoriju

Besprijekorne performanse
Visoka cijena

Najbolje kamere

Najnoviji Android

Odlični stereo zvučnici

Dizajn, kućište i ergonomija

Google je, baš kao i prošle godine, predstavio dvije inačice Pixela. Naš je onaj veći, s oznakom XL, i za razliku od manjeg modela, donosi zaslon skoro “od ruba do ruba”, ali bez zuba. Na prednjoj strani, osim zaslona, pronašlo se mjesta i za stereo zvučnike, ali i sve potrebne senzore te odličnu prednju kameru. U donjoj rešetci zvučnika smjestio se i glavni mikrofon, što dodatno doprinosi tom jednostavnom dizajnu ovoga uređaja.

Poleđina je sad već prepoznatljiva, izrađena od dva različita materijala koja se kontrastno spajaju u gornjoj polovici uređaja. Donji dio je izrađen od aluminija, baš kao i okvir kućišta, dok je gornji dio staklena poleđina ispod koje se skrivaju sve antene ovog uređaja. Ipak, Pixel 2, iako djeluje čvrsto kao aluminijski uređaji, ne ostavlja u ruci hladan dojam. Tajna je u svojevrsnom premazu, a koji ostavlja svojevrstan plastični dojam.

Dizajn je iznimno jednostavan. Nema dvostruke kamere, nema nikakvih posebnih oznaka, niti specijalnih ukrasa. Tek decentno označen čitač otiska prstiju, kao i kromirani Googleov logo.
Na desnom boku uređaja, pomalo neozbiljno i zaigrano, narančastom bojom označena je tipka za uključivanje, tako da se razlikuje od onih za kontrolu glasnoće koje su se spojile s bijelim obrubom kućišta.

Na vrhu kućišta je tek jedan pomoćni mikrofon, dok je dno ostalo rezervirano samo za centralno smješten USB-C utor. Na lijevom boku je utor za nano SIM karticu, bez utora za memorijske kartice. Google ih, baš kao i Apple, odbija koristiti, jer očito žele u potpunosti zadržati kontrolu nad uređajem. Nama se to nije baš dopalo, ali tko smo mi da prigovaramo tako velikim igračima?

Konačno je i Googleov uređaj dobio otpornost na vodu i prašinu, što mu jamči IP67 certifikat. Neki će prigovoriti da se i ovdje Google mogao malo više potruditi i zaraditi jači IP68 certifikat, ali osim ako ne planirate izvoditi akrobacije ispod vode, i IP67 bit će dovoljan da zaštiti uređaj od kiše, ili nespretno prolivene čaše vode u lokalnom kafiću.

Primijetit ćete lako da su obrubi oko zaslona znatno veći nego kod mnogih konkurentskih modela, i nekako ne izgleda da baš u potpunosti prati taj trend od ruba do ruba, a to je u neku ruku i istina. Približno jednaku količinu mesa imao je i prije 4 godine LG G2, ali moralo se pronaći mjesta i za stereo zvučnike, tako da nećemo puno prigovarati.

Moramo napomenuti da su ovo uistinu pravi stereo zvučnici, odnosno da su oba zvučnika potpuno identična i pravilno smještena, za razliku od svih onih koji prate trend nametnut HTC-om 10, gdje je jedan zvučnik u slušalici, a drugi na dnu uređaja.

Unatoč, uvjetovano rečeno, većoj količini tog mesa, uređaj izgleda prekrasno i četo plijeni znatiželjne poglede, posebno onih koji prate trendove u industriji smartfona. Tako sam za njega dobio znatno više upita nego za Huawei Mate 10, kojeg ipak smatram ljepšim uređajem.
U ruci leži odlično, ali je definitivno prevelik za korištenje jednom rukom. Sklizak je, ali u nekim granicama normale, ponajviše zbog pravilnijih obruba kućišta, koji se nekako usjeku u ruku, za razliku od svih onih koji su potpuno zaobljeni.

Zaslon

U bespućima interneta pojavile su se priče brojnih vlasnika Pixela 2 XL koji se žale na kvalitetu zaslona. Kao najveći problem, isticali su loše kutove vidljivosti, odnosno pojavu plavih tonova ovisno o kutu gledanja. Nije to bio jedini problem, mnogi su se žalili i na isprane boje, nesvojstvene OLED zaslonima, kao i na pojavu klasičnog burn-in efekta.

Realnost je takva da su sve ovo klasične boljke svih OLED zaslona, u određenoj mjeri. Stariji Samsungovi AMOLED zasloni bi pod kutom dobivali blagu zelenkastu nijansu, a praktički svi u određenoj mjeri pate od burn-in efekta. Isprane boje su bile tu na zahtjev korisnika, odabravši “basic” način prikaza u postavkama Samsungovih uređaja.

No zašto je onda baš ovaj uređaj na tolikoj meti?

Vrlo jednostavno. LG, kao glavni dobavljač zaslona za Pixel 2 XL, nema toliko naprednu tehnologiju kao Samsung. Kupci su naviknuti na iznimno kvalitetne AMOLED zaslone koje Samsung nudi, kako u svojim, tako i u najjačem Appleovom iPhoneu, i nisu spremni na kompromise.

Burn-in efekt, iako je i dalje najveći problem AMOLED zaslona, sveden je na toliko nisku razinu, da ga je gotovo nemoguće primijetiti, čak i nakon dužeg perioda korištenja, ali to nije slučaj s LG-evim zaslonom. I kao zadnji parametar, vrlo realan prikaz boja, nešto što se ne viđa baš često na AMOLED-ima, nije svakom oku privlačan.

Moj primjerak Pixela nema izražen burn-in efekt, i bilo bi žalosno da ga je u ovako kratkom roku dobio. Boje se ne mijenjaju ovisno o kutu gledanja, što znači da sam dobio uređaj iz neke bolje serije, koja je naravno uslijedila nakon prve “falične”. A na nešto ispranije boje sam se u vrlo kratkom roku navikao, tako da mi izgledaju potpuno normalne i realne.

Sve u svemu, rekao bih da Pixel 2 XL dolazi s odličnim zaslonom, s odličnom vidljivošću na suncu, vrhunskim kontrastom i kutovima vidljivosti. Da pri ruci imam još jedan primjerak ovog uređaja, tek bih onda mogao reći ima li taj drugi izražene probleme ili ne. Svi oni kojima smetaju “isprane” boje, u postavkama mogu lako promijeniti postavku i dobiti klasične AMOLED zasićene boje.

O samoj oštrini zaslona i 538 ppi smatram da je bespredmetno govoriti. Ono što bi vas više moglo zanimati jest činjenica da je Google ponudio opciju za prikaz aplikacija u punoj veličini zaslona. Prisjetimo se, to je bio mali problem početkom ove godine, kad su na tržište tek došli ovakvi zasloni s novim 18:9 omjerom stranica. Budite bez brige, jer danas se sve aplikacije izvode preko punog 6” zaslona, najčešće i u punoj 1440 x 2880 rezoluciji. Kad kažem najčešće, imajte na umu da se mnoge igre izvode u tek FullHD rezoluciji, jer jednostavno nema potrebe za opterećivanjem procesora višom rezolucijom.

Vjerojatno ste čuli za novost vezanu uz Always On zaslon kod prikazivanja informacije o glazbi koja trenutno svira u pozadini. Google se dosjetio, uz klasičan prikaz informacija o vremenu i novim obavijestima, ubaciti i informacije o pjesmi koja svira u pozadini, ali ne na vašem uređaju, već na radiju u pozadini, npr. u kafiću. Fascinantno je da ovo radi čak i kad uređaj nije povezan na internet, pretpostavka je da ima svojevrsnu offline bazu podataka. Ipak, Mišu Kovača ne prepoznaje, a vjerojatno jer nema niti potrebe kad cijelu njegovu diskografiju svi znamo napamet.

Hardver i performanse

Da je Pixel 2 XL pravi flagship, najbolje dokazuje njegov hardver. Pokreće ga jedan od najsnažnijih procesora na tržištu, Snapdragon 835. Dobro poznata kombinacija ovog procesora i 4 GB RAM-a već je viđena u mnogim modelima do sad, pa pouzdano znamo da se ponaša odlično u svim situacijama.

Podsjetimo, riječ je o osmerojezgrenom procesoru s četiri snažnije Kryo jezgre koje kucaju na taktu od 2,35 GHz, kao i četiri nešto štedljivije Kryo na taktu od 1,9 GHz. Grafički dio posla obavlja Adreno 540 i tu se nema što puno za reći.

Pomalo je iznenađujuća odluka vezana uz količinu RAM memorije. Mnogi proizvođači su se još početkom prošle godine odlučili za kombinaciju sa 6 GB, ali Google očito smatra kako je i ovih 4 sasvim dovoljno za sve potrebe.

S obzirom se aplikacije relativno dugo zadržavaju u pozadini, složio bih se s Googleom. Istina, od velike je pomoći i čisti Android, koji kao takav ne troši puno radne memorije u odnosu na druga modificirana sučelja. Pixeli dolaze i u dvije različite kombinacije interne memorije, sa 64 ili 128 GB, ali niti u ovoj snažnijoj inačici, kao što je testni primjerak, nećete dobiti 6 GB RAM-a.

Kvaliteta signala bila je na vrlo visokom nivou. Ostao sam ugodno iznenađen i kvalitetom WiFi signala koja je bila besprijekorna. GPS hvata gotovo instantno, čak i u zatvorenom prostoru.
Slušalica je vrlo glasna, otprilike u rangu Samsungovih. Bez problema sam čuo sugovornike čak i u vrlo bučnim okruženjima, i to bez da sam morao pojačati slušalicu do maksimuma.

Nažalost, Pixel 2 XL dolazi bez 3,5 mm izlaza za slušalice, što je jedan negativan trend kojeg prate mnogi proizvođači. Štoviše, u prodajnom pakiranju nije bilo ni adaptera za slušalice, a niti slušalica, tako da ćete i njega morati posebno kupiti ako već imate starije koje još služe.

S pozitivne strane, čitač otiska prstiju radi očekivano na vrlo visokoj razini. Nije brz kao onaj u Huaweiju Mate 10 Pro, ali mislim da nitko ne bi smio imati prigovora na njega.

Valja napomenuti da priloženi kabel za punjenje ima USB-C s obiju strana. Znači da ga vjerojatno nećete moći niti povezati žičano s računalom, bez kupnje drugog kabla ili odgovarajućeg adaptera.

Google je oduvijek gurao te neke nove trendove dosta hrabro i brzo pa samim tim smatramo i da su njihovi kupci već naviknuti na to, baš kao što su i Appleovi na njihova ograničenja. Svima ostalima, ovo će u startu zadati manje glavobolje.

Stereo zvučnici su vrlo glasni i kvalitetni. Tek pri najvišoj razini reprodukcije, dolazi do blagog pucanja zvuka, tako da toplo preporučam pojačavati ga do 90% glasnoće kako biste zadržali najbolju kvalitetu zvuka. U bučnijim okruženjima, pucanja vjerojatno nećete niti čuti.

S obzirom na to da je HTC proizvođač ovog Pixela, ne čudi i što je osjetljiv na stisak ruke. Ovakav koncept smo vidjeli s HTC-om U11, ali je Pixel softverski znatno ograničen u odnosu na njega. Tako stiskom šake možete pozvati Googleovog asistenta, i to bi otprilike bilo to. Jedino što trenutno možete promijeniti jest jačina stiska šake, nakon kojeg će pozvati asistenta. Naravno, u Play trgovini već postoje aplikacije s kojima možete proširiti uporabljivost hardvera, ali to je već drugi par rukava.

Softver i sučelje

Čisti Android u uvijek najnovijoj inačici prednosti su tek nekolicine uređaja na tržištu. Googleovi Pixeli su, naravno, prvi u redu za najnovije nadogradnje. No koliko god je to pozitivno, toliko je u određenu ruku i negativno. Najnovije sigurnosne zakrpe tako prve dolaze na ove uređaje, ali s njima i novi bugovi.. Srećom, najčešće je riječ o minornim problemima koji se tek kratko zadrže do buduće nadogradnje, no neke bi vas mogle i iritirati.

Tako je s najnovijim Android 8.0 Oreom došao novi RAM management koji ima manjih problema s određenim aplikacijama. Prednost je bolja autonomija u odnosu na Nougat, koju doduše možete i ne morate primijetiti, ali sigurni smo da ćete primijetiti kad vam javi grešku da WhatsApp troši previše baterije.

Neki će reći da to nije Googleov problem, već WhatsAppov, odnosno Facebookov, i bit će u pravu. Ali ispaštaju korisnici samo najnovijeg operativnog sustava. Uslijedilo je nekoliko nadogradnji od prve inačice Orea i danas je situacija, s najnovijom 8.1 inačicom, znatno bolja nego prvih dana. Tako obavijesti više ne kasne, ali i dalje vas ponekad zna iznenaditi s neugodnim podsjetnikom da određena aplikacija troši previše baterije. Sve ostalo je uštimano i radi k’o po traci.

Sučelje je koncipirano bez tipke za pozivanje izbornika s aplikacijama. Pristupa im se gestom povlačenja prsta od dna prema vrhu, s bilo kojeg dijela zaslona. Šteta što sa suprotnom gestom ne možete spustiti traku s obavijestima, već se prstom baš morate protegnuti do samog vrha. Pretpostavljam da će se i ovo popraviti s vremenom i nekom budućom nadogradnjom.

Lijevi početni zaslon je rezerviran za Googleove kartice koje vam donose najnovije vijesti iz područja o kojima guglate. Meni primjerice javlja najnovije vijesti vezane uz smartfone, jer njih očito najčešće guglam.

Na vrhu početnog zaslona smješten je widget koji vam pokazuje datum, vrijeme i vremensku prognozu, ali se mijenja ovisno o vašem danu. Tako, primjerice, ako imate u kalendaru zabilježen određeni događaj, koji bi se uskoro trebao dogoditi, na vrhu ćete pronaći informacije o njemu i za koliko minuta počinje. Tu možete isto tako pronaći i neke vijesti vezane uz promet, barem tako Google kaže, jer meni se osobno nikad nisu pojavile.

Ispod prvog reda ikona aplikacija, widget je za Googleovu tražilicu, kojeg baš kao i onaj za datum na vrhu zaslona, ne možete ukloniti. Osobno sam se priviknuo na njihov smještaj. Iako su mi u početku smetali, sada ih smatram zgodnim rješenjima, premda bih i dalje volio da ih mogu ukloniti.

Redizajniran je i obavijesni centar koji pri prvom otvaranju sada otkriva 6 brzih prečaca za kontrolu WiFi-ja ili Bluetootha. Drugim povlačenjem se otkriva nešto više njih, a koje u krajnjoj liniji možete urediti i po vlastitom guštu. Pozadina obavijesnog centra, kao i izbornika s aplikacijama, mijenja se osivno o pozadini na početnom zaslonu. Tako će u kombinaciji sa svjetlijim pozadinama, i ona unutar obavijesnog centra biti svjetlija, a u kombinaciji s tamnijima, logično, tamnija.

Novost su prekrasne animirane pozadine. Tako satima možete gledati valovima zapljukavanu plažu ili cestu u podnožju gorja na Havajima kojom konstantno putuju automobili. Sve pozadine su tako dizajnirane da imate trodimenzionalni osjećaj pozadine, a također se animira ovisno pod kojim kutom gledate zaslon, odnosno kako nakrivite vaš uređaj.

Vrlo zgodne i suptilne animacije koje upadaju u oko, čak i slučajnih prolaznika koji ga ugledaju dok leži na stolu. Primjetno je da se nešto miče, ali se ne shvaća što dok god se dublje ne zagleda u pozadinu.

Osobno mi je najfascinantnija pozadina Zemlje. Konstantno se rotira, naravno, ubrzano u odnosu na stvarno vrijeme, ali na pozadini to izgleda jedva primjetno. Osim rotacije, mijenja se kroz vrijeme u danu. Tako će preko noći, Europa biti sva obasjana svjetlima gradova, dok će preko dana, očekivano, biti obasjana suncem. Iako se ovo naizgled ne čini posebnim, u njih je uložen velik trud i možemo reći da dodatno doprinose tom nekakvom premium osjećaju ovog uređaja.

Postavke uređaja su nešto jednostavnije posložene u odnosu na Nougat, no nema previše novosti, izuzev već spomenutih, kojima kontrolirate jačinu pritiska rukom na okvir kućišta. Ovo je znatno drugačije riješeno u odnosu na HTC U11, koji će vam pak dopustiti da stiskom uređaja kontrolirate praktički bilo što, pa čak i da imate različite radnje ovisno o dužini stiska ili aplikacije u kojoj se trenutno nalazite. Google se, osim za pozivanje asistenta, odlučio dopustiti samo još utišati dolazni poziv ili alarm. Ukoliko vam to nije dovoljno, uvijek možete posegnuti za alternativom iz Play trgovine, a koje će vam ponuditi znatno više opcija.

Zgodno je što na početnom zaslonu možete uživati u načinu upravljanja, sličnom onome kojeg je Apple na svojim uređajima ostvario Force touch tehnologijom. Ovdje je dovoljan dulji pritisak na određenu aplikaciju, ne snažniji, i otvorit će se dodatni izbornik s brzim prečacima za primjerice novi Tweet, Facebook status ili slično. Isto tako, ukoliko imate obavijest u određenoj aplikaciji, a ona vam je označena malim bedžem u uglu ikonice, dužim pritiskom na nju, moći ćete ju pročitati.

Olakšan je i pristup radu s dvije aplikacije istovremeno. Tako je sada potrebno samo duže zadržati prst na tipki za multitasking i zaslon će se podijeliti na dva dijela. Isto tako, Google je počeo koristiti i “picture in picture” način rada. Ovo  je već dugo vremena dostupno s YouTube aplikacijom, kad spustite prikaz videa u donji desni kut dok tražite nešto novo. Na sličnom principu se tako sada mogu minimizirati navigacijske upute iz Googleovih karti, dok se dopisujete u WhatsAppu ili čitate vijesti na našem portalu. Dovoljno za vrijeme dok vas Google navigira do željene destinacije, pritisnuti home tipku, i minijaturne upute će se minimizirati u mali prozor na zaslonu, a kojega možete postaviti gdje god želite.

Kamera

Googleov Pixel već drugu godinu za redom odnosi titulu najbolje kamere u industriji smartfona. Prošle godine je za to bio zaslužan fantastičan veliki senzor, uz naravno odličan algoritam. Ove godine, Google se odlučio za nešto manji senzor, baš kao i više – manje svi ostali proizvođači, ali je napredniji, s većim otvorom blende i još kvalitetnijim algoritmom.

Stražnja kamera sposobna je uhvatiti fotografije u maksimalnoj rezoluciji od 12 MP i snimiti video u 4K rezoluciji pri 30 sličica u sekundi. Otvor blende je narastao s f/2.0 na f/1.8. Iako u mnogim uređajima imamo i veće otvore blende, moramo napomenuti da je on samo jedan od mnogobrojnih faktora koji utječu na kvalitetu fotografije. Smanjivši senzor i povećavši otvor blende, teoretski smo dobili jednaku količinu svjetla. Da ne ulazimo previše u detalje, budite uvjereni da su fotografije na iznimno visokom nivou u svim uvjetima osvjetljenja.

Posebnost ovog uređaja je u Googleovom HDR+ algoritmu koji ne utječe samo na dinamički raspon, već i na kompletno sve parametre fotografije. U zadanom načinu je uključen, a možete ga isključiti tek kad u postavkama među naprednim opcijama odaberete onu za njegovu kontrolu. Shvativši da su fotografije vidno bolje s uključenom HDR+ opcijom, ostavio sam ga uključenim kroz cijelo testiranje.

Kao što i sami možete vidjeti iz priloženih primjera, fotografije pršte detaljima, a dinamički raspon je na iznimno visokom nivou za jedan smartfon. Boje se naizgled doimaju pomalo ispranima, ali su zapravo realne, što vrijedi i za balans bijele. Čak i u situacijama gdje se mnogi drugi smartfoni muče, Google odlično odrađuje svoj posao.

U uvjetima lošijeg osvjetljenja, naizgled se čini kao da ima nešto više šuma, no unatoč tome, smatram da je ovo najbolji smartfon ako vam je kamera na prvom mjestu. Mnogi bi mogli požaliti što Pixel 2 XL ne dolazi s dvije stražnje kamere, no realno, ta druga nije ni potrebna. U idealnim uvjetima će, zbog nedostatka iste, možda biti u malom zaostatku za primjerice Noteom 8 ili iPhoneom X recimo, ali taj “gubitak” detalja je zanemariv.

Najveći razlog za drugu kameru su portret fotografije s bokeh efektom, a ironično, Pixel 2 XL ih okida bolje nego bilo koji drugi koji ju imaju. Koristeći se naprednom tehnologijom pri kojoj prepoznaje dubinu svakog piksela, algoritam vrlo precizno određuje dubinu pojedinog dijela fotografije i stvara realističniji bokeh efekt među konkurencijom. Toliko je realističan da ga tek izvježbane fotografske oči prepoznaju kao lažni.

Ukratko, s idućom generacijom smartfona, vjerojatno će i fotografi teško raspoznati je li fotografija uhvaćena smartfonom ili DSLR-om. Naravno, daleko je kvaliteta fotografija smartfona od DSLR-a, ali jednom uploadana fotografija na Instagram ili neku drugu društvenu mrežu, biva toliko sažeta da je zbilja teško razaznati razliku.

Valja napomenuti i da za razliku od npr. Notea 8, ne možete vidjeti kako će zamućena pozadina izgledati, sve dok ne okinete fotografiju. Samo zamućivanje, odnosno stvaranje umjetnog bokeh efekta, odvija se tek nakon što se fotografija okine, i to može potrajati i do nekoliko sekundi, ovisno o uvjetima. Smatramo da ovo nije apsolutno nikakav problem, jer možete okinuti čak i desetak fotografija koje će on naknadno obraditi i prebaciti u “portretni” način. I na Pixelu možete zadržati i originalnu fotografiju bez zamućene pozadine. Također, bez obzira što nema pomoćnu kameru, fotografija će u portretnom načinu svejedno biti uvećana 2 puta.

Iako Pixel 2 nije prvi uređaj koji je u mogućnosti stvoriti bokeh efekt i na prednjoj kameri, a već smo vidjeli da to vrlo dobro rade i ovogodišnji Galaxyji, ipak je najbolji. Čak i u zahtjevnijim uvjetima vrlo dobro razaznaje lice od pozadine, čak i kad se nekoliko prijatelja stisne u jednu fotografiju. Razlika u kreiranju bokeh efekta na prednjoj kameri je u tome što za razliku od stražnje, ne mjeri dubinu piksela, već uz pomoć posebnog algoritma prepoznaje elemente lica i zamućuje pozadinu.

Prednja kamera je zadržala 8 MP rezoluciju i f/2,4 otvor blende, kao i mogućnost snimanja videa u maksimalnoj FullHD rezoluciji. Smatram da se ovo moglo i malo bolje izvesti, ali nećemo se previše žaliti jer su i selfiji na zavidnoj razini.

Kvaliteta videa je na samom vrhu mobilne industrije, a najviše me oduševljavaju algoritmi za elektroničku stabilizaciju slike. Toliko poboljšanja iz godine u godinu dana čovjeka naprosto iznenadi. Hod odlično stabilizira u FullHD rezoluciji pa čak i u 4k.

Najveće ograničenje kamere zapravo je sam procesor koji nije na razini onoga u najnovijim iPhoneima. To znači da su usporene snimke ograničene na 120 sličica u sekundi na FullHD rezoluciji dok će 240 potegnuti tek u HD-u. Prisjetimo se, iPhone je sposoban sve to udvostručiti pa čak i snimiti 60 sličica u sekundi u 4k rezoluciji.

Najveći nedostatak kamere je u samoj aplikaciji koja nema opciju profesionalnog načina fotografiranja, odnosno kontrolu brzine okidača ili osjetljivosti senzora. No i zato postoji rješenje, u vidu bilo koje alternativne aplikacije. Dopuštena je tek ograničena kontrola balansa bijele na 4 zadane postavke.

Baterija

Pixel 2 XL dolazi s baterijom kapaciteta 3520 mAh, što za ovoliki uređaj i nije previše, no zahtjevnijim korisnicima bi trebao izdržati cijeli dan. Ako se spremate za večernji izlazak, definitivno preporučujem da iskoristite mogućnost brzog punjenja koje je iz godine u godinu sve brže i brže. Za 30-ak minuta uređaj se može napuniti od 15 do 80%.

Uzmite u obzir da sam Pixel 2 XL koristio stalno sa svim blagodatima koje pruža. Konstantno je bila uključena lokacija koja WiFi uključuje kad god sam u prostoru gdje imam zapamćenu WiFi lozinku. AlwaysOn zaslon je uključen 24 sata dnevno, kao i sve sinkronizacije svih instaliranih aplikacija. Animirane pozadine su uvijek bile aktivne, a bilo je i svaki dan barem sat vremena razgovora.

Ako vam je autonomija važna, lako ju možete poboljšati isključivši neke od navedenih stavki za koje smatrate da vam nisu od vitalne važnosti.

Zaključak

Google je tehnološki div, i odlučivši pokrenuti Pixel program i označivši ga s premium cijenom, bilo je jasno da sprema nešto veliko i bez kompromisa. Lanjski Pixel, iako ga nismo testirali, činio se kao relativno oskudan uređaj, s mnoštvom nedostataka. Ipak, svi koji su ga isprobali, ostali su oduševljeni.

Slična je situacija bila i s ovim Pixelom, posebno kad smo na fotografijama vidjeli nešto veću količinu mesa oko tog zaslona “od ruba do ruba”, kao i nedostatak 3,5 mm izlaza za slušalice i proširive memorije.

No isprobavši ga, ostao sam apsolutno oduševljen njime. Konačno shvaćam zašto ga svi ostali toliko hvale. Sve radi savršeno, instantno, bez greške.

Zadovoljstvo gledanja videa na zaslonu u kombinaciji s pravilno raspoređenim stereo zvučnicima je nešto što se u zadnje vrijeme rijetko viđa. Iako su ti zvučnici relativno blizu, u njegove blagodati čovjek se lako uživi. Pa čak i da nije riječ o stereo zvučnicima, izlazna kvaliteta zvuka je na vrlo visokom nivou i na neki me način vraća u dane kad sam koristio Nexus 6, dok mi ga majstori iz britanskog web shopa nisu ukrali.

Kamera je naprosto fantastična i pravo je zadovoljstvo koristiti ju. Čak sam i lagano zaboravio na sve one ručne postavke koje nedostaju. Ne zato što za njima nisam imao potrebe, već iz čistog razloga što sve funkcionira baš kako treba.

Nedostatak 3,5 mm izlaza za slušalice i dalje smatram negativnim, i trebat će mi još vremena da se priviknem na njega. Priloženi USB-C kabel mi nije predstavljao glavobolju jer sam već opskrbljen s tucetom klasičnih kabela koje koristim za transfer podataka.

Sve u svemu, najveća mana ovog uređaja jest njegova nedostupnost u Hrvatskoj. Možete ga naručiti raznim alternativnim putevima iz Europske unije, uz dostavu tetki u Njemačkoj preko službenog puta, ili u nekom od lokalnih web shopova, ali u tom slučaju obratite pažnju na uvjete ostvarenja jamstva.

HTC je napravio odličan posao za Google. Svi koji koriste njihove uređaje, vrlo će brzo primijetiti sličnosti. Toplo se nadamo da će se s nekom od budućih generacija ovog uređaja, pronaći mjesta na karti i u Hrvatskoj. Očigledno je da servise i prodajne kanale imamo, bez obzira bio dogodine proizvođač Pixela HTC, ili netko treći. Sudeći po prodaji najskupljih uređaja u Hrvatskoj, vidljivo je da uopće ne stojimo loše, pa tako niti 6000 kn nije nedostižna svota novca, makar na 36 rata.

Video recenzija

 
      
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
Uporaba kolačića

Mob.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića. Više informacija potražite na poveznici.  [ U redu ]