Recenzije

Xiaomi 14T i 14T Pro - Osjetna razlika ove godine! [Recenzija]

Xiaomi je prošli tjedan u Berlinu, između ostalog, predstavio svoja dva nova tzv. “Budget flagshipa”, mada bismo teoretski samo jednog od njih okarakterizirali kao takvog, jer se Pro po gotovo svemu doima kao top model u prepoznatljivom stilu.

Oba uređaja su iste veličine i dolaze s vrhunskim 6,67” zaslonima i na prvu se doimaju identičnim uređajima. No čim ih primite u ruku shvatit ćete da neke razlike ipak postoje. I dok Pro model krasi metalni okvir i blago zakrivljena poleđina, običnom on nedostaje, a poleđina je ostala potpuno ravna. Sličnu diversifikaciju imamo i kod njihove Redmi Note serije, gdje bi onaj najjači Redmi dobio tu zakrivljenu poleđinu, a oni nižeg ranga bi se zadržali na ravnoj.

Jači Pro model dolazi s Dimensity 9300+ procesorom, direktnim nasljednikom 9200+ modela, koji se našao u Xiaomiju 13T Pro. Isti je slučaj i s 14T koji donosi nasljednika MediaTekovog 8200 Ultra ugrađenog u lanjski 13T, a to je ove godin 8300 Ultra. I dok je snažniji procesor otprilike u rangu najsnažnijeg Qualcommovog Snapdragona 8 Gen3, kojeg ćete pronaći u Xiaomiju 14, njihovom punokrvnom top modelu predstavljenom prije pola godine u istom gradu, 8300 Ultra je ipak nešto slabiji od njih, o čemu ćemo više nešto kasnije.

Kamere na poleđini potpisuje Leica s kojom Xiaomi već nekoliko godina usko surađuje. Štoviše, Pro model dolazi s identičnim fantastičnim senzorom primarne kamere, kao i njihova “obična” 14-ka, dok 14T stiže s nešto malo manjim i modificiranim senzorom. Ovoga puta, dakle, nemamo istu situaciju kao lani, kada su oba uređaja imala identičan set kamera, što je ovako na prvu prava šteta za nas kupce, ali s poslovne strane vjerojatno bolji potez za Xiaomi.

Prošle godine je praktički jedino procesor činio razliku između 13T i 13T Pro modela pa je obični 13T tako široj publici bilo neusporedivo lakše preporučiti jer Pro ne bi donio toliko više za razliku od 250 eura. Ove godine ta novčana razlika je svedena na svega 200€ u startu, a Pro model ima upravo toliko više za ponuditi u odnosu na obični.

Prednosti Nedostaci
Odličan hardver Pro modela Nema AF na ultraširokokutnoj kameri
Vrhunska primarna kamera Pro modela Bez punjača u kutiji
Poseban čip za signal na Pro modelu Stari micro USB utor
Odlično sučelje kamere uz Leica opcije Samo 2x zoom na 14T
512GB u startu na 14T Pro labija vibracija
Dobri stereo zvučnici
Vrhunski zasloni
Brzo punjenje na 14T Pro
Dobra autonomija

Dizajn, kućište i ergonomija

Kao što smo već u uvodu rekli, Xiaomi 14T i 14T Pro su praktički identičnih dimenzija. Sa 6,67” zaslonom, veličinom spadaju u kategoriju “Plus” modela. U prijevodu, nešto su veći od manjeg Xiaomija 14, bliže 14 Ultri, ali i dalje nisu toliko veliki kao najveći telefoni na tržištu.
Pro model dolazi s metalnim okvirom, a obični s polikarbonatnim. Premda se to na prvi pogled i ne bi dalo naslutiti, razlike se osjete kad oba uređaja primite u ruku. Već sam spomenuo da je Xiaomi odlučio uvesti dizajnerske razlike među modelima, tako da oni nešto skuplji imaju blago zaobljenu poleđinu prema rubovima, koji se pak stapaju s okvirom i time je čine suptilnu, ali ipak dovoljno jasnu diversifikiaciju. Naravno da 14T Pro nešto bolje leži u ruci, barem meni osobno, jer s tom tvrdnjom se nisu složile baš sve kolege koje su prisustvovale događanju. Uglavnom, jednom kad ih oba stavite u maskicu, te razlike su praktički nepostojeće. Čak i kad je masa u pitanju.

Tipka za uključivanje smjestila se na desni bok taman na dohvat palca, odmah ispod tipki za kontrolu glasnoće i vrlo lako ćete ju razaznati dodirom jer ju krasi rebrasta tekstura. Suptilna završna izrada, vizualno vrlo atraktivna i taman lijepo doprinosi izgledu uređaja. Osobno me baš vesele takve sitnice.

On pak definitivno nije za svakoga i mišljenja su podijeljena. Dok se mahom korisnicima iPhonea dizajn nove T serije sviđa, pogotovo poleđine i grbe kamere, meni osobno nije baš sjeo. Ne izgleda mi dovoljno snažno, ali s druge strane, isto tako mi se ne sviđa niti dizajn iPhonea posljednjih godin. Iako se čini kao da imamo četiri kamere na poleđini, zapravo su tri i još jedan okvir unutar kojega je smještena bljeskalica.

O kvaliteti izrade zato mogu puno reći. Sve se čini vrlo precizno izrađenim. Izrada ostavlja jako dobar dojam u ruci, barem kad je u pitanju Pro model. Očekivao sam i da će to biti slučaj i s običnim 14T, barem u ovom rangu doći s metalnim okvirom, ali Xiaomi je, kao što sam već napomenuo, odlučio napraviti jasnu razliku između ova dva modela. Klackanje po stolu je primjetno i to mu mogu objektivno zamjeriti, kako Pro, tako i običnom 14T modelu.

Na dnu uređaja smješteni su USB-C, glavni zvučnik i mikrofon te utor za dvije nano SIM kartice. Drugi zvučnik smješten je u slušalici koja je vješto skrivena povrh zaslona, a na samom vrhu uređaja nam je drago se zadržalo i infra crveno koje služi kao univerzalni daljinski. Čitač otisaka prstiju je ispod samog zaslona, a što i priliči modelima ove klase.

Šteta što nismo ove godine dobili poliuretansku izvedbu veganske kože i na Pro modelu već samo na običnom 14T. Ona me posebno dojmila na lanjskoj 13T seriji. Istina i ovogodišnja limeta vegan kožica je vrlo atraktivna, nema govora, samo je na ravnoj poleđini pa ne dolazi baš toliko do izražaja, barem meni.

Mada sve u svemu, nove titanske boje kako ih Xiaomi naziva, igraju na sigurno i ovoga puta nismo imali nikakvih specijalnih iznenađenja. Ako kupujete uređaj, volio bih napomenuti da se većini kolega titanska siva boja najviše svidjela i nekako ostavlja najbolji “premium” dojam. Za kraj valja napomenuti i da su oba uređaja vodootporna i dolaze s IP68 certifikatom, tako da što se tog dijela tiče, nemate brige.

Zaslon

Dijagonala od 6,67” je danas nekakav standard na mnogim Xiaomijevim uređajima. Vjerujem da ih je sam ove godine predstavio desetak upravo te veličine, s iznimkom top modela koji imaju nešto drukčije veličine od ostatka ponude.

Iz godine u godinu Xiaomi tu dusra dosta visok standard, pa čak i u nižem rangu pronalazimo uređaje s fantastičnom svjetlinom zaslona, popraćene svim HDR i ostalim standardima koje bi kupci mogli poželjeti.

Ista je situacija i s novom 14T serijom koja naizgled donosi dva identična zaslona, odnosno barem ih osobno vizualno nisam mogao razlikovati jednog od drugog. Svjetlinom se ponašaju odlično i pri direktnom udaru sunca, mada sam ove godine već vidio i malo bolja rješenja po tom pitanju, ali ne nužno i u ovom cjenovnom rangu. Pričamo sad zaista o nijansama jer zasloni ne samo što su dovoljno svijetli već ih odlikuje i iznimno visok 3840 Hz PWM dimming, a s čime se ne mogu pohvaliti svi! Ne samo to, već i 144 Hz stopa osvježavanja zaslona s kojom će gameri vjerujem ostati posebno oduševljeni.

Moram ovom prilikom napomenuti da se 144 Hz na zadanoj postavci neće manifestirati u svim aplikacijama, pa je naš savjet da unutar postavki uređaja forsirate 144 Hz i odaberete da se izvodi uvijek. Na taj način ćete dobiti najglađe iskustvo.

Kao zaštita zaslona odabrana je Corningova Gorilla Glass 5, a što definitivno nije najnovije i najsnažnije što ova firma ima u ponudi, ali u kombinaciji sa zaštitom zaslona u vidu folije, vjerujem da nećete imati baš nikakvih problema.

Ono što me mučilo je to što Always On zaslon ne možete postaviti da vam radi uvijek. Ali nije ovo jedini Xiaomi s tom karakteristikom. Problem je u tome što iako postoji opcija da Always On radi uvijek, on se nakon nekog vremena sam od sebe isključi i ako ste se navikli koristiti telefon kao noćni sat na ormariću, morat ćete rukom posegnuti do njega da provjerite koliko je sati.


Hardver i performanse

Drugu godinu za redom Xiaomi se u T seriji odlučio na MediaTekove procesore. Situacija je identična kao i lani gdje je Pro model okićen onim najsnažnijim što MediaTek ima za ponuditi, a običan nešto slabijim, iako iznimno sposobnim Dimensitiyjem. Oba uređaja dolaze s 12 GB RAM-a, a početni model običnog 14T s 256 GB interne memorije. Pro model dolazi s 512 GB. Moram ovoga puta napomenuti da je riječ o superbrzoj UFS 4.0 memoriji, što nije baš čest slučaj na ovakvim telefonima.

14T Pro kiti novi Dimensity 9300+ procesor koji je u rangu Snapdragona 8 Gen3, a kojeg smo već vidjeli ove godine mnogo puta u praktički svim testiranim top modelima. Obični 14T donosi Dimensity 8300 Ultra, koji je direktan nasljednik lanjskog 8200 Ultra, kojeg smo pak imali u Xiaomiju 13T. Rekao bih da je on otprilike u rangu Snapdragona 7 Gen3.

Snažniji 9300+ kite četiri najsnažnije Cortex-X4 jezgre od kojih prva kuca na 3,4 GHz, a sljedeće tri na 2,85 GHz. Prate ih četiri Cortex-A720 jezgre na 2.0 GHz i Immortalis-G720 GPU s Raytracing tehnologijom, što je ovogodišnji hit u svijetu GPU-a na ARM arhitekturi.

Slabiji 8300 Ultra dolazi s četiri Cortex-A715 jezgre na trenutno nepoznatom taktu i još četiri Cortex-A510 jezgre, također na nepoznatom taktu.

U ovom trenutku ne možemo niti zavrtjeti sve popularne benchmarke, ali možemo reći da se AnTuTu na snažnijem Pro modelu zavrtio do gotovo 2 milijuna, a što po tom benchmarku potvrđuje da je ovaj procesor u rangu Snapdragona 8 Gen3.

Generalno gledajući, jasno je da je Pro model osjetno snažniji na papiru, ali u stvarnom životu i koristeći ih svakodnevno kako bih inače koristio bilo koji drugi smartfon, ne mogu reći da sam primijetio te razlike u performansama, što samo potvrđuje koliko je HyperOS dobro optimiziran sustav. Aplikacije su se otvarale instantno i to uopće nije sporno, ali i igrice koje sam zavrtio mahom su mi izgledale praktički identično. Možda u nekim zahtjevnijim naslovima bih vidio pokoju zadanu postavku na višoj razini, ali sve to je na toliko visokom nivou da se zapravo čekaju igre koje bi iskoristile puni potencijal ovako snažnih procesora.

Naravno da je dobra podloga za budućnost imati snažniji procesor, a iskreno me i živo zanima kako će oni vremenom ostariti.

Xiaomi se diči i posebnim Surge T1 Tunner koprocesorom i tvrdi da uz pomoć njega Pro model postiže 32% bolji mobilni signal, 14% bolje hvata WiFi i 20% bolje GPS. Pretpostavljam da je to u odnosu na situaciju kad ne bi imao taj dodatni čip.

Ono što mogu potvrditi iz prve ruke je da se Pro model ponašao neobično prilikom hvatanja signala. Na lokacijama gdje inače s S24 Ultrom ne bih imao signala i gdje bi ta Ultra nerijetko tražila signal i po nekoliko minuta, Xiaomi 14T Pro bi ga uhvatio praktički instantno i bez problema bih surfao internetom ili obavio telefonski poziv.

Isto tako, u nekim situacijama gdje bi mi jedan dan imao 5G, drugi dan bi se spustio na 3G. Pripisat ću ovo čudno ponašanje preprodukcijskom primjerku telefona, jer ako je sposoban uloviti signal tamo gdje ga mnogi drugi ne mogu uhvatiti, vjerujem da je stvar optimizacije softvera i hardvera za naše operatere. Sličnih problema nisam imao recimo u Poljskoj na putu u Varšavu.

E sad, još jedna stvar koja me dodatno iznenadila je brzina kojom hvata GPS signal. Tu sam ostao naprosto oduševljen jer čak i u avionu, sjedeći odmah uz prozor, ulovio bi mi GPS signal u roku od svega 10 sekundi. Na sličnim rutama u avionu, većini smartfona bi mi trebalo otprilike 30-ak sekundi, a nerijetko i čitava minuta ili dvije. U svakom slučaju sam pozitivno iznenađen Pro modelom po pitanju signala.

Što se običnog 14T tiče, on je bio zadovoljavajući, što možda ne zvuči obećavajuće, ali realno je da se razlika u prijamu osjeti, tako da vjerujem da taj dodatni čip ipak ima nekog smisla i da nije riječ o marketinškom triku. Barem koliko moje limitirano testiranje to može potvrditi ili opovrgnuti.

Čitač otiska prstiju ponašao se odlično na oba uređaja, o tome ne trebamo uopće niti pričati. Senzor blizine prisutan je na oba uređaja, odnosno s njim nisam imao nikakvih problema, a zvučnici mi zvuče jednako dobro i na 14T i na 14T Pro modelu. Nisu najbolji u klasi, ali prigovora na njih nisam imao. 14T Pro dolazi i s podrškom za WiFi 7, a dok običan 14T podržava maksimalno WiFi 6E.

Postoji jedan specifičan problem vezan uz Xiaomijeve uređaje na MediaTeku vezan uz Android Auto. Ista situacija je bila i lani s 13T i 13T Pro modelima, ali i još nekim Xiaomijima. Ukratko, Android Auto radi samo na određenim brandovima automobila. Opel je jedna od njih na kojoj Android Auto ne radi, bez obzira spajali uređaj žično, nativno bežično ili čak uz pomoć AA Wireless ili sličnih dodataka. U početku sam mislio da je ovo specifičan problem usko vezan samo uz Opel Insigniju, ali ove godine sam odlučio ući u opsežno istraživanje i shvatio da nije samo moja Insignija pogođena, već i bilo koji drugi Opel kojeg sam isprobao, a s njim i Suzuki, Nissan i još neke druge aute. Hoće li to Xiaomi konačno popraviti kad ih osobno ovoga puta uputim na taj problem, vidjet ćemo.

Softver i sučelje

Xiaomijev HyperOS u verziji 1.0.5.0. našao se na oba naša uređaja u vrijeme testiranja, a update softvera koji donosi AI je došao na sam dan predstavljanja. Dok ne dobijemo sve Googleove Circle to Search, Gemini i ostale AI trikove, možemo malo popričati o HyperOS-u i kako on izgleda praktički godinu dana nakon izlaska. Moramo napomenuti da bi update s apsolutno svim novostima trebao doći 6. listopada, ako prođe sve po planu.

Temeljen je na Androidu 14, koji je vjerovali ili ne još uvijek posljednja verzija Androida, vizualnih promjena u HyperOS-ru u zadnjih pola godine ili čak godinu dana nije bilo. Ponaša se iznimno glatko u radu, nema govora o nekim zastajkivanjima ili sličnim problemima. Animacije su baš tako lijepo glatke. Teško je nahvaliti to iskustvo klizanja po izbornicima i kroz razne aplikacije koje sam isprobao.

Nudi toliko mogućnosti prilagodbe, a na što smo i navikli vidjeti od Xiaomija, mada su neke stvari netragom nestale, poput opcije da se kontrolni centar i onaj za obavijesti da spoje u jedan. Kako kažu iz Xiaomija, to im trenutno nije u fokusu vratiti, tako da ćete se morati prilagoditi na novi stil. S pozitivne strane, barem možete traku s obavijestima i kontrolni centar spustiti sa sredine zaslona i gestom povlačenja prsta lijevo-desno. Jednom kad ste ih spustili, možete se prebacivati između ta dva centra.

Imate i cijeli jedan dio vezan uz povezivost s drugim uređajima koji vam nudi da zaslon svog 14T ili 14T Pro vidite na drugim uređajima poput laptopa ili tableta i jednostavno kopirate stvari s jednog uređaja na drugi. Clipboard također radi u tom slučaju, gdje nešto možete kopirati na telefonu i zalijepiti na laptopu unutar dvije minute od kad ste kopirali. Ovo je lijepi dodatak, koji zapravo traži jedan poseban osvrt u nekoj bliskoj budućnosti.

I dalje imate opciju da vam čitač otiska prstiju izmjeri puls, a to možete pronaći u dodatnim postavkama uređaja. Isto tako imate i aplikaciju za upravljanje drugim uređajima putem infracrvenog, što u prijevodu znači da ćete se možda izprobati na klima uređaju. Sličnih stvari ćete pronaći diljem sučelja i po tome je Xiaomi općenito poznat.

Ono gdje mogu uložiti prigovore su određeni dijelovi sučelja koji vuku zaostatke koš od starog MIUI-a. Pričao sam već o tome, ali ukratko, određeni dijelovi softvera se istreniranom oku koje se nagledalo dovoljno Xiaomija, čini drukčijim od ostatka sučelja. Nije samo da se čini, već to i je stvarno dio starog koda kopiranog iz MIUI-a. Nadam se da će uskoro takve sitnice popraviti, jer to realno kvari dojam kompletnog sučelja koje je inače na dobrom putu.

Neću previše ulaziti u ostale detalje jer nema smisla ponavljati se, ali mogu vam reći da ćemo posebnu pažnju posvetiti AI dijelu ovog sučelja jednom kad sve to bude dostupno.

Kamere

Prošle godine smo imali idealnu situaciju gdje ste kupnjom povoljnijeg modela dobili istu kameru kakva je uređena u skuplji. Ove godine Xiaomi je odlučio razdvojiti ova dva uređaja pa tako Pro model donosi istu kameru kakvu smo pronašli u Xiaomiju 14, što je fantastično. Međutim, obični 14T je istovremeno dobio novu, nešto malo manje sposobnu. Kad to kažem, ne znači da je kamera običnog 14T loša, dapače, odlična je, samo kažem da je ona u Pro modelu ipak vidno bolja.

Tako Pro model dolazi s Light Fusion 900 senzorom, a obični 14T s Light Fusion 800. U prijevodu, onaj snažniji je navodno nešto blago izmijenjeni OmniVision OV50H, a slabiji je opet blago izmijenjeni Sonyjev IMX906. O koliko velikim promjenama je riječ, to zbilja ne bih znao reći.

Počevši od 14T Pro modela, imamo glavnu 50 MP na 1,31” senzoru s f/1.62 otvorom blende, a slijede ju 50 MP telefoto kamera na 1/2,76” senzoru s f/1,98 otvorom blende i još 12 MP ultraširokokutna na 1/3,06” senzoru s f/2.2 otvorom blende.

14T također raspolaže s 50 MP na 1/1,56” senzoru i s f/1.9 otvorom blende. Slijedi ju ista 50 MP telefoto kamera kao i u 14T Pro modelu, ali u ovom slučaju ona je na drukčijoj leći pa služi za 2x uvećanje, a dok na Pro modelu donosi 2,6x faktor. Ultraširokokutna kamera je identična, a isto vrijedi i za selfie kameru koja je na oba uređaja 32 MP i sposobna snimati 4k video, a što je važno napomenuti u slučaju Xiaomija. Ukratko, kamere su slične, štoviše, djelomice identične, ali opet dovoljno različite da ostavljaju drukčiji dojam.

Što se same kvalitete fotografija preko dana tiče, imamo samo riječi hvale. Xiaomijeva suradnja s Leicom je uvelike doprinijela, ne možda nužno tehničkoj kvaliteti fotografija, ali svakako tom nekom dojmu po kojem je Leica poznata. Pričao sam dosta o tome proteklih 18 mjeseci otprilike i zašto su mi Xiaomijevi top modeli jedni od dražih po pitanju fotografija. Taj izgled kojeg dobivate, to je ono što plaćate. Nisu te fotografije nužno najbolje, s najviše detalja ili najvećim dinamičkim rasponom, iako bi se i o tome dalo pričati jer stvarno su na iznimno visokoj razini, a i Xiaomi tvrdi da je dinamički raspon čak 6 puta bolji u odnosu na prošlu godinu, ali taj izgled je ono što ih izdvaja. Vidjeli smo i da drugi proizvođači nastoje pogurati nešto svoje u tom stilu, ali ovaj Leicin je i općenito vrlo poznat i teško da će ga se replicirati.

U određenim uvjetima se da vidjeti da Pro model raspolaže ipak s nešto malo sposobnijom primarnom kamerom, a to su neke baš najteže situacije kad se zahtjeva velik dinamički raspon i sva snaga procesora da što brže i bolje uhvati tu fotografiju. Mada tu pričamo o nijansama i osim ako direktno ne uspoređujete ova dva uređaja jedan pokraj drugoga kao što sam ja to imao prilike učiniti, teško da ćete znati da te razlike postoje.

Primjetno je to više u zatvorenim prostorima gdje ima manje svjetla, a pogotovo u noćnim uvjetima gdje se jasne razlike ipak vide između ova dva uređaja. Iskreno ih nisam očekivao toliko i mislio sam da će biti dosta bliže jedan drugome, ali Pro model se doima baš kao top model, a obični više kao jako dobar iz srednjeg ranga.

Opet, kad je riječ o Pro modelu, bio sam zadovoljan pogotovo sa statičnim scenama i kad imate taman toliko vremena pridržati uređaj relativno mirno dok okine fotku i kad pričamo o primarnoj kameri. Jer naravno da je ona daleko najsposobnija u ovakvim uvjetima. Štoviše, uspio sam uhvatiti nekoliko fotografija s kojima sam čak i ja ostao impresioniran gledajući iz tehničke perspektive. Nema govora, riječ je o vrhunskoj kameri!

S popratim kamerama nemojte baš čuda očekivati u noći jer one se muče čak i na najboljim telefonima. Obični model je bio vrlo dobar, mada opet kažem kad gledamo u tom nekom višem srednjem rangu. Iako imaju iste popratne kamere, ponavljam se malo, ali na Pro modelu tek toliko malo više optičkog uvećanja mi je u užitku korištenja ipak napravilo malu razliku u korist jačeg uređaja.

Imate i posebne portretne načine što smo već vidjeli na prijašnjim Xiaomijevim uređajima i premda ih ovoga puta nismo toliko testirali kao na posljednjih nekoliko modela, to kratko što jesmo mogu samo reći da iako nije ovo nužno najbolji portretni način što se tehničke perspektive tiče, opet mi je jedan od najdražih baš zbog tih Leica filtera ili preseta, kako god ih želite nazvati. Baš daju fotografijama poseban izgled i to je razlog zašto ih mnogi toliko vole! Šteta jedino što ultraširokokutna kamera nema autofokus, to bi bilo poželjno u ovom rangu uređaja.

Kad je pak video u pitanju, stabilizacija me posebno oduševljava posljednjih godinu dana, baš se osjeti napredak po tom pitanju, a Xiaomi definitivno nije izuzetak. Tako fini i mirni kadrovi se daju izvući iz ovih telefona da je to ljepota za gledati. Istina, i dalje tu imamo efekt smartfona gdje se to kao i na svakom drugom telefonu vidi da je snimljeno s telefonom. Ali koliko dinamičkog raspona i detalja danas izvlače iz tako malih senzora u odnosu na prave kamere, to je nevjerojatno.

Xiaomi ima i poseban cijeli MasterCinema dio za entuzijaste i ako poželite, možete snimati i u 10 bita i u LOG formatima pa sami to naknadno farbati ili odmah u startu odlučiti da vam telefon apsolutno sve odradi za vas. Baš jedno lijepo iskustvo snimanja.

Manje probleme imao sam u vrlo kontrastnim scenama kad bih primjerice snimao neki predmet kojem je u pozadini bio prozor ili nešto baš svijetlo. To su najteže situacije za sustave autofokusa i rekao bih da se tu telefon borio u toj situaciji možda malo više nego što sam očekivao. Evo to je bila jedna od zamjerki po pitanju video snimanja koje je općenito gledano na vrlo visokoj razini.

A konačno je i na T seriji dostupno snimanje selfie kamerom u 4k rezoluciji, a što do sad nije bio slučaj. Prisjetit ćemo se, Xiaomi 14 je početkom ove godine to prvi donio na Xiaomije i drago mi je da je to tako jer toliko prigovora je bilo na tako naizgled jednostavan problem. Što se same kvalitete prednje kamere tiče, rekao bih da je ona pristojna. Mogla je biti i malo bolja, ali definitivno će poslužiti svrsi.

Baterija

Oba uređaja donose 5000 mAh bateriju i brza punjenja. Nažalost, ove godine oba uređaja dolaze bez punjača u pakiranju. Realno bilo je samo pitanje vremena kad će i Xiaomi pokleknuti, samo smo se nekako nadali da to neće biti slučaj još barem neko vrijeme.

Prava je to šteta jer Xiaomi se za razliku od Samsunga ili Applea neće puniti jednako sporo s bilo kojim punjačem kojeg pronađete doma, pogotovo 14T Pro model koji je sposoban uz 120W punjač doći od 0-100% za svega 20 minuta! Na svu sreću u arsenalu sam imao upravo jedan takav punjač pa sam to mogao isprobati.

Iako sam mislio da će se obični 14T napuniti za otprilike pola sata od 0-100%, ipak mu je trebalo otprilike 45 minuta, a što je i dalje vrlo dobar rezultat, pogotovo kad pogledamo da će se za 15-ak minuta napuniti od recimo 10-15% pa sve do 50, možda čak i 60%.

Problem u testiranju tog punjenja je što bi uređaj prethodno trebao biti ispražnjen do kraja naravno, a to nije baš tako lagan zadatak s ovim uređajima jer im baterija baš fino traje! Iako bi po mom iskustvu nešto bolje baterija trajala čak na običnom 14T modelu, sad kad su izašle recenzije i na drugim portalima koji ovo specifično testiraju, čini se kao da Pro model ipak ima malo bolju autonomiju.

Svejedno, u svakom slučaju vjerujem da ćete s oba uređaja biti vrlo zadovoljni po pitanju autonomije jer je zaista na vrlo visokom nivou! Šteta samo za punjače.

Zaključak

U pomalo nezahvalnoj situaciji našla su se ova dva jako dobra uređaja. Moraju u startu ponuditi cijenu nižu nego što su imali njihovi “punokrvni” top modeli početkom godine i to su uostalom napravili. Odoka je 14T poskupio nekih 50€ u odnosu na prijašnji 13T i k tome je ostao bez punjača. 14T Pro je pak iste cijene kao i lanjski 13T Pro u startu, ali opet bez punjača u pakiranju. Znači li to da ih se ne isplati kupovati?

Naravno da to nije situacija jer svatko gleda uređaj za sebe, a u ponudi svog operatera pronašao sam i 14T Pro u ludoj akciji za manje od 700€ s tim što se na poklon isporučio i robotski usisavač, a što je tek bila prava ponuda! Inače ta akcija traje sve do kraja listopada, a što je definitivno lijep poklon.

Pala je cijena njihovih top modela od početka godine, a past će i ovima. Rekao bih da itekako imaju smisla biti na tržištu. U razgovoru s jednim poznanikom prije koji dan shvatio sam da postoji i jedan dio kupaca koji bi radije uzeo 14T Pro prije nego običan Xiaomi 14 jer Pro ipak nudi veći zaslon i 120W punjač.

U svakom slučaju, Xiaomi je predstavio dva odlična telefona, s vrlo moćnim hardverom i kamerama, pogotovo kad je riječ o Pro modelu. Na njemu nas je ponovno oduševila Leicina, a definitivno nije razočarao i dvojac MediaTek procesora koji se u svakodnevici ponašao fantastično. Vrhunski zasloni su i dalje tu kao i kvaliteta izrade, odlični stereo zvučnici, čitači otiska prstiju, a bome i Pro model donosi taj poseban čip na signal koji će, vjerujem, uz malo peglanja softvera i par prilagodbi biti jedan od velikih aduta u prodaji svima onima koji žive u područjima gdje signal nije baš najbajniji!

Advertisement Advertisement