Eto, prošlo je nešto manje godinu dana otkad svakodnevno koristim iPhone 4 pa je došlo vrijeme da nešto i napišem o tome što kod njega volim, a što ne. U startu da razjasnimo, nisam Apple fanboy niti bilo čiji fan u bilo kojem smislu. Pokušavam biti što je više moguće objektivan i u najvećoj mjeri iskoristiti ono što tehnologija nudi. Isto tako, odmah ću reći da zadnje dvije godine kao primarni uređaj koristim BlackBerry, jer mi je još uvijek nezamjenjiv, kako zbog fizičke QWERTY tipkovnice, tako i zbog kompletnog komunikacijskog rješenja prilagođenog mojim potrebama. Ipak, BlackBerry ne nudi mogućnost korištenja VoIP rješenja i to je jedan od razloga zašto koristim i druge platforme. Dakle, uz BlackBerry zadnjih godinu dana redovito koristim iPhone 4, a povremeno i Samsung Galaxy S pa je neminovno da u ovom tekstu budu nabačene neke usporedbe s Androidom i još nekim operativnim sustavima.
U godinu dana korištenja iPhonea 4 nakupilo se raznih iskustava. Neke su me stvari oduševile, dok me neke druge još uvijek frustriraju. Zahtjevnom korisniku (da, taj sam) teško je izabrati idealan uređaj i nemoguće je očekivati da ga baš svaki segment zadovolji. S druge strane, neke su sitnice svakako posljedice subjektivnog doživljaja i ne moraju biti jednako prihvaćene od od strane drugih korisnika.
Ovaj tekst podijeljen je u dva dijela. U prvom se osvrćem uglavnom na pozitivne dojmove, dok ću u drugom dijelu opisati ono što mi se ne sviđa i što me frustrira.
Pozitivni dojmovi:
Kvaliteta izrade
Ni nakon godinu dana na iPhoneu 4 praktički se ne vide tragovi korištenja. OK, nikad mi nije ispao (mašala!) niti ima bilo kakvu ogrebotinu. Razlog ovome vjerojatno je navika da ne nosim ključeve u istom džepu s mobitelima. Cijela konstrukcija je i dalje čvrsta, a home tipka, te fizičke tipke na metalnom rubu kućišta još uvijek imaju jednak hod i čvrstoću. Nema škripanja, šuškanja i sličnih nepodopština.
Stabilnost, fluidnost, multitasking...
iPhone 4, neovisno o verzijama iOS-a koje sam mijenjao i nadograđivao, pokazao se kao izrazito stabilan i poslušan. U godinu dana korištenja niti jednom se nije dogodilo da se zamrznuo ili da se iz nekog razloga resetirao. Istina, sjećam se da se u nekoliko navrata znalo dogoditi da je skrolanje po zaslonu znalo postati usporeno, no ukupno gledajući ta je stavka zanemariva. Usporedbe radi, Androidi na ovom području definitivno gube bitku, puno se više smrzavaju i/ili resetiraju, a kod nekih modela često do izražaja dolaze kašnjenja u reakciji.
Nadalje, Android korisnici zasigurno zanju koliko često neke aplikacije znaju biti toliko zločeste da sustav mora zatražiti prisilno zatvaranje (force close). Ovakvu situaciju na iPhoneu nećete doživjeti. Razlog tome leži u specifičnosti operativnog sustava, konkretnije multitaskinga.
Dakle, znamo da mutitasking na iOS-u (od verzije 4.0 pa nadalje), uz neke izuzetke, zapravo predstavlja suspenziju aplikacije, a ne multitasking u punom smislu riječi kakav poznajemo na Androidu ili Symbianu. Sustav zapamti u kojem je stanju aplikacija bila neposredno prije zatvaranja, odnsono uključenja druge i pri ponovnom pokretanju vrati je u taj isti stadij. Dakle, dok je aplikacija u pozadini u pravilu ne vrši nikakve operacije i zauzima minimum resursa. Ovakav koncept osigurava manju potrošnju energije što se posebno osjeti pri korištenju aplikacija s push obavijestima, no o tome nešto kasnije.
Od ovog su pravila izuzeti lokacijski servisi (GPS), VoIP servisi npr. Skype te audio playback servisi. Ove aplikacije imaju mogućnost istinskog pozadinskog rada, što omogućuje lociranje, slušanje glazbe i razgovaranje putem VoIP-a dok radite nešto drugo. Sasvim razumljivo i odlično izvedeno.
Dizajn sučelja
Iako je sučelje i njegova funkcionalnost malo kompleksnija stavka ovdje samo želim istaknuti da mi se dizajn sučelja izrazito sviđa. Naravno, ovo je subjektivno i tu nema pomoći, ali ako pokušamo biti objektivni vidjet ćemo da je Apple izradio minimalistički i jednostavan dizajn izbornika, no bez brige, malo kasnije dotaknut ću se i negativnih aspekata sučelja.
App Store
Iskreno, niti znam niti više pratim koliko aplikacija broje App Store i Android Market. Budimo realni, brojke od nekoliko stotina tisuća aplikacija ne znače zapravo ništa. Ono što se meni u App Storeu sviđa jest rad i red. Još mi se nije dogidilo da App Store iz nekog razloga ne želi raditi. Vlasnici Androida znaju koliko Android market ima hirova i kako se često dogodi da zapne. Nadalje, ne treba zanemariti činjenicu da je Apple u samom startu u App Store uveo red i disciplinu, dakle vjerojatnost da pronađete lošu ili praktički nedovršenu aplikaciju manja je nego što je to slučaj u Android Marketu.
Ako u ovu priču uvučemo još i frustracije Android korisnika oko otezanja s omogućavanjem kupovine aplikacija App Store bilježi još jedan plus.
Push obavijesti
Ne znam koja je situacija s patentima po ovom pitanju, no činjenica je da je sustav zapravo vrlo sličan onom koji RIM već godinama koristi u svojim BIS i BES uslugama. Dakle sustav notifikacija na iOS-u je sljedeći: aplikacija koja ima odobrenje za slanje push obavijesti ne mora biti aktivna u pozadini. Obavijesti, ovisno o aplikaciji, dolaze i više od 24 sata nakon što je aplikacija isključena i to zahvaljujući Appleovom serveru koji prima obavijest o izvjesnom događaju te ju svojim kanalom prenosi korisniku. Za razliku od ove, kod Androida je situacija takva da svaka aplikacija od koje želite primati push obavijesti mora biti aktivna u pozadini, odnsono mora imati uključenu sinkronizaciju. Ovo je razlog zašto baterija na iPhoneu traje duže nego na Androidu i zašto je potrošnja podatkovnog prometa osjetno manja.
Naravno, push obavijesti imaju i lošu stranu, a to je da ponekad kasne i po desetak minuta. Ovaj period nije kritičan i sumnjam da će nečiji život ovisiti o mailu ili mentionu s Twittera, ali ponekad kašnjenja zaista znaju biti iritantna.
Jednostavno upravljanje aplikacijama
Duži pritisak na bilo koju ikonicu dovodi aplikacije u stanje u kojem ih se može rasporediti po zaslonu, ali i jednostavno deinstalirati. Pritiskom na “X” pokreće se deinstalacija, naravno, uz još jednu sigurnosnu provjeru. Sanjam dan kada će ovakva deinstalacija biti moguća na Androidu, a da ne spominjem Blackberry kod kojeg većina instalacija i deinstalacija zahtijeva soft reset.
E-mail klijent, kalendar...
Aplikacije poput E-mail klijenta i kalendara odlično su dizajnirane, a sama funkcionalnost je na izrazito visokom nivou. Iako neloši, kalendari na Androidima su doslovno poluproizvoid ako ih idemo usporediti s ovim na iPhoneu. Namještanje datuma i vremena je toliko dobro izvedeno da se svaki dugi kalendar može posramiti. LG je u modelu Optimus 3D pokušao napraviti slično rješenje, no još uvijek je daleko od ovog.
Negativni dojmovi:
Početni zaslon je neergonomičan i ograničene upotrebljivosti
Koncepcija početnog zaslona mi ni nakon godinu dana nije “legla”. Inače lijepo dizajnirane ikonice nabacane su po zaslonu, a sustav ne dozvoljava proizvoljan raspored. Ovdje ne mislim na to da im se ne može mijenjati pozicija već na situaciju kada na zaslonu imate manji broj ikonica nemate mogućnost ostavljanja praznog prostora između njih. Sustav ih jednostavno slaže po redu. Nadalje, ako popunite nekoliko zaslona svi izgledaju jednoobrazno što je meni osobno prilično zamorno. Ovu situaciju možemo zahvaliti nedostatku widgeta i Android je u tom području car. Čak i već pomalo zaboravljeni Symbian dopušta znatno kvalitetniju organizaciju početnog zaslona. Znam, Jailbreak omogućuje postavljanje izvjesne simulacije widgeta, no to je daleko od upotrebljivosti kakvu nalazimo na Androidu i Symbianu.
Sustav izbornika
Lijevo, desno, gore dolje. Ovako bi na najkraći mogući način mogao opisati sustav izbornika, kako onih u općim postavkama tako i unutar aplikacija. Ni nakon godinu dana nisam se uspio priviknuti na koncept koji je razne funkcije doslovno razbacao po svim kutovima zaslona. Svaki put moram iznova misliti gdje se nalazi koja funkcija i gdje moram kliknuti.
Postavke
Iako naizgled jednostavan, sustav postavki je zapravo nepotrebno zakompliciran i u nekim vidovima nedosljedan. Naime, neke aplikacije su izrađene na način da već sadrže izbornik s postavkama, dok ga druge nemaju. Svako podešavanje takvih aplikacija iziskuje izlazak iz njih i ulazak u opće postavke gdje je potrebno pronaći konkretne postavke za aplikaciju koju želite podesiti. Da stvar bude još gora, neke apliakcije imaju postavke i na jednom i na drugom mjestu. Jednom rječju, suludo.
iTunes
Ako mi nešto stvarno ide na živce to je iTunes aplikacija i cijeli cirkus oko nje. Znam da se neki neće složiti, ali ja osobno iTunes aplikaciju doživljavam kao hrpetinu nasumce nabacanih funkcija, naredbi i servisa u ne baš lijepom i prilično loše organiziranom sučelju. Sve funkcije za upravljanje uređajima (iPhone, iPad...) nalaze se u istom košu s primjerice playlistama i trgovinom aplikacijama. Sve ovo ne bi bilo toliko loše i frustrirajuće da se izmijenjivanje sadržaja između iPhonea i računala ne odvija isključivo putem iTunesa. Kada se iPhone spoji na USB nema mogućnosti masovne pohrane kao što je to slučaj na svim drugim normalnim uređajima. Doduše, sadržaj se može skinuti s iPhonea na računalo, ali ne i obrnuto.
WiFi politika
Wireless sam po sebi radi besprijekorno, ali problem stvara politika uključivanja, odnosno isključivanja. Dakle, kada je uređaj u sleep modu WiFi konekcija se prekida i prebacuje na 3G/EDGE, što je objašnjeno štednjom energije. Ovo u najmanju ruku zvuči kao uvreda za inteligenciju jer ako se uređaj nalazi u istoj prostoriji s routerom razlika u potrošnji u odnosu na potrošnju preko 3G/EDGE mreže je zanemariva.
Zašto je Apple napravio uređaj koji nepotrebno troši moj 3G podatkovni promet? Zašto nije barem ostavio mogućnost podešavanja, kao što je to slučaj na ostalim uređajima?
Jedino rješenje za ovaj problem je ručno isključivanje 3G/EDGE podatkovnog prometa, ali ta je funkcija zakopana u labirintu postavki i ukupno je potrebno pet radnji prstima da bi se do nje došlo.
I na kraju...
...kad vidim uređaje s većim zaslonima, ovih 3,5 inča zaista frustriraju.
