Većina proizvođača mobitela sve više u prvi plan stavlja kvalitetu fotografija koju možete snimiti svojim najnovijim gadgetom. Ona ovisi ponajprije o tri stvari - kvaliteti senzora, ugrađenih optika i načinu izvedbe softvera. U nastavku saznajte više.
Iako ćemo se nedvojbeno složiti da kvaliteta fotografija koje snimite na mobilnom uređaju se nikada neće približiti onoj snimljenoj na primjerice DSLR-u pa čak i na običnom point and shoot fotiću bitni iskoraci u kvaliteti slika ipak su postignuti. Svaki današnji mobitel koji pripada višem rangu snimat će odlične fotografije u uvjetima dobrog (sunčanog) osvjetljenja, dok problemi nastupaju u uvjetima lošijeg osvjetljenja. Ali krenimo redom...
Megapiskeli
Stvar koju često čujem je da količina megapiksela kamere utječe na kvalitetu fotografije. To naravno nema veze s istinom. U principu količina piksela samo odražava količinu točkica koje se nalaze na fotografiji i samim time nikako ne utječe na kvalitetu snimljenih slika.
Kako bi ovo prikazali na primjeru, snimili smo fotografiju sa dvije Motorole - ZN5, koja se uz Nokijine modele N82 i N8 možda smatra i najbolji cameraphone ikada napravljenim te sa RAZR-om (XT910).
100% crop fotografije snimljene sa 5-megapikselnom kamerom ZN5
100% crop fotografije snimljena sa 8-megapikselnom kamerom RAZR-a
Kao što je očito, razlike su dramatične. Količina detalja koju ZN5 snimi nisu niti usporedive s onima iz RAZR-ovog modula kamere, slična stvar je i s reprodukcijom boja te šumom.
S obzirom da je RAZR još uvijek najtanji smartphone na svijetu ovakve stvari su očekivane što nas dovodi do prvog problema kojim se proizvođači mobitela susreću prilikom proizvodnje – veličina senzora.
Veličina senzora
Ovdje svakako vrijedi stara izreka "veličina je važna". Odnosno, što veći to bolji.
Pojednostavljeno, senzor je elektronički modul koji je zadužen za pretvaranje svega što kamera "vidi" u niz razumljivih informacija koje mobitel može prikazati na ekranu, odnosno pohraniti kao npr. jpg sliku. Nivo detalja snimljene fotografije je proporcionalan veličini senzora.
U današnjim smartphoneovima tipična je veličina senzora oko 1/3" – što je uistinu maleno zbog želje proizvođača da proizvedu sve tanje i tanje uređaje. Proizvođači koji se ipak odluče staviti veći senzor, na svojim mobitelima imaju tzv. "grbe" unutar kojih se nalazi tako povećani senzor, a upravo je ta grba predmet kritiziranja u mnogim recenzijama na Internetu, jer povećava dimenzije uređaja i čini ga nezgrapnijim.
Grba u kojoj je smješten senzor Nokije N808
Grba Motorole ZN5
Neki proizvođači, primjerice HTC je veličinu senzora pokušao nadomjestiti boljom optikom.
Optika
Za početak, pogledajmo usporedbu leće DSLR aparata:
....i leće na tipičnom smartphoneu:
Razlika u veličini je možda i tisuće puta u korist DSLR-a. Osim veličine bitno je spomenuti i materijale izrade. U klasičnim DSLR lećama se koriste materijali od stakla, dok su na pametnim telefonima leće od plastike. Plastika sama po sebi nema toliko dobrih karakteristika kao staklo, pa su proizvođači mobitela ovakve razlike primorani kompenzirati raznim trikovima. Tako se HTC u svojoj zadnjoj seriji mobitela "One" poslužio lećama koje imaju velik otvor blende (f2.0) koje garantiraju puno bolje performanse u lošijim uvjetima osvjetljenja, a samim time u teoriji su i sposobniji proizvesti fotografije sa manje šuma i ono što je najbitnije – fotografije s manjom količinom zamućenja.
Sjetite se koliko ste puta bili negdje vani - u klubu, koncertu ili običnom kafiću i snimili svoje prijatelje mobitelom. Takve fotografije su u 90% slučajeva bile zamućene. Zamućenje nastaje zbog tkz. motion blura, odnosno zbog pomicanja uređaja koji snima ili snimanog objekta. Ako fotografirate u mraku blenda leće (otvor kroz koji ulazi svjetlo i pada na senzor) mora ostati otvorena dulje vrijeme kako bi senzor primio dovoljno svjetla da može reproducirati fotografiju. Vrijeme koje je potrebno varira od primjerice 1/15 s do 1/100s, a za mirnu fotografiju je potrebno tipično vrijeme od 1/60s prema bržem. To vrijeme se naziva brzina okidača.
Nažalost, mobiteli koji imaju ugrađen LED ili dual LED flash nisu dovoljno snažni kako bi dovoljno osvijetlili scenu koju snimaju pa je i brzina okidača produžena (tipično do 1/30s) zbog čega i nastaje prethodno spomenuto zamućenje. Mobiteli s ugrađenim pravim flashom, odnosno xenonom takvih problema nemaju. Naime xenon flash je i do nekoliko tisuća puta snažniji od LED/dual LED bliceva pa je i vrijeme okidanja puno kraće i omogućuje da se trenutak "zaustavi".
U nastavku je primjer snimljenih tipkovnica uz namjerno pomicanje ruke kako bi se simulirao motion blur.
Primjer – Motorola RAZR (LED flash)
Primjer – Motorola ZN5 (Xenon flash)
Prva fotografija je snimljena uz vrijeme okidanja od 1/17s, a druga s vremenom od 1/60s. Prva fotografija je doslovno uništena blurom, dok je druga bez obzira na velike pokrete rukom ispala kristalno čista.
Potpuno je jasno da pri tako velikim vremenima okidanja, svaki objekt koji se pomiče će izazvati veće ili manje zamućenje fotografije (ovisno o količini pokreta).
Da sumiramo ovo područje – u slučaju da kupujete novi smartphone, a većinu fotografija radite u zatvorenim prostorima, u uvjetima slabijeg osvjetljenja svakako razmotrite kupovinu telefona s xenon flashom, jer LED nije prava stvar za takve tipove fotografija.
Primjer – ista fotografija snimljena RAZR-om s mirnijom rukom (skoro pa idealni uvjeti)
Softver
Možda i presudnu ulogu za kvalitetu fotografije igra softver kamere. Za primjer možemo uzeti Appleov iPhone. On ima sve prethodno pobrojane nedostatke (mali senzor, LED flash) ali svejedno daje fotografije odlične kvalitete.
Appleovi inžinjeri su pametno pristupili problemu te su ugradili HDR snimanje fotografija u hardversku komponentu telefona. Pojednostavljeno, HDR tehnika podrazumijeva snimanje većeg broja fotografija s drugačijom količinom osvjetljenja. Nakon fotografiranja te fotografije se uz dodatne softverske modifikacije ujedinjuju u jednu. HDR snimanjem dobijamo veći raspon boja, bolji kontrast i puno pravilnije ekspozirane (osvijetljene) slike.
U noćnom snimanju također je vidljiv napredak pa se tako fotografiraju 3 i više fotografija s povećanom ISO osjetljivošću (zbog povećane ISO osvjetljenosti moguće je i smanjiti potrebno vrijeme okidanja, pa slike nisu zamućene) te se nakon kombiniranja i napredne redukcije šuma prikazuje slika koja je zadovoljavajuće kvalitete i u uvjetima slabijeg osvjetljenja.
Osim ugrađenog HDR snimanja (HTC One X, Apple iPhone) razni proizvođači ugrađuju dodatne funkcije koje nužno ne poboljšavaju kvalitetu fotografije ali proširuju mogućnosti. Tako se može pronaći fotografiranje s detekcijom lica, panoramsko snimanje, razne scene snimanja (noćno, sport, plaža) i slično.
Kao kratak zaključak možemo navesti da nas veseli ponovna aktualizacija poboljšanja kvalitete fotografija na mobitelima i nestrpljivo iščekujemo daljnje inovacije na tom području. Od posljednjih inovacija bi svakako istaknuli Nokiju sa svojom PureView tehnologijom, ali o njoj nekom drugom prilikom....
