Koliko god se neki trudili ignorirati fenomen phableta, oni se pojavljuju u sve većem broju. Vrijeme koje je pred nama bit će obilježeno ovom vrstom uređaja i sve više proizvođača će se boriti da upravo njihov model zauzme što veći dio tržišta. Nakon što je Samsung nedavno predstavio treću generaciju Galaxy Notea, a Sony svoju Xperiju Z Ultra i nakon što su slične uređaje predstavili Huawei i Alcatel, sa svojom vizijom phableta je izašao i HTC te ga nazvao HTC One Max. Već prvi pogled na One Max otkriva da se radi o uvećanoj verziji “običnog” Onea, s prepoznatljivim aluminijskim kućištem i vanjskim zvučnicima s prednje strane. HTC u ovaj uređaj nije ugradio ultimativni hardver, kao Samsung u svoj Note 3, već se fokusira na veličinu zaslona i jednu novost u Android svijetu - senzor za otisak prsta.
O ovome i svemu drugom vezanom uz HTC One Max te o našim dojmovima, čitajte u nastavku.
Osnovne karakteristike
Dimenzije: 164,5 x 82,5 x 10,3 mm
Masa: 217 grama
Zaslon: 5,9”, Super LCD3, 1920 x 1080, 373 ppi, Gorilla Glass 3
SoC: Qualcomm Snapdragon 600
CPU: 2x Krait 300 na taktu 1,7 GHz
GPU: Adreno 320
RAM: 2 GB
Interna memorija: 16/32 GB
Utor za microSD kartice
Povezivanje: WiFi 802.11 a/b/g/n, DLNA, WiFi Hotspot, WiFi direct, USB On-te-go
3G: HSPA+
4G: LTE
OS: Android 4.3 Jelly Bean
Kamera: 4 MP/1080p UltraPixel, LED bljaskalica
Prednja kamera: 2,1 MP/1080p
Baterija: 3300 mAh
Prednosti
Kvaliteta izrade
Izvrstan zaslon
Prednji stereo zvučnici i izvrstan zvuk
Čitač otisaka prstiju
Nedostaci
Nema izmjenjivu bateriju
Kamera ispod prosjeka klase na vanjskom svjetlu
Visoka cijena
Dizajn, kućište i ergonomija
HTC One Max već na prvi pogled otkriva dobro nam poznat dizajn svog mlađeg brata - HTC-a One, ali i unuka - HTC One mini. Karakteristični prednji zvučnici na vrhu i dnu sad su neizbježan detalj cijele serije, kao i tradicionalno aluminijsko kućište. Ipak, za razliku od ova dva modela, One Max nema jednodjelno kućište, već klasični stražnji poklopac ispod kojeg se kriju utori za SIM i microSD memorijsku karticu. Sukladno tome, mnogi će pomisliti da je baterija na ovom modelu izmjenjiva, no to ipak nije slučaj. Ona je i dalje fiksirana, a poklopac služi samo za izmjenu spomenutih kartica. Sve u svemu, konstrukcija kućišta je izvrsno izvedena i izgleda jednako čvrsto kao da je jednodjelna.
Aluminij je općenito slovi kao “premium” materijal za izradu kućišta smartfona, a ovaj uređaj zaista tako i izgleda, no za razliku od osnovnog modela One, na rubovima ipak ima plastični, tj. polikarbonatski okvir koji će koliko-toliko amortizirati direktne udarce i manje isticati ogrebotine, uostalom isto kao kod modela One mini.
Dimenzije uređaja (164,5 x 82,5 x 10,3 mm) govore same za sebe i vidljivo je da se radi o punokrvnom phabletu koji se ipak ne može provući pod smartfon, kao npr. Samsung Galaxy Note 3 koji je vidljivo manji. HTC One Max zato više odgovara npr. Galaxyju Mega 6.3, ali zbog prednjih zvučnika ima manju dijagonalu zaslona. Masa od 217 grama odgovara dimenzijama i iluzorno bi bilo očekivati puno manju, premda Galaxy Mega 6.3 zahvaljujući plastičnom kućištu teži 199 grama.
Što se držanja u ruci i općenito manipulacije tiče, u startu je jasno da je ovaj uređaj jako teško koristiti jednom rukom. Palcem ruke u kojoj ga držite možete dosegnuti sadržaj na donjoj polovici zaslona, a za gornju će vam biti potrebna i druga.
Desni bok uređaja sadrži dvodjelnu tipku za podešavanje glasnoće i tipku za uključivanje, odnosno otključavanje zaslona. Smještene su malo iznad polovice visine i lako ih je dosegnuti palcem ruke u kojoj držite uređaj. Gornja strana sadrži infracrveni port i 3.5 mm audio utor, dok se na dnu smjestio micro USB utor. Na prednjoj strani iznad zaslona imamo prednju kameru i senzore, a ispod dvije kapactivne tipke za upravljanje sustavom. Na lijevom boku smještena je mala oprugica za oslobađanje poklopca, kojeg potom jednostavno možemo skinuti bez umetanja nokta u bilo kakve proreze.
Zaslon
Veliki 5,9” zaslon jedan je od glavnih aduta ovog modela. Dakle, radi se o dijagonali nešto manjoj od one na 7-inčnim tabletima koja pruža izvrsno iskustvo i doživljaj surfanja, multimedije i bilo koje druge radnje, kao npr. rad s mailovima, igranje igara i sl. Kutovi vidljivosti su izvrsni, kao i preciznost i odaziv, a vidljivost na dnevnom svjetlu je zadovoljavajuća.
1080p rezolucija na 5,9” dijagonali daje gustoću od 373 ppi i zato je prikaz multimedisjkih sadržaja, posebice Full HD filmova, na ovom uređaju vrhunski doživljaj.
Zaslon je presvučen Gorilla Glass 3 slojem koji će ga štiti od ogrebotina, ali naravno, u granicama zakona fizike.
Čitač otisaka prstiju
Kao što vam je vjerojatno poznato, HTC One Max je drugi uređaj na općenito i prvi u Android svijetu koji za sigurnost koristi skener otisaka prstiju. Ovaj senzor je smješten na poleđini, ispod stražnje kamere, što je u dijametralnoj suprotnosti (vjerojatno namjernoj) s lokacijom sličnog senzora na iPhoneu, a različit je i način skeniranja.
Prilikom inicijalnog postavljanja, uređaj će vas upitati želite li za otključavanje koristiti otisak prsta. Ako odgovorite potvrdno, slijedi uputa o povlačenju prstom preko senzora od gore prema dolje (za razliku od Appleovog koji traži samo dodir) i to četiri puta. Nakon što sam ovo učinio, Max je spremio otisak mog kažiprsta i naknadno ga u većini slučajeva odmah prepoznao. U slučaju kada nije, preusmjerio me na otključavanje lozinkom koju je bilo potrebno unijeti prethodno.
Možete definirati otiske tri različita prsta, a softver koji upravlja sustavom donosi i mogućnost pridruživanja pojedine radnje svakom prstu. Tako recimo možete kažiprstom otključati uređaj, a nekim drugim pokrenuti kameru. Napomenimo da ovo vrijedi samo dok je zaslon zaključan. Bilo bi dobro da se aplikacije mogu pokretati u svakom trenutku, no što je, tu je.
Skener otisaka prstiju i njegova primjena svakako su zanimljivi, ali mogli bismo i bez toga. Ako se ova tehnologija bude razvijala, možda vremenom evoluira i dobije još širu primjenu u svijetu smartfona.
Hardver, performanse, povezivanje...
Za razliku od Sonyja i Samsunga, koji u svojim phabletima koriste najnoviji Snapdragon 800 procesor, HTC se za One Max odlučio na Snapdragon 600, dakle isti SoC kao u modelu HTC One. Jasno je da se radi o procesoru s vrhunskim performansama i golim je okom nemoguće uočiti razliku u odnosu na Snapdragon 800. Ovdje podrazumijevam korisničko iskustvo u svim radnjama na uređaju, od fluidnosti sučelja do igranja najzahtjevnijih igara. Dakle, objektivnog razloga za inzistiranje na još jačem procesoru nema i još će neko vrijeme tako ostati.
2 GB RAM-a već je neko vrijeme standard na uređajima višeg cjenovnog razreda, što u kombinaciji s jednim od najboljih procesora jamči odlično korisničko iskustvo.
Interna memorija uređaja iznosi 16 GB, ali bi se u ponudi trebao pojaviti i 32 GB model. Od deklariranih 16 GB, korisniku je dostupno oko 11 GB slobodnog prostora, ali za razliku od većine HTC-ovih modela u zadnje dvije godine, One Max sadrži i utor za memorijske kartice, što će mnogima zasigurno biti od koristi.
Što se povezivanja tiče, prisutni su uglavnom svi načini na koje smo navikli na uređajima visoke klase. Spajanje na internet odvija se putem 2G, 3G i 4G mreža ili preko WiFi-a, a moguće je koristiti WiFi Hotspot, WiFi direct i DLNA. Jakost WiFi signala je vrlo dobra i nismo imali nikakvih problema s korištenjem u sobi odvojenom dvjema zidnim pregradama.
Od ostalih načina bežičnog spajanja na raspolaganju imamo Bluetooth 4.0, NFC (Android Beam) i infracrveni za korištenje uređaja kao daljinskog upravljača.
Micro USB utor ujedno podržava MHL standard, što znači da ga možete koristiti kao HDMI izlaz na odgovarajućem monitoru ili televizoru, a prisutan je i USB on-the-go.
Sučelje, aplikacije, multimedija...
HTC One Max u startu dolazi s Androidom 4.3 i HTC-ovom nadogradnjom sučelja Sense 5.5. Treba reći da se radi o jednoj od najdubljih intervencija u Android općenito, što je svojevrsna tradicija kad su HTC-ovi modeli u pitanju.
Sučelje se ni po čemu ne razlikuje od onog na modelima One i One mini, ali je odmah vidljivo da na početnom zaslonu imamo jedan red i jedan stupac ikonica više. U izborniku s aplikacijama situacija je ista kao prije, tj, moguće je podesiti 3x4 ili 4x5 veličinu mreže.
Jedna od glavnih karakteristika novog Sensea je tzv. BlinkFeed početni zaslon koji može sadržavati vijesti iz ponuđenih izvora, ali i vlastite feedove s društvenih mreža. Upotrebljivost ove mogućnosti kod nas je ograničena jer nisu ponuđeni hrvatski izvori. Ono što možete je koristiti izvor domaćih medija putem Twittera, što baš i nije zgodno.
Blinkfeed se ponaša kao krajnje lijevi početni zaslon i nije ga moguće odstraniti. Opća upotrebljivost BlinkFeeda na ovako velikom zaslonu je na kud i kamo višoj razini nego što je to slučaj na manjim modelima One i One mini i sada će zasigurno biti puno više onih koji će ga koristiti.
HTC One Max ne sadrži softver prilagođen za upotrebu jednom rukom, što predstavlja svojevrsni nedostatak u odnosu na Samsung Galaxy Note 3, no postoji mogućnost da ga HTC u nekoj od budućih nadogradnji ipak implementira.
HTC One Max, isto kao modeli One i One mini, u galeriji donosi softver pod nazivom HTC Zoe. Ako vam nije poznato o čemu se radi, ponovimo ukratko. Od fotografija koje u određenom vremenskom periodu snimite, Zoe stvori video i uglazbi ga. Na taj način jednostavno dobijete foto priču nekog događaja, koju kasnije možete pregledavati i na monitoru. Istu stvar možete raditi i s videom, što će omogućiti Video Highlights koji sada može biti duži od 30 sekundi. Novost u galeriji predstavlja mogućnost horizontalnog prebacivanja između kategorija slikovnog i video sadržaja, a pregled se općenito odvija fluidno i bez dugih učitavnja, što u startu jamči dobro korisničko iskustvo.
Reprodukcija videa, tj. filmova u većini slučajeva neće biti moguća bez instalacije alternativnog playera, jer ovaj originalni ne podržava uobičajene video formate i codece.
Ono što je na ovom modelu zaista dobro izvedeno je Music player s Beats Audio podrškom. Za razliku od mnogih drugih playera, ovaj HTC-ov se odlikuje dobrim dizajnom i dobrim mogućnostima organizacije i manipulacije sadržajem. Ako su nazivi u datoteci ispravno navedeni, softver će s interneta sam skinuti npr. sliku izvođača ili cover albuma.
Za surfanje internetom tu su uobičajeni Andorid web preglednik i Google Chrome, s napomenom da ovaj prvi ima mogućnost korištenja Adobe Falsh playera. Za pregled i uređivanje dokumenata imamo punu verziju Polaris Office aplikacije koja podržava uobičajene Word, Excel i PowerPoint datoteke.
Uređaj donosi i uobičajene alate za organizaciju, ali i jednu od sve popularnijih aplikacija za pisanje po zaslonu. Aplikacija znakovitog imena “Škrabanje” omogućuje pisanje i crtanje prstom po zaslonu, ali nudi i cijeli set raznih predložaka kao što je to slučaj na Samsungu Galaxy Note 3. Ipak, upotrebljivost ovakve aplikacije bez olovke je upitna, no uvijek možete kupiti univerzalni stylus.
Kamera
HTC One Max dolazi s 4 MP UltraPixel kamerom koju smo već upoznali na modelima HTC One i HTC One mini. Ukratko, radi se o tehnologiji koja se umjesto forsiranja količine piksela (ćelija) u senzoru kamere, fokusira na njihovo fizičko povećanje. Time na svaku ćeliju u senzoru pada više svjetla, što na kraju rezultira boljim fotografijama u slabije osvijetljenom ambijentu.
Za razliku od modela One, Max nema optičku stabilizaciju i to će zasigurno utjecati na kvalitetu fotografija, a posebice videa zbog neizbježnog podrhtavanja ruku. Generalno, fotografije snimljene ovim uređajem su prilično kvalitetne, posebice u tamnijim uvjetima, ali one snimljene na dnevnom svjetlu zbog fizički manjeg broja piskela jednostavno nisu usporedive s konkurencijom.
Video snimljen ovim uređajem također pokazuje prednost UltraPixel tehnologije pri slabijem svjetlu. Količina detalja je zadovoljavajuća unatoč blagom stupnju kompresije (bitrate oko 20 Mbps). Naime, kod nekih smo modela zabilježili bitrate od preko 25 Mbps, uz lošije konačne rezultate.
Kamera inače nudi široki spektar mogućnosti, od izbora scena, kontunuiranog snimanja (burst mode), HDR-a, panorame pa sve do podešavanja postavki ISO osjetljivosti, balansa bijele boje itsd
Treba reći da One Max podržava HDR snimanje videa, no razlika u odnosu na „obično“ nije toliko očita.
Primjeri fotografija i videa
Baterija
HTC One Max dolazi s baterijom kapaciteta 3300 mAh. Veliki zaslon i gladan procesor najveći su potrošači energije, no unatoč tome autonomija je kod ovog uređaja iznadprosječna za Android tabor općenito. Tijekom jednog dana vrlo intezivnog korištenja svih mogućnosti uređaja, indikator baterije je 23h još uvijek pokazivao oko 30%, što je vidljivo bolji rezultat od Sonyja Xperia Z Ultra ili Samsunga Galaxy Mega 6.3, a u rangu s Galaxy Noteom 3. U slučaju da sve funkcije koristite nešto umjerenije, baterija će potrajati i do dan i pol. Ovdje podrazumijevam korištenje uređaja spojenog na WiFi ili 3G mrežu, dok će se u 4G mreži potrošnja ipak malo povećati.
Zaključak
HTC je očito dugo oklijevao oko lansiranja vlastitog phableta, tj. uređaja koji će kompaniju predstavljati u ovom tržišnom segmentu i time na zabavu stigao u prilično kasnom stadiju. Samsung u prodaji već ima treću generaciju svog Notea, a u međuvremenu su svoje modele predstavili Sony, Alcatel te još neki proizvođači čiji phableti nisu prisutni na našem tržištu.
Neovisno o tome, HTC One Max se pokazao kao izvrstan uređaj koji cilja na sve one kojima su veliki zasloni prioritet, ali i potencijalne kupce 7-inčnih tableta, od kojih je One Max osjetno manji i praktičniji za korištenje, uz zanemarivu razliku u veličini zaslona.
U trenutku pisanja ovih redaka, HTC One Max još uvijek nije stigao u hrvatske trgovine pa vam stoga ne možemo reći ni cijenu, ali ako pogledamo cijene u europskim web trgovinama, vidjet ćemo da mu je cijena ista ili čak nešto viša od Samsunga Galaxy Note 3, što baš i nije ohrabrujuće. Naime, One Max kao prednost nudi za dlaku veći zaslon, prednje stereo zvučnike, aluminijsko kućište i čitač otisaka prstiju, dok u svemu drugom zaostaje: nominalno slabiji hardver uključujući kameru, neizmjenjiva baterija i veće dimenzije.
Bilo kako bilo, HTC One Max će zasigurno naći put do svojih kupaca, posebice onih koji preferiraju velike zaslone u kombinaciji s aluminijem i jakim stereo zvučnicima.
Uređaj za potrebe testiranja ustupio: HTC
