Još jedan članak koji ću morati započeti na poznat način, pa krenimo.
Prije nego je Apple izdao svoj iPhone 4 malo proizvođača je davalo značaj gustoći piksela ekrana. Do tada je glavni benchmark kvalitete ekrana bila veličina, a kvaliteta slike je bila negdje po strani. No, nakon pojave popularne "četvorke" svi proizvođači su počeli obraćati više pažnje, ali i ulagati marketinške dolare i u taj segment. Tako smo dobili Bravia, Nova, SuperAMOLED, ColorBoost i slične ekrane. U stvari su to sve slične tehnologije izrade ekrana, a zanimljivo je da su svima zajedničke dvije, tri kompanije koje ih izrađuju. Glavni "krivac" za odličan Retina display je upravo LG.
Android je popularizirao ekrane veličine od 4-4.3 inča koji su najprije imali rezoluciju od 800x480 točaka, da bi kasnije narasli i na qHD (960x540) koja ima gustoću od 275 piksela po inču, što je i dalje bilo manje od iPhoneovih 326.
Nakon toga su pristigli i 720p zasloni (1280x720 piksela) koji su te brojeve dramatično poboljšali, no tu se ne staje. Nakon što najnoviji LG-evi ekrani krenu u proizvodnju imat ćemo gustoću od čak 440 piksela po inču!
Novi ekran će biti 5 inčni, izrađen u IPS tehnologiji, a imat će gustoću više od 110 piksela po inču više od iPhoneovog Retina ekrana. Iz LG-a obećavaju da će ekran imati vrlo širok kut gledanja, brzo vrijeme odziva i iznimnu svjetlinu. Ekrani će uskoro biti spremni za ugradnju u mobitele.
No je li to stvarno i potrebno?
OK, istina – 1080p na papiru zvuči iznimno privlačno, posebno ako često gledate full HD filmove na mobitelu, ali inače predstavlja povelik (i nepotreban) gubitak ionako skučenih mobilnih resursa.
Prvo što će se dogoditi će biti povećanje veličine aplikacija. I tu posebno treba istaknuti igrice kojima bi se veličina mogla i upeterostručiti (naravno u slučaju da se developeri odluče iskoristiti puni potencijal full HD rezolucije). Ovaj veliki skok u veličini je zbog grafičkih komponenti koje će postati osjetno veće zbog veće količine piksela.
Međutim, ono najvažnije što može pokvariti korisničko iskustvo je svakako kraće trajanje baterije. Povećanje rezolucije ekrana znači da će i grafički koprocesor morati obrađivati puno više piksela u sekundi od sadašnjih, što nužno uzrokuje višu potrošnju energije.
Osim ovih negativnih konotacija, u zraku ostaje i pitanje da li će itko moći raspoznati razliku između primjerice 1080p i 720p ekrana jer je poznata činjenica da tipično ljudsko oko ne raspoznaje gustoće piksela koje su iznad 300 piksela po inču, premda je potrebno reći da i ovo dosta ovisi o nekoliko faktora, a posebice o veličini ekrana i samoj udaljenosti od oka.
S obzirom na veličinu ekrana i količinu piksela koju on sadrži dolazimo do problema ne-iskoristivosti dodatnih piksela, odnosno marginalnoga poboljšanja. Već je i danas na boljim uređajima nemoguće raspoznati pojedinačne piksele na ekranu, tako da je u principu jedina prednost full HD ekrana u tome što će se 1080p video sadržaj prikazivati u svojoj originalnoj rezoluciji, bez skaliranja koje može umanjiti kvalitetu sadržaja.
Kao zaključak možemo reći da je s jedne strane nepotrebno povećavati rezolucije ekrana, dok s druge strane njezino povećanje ima smisla na način da je optimalno da se rezolucija reproduciranog podudara s rezolucijom ekrana. S druge strane, da li je zbog toga potrebno žrtvovati ostale stvari ostaje nam vidjeti nakon izlaska prvih full HD smartphoneova i reakcija prvih korisnika.
