Huawei 2. lipnja predstavlja HarmonyOS. Ima li šanse za uspjeh i hoćemo li napokon dočekati razbijanje Google-Apple duopola?

Osim što će Apple početkom lipnja održati svoj godišnji WWDC, otprilike u isto vrijeme dogodit će se još jedan važan događaj u tehnološkom svijetu. Naime, Huawei će tada, točnije 2. lipnja, održati event na kojem će službeno predstaviti dugo najavljivani i još duže pripremani i razvijani HarmonyOS.

Sigurno vam je već poznato da se radi o Huaweijevom potezu da u što većoj mjeri smanji ovisnost o američkim utjecajima na njegovo poslovanje, nakon što mu je prije dvije godine tadašnji predsjednik Trump uveo sankcije i određenim američkim kompanijama zabranio isporuku američkih proizvoda i usluga.

Kažem „određenim“ upravo iz razloga što se na tzv. Entity listi našao Google, začetnik Androida, ali i isporučitelj servisa i aplikacija esencijalnih za korisnike na globalnom tržištu. S druge strane, Microsoft i Intel takvu zabranu nisu dobili, budući da i dalje nesmetano isporučuju softver i procesore za Huaweijeve laptope. I prosječno informiranom čitatelju je jasno da su Amerikanci ciljali na Huaweijev biznis s mobitelima koji je bio na pragu da postane najveći na svijetu.

No, već tada su iz Huaweija spomenuli da se već neko vrijeme pripremaju za ovakav scenarij, najavljujući razvoj vlastitog operativnog sustava, koji je u međuvremenu dobio ime – HarmonyOS. Do sada je bio testiran na raznim drugim pametnim uređajima kao i u nekim mobitelima na lokalnom kineskom tržištu, a 2. lipnja će biti predstavljena njegova konačna verzija za smartfone.

HarmonyOS je u suštini „forkani“ Android, budući da je temeljen na AOSP-u, odnosno Androidu otvorenog koda, besplatno dostupnog svima. Upravo na njemu su kineski proizvođački u zadnjih desetak godina temeljili svoj razvoj, da bi sada na globalnom tržištu zauzeli skoro 70% udjela.

Prema informacijama koje dolaze iz kineskih medija, HarmonyOS će uskoro biti instaliran i na starije Huaweijeve uređaje, točnije na njih oko 200 milijuna, što bi trebao biti svojevrsni leteći start novog eko-sustava.

E sad, u zadnjih desetak godina vidjeli smo razne pokušaje razbijanja Google-Apple duopola na području softvera u ovoj iznimno dinamičnoj industrijskoj grani, čija se vrijednost mjeri u bilijunima dolara. Hoće li Huawei s HarmonyOS-om uspjeti razbiti spomenuti duopol, u ovom je trenutku nezahvalno prognozirati, no moramo znati da to nikome do sada nije uspjelo. Vidjeli smo kako je završio Palm i njegov WebOS, Samsung sa svojom Badom ili recimo BlackBerry, a najveća tragedija se dogodila s Nokijinim Symbianom, koji je bio jedini mobilni operativni sustav, koji nije bio pod izravnom kontrolom SAD-a.

Je li slučajno da je Symbian propao baš kad su iOS i Android uzeli puni zamah, možemo diskutirati. Naime, krajem 2000-ih je već bio zastario i realno nije bio dovoljno konkurentan novim operativnim sustavima iz Applea i Googlea, no ne treba zaboraviti da je nedugo zatim bio ponovno „napisan“ iz temelja. Finska Nokia je u novi Symbian uložila ogromnu svotu novca, ali se tada dogodila kupnja njihovog mobilnog odjela od strane Microsofta, što je Symbian instantno pokopalo, a kasnije i Microsoftov biznis s mobitelima.

Lako je zaključiti da je Symbian dijelom uništen namjero, a dijelom jer su Android i iOS jednostavno bili bolji, no Windows Phone, koji je trebao zamijeniti Symbian, definitivno je propao isključivo iz razloga što nije zainteresirao dovaljan broj kupaca, niti se Microsoft oko njega previše trudio. Sad se sigurno pitate zašto bi netko namjerno uništio Symbian? Razlog je naveden u gornjem paragrafu i zapravo je vrlo izvjestan. Svi glavni računalni operativni sustavi su, izravno ili neizravno, odavno pod kontrolom SAD-a, a Symbian je jedini prkosio ovoj činjenici jer je bio europski.

Kad govorimo o Symbianu, zanimljivo je prisjetiti se događaja kad je nakon Microsoftovog preuzimanja Nokije, stotinjak inženjera koji su dobili otkaze osnovalo vlastitu startup tvrtku Jolla te počeli razvijati Sailfish operativni sustav, da bi ubrzo putem crowdfundinga dobili preko 100 milijuna eura kapitala. U to doba nikome nije bilo jasno otkud ovoliki novci za jedan startup koji nema apsolutno nikakvu šansu na tržištu, što se kasnije ispostavilo točnim. No, uskoro se doznalo i tko su donatori, a posljedično tome i koji im je bio cilj. Tada su mnogi bili zapanjeni činjenicom da je glavnina kapitala došla iz Rusije, a Sailfish je razvijen upravo za ruski državni aparat. Naime, svi ruski državni službenici uskoro su prešli na Sailfish mobitele, a razlog za to nije teško pogoditi. Ovaj OS nije imao nikakve veze s Androidom ni iOS-om pa tako nije ni bio pod bilo kakvom vrstom kontrole od strane SAD-a.

I sad, zašto je priča o pokojnom Symbianu važna za HarmonyOS? Odgovor se nameće sam po sebi. Huawei je razvio operativni sustav koji, iako koristi izvorni otvoreni kod Androida, neće biti baš tako otvoren kako bi ga suparnička velesila mogla kontrolirati. Naravno, ovo možemo nazvati i političkim razlozima, ali isto tako treba razlikovati uzrok i posljedicu. Amerikanci su u jeku trgovinskog rata iz definitivno političkih razloga prvi počeli s ovakvom praksom, uvodeći sankcije Huaweiju i mnogim drugim kineskim kompanijama, pa stoga ne čudi što su sada dobili isto tako politički odgovor.

E sad, potpuno je druga priča hoće li HarmonyOS uspjeti na tržištu u kojem već cijelo desetljeće vladaju dva cara, i ima li mjesta za trećeg? Ako pogledamo iskustava drugih proizvođača koji su do sada htjeli uvesti treći eko-sustav, teško je nadati se nekom uspjehu, barem na globalnoj sceni. Za domaće kinesko tržište to neće biti problem jer Google tamo nikad nije ni bio prisutan (što je opet tema za za sebe), tako da tržište od milijardu i pol korisnika vrlo lako može biti dobra baza za još jednog igrača. Ne treba zaboraviti ni da je Kina najveće Appleovo tržište, odnosno da se najviše iPhonea proda upravo tamo. Konkurencija Huweiju će biti i domaći proizvođači koji na svojim mobitelima vrte Android, od kojeg se HarmonyOS zapravo niti neće puno razlikovati jer je temeljen na istom AOSP-u, što osigurava i kompatibilnost aplikacija. Zapravo je vrlo vjerojatno da Kinezi neće niti primijetiti veću razliku između nekog budućeg Huaweija i Oppa, osim po dizajnu sučelja i eventualno servisima dodanim u eko sustav. No, kao što je već rečeno, za detalje treba pričekati sljedeći tjedan.

Ako idemo s pretpostavkom da će Huawei u Kini uspjeti, dakle da će postići određeni tržišni udio, a s obzirom na iskustva unatrag tri godine s mnogobrojnim inovacijama i ulaganjima u razvoj, nema razloga za suprotno. S druge strane, vidjeli smo da je u Kini, ali i u svijetu, najveći proizvođač smartfona zapravo BBK Eletronics, vlasnik brandova Oppo, Vivo, Realme, OnePlus i IQOO, koji posluju odvojeno kako bi diversificirali tržište, što se na kraju pokazalo kao dobra strategija. Isto tako, tu je i sve jači Xiaomi, koji već puše za vrat Samsungu i razvija se nevjerojatnom brzinom. Svi ovi izazovi su pred Huaweijem, koji će se prvo morati dokazati na domaćem tržištu, da bi kasnije eventualno pokušao još jednom odigrati ulogu na globalnom.

U međuvremenu je vodstvo kompanije prosudilo da će biti mudro orijentirati se na softver, odnosno razvoj softverskih rješenja, dok core business ostaje izgradnja telekom infrastrukture. Pored ovoga, Huawei će se nastaviti baviti smartfonima, no na putu mu stoji još jedan problem – nabavka naprednih čipova, odnosno poluvodiča za izradu procesora. Naime, Amerikanci su iskoristili svoj utjecaj i doslovno ucijenili tajvanski TSMC da Huaweiju ne smije isporučivati procesore, što je ovog dodatno pogodilo. Podsjetimo, TSMC je najveći svjetski foundry, odnosno fizički proizvođač čipova koje druge kompanije poput Applea, Qualcooma, MediaTeka i drugih dizajniraju. Isto je radio i Huawei sa svijam Kirin procesorima, no američke sankcije su ga pogodile i na tom polju.

Dodatni problem, ne samo Huaweiju, već i ostalima, uzrokovala je globalna nestašica čipova, pa tako i mnoge kompanije poput Applea odgađaju lansiranje novih proizvoda, a proizvođači automobila predstavljanje novih modela. Što se smartfona općenito tiče, TSMC i Samsung su jedini foundryji u svijetu koji su u stanju proizvesti 5nm čipove za i osigurati dovoljne količine, iako potonje sada također postaje upitno.

Ostali pak ne raspolažu toliko naprednom tehnologijom, i prema neovisnim analizama, trebat će im tri do pet godina kako bi sustigli TSMC i Samsung. Analitičari ovdje prvenstveno misle na tvornice stacionirane u samoj Kini, dakle ne na Tajvanu, s kojim je Kina već 70 godina na rubu rata, iako poslovna suradnja zbog toga niti malo ne trpi. Dakle kad kineski foundryji budu u stanju proizvesti čipove jednake „nanometraže“ kao TSMC i Samsung, a to bi se moglo dogoditi za koju godinu, tada će svakako biti zanimljivo promatrati pravu borbu, ali i konačno razbijanje Google-Apple monopola, kojeg mnogi korisnici već dugo priželjkuju.

Upravo zato je od ključne važnosti da kineska softverska i hardverska industrija igraju „sinkronizirano“, a s obzirom da već sada drže skoro 70% svjetskog tržišta smartfona, prilično je izvjesno da će u svom naumu uspjeti. Ako Huawei svojim softverskim uslugama uspije zainteresirati kupce izvan Kine, Google i Apple se svakako trebaju zabrinuti, a isti analitičari za ostvarenje tog cilja također predviđaju rok od 3-5 godina. Također, obzirom da se radi o Kinezima i njihovom mentalitetu, koji su u 5 godina od proizvođača jeftinih kopija uspjeli dogurati do vrhunskih proizvoda kojima su osvojili spomenutih 70% svjetskog tržišta, vrlo je izvjesno da će se ovaj scenarij ostvariti i ranije.

Naravno, za to će trebati puno truda i rada, kapitala, ali i svježih ideja i inovacija, a s obzirom da se većina industrije i lanca dobave nalazi upravo u Kini i susjednim zemljama, Zapadu će vrlo teško biti pratiti ovaj tempo. Upravo zato sada američka administracija pod svaku cijenu želi vratiti proizvodnju poluvodiča u SAD, no s obzirom na razliku u mentalitetu, ali i troškovima proizvodnje, teško je vjerovati u uspjeh većih razmjera. Uostalom, upravo američke kompanije i njihovi šefovi su prije 20-ak godina proizvodnju svega i svačega preselili u Kinu, kako bi iskoristili prednosti jeftinije radne snage, a sebi osigurali veću dobit. U tome su i očito uspjeli, no to im se sada, kao i tamošnjim vlastima, vraća kao bumerang.

Kako god ova priča završila, pobjednici bi trebali biti mi, korisnici. Konkurencija će biti sve žešća, a to znači da ćemo na raspolaganju imati još bolje i naprednije uređaje. Iskreno se nadamo da će tako i biti, te da aktualna politička situacija i trgovinski rat neće uzrokovati posljedice koje nitko normalan ne priželjkuje.

 
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme

This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT